Sport

Ludo poslijepodne u Zaprešiću: Gorici crveni, penal koji to nije i – pobjeda!

Nogometaši Gorice pobijedili su Inter 2-0 na gostovanju u Zaprešiću, golove su zabili Marijan Čabraja i Lukasz Zwolinski, a od 53. minute Gorica je bila s igračem manje, nakon isključenja Marija Marine… U sljedećem kolu petoplasirana Gorica ide Osijeku

Objavljeno

prije 6 godina

29. rujna 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Svega i svačega bilo je u svim našim dosadašnjim utakmicama, sigurno će i ovaj put biti zanimljivo…

Tim je riječima trener Gorice Sergej Jakirović najavio gostovanje u Zaprešiću, utakmicu protiv Intera i – sve rekao! Nakon ovih 90 minuta u Zaprešiću, u šestom prvoligaškom sudaru Intera i Gorice, i definitivno je jasno da su tu može svašta očekivati, pitanje je samo što točno? Ovoga puta, najvažnije od svega, dogodila se pobjeda Gorice, unatoč poteškoćama koje su se pojavljivale putem.

Iznenadio je u početku Jakirović kolegu Toplaka, postavio momčad s dvojicom napadača, sa Zwolinskim uz Cherifa, s Nemanjom Ljubisavljevićem na mjestu koje je dosad zauzimao Nizozemac Steenvoordern, a Mathieuom umjesto Hamada… S druge strane bio je “fenjeraš”, posljednja momčad lige, ali i uvijek nezgodan protivnik, s opasnim tipovima naprijed, kao što su Mamut, Tsonev, Serderov… No Gorica je uspjela. Hrabra i odvažna Gorica, odlučna da prekine jednu lošu seriju, nakon boda uz nula golova u posljednje dvije utakmice. I uoči pet uzastopnih ogleda s društvom iz “velike četvorke”.

Bolje i konkretnije izgledala je Gorica od prve minute, a na prvu veliku šansu čekali smo do pete. Kristijan Lovrić uzeo je loptu u naizgled nemogućoj poziciji, ali takve on i najviše voli. Opalio je snažno, lopta se putem odbila od braniča, pa odsjela na – stativi! Držala je Gorica utakmicu nekako pod kontrolom, sve do te 31. minute, kad je golgetersku krizu odlučio prekinuti, a tko bi drugi, lijevi bek… Jednu lijepu akciju udarcem iz okreta završio je Marijan Čabraja, koji je ljevicom efektno pogodio u “malu mrežicu” Interova gola.

Marijan Čabraja zabio je prvi prvenstveni gol za Goricu nakon 250 minuta nogometa… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Pala je nakon toga malo Gorica, osjetilo se to, i dok se čekalo da završi poluvrijeme, sijevnula je velika šansa za Inter. Bugarin Tsonev je pucao iz jako dobre pozicije, no sjajni kapetan Kristijan Kahlina odbio je to, nakon čega je lopta završila na prečki. Odahnuli su na klupi Gorice u tom trenutku, a odahnuli su i kad je konačno došao kraj prvom poluvremenu.

U nastavak je Jakirović ušao s jednom promjenom, i to prilično neobičnom. Defenzivni veznjak Dario Čanađija ušao je umjesto desnog beka Muse Muhameda i zauzeo njegovo mjesto. Posao je odradio odlično, pogotovo zato što je Čane pravi čovjek za situacije poput onih koje su čekale Goricu u nastavku… Počelo je u 53. minuti, kad je neuvjerljivi sudac Zebec jedan faul Marija Marine na sredini terena označio dovoljno jakim za drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton. Morao je brzo reagirati Jakirović, izvaditi jednog napadača i otvoriti prostor za Maslowskog, a izbor je pao na Cherifa. Zwolinski je ostao u igri.

Mario Marina dobio je dva žuta kartona i u 53. minuti morao na prijevremeno tuširanje… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Zašto je to bila dobra odluka? Odgovor je stigao već minutu poslije. Kristijan Lovrić nabacio je iz slobodnog udarca, a upravo je Zwole fantastično, golgeterski postavio nogu i proslijedio loptu u mrežu za velikih 2-0. Četiri minute nakon što ostaneš bez igrača, teško je zamisliti bolji scenarij od povećanja vodstva… Emotivno je proslavio Lukasz ovaj gol, trebao mu je nakon dugog razdoblja u kojemu ga gol nikako nije htio. Ovo će, valjda, značiti da je golgeterska kriza gotovo, da će odlični Poljak opet zabijati u serijama.

Puno je nervoze bilo na sve strane, puno grubih faula, žutih kartona sa i bez razloga, puno negodovanja s tribina… I, kao centralni detalj jedne nervozne utakmice, 63. minuta. Interov napadač Serderov ušao je u šesnaesterac, pokušao ubaciti u sredinu, no blokirao je Suk. Rukom!, povikali su igrači Intera, a sudac Zebec je “nasjeo”. I pokazao na bijelu točku. A onda je zastao na trenutak, otišao do pomoćnika i – poništio odluku! Epilog svega bilo je samo podbacivanje u šesnaestercu za Kahlinu, a dojam koji je ostao da je sve skupa na trenutak nalikovalo na kaos. U kojem nikome nije bilo jasno što se događa… Osim da penala nema, da Gorica ima dva gola viška.

Gorica je nakon deset kola na petome mjestu tablice s 15 bodova, jednim manje od Osijeka… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Branila se, naravno, Gorica do kraja utakmice. Stala u čvrsti blok, svaki igrač doslovno je ginuo za svaku loptu, a rezultat toga je potpuna nemoć Intera. Ono što bi prošlo, poskidao bi izvrsni Kahlina, pa su frustracije na domaćoj klupi, ali i na tribinama, postajale sve veće. Kad je konačno označen kraj, kad su igrači Gorice pobjednički podigli ruke u zrak, iz gledališta su krenuli zvižduci domaćoj momčadi, no gostima u crnom nije previše smetalo… Proslavili su na terenu pa preselili u svlačionicu, zapjevati onu našu: “Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove…”

U subotu je vrijeme za Osijek, gorička ekspedicija nastupa na Gradskom vrtu.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 7 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 13 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.