Sport

Mateo Nikić Puyol je zaštitni znak Jelačića iz Vukovine

Želja je četvrti rang nogometa u Hrvatskoj

Objavljeno

prije 5 godina

19. siječnja 2021.

Objavio/la

Mato Paviša

Amaterski sport miruje zbog korone a stravičan potres u Petrinji i okolici je dodatno “najvažnije” sporedne teme (nogomet) bacio u zapećak (stari Turopoljski izraz za nešto nevažno). Mnogi naši klubovi već bi vjerojatno startali s pripremama za proljetni nastavak natjecanja, ovako čeka se odluka nadležnih da ukinu stroge epidemiološke mjere pa da krene loptanje a nestane možebitna a neželjena depresija. U traženju nogometne amaterske teme za City portal, u memoriji se pojavio kapetan Jelačića iz Vukovine Mateo Nikić, zvani Puyol (po uzoru na Carles Puyola, dugokosu legendu Barcelone). Nikić danas više ne nosi dugu kosu po kojoj je dobio nadimak, ali ostali atributi Puyola su ostali. Mateo je kapetan Jelačića, oštar kao žileta, trkom neumoran, vođa, znalac, vezist, strijelac, šerif sredine terena, desna ruka trenera ali i Uprave kluba. Tko je Nikić? Preko svemogućeg maila uspostavili smo kontakt, a Mateo otkriva.

– Rođen sam 29.listopada 1996. u Zagrebu, na kvartu Peščenica gdje sam i počeo igrati u NK HAŠK-u. Kad sam imao 12 godina preselio sam u Vukovinu i tu sam zaigrao za Jelačić na nagovor Vlade Levara koji je tad bio tajnik kluba. Imali smo u to vrijeme jednu od najboljih generacija kluba, 1995/1996. godište. Imao sam nepunih 15 godina kad sam odigrao prve prijateljske utakmice za seniore Jelačića koje je tada vodio Vlado Horvat. A ako se dobro sjećam, tad sam upravo Vama dao prvi intervju ha, ha. Imao sam 16 godina kada sam otišao u Goricu na poziv trenera Zvonka Radoša. U Gorici sam mnogo toga dobrog naučio a onda je stigla ponuda izvan granica lijepe naše. Otišao sam igrati nogomet u Švicarsku gdje sam proveo 2,5 godine a nakon jedne teže ozlijede vratio sam se doma u Jelačić i nisam pogriješio – priča za City portal Mateo Nikić Puyol.

Foto: NK Jelačić

Stasanje u seniorskoj momčadi je sasvim logično.

– Kapetansku traku preuzeo sam od legende kluba Jože Matejčića i ponosan sam na to. Nije lako biti na njegovoj razini ali rezultati idu meni u prilog pa nema frke ha, ha… – mišljenje je Mateja.

Na kojoj poziciji najviše voli igrati Nikić?

– Najviše mi odgovara pozicija polušpice iza jednog napadača. Tu sam poziciju počeo igrati dok sam bio u Švicarskoj i mislim da sam na toj poziciji najviše dao, ali ne smeta mi ni zadnji vezni. Trenutnim plasmanom Jelačića u Jedinstvenoj županijskoj ligi sam zadovoljan, mada sam tako nešto i očekivao kad smo počeli s pripremama kao novi u ligi. Bilo je utakmica u kojima smo zaslužili više od boda, ali bilo ih je kad smo se provukli pozitivnim rezultatom. Ostaje nam samo mali žal što nismo odigrali to zadnje kolo protiv Stupnika pa da polusezonu okončamo da 4. mjestu – sa sjetom će Puyol iz Vukovine i nastavlja.

Foto: NK Jelačić

– Mislim da nam je najveća snaga u širini momčadi i da ne ovisimo samo o jednom ili više igrača. Treneru Stefanu Rajiću je ovo prvi seniorski mandat i s obzirom na to, snašao se vrlo dobro. Mi (igrači) smo se prilagodili njemu i on se prilagodio nama, tako da to dosta dobro funkcionira. Što se tiče mladih igrača, nakon više godina smo okupili juniore koji su bez konkurencije u svojoj ligi. Njih 6 do 7 već konkuriraju za seniore a još nekolicinu ih očekujemo da se nametnu kroz zimske pripreme-kaže Mateo a na upit je li u Upravi kluba odgovara.

– Nisam u Upravi kluba, za sad im dobro ide pa nije bilo potrebe za mojim intervencijama ha, ha. Pomažem koliko stignem. U uređivanju novih prostorije na katu nisam sudjelovao, ali ljetos sam sa sportskim direktorom Ivicom Burić uređivao ostale prostorije kluba. Zahvaljujem se u ime NK Ban Jelačić Vukovina gradu Velikoj Gorici i gospodinu dogradonačelniku Ervinu Kolarec na podršci kod uređenja prostorije na katu koja nam je bila prijeko potrebna. Isto tako zahvaljujem se gradonačelniku Krešimiru Ačkar na pokretanju postupka ugradnje umjetne trave na našem mini pomoćnom terenu – kapetanski će Mateo Nikić.

A što radi Puyol iz Vukovine kad ne igra nogomet?

– Zaposlen sam u Hrvatskoj pošti, a u planu mi je i fakultet upisati, ali nikako da taj cilj provedem u djelo. Pitate za djevojku i eventualnu svadbu? Nemam u planu takvo što u skorije vrijeme ali cure time ne moraju biti obeshrabrene. Dapače – hrabro otkriva Mateo koji u Jelačiću trenira limače.

Ciljevi za dalje?

– Moramo se jako dobro pripremiti da bi mogli uspješno konkurirati ostalim momčadima u ligi. Želja je nastaviti tamo gdje smo stali jesenas i još se više približiti vrhu tablici ako želimo u ligu više, a želimo. Hoću li karijeru zaključiti u Jelačiću? Pa iskreno, ne znam da li ostajem do kraja karijere u Jelačiću, poznavajući sebe čisto sumnjam ha, ha.. Ali opet nikad ne kaži nikad – tajanstven je popularan Puyol iz Jelačića.

A za koga od profesionalnih klubova navija kapetan Jelačića?

– U domaćem nogometu navijam za Dinamo, a vani nemam nekog za koga baš vatreno drukam. Madridski Real mi je ipak nekako posebno drag – stav je našeg sugovornika.

Posljednje pitanje bilo je o stradalnicima iz Banovina.

– Akciju za pomoć Petrinji, Glini i okolici imali smo u Vukovini, a odazvalo se mnogo čestitih i savjesnih žitelja našeg mjesta – zaključio je izuzetno korektan dečko, kapetan i ratnik Jelačića iz Vukovine Mateo Nikić, poznat u Turopolju još i kao Puyol.

Foto: NK Jelačić

Povezane teme:Mateo Nikić Nk Jamnica nk Jelačić Puyol

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.