Poveži se s nama

Sport

Maratonci trče… I ne misle stati! ‘Treba nam pomoć za Turopoljsku trku…’

Na godišnjoj skupštini Maraton kluba Velika Gorica istaknuti su rezultati iz prošle godine, upućene su zahvale sponzorima i partnerima, ali i zatražena pomoć oko ključnih projekata za sljedeću godinu

Objavljeno

U prostorijama Gradske sportske dvorane održana je godišnja skupština Maraton kluba Velika Gorica, koju su predvodili predsjednik Darko Batković, dopredsjednik Franjo Gavranović i tajnik Bruno Škrinjarić. Izvršni odbor prezentirao je rezultate u 2018. godini, kao i plan rada za tekuću godinu. Od važnijih atletskih rezultata u 2018. posebno je istaknuto prvo mjesto Tene Petračić na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u krosu, čime je postala i državna prvakinja, kao i prvo mjesto Hane Tašaković na Krosu sportskih novosti u kategoriji četvrtih razreda te pobjednička postolja za Tenu Petračić na utrci od 600 metara i Nine Vuković na utrci od 1500 metara na finalu Hrvatske atletske lige sjever. Tena Petračić je ujedno odnijela i vrijedno priznanje za “Nadu godine” na dodjeli nagrada za najbolje velikogoričke sportaše u 2018.

U 2019. Maraton klub Velika Gorica nastavlja sa svim redovitim projektima: Atletska škola, program Život u pokretu, Turopoljska trka, Dječji jesenski kros, Turopoljska liga trčanja, Turopoljska fašnička trka te Sretna trka. Plan rada i financijski plan za 2019. su jednoglasno usvojeni.

– Zahvaljujemo Zajednici športskih udruga grada Velika Gorica, Gradu Velika Gorica, Zagrebačkoj županiji, Zajednici sportskih udruga i saveza zagrebačke županije, Turističkoj zajednici grada Velika Gorica, DVD-u Turopolje, Gradskom društvu crvenog križa grada Velika Gorica te brojnim drugim suradnicima i pokroviteljima na dosadašnjoj suradnji te se nadamo nastavku iste u budućnosti – kazali su iz kluba.

Ipak, izrazili su želju za većom koordinacijom i ažurnosti svih lokalnih nositelja politika i suradnika oko organizacije Turopoljske trke i Dječjeg jesenskog krosa. Zahvalili su i sponzoru, koji želi ostati anoniman, za pomoć oko izrade i financiranja klupske navijačke zastave.

Sport

FOTO Hanachi dva pogotka za tri boda Klasa

Objavljeno

on

Klas je u trećem proljetnom kolu zabilježio drugu pobjedu i s tri nova boda ostao u gornjem dijelu poretka (18 10 2 6 32:27 32). Momčad domaćina došla je u vodstvo u 20. minuti nakon prodora po lijevoj strani i ubačaja Ivana Kneza, loptu je na drugoj vratnici dočekao Haithem Hanachi i zakucao u suprotni kut. Gosti su u 36. iskoristili pogrešku domaće obrane i Hrvoje Kolarić je smjestio loptu iza leđa vratara Josipa Pogledića za 1:1.

23.03.2019. Mičevec – Jedinstvena županijska nogometna liga, 18. kolo: NK Klas – NK Vatrogasac (Zdenci). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Početkom drugog poluvremena (50.) hitri Sven Butković je pretrčao sve koji su mu se našli na putu, prešao i vratara Alena Šoštareka te mirno plasirao loptu u prazna vrata za 2:1. Opet je izjednačio Kolarić nakon brze akcije i inertnosti domaćih stopera, njegov udarac vratar domaćina nije mogao obraniti. Ubrzo nakon toga (57.) veliku prigodu nije iskoristio Knez, lopta je zamalo otišla iznad grede. U 78. Vatrogasac ostaje s igračem manje, isključen je Mateo Jagustović nakon gužve u kojoj je bilo i naguravanja i šaketanja više igrača, a sudac je mirne duše mogao i jednog igrača domaćih poslati prije vremena u svlačionicu.

23.03.2019. Mičevec – Jedinstvena županijska nogometna liga, 18. kolo: NK Klas – NK Vatrogasac (Zdenci). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završnica je pripala domaćinu i za treće vodstvo je zaslužan Butković, koji je opet bio neuhvatljiv za goste. Sve je prešao, ali je otišao u mrtvi kut te iz mjesta ubacio na peterac, a Hinachi je u padu zahvatio loptu glavom i pogodio vratnicu od koje se odbila u mrežu za konačnih 3:2.

Galerija fotografija

Jedinstvena županijska nogometna liga – 18. kolo

NK Klas – NK Vatrogasac (Zdenci) 3:2 (1:1)

Mičevec. Igralište ŠRC Mičevec. Gledatelja 80. Subota, 23.03.2019., 15 sati. Sudac: Stjepan Pajač (Sveti Ivan Zelina). Pomoćnici: Marko Vuković (Zelina) i Bruno Geller (Zagreb). Strijelci: 1:0 – Hanachi (20), 1:1 – Kolarić (36), 2:1 – Butković (50), 2:2 – Kolarić (54), 3:2 – Hanachi (89).

KLAS: J. Pogledić, Butković, Knez, Zelenika, Pandža, Fišer (cap.) (od 66. Bilać), Bedeković (od 85. Zekić), Božarov (od 25. Sviličić), Matić, Hanachi, Dilberović. Trener: Damir Dittrich.

VATROGASAC: Šoštarek, Čirjak (od 89. Šavorić), Čerimi, Kurtović, Miletić, Papić (od 70. Karamatić), Čerina (od 46. Mekinec), Lučić (od 66. Merkl), Jagustović, Kolarić, Pažin (cap.). Trener: Ante Čorak.

Crveni karton: Mateo Jagustović (78. min., druga opomena).

Nastavi čitati

Sport

Gorica gubila 2-0 pa okrenula Slovence, Lovrić gađa prečke i u prijateljskima!

Nogometaši Gorice pobijedili su Domžale 4-2 u prijateljskoj utakmici, uz dva gola Cherifa Ndiayea, te po jedan Lovrića i Ljubisavljevića. Prvotimci su se odmarali, a društvo s manjom minutažom pokazalo da se i na njih može itekako ozbiljno računati u velikim izazovima koji čekaju Goričane…

Objavljeno

on

U vikendu u kojem su nam reprezentativne obaveze omogućile kratak predah od svega onoga što nudi svijet HNL-a nogometaši Gorice su – svejedno igrali. Prijateljska utakmica dogovorena je sa slovenskim Domžalama, trećom momčadi slovenskog prvenstva i sastavom za koji igra i jedan Senijad Ibričić, za koji brani Hrvat Krševan Santini, a igraju još bivši igrači Hajduka Jure Obšivač i Tonći Mujan, kao i bivši igrač Dinama Darrick-Kobi Morris… No svi oni nisu bili dovoljni da Domžale izvuku išta osim poraza, na kraju čak i prilično uvjerljivog poraza.

Gorica je na Domžale istrčala bez najvećeg dijela standardnih prvotimaca, sa Čovićem na golu, Mchedlishvilijem, Ljubisavljevićem, Oboabonom i Špičićem u obrani, Maločom i Maslowskim kao dvojcem zadnjih veznih te sa Mathieuom, Ronaldom i Šrolerom iza ponovno razigranog Cherifa Ndiayea. U takvom izdanju trebalo je Goričanima pola sata da se “pronađu” na terenu, a do tad je već bilo 2-0 za domaćina. U 12. minuti Jamajkanac Nicholson provozao je našu obranu i zabio sjajan gol za vodstvo, koje je poduplao Obšivač u 28. minuti. U međuvremenu je Ronaldo pokušao iz slobodnjaka, a sjajnu šansu imao je i Ndiaye, no lopta je otišla malo pokraj gola.

A onda je došlo vrijeme da Cherif pokaže tko je ovdje šerif. Ronaldo Deaconu je u 32. minuti pucao s 15-ak metara, lopta je pogodila u ruku strijelca Obšivača i sudac je pokazao na bijelu točku. Siguran realizator bio je Cherif, isti  igrač koji je već do poluvremena stigao i poravnati rezltat. U samoj završnici prvog dijela Šroler je poslao loptu u sredinu, prihvatio ju je Nizozemac Mathieu i proslijedio do Senegalca, koji je zabio svoj drugi gol na utakmici.

Na predahu je Cherif, koji je svoj dio posla već do tad napravio, ostao u svlačionici. Zamijenio ga je Kristijan Lovrić, još jedan od Goričana koji blistaju ovog proljeća. Već u prvoj minuti nastavka taj zanimljivi Mathieu dugom loptom je pronašao Lovrića, koji je ušao s lijeve strane u šesnaesterac i pogodio za veliki preokret. Pokušao je još jedanput i koju minutu poslije, no golman domaćina lijepo je to obranio, pa je konačno rješenje odgođeno na 58. minutu. Ovoga puta Lovrić je ubacio iz kornera, a Nemanja Ljubisavljević, stoper koji se tek vraća nakon teške ozljede, glavom je loptu poslao u mrežu za konačnih 4-2.

Imale su i Domžale svojih šansi, nekoliko puta iskazao se golman Ivan Čović, koji je ove sezone stigao kao podrška Kahlini, ali najbolja šansa do kraja utakmice bila je – Lovrićeva. Najveći pehist HNL-a, čovjek koji je ove sezone pogodio nevjerojatnih devet stativa i prečki u prvenstvu, u istom je ritmu nastavio i ovdje. Postavio je loptu na nekih 25 metara, opalio silovito i pogodio prečku! Primio se još jednaput za glavu, gotovo ne vjerujući što mu se događa s tim okvirom gola… No dobro, najvažnije je da je dojam dobar.

– Ma i više nego dobar. Baš sam jako zadovoljan kako smo se predstavili. Od prve minute smo dominirali, pa onda i dvije pogreške dobili dva gola, ali uspjeli smo to izvući – rekao je trener Sergej Jakirović i dodao:

– Baš sam razgovarao s njihovim trenerom, ritam i tempo utakmice bio je kao da se ne radi o prijateljskom ogledu. Uostalom, to smo i željeli. Na kraju sam stvarno zadovoljan, puno je bilo dobrih igrača. Jako mi je drago što se Ljubisavljević vratio i zabio gol, Oboabona je držao obranu, Gigi je bio jako dobar, Špičić odličan, Mathieu je pokazao da je itekako koristan i lijevo, i desno, i u špici, Maloča i Maslowski dobro su držali sredinu… Kažem, imamo puno razloga za zadovoljstvo, imamo glavu i rep, znamo što hoćemo, postali smo prava momčad!

Prvotimci su se ovoga puta odmarali, no sudar s Domžalama pokazao je da Gorica itekako ima širinu.

– Da, definitivno, a to je posebno važno jer nam sad dolazi razdoblje u kojem ćemo igrati svaka tri, četiri dana. Bit će i kartona, i ozljeda, svatko će dobiti svoju priliku i zato mi je posebno drago što je velik broj igrača pokazao da se na njih može ozbiljno računati u svakom trenutku – kazao je Jakirović.

Goricu u petak čeka gostovanje kod Osijeka, u utorak slijedi domaći ogled s Lokomotivom, pa u subotu u Veliku Goricu stiže Rijeka… U osam dana tri utakmice, kroz koje ćemo dobiti i odgovor koliko se Goričani ozbiljno mogu uključiti u borbu za Europu. A kako se čini po posljednjim prezentacijama – mogu!

Nastavi čitati

Sport

Priča s derbija: More kartona, živopisne “upute” s tribina i pivo koje rješava sve…

Lukavec je na svom terenu pobijedio Polet iz Buševca 2-1 i osvojio nova tri boda na putu prema naslovu prvaka u petoj ligi, a iza utakmice ostali su zbrajanje dojmova, malo ljutnje, malo glasne pjesme i nekoliko zagrljaja. Sve u svemu, ugodno nogometno poslijepodne u Lukavcu…

Objavljeno

on

Automobili parkirani uz cestu, s obje strane, kućica u kojoj su spremni i rashlađeni osvježavajući napici za gledatelje, galama s terena i oko njega… Bila je subota poslijepodne, jedna od onih koje bi mogle poslužiti kao manekeni za proljeće, sunčana i topla, a na travnjaku je u ponudi bio – derbi! Lukavec, vodeća momčad pete lige, s jasno izraženim ambicijama da od sljedeće sezone bude četvrtoligaš, dočekao je na svom igralištu Polet iz Buševca, lokalnog rivala. A to je, naravno, uvijek nešto posebno… Nema ništa slađe nego pobijediti društvo iz susjednog sela, uzeti bodove u derbiju koji u sebi sadrži sam srž nogometa. Selskog nogometa, romantičnog i zavodljivog, više zabavnog nego kvalitetnog.

A tako je to nekako i bilo. Nogometno umijeće protagonista onakvo je kakvo priliči okruženju, niželigaško, jer drukčije ne može ni biti, ali dosadno na ovakvim utakmicama ne može biti – nikako. Kao što nije bilo ni ove subote u Lukavcu… Iako smo u prvom dijelu vidjeli “jednu i pol” šansu, iako je kartona na obje strane bilo daleko više nego nogometnih bravura, iako se na terenu na trenutku više pričalo nego igralo. Unatoč svemu tome, stotinu ili dvije gledatelja mogli su uživati.

– Potpuno je netočan stereotip da u Lukavcu žive i igraju nekakvi divljaci, od toga silno želimo pobjeći i uvjereni smo da to više nije tako. Možda je u prošlosti bilo nekih ekscesa i slučajeva, ali već godinama se nitko od nas nije ni s kim potukao, ne radimo čak ni grube ili prljave faulove… – objašnjavao nam je Marko Grdenić, dokapetan Lukavca, u danima uoči derbija.

I pokazalo se da je potpuno u pravu. Utakmica je bila čvrsta, čak i vrlo čvrsta, poneki start možda je “iskakao iz tračnica”, ali daleko je to od bilo kakve divljine ili opasnog okruženja. Dapače, u Lukavcu se pokušava igrati lijep nogomet, povici s tribina su, onako, poput uobičajnog folklora na ovakvim utakmicama, na trenutke čak i simpatični, a treće poluvrijeme je tu da se riješe svi problemi. Ni traga onome što govore stereotipi, ni blizu onome što se nekad davno znalo događati u utakmicama ove razine. Iako je bilo i kartona, i temperamenta, i emocija, i verbalnih okršaja…

– Je, uvijek bude ‘vruće’ kad se igraju derbiju, ipak su ovo utakmice u kojoj je važna svaka lopta, svaki centimetar terena. Mi smo se trudili igrati, kroz igru zabiti gol… Nismo bili pravi, nismo odigrali utakmicu za pamćenje, ali i takve utakmice treba dobiti. Tu se vidi karakter momčadi. I zato svaka čast mojim dečkima – govorio je trener Lukavca Slaven Batovanja nakon utakmice koju je njegova momčad dobila 2-1.

U prvih 40 minuta golova nije bilo, najbolje što smo vidjeli bio je pokušaj domaćeg “cenera” Luke Borkovića iz slobodnjaka, koji je iz kuta iščupao korpulentni golman Poleta Hrvoje Bradić, a onda je stigao trenutak koji je prelomio utakmicu. Sudac Dominik Šantorić, dečko iz Laduča, pokazao je na kazneni udarac, sasvim opravdano, a loptu je s bijele točke u gol poslao Mario Skorin, prvi topnik u lukavečkoj svlačionici.

Utakmica je riješena, pokazalo se kasnije, u 58. minuti, kad je desni bek Lukavca Josip Mihanović iz jedne gužve zakucao loptu u mrežu i uveo goste iz Buševca u dodatnu nervozu. Međutim, 15 minuta poslije nervoza je obuzela i domaćina, čim je Marijo Pejak pobjegao obrani Lukavca i smanjio na 2-1, što se pokazalo i konačnim rezultatom u utakmici u kojoj se najviše “savjeta” odnosila na suca Šantorića.

– Kaj to sudiš, jesi ti normalan, ovo ti je bil gaul, kam gledaš… – nizale su se upute s tribina, odnosno brdašca uz teren, s kojeg su dolazile i poruke za gostujuće igrače, pri čemu je prvi na udaru bio kapetan Poleta.

U jednoj od formulacija moglo se saznati kako spojiti nečiji nedostatak kose, najužeg člana obitelji i spolni akt u živopisnu kombinaciju bez kakvih ovakve utakmice ne mogu proći. Ljutili su se jedni na druge, dobacivalo se bez primisli o nekakvoj političkoj korektnosti, sve kako bi jedan petoligaški derbi dobio i posljednje obrise onoga što se zove “prava prvenstvena utakmica”. Bilo je tu i djevojaka, i male djece, koja su uživala otkrivajući čari pomoćnog terena, i poznatih nogometnih imena… Susreli smo tako i Igora Mostarlića, trenera Lonje, ne tako davno igrača koji je dominirao turopoljskim travnjacima.

– Planiramo osnovati malonogometni klub u Velikoj Gorici, ti planovi su daleko i odmaknuli, ali vidjet ćemo hoće li se i kako sve to realizirati – otkrio nam je Mostarlić dok smo gledali kako sudac poput najslavnijih revolveraša vadi jedan za drugim kartonom.

Ukupno ih je podijelio čak 11, pri čemu je dvojici pokazao po dva žuta kartona. Prvo je ta sudbina zadesila Poleta Zvonimira Matušina, a zatim i Lukavčanina Valentina Borkovića, a sve skupa je tolika količina kartona pošteno naživcirala. Poražene pogotovo…

– Ne, ne mogu vam dati izjavu, nisam baš neke volje… Evo, kapetan će – zadržao je svoje misli i djmove za sebe trener Poleta Mario Paviša.

A kad je tako, što drugo preostaje nego poslušati trenera, okrenuti se na petama i potražiti kapetana…

– Utakmica je bila rastrgana, ali ja sam malo razočaran sa suđenjem. Mislim da je bilo 70-30 u korist Lukavca, sudac je navlačio za njih, ali nema veze… Čestitam im na pobjedi i želim im puno sreće u nastavku prvenstva – kazao je Ivica Sučić, Poletov “cener”.

– Bilo je dosta ‘vruće’ i ovaj put, i kod nas u Buševcu jesenas, ali mislim da suci puno tome kumuju, zakuhaju utakmicu bez ikakvog razloga. Ne znam zbog čega je to tako, vjerojatno da se plaćaju kazne za žute kartone, valjda im fali love u blagajni… Jako sam razočaran suđenjem ove sezone općenito – dodao je Sučić, još vruć nakon utakmice.

Dok su gosti tugovali, čak i dolazili na rub svađe između sebe, ljutili se na sve i svakoga, domaćini su – pjevali. Igrači su taman izlazili s terena kad je predsjednik Lukavca Goran Guteša donio ogromni zvučnik, koji je već neizostavni dio opreme kad se ide na utakmice.

– Uvijek je zvučnik tu, i kad se gubi i kad se pobjeđuje. Spoje se preko mobitela na zvučnik i obavezno se mora odsvirati ‘Žale godine’ i ‘Kad dođem ja’ od Vatrogasaca, to je već pravi ritual – objašnjava nam trener Batovanja.

I uz rub terena bilo je nekih nesuglasica tijekom utakmice, puno se tu vrti emocija, ali u ovakvim ligama vrijedi jedno dobro staro pravilo… Nema tih nesuglasica koje jedna runda pića ne može riješiti! Tako je bilo i ovoga puta, “nabrijane” povike zamijenili su zagrljaji i čvrst stisak ruke, čestitke i najbolje želje za budućnost. A bliska budućnost Lukavcu donosi još jedan veliki derbi, jer već sljedećeg vikenda na redu je gostovanje u Lomnici, kod najdražeg rivala.

– E, to će biti još žešće! To su dva prijateljska kluba, ali kad se nađu na terenu, napeto je čak i kad se radi o prijateljskoj utakmici. Bit će nam jako teško, kao i svaki put. Moji dečki igraju pod velikim psihološkim opterećenjem, jer svaka se utakmica mora dobiti, svaka se pogreška skupo plaća, svako dodavanje može biti kobna i zato kapa do poda mojim igračima – rekao je trener Batovanja prije nego se pridružio društvu u trećem poluvremenu.

Smirili su se brzo i Buševčani, bilo je važno samo što prije ugasiti žeđ i svijet je odmah izgledao ljepše. Uostalom, Polet nema nikakav pritisak rezultata, sve što naprave, dobro naprave…

– Nama je bio cilj mirno ploviti ovom ligom, budući da je odluka da nemamo ambicija ići u višu ligu. Važno je što mirnije privesti sezonu kraju, ako je ikako moguće… – rekao je kapetan Poleta Ivica Sučić, misleći opet na suđenje, na sve te silne kartone.

– Nevjerojatno, u ove prve tri utakmice proljeća smo dobili jedno 25 žutih i tri crvena kartona! I što tu reći?! Igrali doma ili u gostima, nama je isto. Valjda redovito plaćamo kazne pa im se isplati nama davati kartone… A nama na kraju neće imati tko igrati – zaključio je Sučić.

Glazba je uz igralište postajala sve glasnija, sunce se polako skrivalo iza oblaka, a to je bio znak da je vrijeme za polazak kući. I za slaganje dojmova s jednog živopisnog derbija. Na koncu su Lukavčani izvukli tri boda, Buševčani skupili još malo frustracija, a gledatelji dobili ono po što su došli – zabavno nogometno poslijepodne. I tako će, budite uvjereni, biti i za tjedan dana. U Lomnici, Buševcu, ali i na svim drugim adresama na kojima je nogomet romantika, a živopisne “upute” s tribina neizostavni dio folklora. S trećim poluvremenom koje, kao i uvijek, rješava sve probleme.

 

Nastavi čitati

Reporter 378 - 20.12.2018.

Facebook

Izdvojeno