Sport

Ludo poslijepodne u Zaprešiću: Gorici crveni, penal koji to nije i – pobjeda!

Nogometaši Gorice pobijedili su Inter 2-0 na gostovanju u Zaprešiću, golove su zabili Marijan Čabraja i Lukasz Zwolinski, a od 53. minute Gorica je bila s igračem manje, nakon isključenja Marija Marine… U sljedećem kolu petoplasirana Gorica ide Osijeku

Objavljeno

prije 7 godina

29. rujna 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Svega i svačega bilo je u svim našim dosadašnjim utakmicama, sigurno će i ovaj put biti zanimljivo…

Tim je riječima trener Gorice Sergej Jakirović najavio gostovanje u Zaprešiću, utakmicu protiv Intera i – sve rekao! Nakon ovih 90 minuta u Zaprešiću, u šestom prvoligaškom sudaru Intera i Gorice, i definitivno je jasno da su tu može svašta očekivati, pitanje je samo što točno? Ovoga puta, najvažnije od svega, dogodila se pobjeda Gorice, unatoč poteškoćama koje su se pojavljivale putem.

Iznenadio je u početku Jakirović kolegu Toplaka, postavio momčad s dvojicom napadača, sa Zwolinskim uz Cherifa, s Nemanjom Ljubisavljevićem na mjestu koje je dosad zauzimao Nizozemac Steenvoordern, a Mathieuom umjesto Hamada… S druge strane bio je “fenjeraš”, posljednja momčad lige, ali i uvijek nezgodan protivnik, s opasnim tipovima naprijed, kao što su Mamut, Tsonev, Serderov… No Gorica je uspjela. Hrabra i odvažna Gorica, odlučna da prekine jednu lošu seriju, nakon boda uz nula golova u posljednje dvije utakmice. I uoči pet uzastopnih ogleda s društvom iz “velike četvorke”.

Bolje i konkretnije izgledala je Gorica od prve minute, a na prvu veliku šansu čekali smo do pete. Kristijan Lovrić uzeo je loptu u naizgled nemogućoj poziciji, ali takve on i najviše voli. Opalio je snažno, lopta se putem odbila od braniča, pa odsjela na – stativi! Držala je Gorica utakmicu nekako pod kontrolom, sve do te 31. minute, kad je golgetersku krizu odlučio prekinuti, a tko bi drugi, lijevi bek… Jednu lijepu akciju udarcem iz okreta završio je Marijan Čabraja, koji je ljevicom efektno pogodio u “malu mrežicu” Interova gola.

Marijan Čabraja zabio je prvi prvenstveni gol za Goricu nakon 250 minuta nogometa… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Pala je nakon toga malo Gorica, osjetilo se to, i dok se čekalo da završi poluvrijeme, sijevnula je velika šansa za Inter. Bugarin Tsonev je pucao iz jako dobre pozicije, no sjajni kapetan Kristijan Kahlina odbio je to, nakon čega je lopta završila na prečki. Odahnuli su na klupi Gorice u tom trenutku, a odahnuli su i kad je konačno došao kraj prvom poluvremenu.

U nastavak je Jakirović ušao s jednom promjenom, i to prilično neobičnom. Defenzivni veznjak Dario Čanađija ušao je umjesto desnog beka Muse Muhameda i zauzeo njegovo mjesto. Posao je odradio odlično, pogotovo zato što je Čane pravi čovjek za situacije poput onih koje su čekale Goricu u nastavku… Počelo je u 53. minuti, kad je neuvjerljivi sudac Zebec jedan faul Marija Marine na sredini terena označio dovoljno jakim za drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton. Morao je brzo reagirati Jakirović, izvaditi jednog napadača i otvoriti prostor za Maslowskog, a izbor je pao na Cherifa. Zwolinski je ostao u igri.

Mario Marina dobio je dva žuta kartona i u 53. minuti morao na prijevremeno tuširanje… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Zašto je to bila dobra odluka? Odgovor je stigao već minutu poslije. Kristijan Lovrić nabacio je iz slobodnog udarca, a upravo je Zwole fantastično, golgeterski postavio nogu i proslijedio loptu u mrežu za velikih 2-0. Četiri minute nakon što ostaneš bez igrača, teško je zamisliti bolji scenarij od povećanja vodstva… Emotivno je proslavio Lukasz ovaj gol, trebao mu je nakon dugog razdoblja u kojemu ga gol nikako nije htio. Ovo će, valjda, značiti da je golgeterska kriza gotovo, da će odlični Poljak opet zabijati u serijama.

Puno je nervoze bilo na sve strane, puno grubih faula, žutih kartona sa i bez razloga, puno negodovanja s tribina… I, kao centralni detalj jedne nervozne utakmice, 63. minuta. Interov napadač Serderov ušao je u šesnaesterac, pokušao ubaciti u sredinu, no blokirao je Suk. Rukom!, povikali su igrači Intera, a sudac Zebec je “nasjeo”. I pokazao na bijelu točku. A onda je zastao na trenutak, otišao do pomoćnika i – poništio odluku! Epilog svega bilo je samo podbacivanje u šesnaestercu za Kahlinu, a dojam koji je ostao da je sve skupa na trenutak nalikovalo na kaos. U kojem nikome nije bilo jasno što se događa… Osim da penala nema, da Gorica ima dva gola viška.

Gorica je nakon deset kola na petome mjestu tablice s 15 bodova, jednim manje od Osijeka… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Branila se, naravno, Gorica do kraja utakmice. Stala u čvrsti blok, svaki igrač doslovno je ginuo za svaku loptu, a rezultat toga je potpuna nemoć Intera. Ono što bi prošlo, poskidao bi izvrsni Kahlina, pa su frustracije na domaćoj klupi, ali i na tribinama, postajale sve veće. Kad je konačno označen kraj, kad su igrači Gorice pobjednički podigli ruke u zrak, iz gledališta su krenuli zvižduci domaćoj momčadi, no gostima u crnom nije previše smetalo… Proslavili su na terenu pa preselili u svlačionicu, zapjevati onu našu: “Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove…”

U subotu je vrijeme za Osijek, gorička ekspedicija nastupa na Gradskom vrtu.

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 1 sat

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 1 sat

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 2 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 8 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.