Sport

Mateo Nikić Puyol je zaštitni znak Jelačića iz Vukovine

Želja je četvrti rang nogometa u Hrvatskoj

Objavljeno

prije 5 godina

19. siječnja 2021.

Objavio/la

Mato Paviša

Amaterski sport miruje zbog korone a stravičan potres u Petrinji i okolici je dodatno “najvažnije” sporedne teme (nogomet) bacio u zapećak (stari Turopoljski izraz za nešto nevažno). Mnogi naši klubovi već bi vjerojatno startali s pripremama za proljetni nastavak natjecanja, ovako čeka se odluka nadležnih da ukinu stroge epidemiološke mjere pa da krene loptanje a nestane možebitna a neželjena depresija. U traženju nogometne amaterske teme za City portal, u memoriji se pojavio kapetan Jelačića iz Vukovine Mateo Nikić, zvani Puyol (po uzoru na Carles Puyola, dugokosu legendu Barcelone). Nikić danas više ne nosi dugu kosu po kojoj je dobio nadimak, ali ostali atributi Puyola su ostali. Mateo je kapetan Jelačića, oštar kao žileta, trkom neumoran, vođa, znalac, vezist, strijelac, šerif sredine terena, desna ruka trenera ali i Uprave kluba. Tko je Nikić? Preko svemogućeg maila uspostavili smo kontakt, a Mateo otkriva.

– Rođen sam 29.listopada 1996. u Zagrebu, na kvartu Peščenica gdje sam i počeo igrati u NK HAŠK-u. Kad sam imao 12 godina preselio sam u Vukovinu i tu sam zaigrao za Jelačić na nagovor Vlade Levara koji je tad bio tajnik kluba. Imali smo u to vrijeme jednu od najboljih generacija kluba, 1995/1996. godište. Imao sam nepunih 15 godina kad sam odigrao prve prijateljske utakmice za seniore Jelačića koje je tada vodio Vlado Horvat. A ako se dobro sjećam, tad sam upravo Vama dao prvi intervju ha, ha. Imao sam 16 godina kada sam otišao u Goricu na poziv trenera Zvonka Radoša. U Gorici sam mnogo toga dobrog naučio a onda je stigla ponuda izvan granica lijepe naše. Otišao sam igrati nogomet u Švicarsku gdje sam proveo 2,5 godine a nakon jedne teže ozlijede vratio sam se doma u Jelačić i nisam pogriješio – priča za City portal Mateo Nikić Puyol.

Foto: NK Jelačić

Stasanje u seniorskoj momčadi je sasvim logično.

– Kapetansku traku preuzeo sam od legende kluba Jože Matejčića i ponosan sam na to. Nije lako biti na njegovoj razini ali rezultati idu meni u prilog pa nema frke ha, ha… – mišljenje je Mateja.

Na kojoj poziciji najviše voli igrati Nikić?

– Najviše mi odgovara pozicija polušpice iza jednog napadača. Tu sam poziciju počeo igrati dok sam bio u Švicarskoj i mislim da sam na toj poziciji najviše dao, ali ne smeta mi ni zadnji vezni. Trenutnim plasmanom Jelačića u Jedinstvenoj županijskoj ligi sam zadovoljan, mada sam tako nešto i očekivao kad smo počeli s pripremama kao novi u ligi. Bilo je utakmica u kojima smo zaslužili više od boda, ali bilo ih je kad smo se provukli pozitivnim rezultatom. Ostaje nam samo mali žal što nismo odigrali to zadnje kolo protiv Stupnika pa da polusezonu okončamo da 4. mjestu – sa sjetom će Puyol iz Vukovine i nastavlja.

Foto: NK Jelačić

– Mislim da nam je najveća snaga u širini momčadi i da ne ovisimo samo o jednom ili više igrača. Treneru Stefanu Rajiću je ovo prvi seniorski mandat i s obzirom na to, snašao se vrlo dobro. Mi (igrači) smo se prilagodili njemu i on se prilagodio nama, tako da to dosta dobro funkcionira. Što se tiče mladih igrača, nakon više godina smo okupili juniore koji su bez konkurencije u svojoj ligi. Njih 6 do 7 već konkuriraju za seniore a još nekolicinu ih očekujemo da se nametnu kroz zimske pripreme-kaže Mateo a na upit je li u Upravi kluba odgovara.

– Nisam u Upravi kluba, za sad im dobro ide pa nije bilo potrebe za mojim intervencijama ha, ha. Pomažem koliko stignem. U uređivanju novih prostorije na katu nisam sudjelovao, ali ljetos sam sa sportskim direktorom Ivicom Burić uređivao ostale prostorije kluba. Zahvaljujem se u ime NK Ban Jelačić Vukovina gradu Velikoj Gorici i gospodinu dogradonačelniku Ervinu Kolarec na podršci kod uređenja prostorije na katu koja nam je bila prijeko potrebna. Isto tako zahvaljujem se gradonačelniku Krešimiru Ačkar na pokretanju postupka ugradnje umjetne trave na našem mini pomoćnom terenu – kapetanski će Mateo Nikić.

A što radi Puyol iz Vukovine kad ne igra nogomet?

– Zaposlen sam u Hrvatskoj pošti, a u planu mi je i fakultet upisati, ali nikako da taj cilj provedem u djelo. Pitate za djevojku i eventualnu svadbu? Nemam u planu takvo što u skorije vrijeme ali cure time ne moraju biti obeshrabrene. Dapače – hrabro otkriva Mateo koji u Jelačiću trenira limače.

Ciljevi za dalje?

– Moramo se jako dobro pripremiti da bi mogli uspješno konkurirati ostalim momčadima u ligi. Želja je nastaviti tamo gdje smo stali jesenas i još se više približiti vrhu tablici ako želimo u ligu više, a želimo. Hoću li karijeru zaključiti u Jelačiću? Pa iskreno, ne znam da li ostajem do kraja karijere u Jelačiću, poznavajući sebe čisto sumnjam ha, ha.. Ali opet nikad ne kaži nikad – tajanstven je popularan Puyol iz Jelačića.

A za koga od profesionalnih klubova navija kapetan Jelačića?

– U domaćem nogometu navijam za Dinamo, a vani nemam nekog za koga baš vatreno drukam. Madridski Real mi je ipak nekako posebno drag – stav je našeg sugovornika.

Posljednje pitanje bilo je o stradalnicima iz Banovina.

– Akciju za pomoć Petrinji, Glini i okolici imali smo u Vukovini, a odazvalo se mnogo čestitih i savjesnih žitelja našeg mjesta – zaključio je izuzetno korektan dečko, kapetan i ratnik Jelačića iz Vukovine Mateo Nikić, poznat u Turopolju još i kao Puyol.

Foto: NK Jelačić

Povezane teme:Mateo Nikić Nk Jamnica nk Jelačić Puyol

Sport

Jesenski osvrt – Sezona Mraclina puna kontrasta

Objavljeno

prije 6 sati

6. prosinca 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Deseto mjesto nakon prvog dijela prvenstva uz učinak od 15 odigranih utakmica, 4 pobjede, 4 remija i 7 poraza te gol-razliku 23:23 za ukupno osvojenih 16 bodova najbolje oslikava jesensku sezonu Mraclina – punu oscilacija i neiskorištenih prilika. Ipak, treba istaknuti da je momčad u čak dva navrata ostvarila po dvije uzastopne pobjede, što pokazuje da je u određenim fazama prvenstva imala pozitivan ritam, no kontinuitet dobrih igara nije uspjela zadržati kroz dulje razdoblje.
Sezonu je započeo trener Milan Marinić, no nakon samo dva prvenstvena kola napustio je klupu Mraclina, a njegovo mjesto preuzeo je Saša Sabljak. Dolazak Sabljaka donio je novu energiju, profesionalniji pristup radu te vidljiv pomak u igri momčadi, što se posebno očitovalo u nekoliko vrlo dobrih prvenstvenih nastupa i pobjeda.
Najveće slavlje u jesenskom dijelu sezone zabilježeno je u domaćoj utakmici protiv Save Strmca, svladane rezultatom 7:0, čime je ostvarena najuvjerljivija pobjeda polusezone. S druge strane, najteži porazi doživljeni su u gostima kod Naftaša Ivanića 5:1 te u posljednjem kolu kod Rugvice 3:0, što su susreti koji su ostavili nešto lošiji dojam na završetku jeseni.

U prvenstvu je Mraclin ostvario sljedeće rezultate: poraz od Stupnika 1:2 uz pogodak Brune Dandića za vodstvo, zatim minimalni porazi kod Jaske Vinogradara 1:0 i od Zeline 0:1 te težak poraz kod Naftaša Ivanića 5:1 uz pogodak Davida Marjanovića. Nakon toga slijedi sjajna predstava i pobjeda nad Savom Strmec 7:0 golovima Josipa Domitrovića, Adriana Manuela Perića (2), Igora Hajduka (2), Domagoja Matića i Brune Dandića, a potom i trijumf protiv Topuskog 3:0, kada su strijelci bili Domagoj Matić, Karlo Strunje i Ivan Kaurin – prva serija od dvije uzastopne pobjede u sezoni. Uslijedio je remi s Moslavcem 1:1 uz gol Karla Strunja, domaći remi s TOP Kerestincem 2:2 u kojem je oba pogotka postigao Igor Hajduk, poraz kod Kobri Samobor 2:1 uz strijelca Ivana Jančića te remi bez pogodaka kod Libertasa 0:0. Slijedio je poraz u Vrbovcu 4:1 uz počasni pogodak Jurice Brdeka i domaći remi s Lekenikom 1:1 uz pogodak Adriana Manuela Perića. Potom su upisane nove dvije uzastopne pobjede – gostujućih 3:0 protiv Metalca iz Siska golovima Jurice Brdeka, Domagoja Matića i Marka Rakasa te domaćih 2:1 protiv Moslavine s dva pogotka Igora Hajduka. Jesen je zaključena porazom kod Rugvice 3:0.
Uz prvenstvo, Mraclin je nastupio i u dvije utakmice Kupa NS Zagrebačke županije. U šesnaestini finala 27. kolovoza svladana je Lonja 3:0 golovima Tonija Borovca i dvama pogodcima Igora Hajduka, dok je u osmini finala 10. rujna pobijeđena Sava iz Strmca Samoborskog 2:0 pogocima Tonija Borovca i Ivana Rajića. Nastup u Županijskom kupu nastavlja se na proljeće.

Najbolji strijelac momčadi u jesenskom dijelu bio je Igor Hajduk sa 6 pogodaka. Slijede Adrian Manuel Perić i Domagoj Matić s po 3 gola, Bruno Dandić, Karlo Strunje i Jurica Brdek postigli su po 2, dok su po jedan pogodak postigli Ivan Jančić, Marko Rakas, Josip Domitrović, Ivan Kaurin i David Marjanović.
Unatoč oscilacijama i promjenama na klupi, jesenski dio pokazao je da Mraclin ima kvalitetu, što potvrđuju dvije serije od po dvije uzastopne pobjede, ali i potencijal za bolji rezultat u proljetnom nastavku ako se pronađe potrebna stabilnost i kontinuitet dobre igre.
U klubu najavljuju rezove u igračkom kadru i osvježavanje momčadi za proljeće, uz zahvalu pojedincima koji ove sezone nisu pružili ono što se od njih očekivalo, a sve s ciljem jačanja konkurencije i boljih rezultata u nastavku prvenstva.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Startala 5. Super malonogometna liga VG 2025

Objavljeno

prije 6 sati

6. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Peto izdanje Super malonogometne lige u kojoj se natječe 9 malonogometnih momčadi iz tri Ljetne malonogometne lige startala je danas (subota, 06. prosinca 2025., početak u 15 sati), utakmicama 01. kola u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.