Povežite se s nama

Sport

Ludo, nevjerojatno, dramatično: Gorica u 95. minuti do boda u Puli!

Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 s Istrom 1961 u Puli, u utakmici koja se savršeno uklopila u jedan ludi nogometni tjedan. Puljani su iz ukupno tri udarca zabili dva gola, Gorica dvaput lovila zaostatak, a ulovila ga je na način koji je moguć samo u nogometu…

Objavljeno

na

Ovo je očito tjedan nevjerojatnih nogometnih raspleta. Tjedan u kojem, recimo, Ajax prokocka 4-1 na Stamford Bridgu, a Chelsea izvuče 4-4. Tjedan u kojem Dinamo u 93. minuti protiv Šahtara ima 3-1 pa u 98. primi gol za 3-3. Tjedan u kojem Gorica napada, promašuje i prima golove u Puli, a onda remi izvuče nevjerojatnim spletom događaja duboko u sudačkoj nadoknadi! Uh, kako je ludo i dramatično izgledala ta završnica, koliko je sreće donijela Gorici, koliko tuge i razočaranja Ivanu Prelecu i njegovoj Istri. Ali to je nogomet, zato ga toliko i volimo…

Dvaput je Istra vodila, dvaput Gorica stizala, dvaput dostigla prednost. Prvo Jovičić, a onda i Cherif Ndiaye, u trenutku kad se činilo da više nema šanse, da će Gorica ostati praznih ruku u utakmici u kojoj po prikazanom nije trebala ostati praznih ruku.

No idemo, kao i uvijek, kronološki vidjeti što se događalo na Aldo Drosini…

Otprilike “milijun” poveznica između dvije momčadi pojavilo se u ovih 90 pulskih minuta. Na klupi Istre sjedio je Ivan Prelec, Velikogoričanin i bivši trener i igrač Gorice. Na klupi Gorice sjedio je Sergej Jakirović, bivši igrač Istre. Vodeći gol Istre zabio je Karolis Laukžemiš, jedini Litvac u svijetu HNL-a. Točnije, jedini uz Mindaugasa Nikoličiusa, sportskog direktora Gorice, drugog čovjeka našega kluba. Gol za izjednačenje zabio je Aleksandar Jovičić, koji je u Goricu došao iz, pogađate, Istre. Malo je nedostajalo da zabije i Matija Dvorneković, inače kum trenera Istre…

Nije ovoga puta bilo Joeya Suka, koji je zabijao u obje dosadašnje goričke pobjede u Puli, a nije bilo ni Kristijana Lovrića, koji je ove sezone u HNL-u zbog kartona propustio samo dvije utakmice. Obje protiv Istre. I osjetio se, naravno, njihov izostanak, posebno su to vrijedni igrači u goričkoj koncepciji, a trener Jakirović pokušao ih je nadomjestiti igrom s dvojicom napadača, Cherifom i Zwolinskim u kombinaciji.

Nije krenulo dobro, dapače, krenulo je očajno. Prvo je Jiloan Hamad već u drugoj minuti promašio čistu šansu, poslao loptu preko gola, a već u sljedećem napadu golman domaćina Čondrić pronašao je Grujevića na desno, a ovaj Laukžemisa u sredini, na vrhu peterca. Litavac je bio brži od Steenvoordena i priuštio klasičan primjer hladnog tuša Gorici. Kao da nije bila dovoljna kiša koja je pošteno oprala igrače na samom otvaranju utakmice…

Preuzela je Gorica inicijativu nakon toga, krenula svim silama naprijed, ali cijelih pola sata čekale su se prve prave prilike. Dvorneković je pokušao iz daljine, opasno je bilo i nakon prolaska Hamada desno malo potom, a do izjednačenja su crni iz Velike Gorice došli u 38. minuti. Hamad je nabacio iz kornera s lijeve strane, a Aleksandar Jovičić visoko skočio i zakucao loptu u mrežu za svoj prvi gol u goričkom dresu. I to je nekakva poveznica, jer rijetko je Gorica u ovih sezonu i pol zabijala glavom nakon kornera, a Istri u Puli zabila je na taj način već drugi put.

Cherif Ndiaye imao je tri, četiri dobre prilike, a zabio je u zadnjoj sekundi, uz pomoć obrane Istre… Foto: Duško Marušić/PIXSELL

S tih 1-1 otišlo se i na odmor, a početkom nastavka slika na terenu kudikamo se izmijenila. Više Gorica nije dominirala, Istra se oslobodila i razigrala, pa je Kahlina sjajnom intervencijom morao spašavati nakon udarca Laukžemisa u 49. minuti. S obzirom na stanje na terenu, činilo se da su domaćini za nijansu bliži drugom golu, a to se i obistinilo u 62. minuti. Mario Ćuže prošao je po lijevoj strani, dao povratnu za Ivana Močinića, a bivši hrvatski reprezentativac iz prve je potegnuo i precizno pogodio suprotne rašlje goričkoga gola. I valjalo je spašavati što se spasiti da…

Reagirao je Jakirović uvođenjem Mathieua i Babeca umjesto Dvornekovića i Hamada, no zapravo je najveća prinova na terenu bila – nervoza. Sve veća i veća kako su minute prolazile. Tako to nekako valjda ide kad u prvom poluvremenu dobiješ gol iz jedinog protivničkog udarca na gol, kad usred pokušaja da se nametneš u drugom poluvremenu primiš novi gol, a nema igrača koji donosi ritam i agresiju (Suk), kao ni igrača koji donosi individualnu klasu, prodornost i realizaciju (Lovrić). Cherif je tri puta dobro pokušavao, iz dobrih situacija, ali Senegalca uporno nije htio gol, kao i toliko puta ove jeseni. Svaki put bi mu nedostajao centimetar ili dva, pola koraka ili pola sekunde, ponekad i mala doza sreće…

A onda se doza sreće, kad se činilo da je sve gotovo, konačno pojavila! I Gorici i Cherifu! Igralo se četiri minute sudačke nadoknade, a gol za 2-2 pao je u petoj. Jedan obrambeni igrač Istre napucao je loptu u želji da je izbije ispred svog šesnaesterca, bilo bi sve gotovo da je uspio, no pogodio je u glavu suigrača, od kojeg se odbila ispred Cherifa. Gorički broj 99 dao je posljednji atom snage da dođe do te lopte u duelu s braničem Tomaševićem i – uspio! Nije do kraja jasno je li tu loptu u mrežu poslao napadač Gorice ili branič Istre, ali važno je samo da je nekako ušla u mrežu, doslovno u posljednjoj sekundi utakmice!

Jer, čim se to dogodilo, sudac je označio kraj. I počelo je slavlje Goričana, ali i očaj u domaćim redovima. U svemu tome došlo je i do naguravanja na centru igrališta, nervoza je eskalirala, no sve se srećom brzo smirilo. Nevjerojatan, apsolutno nevjerojatan rasplet jedne utakmice za pamćenje. Traumatične, stresne, koja je na kraju ipak završila najrealnije. Istra je, naime, dva gola zabila iz tri udarca na gol, Gorica je puno toga promašila, a na kraju uspjela isprovocirati sreću i doći do boda.

Bit će nakon ovoga prilike da se dojmovi slegnu i strasti smire, jer vrijeme je za reprezentativnu stanku, nakon koje će u Veliku Goricu doći Varaždin. Za početak, nadamo se, novog pobjedničkog niza.

HT Prva liga, 15. kolo
ISTRA 1961 – GORICA 2-2
(Laukžemis ‘3, Močinić ’62 / Jovičić ’38, Ndiaye ’90+5)

Sport

U društvu najboljih: Mladi košarkaši krenuli u jedinstvenu ligu

Pretkadeti Gorice prošlog su vikenda izborili, a ovog vikenda i otvorili Jedinstvenu ligu, u kojoj je 12 najboljih momčadi u državi. Bolji od Goričana bili su vršnjaci iz Cedevite Junior, Zadra i Podsuseda

Objavljeno

na

U prvoj utakmici prvog turnira Jedinstvene pretkadetske lige, košarkaši Cedevite Junior svladali su vršnjake iz Velike Gorice rezultatom 92-47. Iako to rezultat ne sugerira, u prvom smo poluvremenu gledali izjednačenu utakmicu, ali je na početku treće četvrtine ipak isplivala kvaliteta domaćina za na kraju uvjerljivu pobjedu.

– Čestitam Cedeviti na zasluženoj pobjedi. Nama je ulazak u ovu ligu svojevrsna nagrada za cijelu sezonu i pokušat ćemo igrati što rasterećenije kako smo i izgledali u prvom poluvremenu. Međutim, da bi igrali i pobjeđivali u ovakvim utakmicama treba nam puno više iskustva jer su ovi momci dosad igrali u četvrtim ligama tako da s ovakvim utakmicama možemo samo napredovati – rekao je trener Gorice Hani Istanbuli.

U nastavku turnira na Velesajmu, mladi Goričani poraženi su od Zadra s 82-72, u utakmici u kojoj su do posljednje dvije minute bili u igri za pozitivan ishod.

– Čestitke Zadru na zasluženoj pobjedi. Mislim da smo ušli mekano u utakmicu, prije svega u nekim obrambenim zadaćama koje smo dogovorili u svlačionici. U napadu još uvijek nismo osjetili ovakav ritam i čvrstoću igrača i kao što sam već rekao, ovo je nama veliko iskustvo i trebamo raditi dalje da bi igrali protiv ovakvih ekipa – kazao je trener Istanbuli.

U posljednjoj, trećoj utakmici turnira protivnik je bio Podsused, kojem je na kraju pripala pobjeda 65-42. Nakon izjednačenog prvog dijela u kojem su se suparnici na nešto osjetniju prednost odlijepili tek u završnici, odluka o pobjedniku pala je u trećoj četvrtini u kojoj nismo znali odgovoriti na igru Podsuseda, koji je zasluženo došao do druge pobjede na zagrebačkom turniru.

– Čestitke Podsusedu na zasluženoj pobjedi. Bili su brži, agresivniji i čvršći. Mi smo u svakom duelu kasnili, bilo napadačkom ili obrambenom, i to je ono što je naša realnost. Trebamo raditi da budemo bolji i nadati se kako turniri budu odmicali da ćemo rasti – poručio je trener Hani Istanbuli.

Nastavite čitati

Sport

Pali u Sokolani: Kobna serija 13-0 za šesti poraz, drugi od Kaštela

Košarkaši Gorice uz osam pobjeda sad imaju i šest poraza u Prvoj ligi. Ribola Kaštela u svojoj je dvorani bila bolja 80-68, a utakmicu će unatoč porazu u lijepim uspomenama čuvati jedan mladi igrač…

Objavljeno

na

Po drugi puta ove sezone košarkaši Gorice poraženi su od Ribola Kaštele. Na parketu Sokolane Kaštelani su slavili s 80-68 iskoristivši u potpunosti pad u goričkoj igri u posljednjih pet minuta.

Domaći košarkaši bolje su otvorili susret te u ranoj fazi došli do vodstva 26-16. Iako je trener Damir Miljković zbog ozljede Šutala i Pavlica u ranoj fazi ostao sa skraćenom rotacijom, do odlaska na odmor uspjeli su Goričani doći do izjednačenja (41-41).

Neizvjesnost je potrajala do posljednjih pet minuta. Tricom Dramalije Gorica je prišla na 67-66, nakon čega je ponestalo goriva, pogotovo u napadu, što domaći igrači iskorištavaju te serijom 13-0 rješavaju pitanje pobjednika.

– Čestitam ekipi Ribole Kaštela na pobjedi, ipak su u odlučujućim trenucima bili spretniji i sretniji. Mi smo jednostavno pali pod pritiskom u jednoj dobroj utakmici u kojoj su moji momci dali svoj maksimum. Na žalost, ozlijedila su nam se dva igrača, ali idemo dalje, maksimalno se pripremiti za sljedeću utakmicu. Čestitke još jednom i jednima i drugima – kazao je nakon susreta trener Damir Miljković.

Najraspoloženiji kod Ribola Kaštele bio je Ivo Zukanović s dvostruko-dvostrukim učinkom od 22 poena i 16 skokova, dok je najbolji gorički strijelac bio Borna Dramalija s 18 poena.

Susret u Kaštel Sućurcu zasigurno će pamtiti naš junior, Petar Gruja koji je upisao prve seniorske minute.

Nastavite čitati

Sport

Tri razloga za ponos: članovi Atletskog kluba Turopolje zablistali na Gala večeri

Objavljeno

na

Atletski klub Turopolje prošlog petka, 23. siječnja imao je poseban razlog za slavlje. Na dan kada je klub obilježio svoj prvi rođendan, stiglo je i lijepo priznanje s nacionalne razine – čak tri člana dobila su zaslužena priznanja za postignute uspjehe iz sezona 2023. i 2024.

Vedrana Janjić proglašena je pobjednicom u ženskoj konkurenciji 2023. godine, dok je u 2024. sezoni završila na drugom mjestu. Josip Martinović dobio je nagradu za treće mjesto 2024., a Kruno Štriga za 2025. godinu.

Svečana dodjela odvila se u zagrebačkom Gastro Globusu pod nazivom Gala večer Hrvatske atletske cestovne lige koja je okupila najbolje hrvatske cestovne trkače, predstavnike atletskih klubova i organizatore utrka.

Nastavite čitati

Sport

Novi igrač u Gorici: ‘Brz i probojan, donijet će novu dimenziju u napadu…’

Theo Epailly novi je igrač Gorice. Francuski napadač rođen 1999. godine stiže nakon polusezone u Belgiji, gdje je za svoj bivši klub odigrao 86 minuta u četiri utakmice. U Gorici od njega puno očekuju…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dan nakon što je porazom protiv Varaždina (1-2) otvorila drugi dio sezone, HNK Gorica predstavila je i drugog novog igrača ove zime. Nakon golmana Muhameda Šahinovića, koji je predstavljen u subotu, od utorka je dio goričke svlačionice postao i 26-godišnji francuski ofenzivac Theo Epailly.

– Moramo dovesti nove igrače, proširiti kadar, dobiti individualnost i kvalitetu. Ne govorim to zbog sebe, nego zato što nam to treba, u suprotnom bismo mogli imati problema – upozorio je trener Carević nakon razočaravajućeg ishoda protiv Varaždinaca.

Prvog sljedećeg igrača, eto, dobio je već jutro poslije. U kolikoj će mjeri Epailly biti pojačanje, a u kolikoj samo prinova, doznat ćemo u razdoblju pred nama, no iz kluba su svog novog igrača opisali kao pravo pojačanje.

“HNK Gorica dovela je značajno pojačanje u svoje redove – potpisan je ugovor s francuskim ofenzivcem Théom Epaillyjem, brzonogim i probojnim napadačem koji bi trebao donijeti novu dimenziju goričkoj ofenzivi!

Epailly je rođen 1999. u Levallois-Perretu u Francuskoj, igra na poziciji napadača, a najugodnije se osjeća kao lijevo krilo, gdje kombinira eksplozivnost, odličan prvi korak i izražen osjećaj za dribling. Po potrebi može djelovati i u sredini te na desnoj strani napada, što ga čini vrlo fleksibilnim i taktički vrijednim igračem”, istaknuto je u klupskoj objavi.

Epailly je prošao ozbiljne nogometne škole, bio je dio PSG-ove akademije, nakon toga nosio je i dres Monaca u mlađim kategorijama, no seniorska karijera tek čeka svoj veliki uzlet. Igrao je dosad za francuske niželigaše Entente, Boulougne i Virois, nastupao je i za B momčad Le Havrea, a jesen je proveo u najvišem rangu belgijskog nogometa, u dresu La Louvierea.

Upisao je u ovoj sezoni četiri nastupa, ukupno je odigrao 86 minuta, a posljednji od ta četiri nastupa upisao je još 17. kolovoza, u porazu od Sint-Truidena.

“Dolaskom u Goricu, Epailly donosi brzinu, agresivnost, okomitost i kreativnost – elemente koje će stručni stožer iskoristiti za dodatno podizanje razine napadačke igre momčadi. Vjerujemo da će njegovo iskustvo, karakter i stil igre biti važan dodatak u borbi za ambiciozne ciljeve kluba”, ističu iz kluba.

Neka tako i bude…

Nastavite čitati

Sport

Večer VG sporta: Najbolja u povijesti, puška koja pogađa i žena sa zaslugama…

Na dodjeli nagrada najboljima u velikogoričkom sportu za prošlu godinu vidjeli smo neke tradicionalne dobitnike, neka nova lica, ali i jedan prepoznatljivi brk s jednom posebnom nagradom…

Objavljeno

na

Na tradicionalnoj svečanosti naše Zajednice sportskih udruga i ove se godine okupilo sve najbolje što velikogorički sport ima, a mjesto radnje ponovno je bila dvorana Gorica, i ovoga puta pretijesna za sve koji su poželjeli zapljeskati nagrađenima.

Nagrade su se dijelile u ukupno 12 kategorija, počevši od mladih sportašica i sportaša u kategoriji “nada godine”. Svoja priznanja dobili su i najvrjedniji sportski djelatnici u godini iza nas, a dodijeljene su i nagrade za posebna postignuća, kao i ona za promociju velikogoričkog sporta. Priznanje za trenera godine dobili su Goran Živković iz Karate kluba Velika Gorica i Matej Mišković iz HRK Gorice, a među parasportašima i ove su se godine istaknuli stolnotenisačica Mirjana Lučić i atletičar Velimir Šandor.

Po dobrom starom običaju, posebnu pozornost privukao je izbor za momčad i ekipu godine, kao i za najboljeg sportaša i sportašicu.

Očekivano, ekipa godine su sjajne šahistice Poleta, koje su u godini iza nas osvojile i hrvatsku ligu i hrvatski kup, a za najbolju momčad godine proglašeni su rukometaši, koji su 2025. zaključili pobjedom kojom su ostvarili glavni cilj. Ponovno u drami, baš kao i prošle godine.

– Na čelu kluba sam već više od desetljeća i pol, ali ne pamtim dvije ovako stresne sezone -ističe predsjednik HRK Gorice Neven Karas.

Najbolja sportašica i treću godinu zaredom je Jelena Buchberger, peterostruka prvakinja Hrvatske u badmintonu, a sve vodi prema tome da će Jelena s Galženice biti najbolja hrvatska badmintonašica svih vremena…

– S obzirom na rezultate, ona to već sad jest – kaže Jelenin trener Neven Rihtar.

Protivnike koji su na olimpijskim igrama već bili, tamo osvajali i zlatne medalje, u godini iza nas pobjeđivao je sportaš godine Kristijan Kancelar, član streljačkog društva Gord, prvak Hrvatske u trapu.

Kao šlag na kraju stigla je i nagrada za životno djelo, koja je ove godine otišla u ruke Zlatka Petraca. Prvi brk naših brega u životu je bio i sudac, i igrač, i trener, i klupski djelatnik, i pokretač i organizator raznih liga… A evo kako, između svega toga, vidi sam sebe:

– Ja sebe vidim kao jednoga konja – u svom će stilu Petrac.

Iako je nagrada u njegovim rukama, Zlatko će priznati da on nije za nju najzaslužniji. Tko jest, doznajte u prilogu…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno