Amaterski sport miruje zbog korone a stravičan potres u Petrinji i okolici je dodatno “najvažnije” sporedne teme (nogomet) bacio u zapećak (stari Turopoljski izraz za nešto nevažno). Mnogi naši klubovi već bi vjerojatno startali s pripremama za proljetni nastavak natjecanja, ovako čeka se odluka nadležnih da ukinu stroge epidemiološke mjere pa da krene loptanje a nestane možebitna a neželjena depresija. U traženju nogometne amaterske teme za City portal, u memoriji se pojavio kapetan Jelačića iz Vukovine Mateo Nikić, zvani Puyol (po uzoru na Carles Puyola, dugokosu legendu Barcelone). Nikić danas više ne nosi dugu kosu po kojoj je dobio nadimak, ali ostali atributi Puyola su ostali. Mateo je kapetan Jelačića, oštar kao žileta, trkom neumoran, vođa, znalac, vezist, strijelac, šerif sredine terena, desna ruka trenera ali i Uprave kluba. Tko je Nikić? Preko svemogućeg maila uspostavili smo kontakt, a Mateo otkriva.
– Rođen sam 29.listopada 1996. u Zagrebu, na kvartu Peščenica gdje sam i počeo igrati u NK HAŠK-u. Kad sam imao 12 godina preselio sam u Vukovinu i tu sam zaigrao za Jelačić na nagovor Vlade Levara koji je tad bio tajnik kluba. Imali smo u to vrijeme jednu od najboljih generacija kluba, 1995/1996. godište. Imao sam nepunih 15 godina kad sam odigrao prve prijateljske utakmice za seniore Jelačića koje je tada vodio Vlado Horvat. A ako se dobro sjećam, tad sam upravo Vama dao prvi intervju ha, ha. Imao sam 16 godina kada sam otišao u Goricu na poziv trenera Zvonka Radoša. U Gorici sam mnogo toga dobrog naučio a onda je stigla ponuda izvan granica lijepe naše. Otišao sam igrati nogomet u Švicarsku gdje sam proveo 2,5 godine a nakon jedne teže ozlijede vratio sam se doma u Jelačić i nisam pogriješio – priča za City portal Mateo Nikić Puyol.
Foto: NK Jelačić
Stasanje u seniorskoj momčadi je sasvim logično.
– Kapetansku traku preuzeo sam od legende kluba Jože Matejčića i ponosan sam na to. Nije lako biti na njegovoj razini ali rezultati idu meni u prilog pa nema frke ha, ha… – mišljenje je Mateja.
Na kojoj poziciji najviše voli igrati Nikić?
– Najviše mi odgovara pozicija polušpice iza jednog napadača. Tu sam poziciju počeo igrati dok sam bio u Švicarskoj i mislim da sam na toj poziciji najviše dao, ali ne smeta mi ni zadnji vezni. Trenutnim plasmanom Jelačića u Jedinstvenoj županijskoj ligi sam zadovoljan, mada sam tako nešto i očekivao kad smo počeli s pripremama kao novi u ligi. Bilo je utakmica u kojima smo zaslužili više od boda, ali bilo ih je kad smo se provukli pozitivnim rezultatom. Ostaje nam samo mali žal što nismo odigrali to zadnje kolo protiv Stupnika pa da polusezonu okončamo da 4. mjestu – sa sjetom će Puyol iz Vukovine i nastavlja.
Foto: NK Jelačić
– Mislim da nam je najveća snaga u širini momčadi i da ne ovisimo samo o jednom ili više igrača. Treneru Stefanu Rajiću je ovo prvi seniorski mandat i s obzirom na to, snašao se vrlo dobro. Mi (igrači) smo se prilagodili njemu i on se prilagodio nama, tako da to dosta dobro funkcionira. Što se tiče mladih igrača, nakon više godina smo okupili juniore koji su bez konkurencije u svojoj ligi. Njih 6 do 7 već konkuriraju za seniore a još nekolicinu ih očekujemo da se nametnu kroz zimske pripreme-kaže Mateo a na upit je li u Upravi kluba odgovara.
– Nisam u Upravi kluba, za sad im dobro ide pa nije bilo potrebe za mojim intervencijama ha, ha. Pomažem koliko stignem. U uređivanju novih prostorije na katu nisam sudjelovao, ali ljetos sam sa sportskim direktorom Ivicom Burić uređivao ostale prostorije kluba. Zahvaljujem se u ime NK Ban Jelačić Vukovina gradu Velikoj Gorici i gospodinu dogradonačelniku Ervinu Kolarec na podršci kod uređenja prostorije na katu koja nam je bila prijeko potrebna. Isto tako zahvaljujem se gradonačelniku Krešimiru Ačkar na pokretanju postupka ugradnje umjetne trave na našem mini pomoćnom terenu – kapetanski će Mateo Nikić.
A što radi Puyol iz Vukovine kad ne igra nogomet?
– Zaposlen sam u Hrvatskoj pošti, a u planu mi je i fakultet upisati, ali nikako da taj cilj provedem u djelo. Pitate za djevojku i eventualnu svadbu? Nemam u planu takvo što u skorije vrijeme ali cure time ne moraju biti obeshrabrene. Dapače – hrabro otkriva Mateo koji u Jelačiću trenira limače.
Ciljevi za dalje?
– Moramo se jako dobro pripremiti da bi mogli uspješno konkurirati ostalim momčadima u ligi. Želja je nastaviti tamo gdje smo stali jesenas i još se više približiti vrhu tablici ako želimo u ligu više, a želimo. Hoću li karijeru zaključiti u Jelačiću? Pa iskreno, ne znam da li ostajem do kraja karijere u Jelačiću, poznavajući sebe čisto sumnjam ha, ha.. Ali opet nikad ne kaži nikad – tajanstven je popularan Puyol iz Jelačića.
A za koga od profesionalnih klubova navija kapetan Jelačića?
– U domaćem nogometu navijam za Dinamo, a vani nemam nekog za koga baš vatreno drukam. Madridski Real mi je ipak nekako posebno drag – stav je našeg sugovornika.
Posljednje pitanje bilo je o stradalnicima iz Banovina.
– Akciju za pomoć Petrinji, Glini i okolici imali smo u Vukovini, a odazvalo se mnogo čestitih i savjesnih žitelja našeg mjesta – zaključio je izuzetno korektan dečko, kapetan i ratnik Jelačića iz Vukovine Mateo Nikić, poznat u Turopolju još i kao Puyol.
Drama sa sretnim završetkom: Gorica šokirala Sesvete i ostala u borbi za kup!
Rukometaši Gorice odigrali su 33-33 u gostima kod Sesveta u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, nakon čega je odluka morala pasti kroz sedmerce. Sesvećani su pogriješili jedanput, a to je Goričanima bilo dovoljno za veliki trijumf!
Nije situacija izgledala idealno u srijedu poslijepodne, u trenucima kad su rukometaši Gorice krenuli na kratak put do Jelkovca, gdje su ih u četvrtfinalu Kupa Hrvatske čekale favorizirane Sesvete. Iza njih bila su tri vezana poraza, uključujući i onaj posljednji, na gostovanju kod Dugog Sela, koji je možda i bio poziv na buđenje. Srećom, to buđenje dogodilo se već u prvoj sljedećoj utakmici, u 60 i nešto minuta s posebnom težinom.
Ulog je, naime, bio plasman na završni turnir Kupa, na kojem su Sesvećani svakako isplanirali biti, budući da su već nekoliko godina treća snaga hrvatskoga klupskog rukometa, odmah do Zagreba i Nexea. Međutim, i Goričani žele biti što bliže vrhu, u tom smislu Sesvete su uvijek poseban izazov, a bilo je tako i ovoga puta.
U utakmicu su igrači Mateja Miškovića ušli s golemom željom i motivom, s energijom na koju Sesvete u prvom poluvremenu nisu imale odgovor. Bilo je tako u prvih 30 minuta u nekoliko navrata i šest golova prednosti u korist Gorice, koja je do odmora sačuvala solidan kapital od četiri gola. Međutim, odmah je bilo jasno da protiv ovakvog suparnika, pred gotovo tisuću gledatelja u dvorani u Jelkovcu, neće biti nimalo jednostavno sačuvati tu prednost.
Momčad koju vodi Igor Vori sve je pokušavala u nastavku da se vrati u egal, a u tome su sredinom nastavka i uspjeli, kad su prišli na samo gol zaostatka. Opet se nije dala Gorica, u posljednjih desetak minuta naši su rukometaši ušli sa četiri gola viška, no posao je i tu bio daleko od završenog. U samom finišu zabio je prvo Lulić, a potom i Baković, kojem je Sorić obranio sedmerac, no lopta mu se odbila u ruke i pogodio je za 33-33. Imala je Gorica i zadnji napad za pobjedu, no domaći vratar obranio je pokušaj Marka Karaule.
Odluka je tako morala pasti nakon izvođenja sedmeraca, a tu je drama dosegla svoj vrhunac. Dumenčić, Ivanišević i Tomić zabili su u prve tri serije za Sesvete, a za Goricu su precizni bili Ceković, Grubišić i Karaula. Ključni trenutak tako je ispao pokušaj bivšeg igrača Gorice Mateja Svržnjaka, koji je naciljao stativu i ponudio veliku priliku svojoj bivšoj momčadi. Pogodio je nakon njega mladi Goričanin Lucas Pitt, pogodio je i Baković za Sesvete, pa je loptu odluke uzeo Andro Lopac. Uzeo i zabio za Final Four!
Goričani su, naravno, vrlo emotivno proslavili ovaj uspjeh, jer ugurali su se u elitno društvo u ovom natjecanju, zajedno sa Zagrebom i Nexeom, ali i drugoligašem Ribolom Kaštela. Marin Sorić u ovu je pobjedu ugradio 14 obrana, uključujući i četiri sedmerca, po sedam komada zabili su Karaula i Grubišić, pet Lopac, po četiri Mlakar i Komljenović…
I sad je preostalo jedino nadati se sreći u ždrijebu. Festival hrvatskog rukometa u Poreču traje od 18. do 24. svibnja, a idealno bi bilo da Gorica u polufinalu izvuče Kaštelane. Na završnici Kupa bila je Gorica i prošle sezone, ali u finalu ni lani, a ni u davnom prvom pokušaju, zasad nije uspjela doći.
Pobjeda za mir i spokoj: Sjajni Pozo režirao, Gorica otišla na plus 11!
Nogometaši Gorice pobijedili su Vukovar na Gradskom vrtu 2-1, uz golove Žana Trontelja i Ante Ercega, ali i uz novu fenomenalnu partiju Ikera Poza, koji je imao prste u oba gola za važnu pobjedu
Nakon nekoliko teških dana, jer slaba partija protiv Lokomotive imala je svoje posljedice unutar planete HNK Gorice, na red je došlo vrlo važno gostovanje kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Bila je to utakmica uoči koje nije bilo razloga za dramatiziranje, ali svjesni su bili u goričkoj ekspediciji da bi eventualni poraz doveo do bitno kompliciranije situacije u završnici sezone. I zato su Goričani napravili sve da se to ne dogodi…
Bolje su u ovu utakmicu krenuli Vukovarci, imali su i jedan solidan pokušaj, ali nakon toga je stvar u svoje ruke preuzela Gorica. Podigla se cijela momčad nakon tog uvoda, ali režiserska palica pripala je poslovično izvrsnom Ikeru Pozu. Španjolac je u posljednjih desetak dana imao problema s ozljedom, malo se usput i odmorio, a kad se vratio, zablistao je punim sjajem. Pa je, za početak, u 19. minuti fenomenalno proigrao Žana Trontelja, koji je snažnim udarcem u bliži kut “probio” domaćega golmana Marina Bulata.
I nakon vodećega gola Gorica je držala stvari pod kontrolom, bila bolja momčad, mogla i povećati svoju prednost, no umjesto toga se dogodilo ono što se zna događati kad je naš klub u pitanju… Nepodnošljiva je lakoća dosuđivanja neobičnih penala protiv Gorice, a u tu kategoriju spada i ono što se dogodilo u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena.
Jakov Filipović išao je na loptu glavom, Enis Shaabani nogom, igrač Vukovara došao je do lopte milisekundu prije braniča Gorice, nakon čega je došlo do sudara, što sudac Mateo Erceg na prvu nije smatrao problematičnim. Međutim, u VAR sobi su procijenili da je ovo “clear and obvious” situacija (?!?!), pa su pozvali Ercega da pogleda što se dogodilo. A on je pogledao, pa krenuo prvo kapetanu Prširu objašnjavati zašto će pokazati na bijelu točku prije nego što je to i učinio. Pomalo bizarno, ali Jakov Puljić nije mario, zabio je za 1-1, rezultat s kojim se otišlo na poluvrijeme.
Na otvaranju nastavka, u 54. minuti, Domagoj Pavičić naciljao je stativu, Gorica je i dalje izgledala kao bolja momčad na terenu, a potvrda je stigla u 66. minuti. I opet je u glavnoj ulozi Iker Pozo, koji je ušao u kazneni prostor, fintom prevario braniča Vlasenka, a zatim dobio po nogama. Ovoga puta penal je bio čist, školski, nedvojben, a Ante Erceg bio je siguran realizator za 2-1.
Do kraja Gorica praktički ništa nije dozvolila Vukovaru, imao je domaćin jednu nešto opasniju priliku, ali tri boda zapravo nisu dolazila pod ozbiljan znak pitanja. Gorica je sačuvala svoju prednost i uzela tri boda s kojima se ponovno odvojila na 11 bodova više od posljednjeg Vukovara. Pet kola prije kraja to bi po svim mogućim parametrima moralo biti dovoljno za ostanak u ligi, što je od početka i osnovni cilj, a već u sljedećem kolu moglo bi to biti i matematički riješeno.
Gorica će, naime, na svom terenu dočekati Istru 1961, dok će Vukovarci u goste kod Slaven Belupa. Dođe li Gorica do pobjede, a Vukovar istovremeno ne uspije pobijediti, nestat će i posljednje, čak i teoretske dvojbe. Gorica će, sad to možemo konstatirati, biti u elitnom razredu i devetu sezonu zaredom!
– Jako bitna utakmica za nas jer da smo je izgubili Vukovar bi nam se približio na pet bodova zaostatka, što je scenarij koji smo htjeli izbjeći. Ujedno smo i odgovorili na prošlu utakmicu i poraz od Lokomotive, te pokazali da imamo karakter i mentalitet. Kontrolirali smo utakmicu u prvom dijelu, mogli otići i na 2-0 preko Pršira, ali ipak nas je poremetio taj kazneni udarac i izjednačenje na kraju – rekao je trener Gorice Mario Carević i dodao:
– U drugom poluvremenu opet smo poveli, a težili smo kreaciji i kombinatorici, kao i kada smo nakon lijepe akcije postigli prvi gol preko Žana Trontelja. Ogroman je bio ulog i ponosan sam kako su moji igrači odigrali. Liga je takva da te dvije pobjede u nizu mogu dovesti u borbu za četvrto ili peto mjesto, iako će tek završna tablica reći gdje smo. Učinit ćemo sve da u sljedećem kolu svladamo doma i Istru.
Za potvrdu ostanka: ‘Svatko od nas mora preuzeti odgovornost…’
Nogometaši Gorice u srijedu u 15.30 sati gostuju kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Pobjeda ili remi praktički bi riješili Goričane svih briga oko ostanka, eventualni poraz bi puno toga zakomplicirao…
Pet dana nakon razočaravajućeg poraza od Lokomotive na domaćem terenu, u jednoj od najslabijih partija ove sezone, nogometaši Gorice imaju priliku za iskupljenje. Ova će srijeda, naime, ponuditi šansu da s tri boda osvojena u sudaru s posljednjim Vukovarom i definitivno osiguraju ostanak u ligi. Neće biti ni lako ni jednostavno, budući da su i Vukovarci dobili dodatnu dozu elana pobjedom u gostima kod Istre, ali eventualni poraz ozbiljno bi zakomplicirao stvari.
– Imali smo zgusnut raspored, potrošile su nas te utakmice protiv Dinama i Hajduka, u kojima su moji igrači uložili golemi mentalni i tjelesni napor. No, to je sad iza nas i više nema nikakvog alibija. U Osijeku moramo pokazati da smo prava momčad – jasan je trener Gorice Mario Carević uoči ovog važnoga gostovanja.
Nakon one fenomenalne pobjede protiv Rijeke, nakon impresivnih 4-0 protiv prvaka, pogledi su krenuli i prema gore, prema eventualnoj borbi za Europu, no u sljedeće četiri utakmice Gorica nije uspjela pobijediti. I zato je ovo idealan trenutak za prekid crne serije.
– Ovo je za nas iznimno važna utakmica. Naravno, svaka je važna, ali kad ne odradiš dobro posao i izgubiš, onda jedva čekaš sljedeću utakmicu da dobrom igrom i rezultatom vratiš samopouzdanje. Mi smo sad u takvoj situaciji i vjerujem da će dečki dobro reagirati. Znamo da neće biti lako, čeka nas motivirani Vukovar, koji je pobjedom u Puli opet ‘oživio’. Domaćin ima kvalitetnu momčad, pogotovo u napadačkom dijelu i morat ćemo biti vrlo oprezni i koncentrirani. Vukovar ima glavu i rep, zna se dobro braniti i potom krenuti u protunapad – ističe Carević.
Triput su ove sezone igrali Gorica i Vukovar, triput su podijelili bodove, bilo je i 0-0, i 1-1, i 2-2, a takav ishod ovoga bi puta bio puno bolji za Goričane. Osam bodova iznosi prednost u odnosu na Vukovarce, ne bi bilo ugodno da se pet kola prije kraja spuste na minus pet… Ostane li plus osam, odnosno ode li Gorica na plus 11, stvar će biti riješena.
– Bit će to zahtjevna utakmica, ali očekujem da moji igrači budu na osjetno višoj razini nego što je to bilo u dvoboju s Lokomotivom. Moramo pokazati pobjednički mentalitet i zajedništvo, taj momčadski duh treba biti maksimalno izražen, svaki igrač mora na sebe preuzeti odgovornost kako bismo nametnuli naš način igre. I bude li tako, onda ćemo dobro izgledati na travnjaku i možemo se, uz sav respekt domaćinu, nadati i dobrom rezultatu – zaključio je Carević.
Unatoč kiši i sivom vremenu, treće kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja održano je u ponedjeljak 21. travnja uz odličan odaziv. Na startu se okupilo više od pedeset natjecatelja. Trčalo se na dvije dionice, kratkoj od 4 kilometra i dugoj od 8 kilometara, a najbrži su na kraju odnijeli bodove i pobjede u obje konkurencije.
Na dugoj stazi (8 km) u muškoj konkurenciji slavio je Vedran Planinšek s vremenom 31:11, ispred Krune Štrige (31:40) i Josipa Martinovića (32:50). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici najbrža je bila Luca Žagar, koja je utrku završila za 39:02, dok su iza nje u cilj stigle Jasna Mikulić (40:41) i Valerija Prpa (47:43).
Na kratkoj stazi (4 km), u muškoj konkurenciji pobjedu je odnio Zvonimir Brkić (16:31). Danijel Trgovac bio je drugi (16:40), dok je treće mjesto pripalo Sanelu Fazliću (16:52). Kod žena je najbrža bila Pia Teskera s vremenom 18:00, ispred Matee Pokas (18:57) i Jasminke Zvonar (19:13).
I najmlađi su trčali svoju utrku, na 500 metara, gdje je najbrži bio Marko Terzić (2:12), ispred Roze Biškup (2:21) i Eve Biškup (2:29).
Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 17. kola u kojem je bilo nekoliko iznenađujućih rezultata. Lukavec je s 3:2 pobijedio VG Boys, Gradići su odigrali neodlučeno s vodećim Klasom, u derbiju kola Vatrogasac i Kurilovec odigrali su neodlučeno bez golova.
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Odličnu utakmicu odigrali su Velika Mlaka i Dinamo, na kraju su u pravoj golijadi domaći stigli do vrijedne pobjede. Kretanje rezultata: 3:0, 3:3, 4:3, 4:4, 6:4!! Bravo, za obje momčadi.
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 20.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 17.kolo: Velika Mlaka 1947 – VNK Dinamo 6:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmice 18. kola igraju se u petak (24. travnja) i u ponedjeljak (27. travnja).
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 17. kolo
Rezultati 17. kola (17./20.04.2026.): Polet – Buna 2:0, Vatrogasac – Kurilovec 0:0, Lukavec – VG Boys 3:2, Gradići – Klas 1:1, Hruševec – Lekenik 0:9, Velika Mlaka 1947 – Dinamo 6:4, Posavec slobodni.