Sport

Matija Dvorneković konstanta i živa legenda HNK Gorice

Zbog popularnog “Nindže” na velikogorički stadion dolazi se s još većim guštom

Objavljeno

prije 6 godina

6. svibnja 2020.

Objavio/la

Mato Paviša

Matija Dvorneković je kao igrač ikona HNK Gorice pa i velikogoričkog i turopoljskog nogometa. Nismo se mogli sjetiti da je itko na ovakvoj razini igrao za Radnik i za Goricu. Čuli smo se telefonom s Matijom u utorak 5. svibnja 2020. u suton, a u pozadini čuli su se razdragani glasići, najvjerojatnije sinova Noaha (6 godina) i Lucasa (4). “Je, je, tu su moji dečki. Supruga Ivana završava večeru a mi asistiramo”-veselim glasom dočekao nas je Matija. A jesu li tri mušketira zaradili gozbu? “Jesmo, jesmo. Ja sam jutros odradio trening a sinovi su bili dobri, ha ha..”-uvodno je kazao popularni “Nindža”, kako ga zovu navijači i prijatelji. Matija nam je dao intervju negdje početkom rujna 2014. godine, odmah nakon povratka iz Rusije, a sada u nedostatku svježih nogometnih događanja, pala je ideja da se ponovo prisjetimo nogometnog puta nogometaša, bez kojeg Gorica danas ne bi bila, to što je. Uvijek korektan, Dvorneković nije imao ništa protiv.

Dvorneković je u metropoli Turopolja vrlo popularan. Ništa čudno, u Velikoj Gorici je starosjedilac, iako je rođen u Sisku. Loptu je počeo krotiti još u Radniku s kojim je izborio 3. HNL. “Kao junior otišao sam u Slaven Belupo i odradio do kraja nogometno školovanje a odigrao u Koprivnici još i dvije sezone kao senior”-prisjeća se Matija. Nakon toga vratio se opet u Goricu u trenutku procvata i stasanja velikogoričkog kluba. Gorica je tada osvojila najprije trećeligaško prvenstvo a odmah zatim i drugoligaško. Odličnim igrama, Dvorneković je skrenuo pozornost na sebe i stigao je poziv iz Rusije. “Igrao sam u vani četiri godine a klubovi su bili Nižnji Novgorod, Volga i na kraju Torpedo Moskva. U Goricu sam se vratio u ljeto 2014. godine”-otkrio je Dvorneković i sad je tu, jer doma je najljepše.

Je, je, obiteljski sam nogometaš. Osim mojih gore spomenutih, drago je što sam doma i majci Nadi te ocu Željku od kojih također imam veliku podršku”-pričao nam je veliko pozitivac Matija, a ne zaboravlja spomenuti brata Filipa, koji je nažalost preminuo sa samo 19 godina, a koji mu kako kaže, i samim spomenom i čestim sjećanjem daje ogromnu snagu, ljubav i vjeru. Mnogo lijepog o Dvornekoviću ispričao je i njegov tast Stjepan Kovačić Pero, prije odličan nogometaš Radnika (VG), a kasnije legendarni trener mladih na ovim prostorima.

Eto, Matije Dvorneković je doma već šest godina. Zar treba posebno spominjati što se u HNK Gorici u tom vremenu sve dogodilo? Izborena je po drugi put mogućnost ulaska u elitni razred nogometa u Hrvatskoj (u prvoj varijanti na nevjerojatan način HNK Gorici to nije omogućeno).

I nije Gorica samo zalutali metak u Ligi desetorice, što ima posebnu težinu. Već u drugoj sezoni velikogorički nogometaši na čelu s Dvornekovićem, igraju u 1. HNL vrlo zapaženo i najugodnije su iznenađenje. Spominjao se i EURO iskorak ali korona je mnogo toga poremetila. Trenutno s virusom ide nabolje a mi nogometni ovisnici jedva čekamo da se sve normalizira pa da opet uživamo u nogometnim majstorijama a posebno maestra Matije Dvornekovića. Mato Paviša

Povezane teme:sportski vremeplov

Sport

Taekwondo klub Velika Gorica ne staje – dva vikenda, tri turnira i četiri zlata

Natjecatelji Taekwondo kluba Velika Gorica u dva su vikenda osvojili medalje na međunarodnim turnirima u Zagrebu i Nišu.

Objavljeno

prije 1 sat

22. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Taekwondo klub Velika Gorica iza sebe ima dva vrlo uspješna natjecateljska vikenda tijekom kojih su njihovi sportaši nastupili na međunarodnim turnirima u Zagrebu i Nišu te osvojili niz medalja i bodova za europsku rang listu.

Na turniru E2 Čigra Zagreb International Open, koji je okupio više od 300 natjecatelja iz više od 20 država, gorički klub predstavljalo je osmero boraca. Najbolji rezultat ostvario je Patrik Lončar koji je do zlata stigao sigurnim nastupima kroz cijeli turnir, dok je Matej Turković osvojio broncu.

Tjedan dana kasnije uslijedio je nastup na E3 Asteriks Cupu u Nišu, gdje se natjecalo oko 570 sportaša iz više od 20 zemalja. Ondje je najviše pokazala Lejla Lea Kajfeš koja je kao prva nositeljica svoje kategorije opravdala status favoritkinje i osvojila zlato pobjedama protiv predstavnica Cipra, Srbije i Grčke.

Uz njezin rezultat, korak do medalje bili su Paula i Patrik koji su završili na petom mjestu, dok su Lana, Meri i Matej natjecanje zaključili devetim pozicijama u svojim kategorijama.

Dok je dio ekipe bio u Nišu, mlađi članovi kluba nastupili su na Susedgrad Sokol pokalu u Zagrebu, gdje je sudjelovalo više od 450 natjecatelja iz šest država. Velikogoričani su ondje osvojili pet medalja iz pet nastupa. Lota Borić uzela je zlato, Borna Kralj i Katja Kajfeš srebro, a Osztap Hapchenko i Ivano Lucas Brnić broncu.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Ban Jelačić i Sava odigrali neodlučeno

Objavljeno

prije 1 dan

21. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Ban Jelačić i Sava (Drenje) su u 30. kolu Premier lige NSZŽ-e odigrali neodlučeno rezultatom 2:2. Domaći su došli u vodstvo golom Marka Rovišana u 18. minuti. Taj pogodak nije izbacio goste iz ravnoteže i oni su strpljivom igrom izjednačili golom Matije Šoštarića u 31. minuti, nakon brze akcije kroz sredinu terena.