Povežite se s nama

Sport

Mateo Nikić Puyol je zaštitni znak Jelačića iz Vukovine

Želja je četvrti rang nogometa u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Amaterski sport miruje zbog korone a stravičan potres u Petrinji i okolici je dodatno “najvažnije” sporedne teme (nogomet) bacio u zapećak (stari Turopoljski izraz za nešto nevažno). Mnogi naši klubovi već bi vjerojatno startali s pripremama za proljetni nastavak natjecanja, ovako čeka se odluka nadležnih da ukinu stroge epidemiološke mjere pa da krene loptanje a nestane možebitna a neželjena depresija. U traženju nogometne amaterske teme za City portal, u memoriji se pojavio kapetan Jelačića iz Vukovine Mateo Nikić, zvani Puyol (po uzoru na Carles Puyola, dugokosu legendu Barcelone). Nikić danas više ne nosi dugu kosu po kojoj je dobio nadimak, ali ostali atributi Puyola su ostali. Mateo je kapetan Jelačića, oštar kao žileta, trkom neumoran, vođa, znalac, vezist, strijelac, šerif sredine terena, desna ruka trenera ali i Uprave kluba. Tko je Nikić? Preko svemogućeg maila uspostavili smo kontakt, a Mateo otkriva.

– Rođen sam 29.listopada 1996. u Zagrebu, na kvartu Peščenica gdje sam i počeo igrati u NK HAŠK-u. Kad sam imao 12 godina preselio sam u Vukovinu i tu sam zaigrao za Jelačić na nagovor Vlade Levara koji je tad bio tajnik kluba. Imali smo u to vrijeme jednu od najboljih generacija kluba, 1995/1996. godište. Imao sam nepunih 15 godina kad sam odigrao prve prijateljske utakmice za seniore Jelačića koje je tada vodio Vlado Horvat. A ako se dobro sjećam, tad sam upravo Vama dao prvi intervju ha, ha. Imao sam 16 godina kada sam otišao u Goricu na poziv trenera Zvonka Radoša. U Gorici sam mnogo toga dobrog naučio a onda je stigla ponuda izvan granica lijepe naše. Otišao sam igrati nogomet u Švicarsku gdje sam proveo 2,5 godine a nakon jedne teže ozlijede vratio sam se doma u Jelačić i nisam pogriješio – priča za City portal Mateo Nikić Puyol.

Foto: NK Jelačić

Stasanje u seniorskoj momčadi je sasvim logično.

– Kapetansku traku preuzeo sam od legende kluba Jože Matejčića i ponosan sam na to. Nije lako biti na njegovoj razini ali rezultati idu meni u prilog pa nema frke ha, ha… – mišljenje je Mateja.

Na kojoj poziciji najviše voli igrati Nikić?

– Najviše mi odgovara pozicija polušpice iza jednog napadača. Tu sam poziciju počeo igrati dok sam bio u Švicarskoj i mislim da sam na toj poziciji najviše dao, ali ne smeta mi ni zadnji vezni. Trenutnim plasmanom Jelačića u Jedinstvenoj županijskoj ligi sam zadovoljan, mada sam tako nešto i očekivao kad smo počeli s pripremama kao novi u ligi. Bilo je utakmica u kojima smo zaslužili više od boda, ali bilo ih je kad smo se provukli pozitivnim rezultatom. Ostaje nam samo mali žal što nismo odigrali to zadnje kolo protiv Stupnika pa da polusezonu okončamo da 4. mjestu – sa sjetom će Puyol iz Vukovine i nastavlja.

Foto: NK Jelačić

– Mislim da nam je najveća snaga u širini momčadi i da ne ovisimo samo o jednom ili više igrača. Treneru Stefanu Rajiću je ovo prvi seniorski mandat i s obzirom na to, snašao se vrlo dobro. Mi (igrači) smo se prilagodili njemu i on se prilagodio nama, tako da to dosta dobro funkcionira. Što se tiče mladih igrača, nakon više godina smo okupili juniore koji su bez konkurencije u svojoj ligi. Njih 6 do 7 već konkuriraju za seniore a još nekolicinu ih očekujemo da se nametnu kroz zimske pripreme-kaže Mateo a na upit je li u Upravi kluba odgovara.

– Nisam u Upravi kluba, za sad im dobro ide pa nije bilo potrebe za mojim intervencijama ha, ha. Pomažem koliko stignem. U uređivanju novih prostorije na katu nisam sudjelovao, ali ljetos sam sa sportskim direktorom Ivicom Burić uređivao ostale prostorije kluba. Zahvaljujem se u ime NK Ban Jelačić Vukovina gradu Velikoj Gorici i gospodinu dogradonačelniku Ervinu Kolarec na podršci kod uređenja prostorije na katu koja nam je bila prijeko potrebna. Isto tako zahvaljujem se gradonačelniku Krešimiru Ačkar na pokretanju postupka ugradnje umjetne trave na našem mini pomoćnom terenu – kapetanski će Mateo Nikić.

A što radi Puyol iz Vukovine kad ne igra nogomet?

– Zaposlen sam u Hrvatskoj pošti, a u planu mi je i fakultet upisati, ali nikako da taj cilj provedem u djelo. Pitate za djevojku i eventualnu svadbu? Nemam u planu takvo što u skorije vrijeme ali cure time ne moraju biti obeshrabrene. Dapače – hrabro otkriva Mateo koji u Jelačiću trenira limače.

Ciljevi za dalje?

– Moramo se jako dobro pripremiti da bi mogli uspješno konkurirati ostalim momčadima u ligi. Želja je nastaviti tamo gdje smo stali jesenas i još se više približiti vrhu tablici ako želimo u ligu više, a želimo. Hoću li karijeru zaključiti u Jelačiću? Pa iskreno, ne znam da li ostajem do kraja karijere u Jelačiću, poznavajući sebe čisto sumnjam ha, ha.. Ali opet nikad ne kaži nikad – tajanstven je popularan Puyol iz Jelačića.

A za koga od profesionalnih klubova navija kapetan Jelačića?

– U domaćem nogometu navijam za Dinamo, a vani nemam nekog za koga baš vatreno drukam. Madridski Real mi je ipak nekako posebno drag – stav je našeg sugovornika.

Posljednje pitanje bilo je o stradalnicima iz Banovina.

– Akciju za pomoć Petrinji, Glini i okolici imali smo u Vukovini, a odazvalo se mnogo čestitih i savjesnih žitelja našeg mjesta – zaključio je izuzetno korektan dečko, kapetan i ratnik Jelačića iz Vukovine Mateo Nikić, poznat u Turopolju još i kao Puyol.

Foto: NK Jelačić

Sport

Suze pokraj igrališta: HNK Gorica iznenadila navijača za rođendan

Vjerni navijač HNK Gorice Branimir Kuhar proslavio je 80. rođendan, a tim povodom u klubu su mu pripremili malo iznenađenje, koje mu je predao predsjednik kluba Ilija Karamatić

Objavljeno

na

Nogometaši Gorice možda nemaju navijače koji su posebno brojni, a dijelom i baš zato posebnu pozornost zaslužuju oni koji su tu, koji pokušavaju biti podrška klubu iz svoga grada. Dobro su to poznata lica, ljudi koji su sa svojim miljenicima proputovali cijelu Hrvatsku, a u samu srž te specifične navijačke priče smjestio se jedan poseban lik.

Branimir Kuhar ostavio je iza sebe cijelih osam desetljeća, došlo je vrijeme i za okrugli rođendan, a to je bila prilika koju u klubu nisu propustili.

“Bio je to posebno emotivan dan za naš klub i za jednog našeg vjernog navijača. Predsjednik Ilija Karamatić uručio je dres s potpisima svih igrača Branimiru Kuharu povodom njegovog 80. rođendana.

Uvijek uz teren, na svakoj utakmici i svakom treningu prve momčadi HNK Gorica. Svojom vedrinom, pristupačnošću i neizmjernom ljubavlju prema klubu postao je neizostavan dio naše sportske obitelji. Jer klub čine ljudi poput njega – vjerni, predani i srcem uz Goricu.

Sretan 80. rođendan, Branimire!”, objavili su iz kluba.

Lijepa je to gesta, Branimiru je puno značilo, a svima zajedno ostaje nam nadati se da će nešto slično osjećati i generacije koje dolaze…

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički hrvači putuju u Poreč – prvo Europsko prvenstvo, zatim Svjetska serija

HK Velika Gorica 1991 šalje četiri mlada reprezentativca na Europsko prvenstvo, a zatim i seniora Matu Filipovića u Svjetsku seriju hrvanja na pijesku.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvački Klub Velika Gorica 1991/FB

Hrvački klub Velika Gorica 1991 krajem svibnja imat će svoje predstavnike na jednom od najvećih međunarodnih događaja u disciplini hrvanja na pijesku, koji će se održati u Poreču na Lotus Sandy Beachu. Klub u Istru šalje četiri natjecatelja u mlađim uzrastima za Europsko prvenstvo, a zatim i seniora Matu Filipovića koji će nastupiti u Svjetskoj seriji.

Europsko prvenstvo za uzraste U17 i U20 održava se 27. i 28. svibnja, a klub će predstavljati Roko Marinković i Blago Šimić u kategoriji U20 te Erin Fridrih i Emanuel Grgić u kategoriji U17.

Nekoliko dana kasnije, 30. i 31. svibnja, slijedi Svjetska serija hrvanja na pijesku za seniore, koja okuplja više od 200 najboljih svjetskih hrvača, gdje će nastupiti Mate Filipović.

Nastavite čitati

Sport

Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…

Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…

Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.

Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.

Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.

U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.

Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.

Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…

U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.

Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…

Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.

Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.

Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.

U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.

Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…

 

 

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin napunio mrežu Libertasu

Objavljeno

na

Objavio/la

Mraclin je od početka nametnuo ritam s jasnim ciljem uzeti sva tri boda. Već u 11. minuti Ivan Kos otvara golijadu, a do 24. minute postiže još jedan pogodak i asistira kod akcije za drugi gol koji zabija Fran Krilić. Pred kraj prvog dijela Kos upisuje novu asistenciju, ovaj put za Josipa Tokića, pa se na odmor odlazi s visokih 4:0.


U nastavku potpuna dominacija domaćih. Domagoj Matić preuzima glavnu ulogu i postiže hat-trick uključujući i pogodak iz kaznenog udarca, čime postavlja konačnih 7:0. Mraclin je mogao slaviti i uvjerljivije, ali realizacija u nekim situacijama nije bila na razini rezultata.
Jedina loša vijest za domaće je ozljeda Kaurina, koji je izborio jedanaesterac, ali je pritom stradao i njegov nastup u sljedećem kolu je pod upitnikom.

Mraclin je ovom uvjerljivom pobjedom napravio važan iskorak prema sigurnijoj zoni i dodatno podigao samopouzdanje u završnici sezone. S druge strane, momčadi iz Novske nakon ovakvog poraza situacija izgleda gotovo beznadno.


IV . NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 25. kolo

MRACLIN – LIBERTAS 7:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Bojan Čerkez. Pomoćnici: Martin Štulec i Martin Holetić.

STRIJELCI: 1:0 – I. Kos (11), 2:0 – Krilić (20), 3:0 – I. Kos (24), 4:0 – Tokić (43), 5:0 – Matić (57), 6:0 – Matić (11 m – 68), 7:0 – Matić (71).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, J. Domitrović, Rajić, Đurašić, Borovac, Tokić (od 56. Matić), Krilić, Hajduk (od 60. Kaurin, od 67. Matejčić), I. Kos (od 60. Jančić). Trener: Marko Pancirov.

LIBERTAS: Mirosavljević (od 67. Jovanović), Mudri-Brežni (od 53. Rajković), Baić, Lipovac, Kovačević (od 73. Vučić), Jagatić, Varga (od 67. Dulaj), Bosnić, Poturica, Dojčinović, Vidić. Trener: Ivan Berić.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Novih 7 medalja iz Rijeke za goričke karataše – novi izazovi slijede

Dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

na

Objavio/la

Karate klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno aktivan natjecateljski vikend. U subotu, 2. svibnja, gorički karataši nastupili su na međunarodnom turniru Champions Trophy u Rijeci, gdje su osvojili ukupno sedam medalja, dok su dan kasnije, u nedjelju 3. svibnja, nastupili na Zagrebačkoj karate ligi s čak 26 natjecatelja, većinom iz mlađih dobnih skupina.

Na turniru u Rijeci nastupilo je 457 natjecatelja iz 39 klubova iz Hrvatske, Srbije, BiH, Italije i Crne Gore, a KK Velika Gorica je, u konkurenciji kadeta, juniora i mlađih seniora, osvojila medalju u svakoj od spomenutih kategorija, dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Najviše su se istaknuli Ema Jukić (-50 kg) i Luka Lukačić (-75 kg), koji su osvojili zlatne medalje u kategoriji mlađih seniora. Jukić je pritom osvojila i srebro u juniorskoj konkurenciji, dok je Lukačić juniorski nastup završio s broncom.

Do medalja su stigli i Mia Čunčić, koja je osvojila srebro u juniorkama -53 kg te broncu u kadetkinjama, kao i Antonio Brletić, brončani u juniorima -61 kg.

Natjecateljski vikend zaključen je u Zagrebu, gdje su gorički karataši nastupili na drugom kolu Zagrebačke karate lige. Liga se održava kroz tri kola, a završnica je planirana u listopadu. Iz kluba poručuju kako su rezultati nakon dva kola ohrabrujući te očekuju da će do kraja natjecanja imati još veći broj osvajača medalja.

Gorički borci već ovog vikenda ponovno putuju u Zagreb, gdje ih čeka dvodnevno natjecanje za uzraste kadeta U16, juniora U18 i mlađih seniora U21.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno