Poveži se s nama

Sport

Lovrić, kralj prečki i stativa: ‘Rukometaš Cindrić i ja rasturali smo u duetu’

Kristijan Lovrić (23) ponajbolji je igrač HNK Gorice ovog proljeća, a ujedno je i sjajan malonogometaš, ponos svoga rodnog Ogulina, ali i dečko ponajbolje naše nogometašice. Također, on je i kralj prečki i stativa, prvi pehist HNL-a, majstor slobodnjaka…

Objavljeno

Stativa, prečka, stativa, prečka, prečka, stativa, prečka, stativa, stativa, gol, prečka, stativa, gol, stativa… Tako nekako izgleda život Kristijana Lovrića (23) ove sezone. Razne su verzije oko toga koliko je puta lijevo krilo Gorice pogodilo okvir gola u dosadašnjih 25 kola, brojka je u svakom slučaju neobično velika, a kolika ja točno ne zna ni sam glavni protagonist ove naše priče…

– Deset ili 12 puta, tako nešto – kazao je Lovrić pa dodao:

–  Znao sam poluditi, pomisliti ‘pa je li to moguće?!’, ali ne ljutim se ni na stative ni prečke, ha, ha. Sve se to jedanput mora okrenuti. Počet će svi ti udarci ulaziti, siguran sam, zato se uopće ne zamaram time. Ipak je najvažniji kolektiv, da mi kao momčad idemo prema gore. Bude li tako, doći će i golovi, i asistencije.

Ne ljutim se na stative, ali znalo mi je proći kroz glavu ‘pa je li to moguće…’ Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Došao je u Goricu prošlog ljeta, u statusu ponajboljeg igrača Druge HNL, igrača ogromnog potencijala, ali jesen je proveo nekako u drugom planu. Odlaskom Atiemwena otvorio mu se velik prostor na lijevom krilu, a on je šansu zgrabio čvrsto, s obje ruke, odlučan da je iskoristi najbolje što može. Bio je sjajan u prvom proljetnom kolu, u onoj sjajnoj pobjedi u Rijeci, zabio je i prvi gol za Goricu, a onda je protiv Intera konačno ušao i jedan slobodnjak. Izvodi ih fenomenalno, većina tih prečki i stativa stigla je upravo nakon slobodnjaka, taj niz konačno je prekinuo u domaćem remiju (2-2) sa Zaprešićanima. I onda, za kraj, zabio i Dinamu iz penala.

– Jesam li zadovoljan svojim igrama? I jesam i nisam! Iako, to i nije ključno u cijeloj priči. Važnije je da momčad igra dobro, da dišemo kao jedan, a onda će doći i rezultat. Kad je tako, uvijek momčad izbaci pojedinca, jednom je to Zwolinski, drugi put ja, treći put netko drugi… Bitno je da smo klapa, da se držimo zajedno – ističe Lovrić.

Kralj slobodnjaka u HNL-u, kralj prečki i stativa, najveći pehist lige… Svakako su nazivali Kristijana ove osebujne sezone, u kojoj mu je vrijednost na nogometnom tržištu porasla za desetak puta, ali dug je put bio do aktualnog trenutka, u kojem apsolutno može uživati.

– Iz Ogulina sam, a još kao tinejdžer došao sam u Kustošiju. Tad je klub bio u četvrtoj ligi, a mi smo u dvije godine preskočili dva ranga i izborili 2. HNL. Tad sam otišao u Lokomotivu, ali nisam imao apsolutno nikakvo povjerenje trenera Marija Tokića i vratio sam se na šest mjeseci u Kustošiju. To mi je bila najbolja polusezona u karijeri, zabio sam 14 golova u 13 utakmica toga proljeća i nakon toga je stigao poziv Gorice – prepričao je Lovrić korake u svojoj karijeri.

Ove sezone Lovrić je zabio tri gola, a skupio je i četiri asistencije… Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Nema previše poznatih sportaša iz Ogulina, prvi koji pada na um je rukometaš Luka Cindrić…

– Poznajemo se, kako ne. Igrali smo i mali nogomet zajedno, za Prometnu školu, i bili smo treći u Hrvatskoj. U prvoj fazi smo sve dobivali po 15-0, onda smo bili na regionalnom turniru u Rijeci, tu smo sve prolazili sa 7-0, 8-0, a na državnoj završnici smo nesretno izgubili u polufinalu. On i ja smo bili najbolji igrači, Cindra je odličan nogometaš. Čujemo se i danas, iako ne prečesto – govori Lovrić.

U Gorici nosi dres s brojem 44, i to ne bez razloga.

– Ivan Perišić mi je omiljeni nogometaš, njega smatram idolom. Ne omiljeni hrvatski, nego općenito omiljeni igrač. Volio bih mu jednoga dana doći barem blizu, imati takvu desnu i lijevu nogu, igru glavom… Nismo se nikad upoznali, a volio bih to promijeniti. Evo, da mogu birati hoću li upoznati njega ili Messija, biram Perišića! – kaže Kristijan.

27.03.2019., Zagreb – Igrac HNK Gorica Kristijan Lovric.
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Kad već nije uspio upoznati ponajboljeg hrvatskog nogometaša, tješi ga što je upoznao ponajbolju hrvatsku nogometašicu… Njezino ime je Monika Conjar, igračica je ŽNK Splita, ali i Kristijanova djevojka.

– Upoznali smo se na jednom turniru, na kojem je ona igrala s nama muškima. Igrao sam protiv nje, čak sam je i čuvao, ali nisam je niti jednom faulirao. Ma nisam je ni pipnuo – smije se Lovrić, koji svaki gol slavi s dva poljupca tamo iznad šake, sa obje strane…

Poljubac u zapešće, zatim okret ruke pa još jedan… Tako golove slavi Lovrić. Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

– Da, poljubim tetovaže koje su posveće Moniki. S jedne strane su njezini inicijali, s druge lik nogometašice s njezinim brojem 10. Gleda redovito moje utakmice, iako mi stalno prijeti da će prestati dolaziti ako se budem živcirao, a gledam i ja njezine. Obavezno, kad god sam slobodan – otkrio je Lovrić.

Da skratimo priču, život Kristijana Lovrića trenutačno izgleda ružičasto. Ide mu na terenu, ide mu u ljubavi, još samo da te prečke i stative počnu ulaziti u gol…

Sport

Kad se nađemo na pola puta… Prijateljski remi za povratak nogometu

Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 s Istrom 1961 na pomoćnom igralištu stadiona na Rujevici, u prvoj prijateljskoj utakmici nakon prekida sezone. Bilo je tu dobrih elemenata, vidi se ideja u igri, no trener Dambrauskas i sam priznajem: ‘Imamo još puno posla…’

Objavljeno

on

Pregovori i dogovori trajali su danima, potraga točnije, jer osnovni problem u organizaciji prijateljske utakmice između Gorice i Istre 1961 bio je – gdje igrati? I jednima i drugima daleko je bilo putovati u goste ovima drugima, pa je pao dogovor da se nađu na pola puta. U Rijeci.

Prva opcija bila je Orijentova Krimeja, ali nije stigla dozvola Stožera. Drugi prijedlog bila je Kantrida, ali ni to nije prošlo. I sve je završilo na “staroj Rujevici”, na terenu koji se uklopio u kompleks koji koristi HNK Rijeka, igralište na lokaciji na kojoj je nekad igrao niželigaš Lučki radnik, s kojim se svojevremeno nadmetao i naš Radnik, po trećeligaškim bespućima…

Igralište je uz more, pogled s tribina praktički puca na obližnje plaže, a to je ove srijede poslijepodne poslužilo kao idealna kulisa za povratak utakmicama nakon korone. Konačno! U subotu je odigrana ona trening utakmica na našem stadionu, ali ovo je bila prva “prava” prijateljska, s pravim protivnikom… Nema što, užitak je bio osjetiti se dijelom toga, dionikom povratka nogometa u svom punom smislu. Bilo je tu, naravno, sve potrebno za dezinfekcijske mjere, mjerila se i temperatura goričkoj delegaciji na ulasku u prostor stadiona, odiše sve oprezom, ali s tim valjda moramo naučiti živjeti. I neće nam tako nešto pokvariti jedno lijepo, povratničko nogometno poslijepodne.

Do Rijeke se ovoga puta putovalo starom cestom, počevši od Delnica, budući da je bura udarala punom snagom po toj posljednoj dionici autoceste. Ne toliko i u samom gradu, pa se nije obistinio strah da će uvjeti zbog vjetra biti praktički na rubu regularnosti. Dapače, čak je bilo i ugodno sjediti na tribinicama ovog simpatičnog nogometnog mjesta. Zatekli smo tu i drage ljude iz nogometa, Goričane na čelu Istre, trenera Ivana Preleca i pomoćnika mu Damira Grlića, nastavljaju dečku svoju bitku u Puli, a jasno je da im je najlakše dogovoriti prijateljsku s ljudima iz HNK Gorice…

I Prelec i Valdas Dambrauskas, litavski strateg na klupi Gorice, odlučili su predstaviti po dvije momčadi, u svakom poluvremenu po jednu, a dečki u crnim dresovima startali su ovako: Čović – Musa, Steenvoorden, Moro, Čabraja – Babec, Gadže – Dvorneković, Hamad, Golubickas – Ndiaye. I solidno je to izgledalo u prvom dijelu, povela je Gorica u 24. minuti golom Cherifa Ndiayea, nakon strašne asistenije Gojka Gadže, jednog od najvećih dobitnika vremena nakon korone, a nije to bilo i sve od lijepih šansi.

Još je dvaput Cherif Ndiaye bio u dobrim situacijama, jedna od njih spada i među stopostotne, a i općenito je Gorica lijepo gradila igru, smišljeno izlazila prema naprijed, branila se kompaktno, uz neke nove taktičke elemente koje je Dambrauskas donio. Ukupno gledajući, izgledalo je to prilično zadovoljavajuće.

Trener Valdas smjestio se na tribini, kako mi imao što bolji pogled na teren, no bio je sasvim dovoljno da igrači čuju njegove upute.

– C’mon, Cherif, that’s your ball! Go, Musa, go wide! – dovikivao je trener svojim igračima, a oni su pokušavali u hodu uloviti što više uputa.

Sasvim je jasno kako je prikazano u tom solidnom prvom poluvremenu bilo daleko od onoga što trener želi od ove momčadi, daleko od tražene forme, ali dobrih trenutaka, kvalitetnih elemenata u igri, svakako je bilo.

Slika zbivanja na terenu pomalo je izmijenila u drugom poluvremenu, kad je Prelec na teren poslao možda čak i kvalitetniju postavu od one iz prvog dijela, a za Goricu je igralo ovih 11 igrača: Išek – Spudić, Ćelić, Krizmanić, Kovačić – Kalik, Maloča – Periša, Maslowski, Golubickas – Mudrinski. Povećala je Gorica svoju prednost, golom Maksa Juraja Ćelića glavom u 62. minuti, nakon lijepog ubacivanja juniora Davida Kovačića, da bi nakon toga inicijativu preuzela Istra.

Jedna mala nepažnja Anthonyja Kalika 15-ak minuta prije kraja dovela je do smanjenja goričke prednost. Strijelac je bio Šime Gržan, rutinski je poslao loptu iza leđa golmana Išeka i vratio rezultatsku neizvjesnost. Šest minuta poslije, u 82. minuti, već je bilo 2-2. Gedeon Guzina, snažni napadač pulske momčadi, nakon prekida se najbolje snašao i čelom postavio konačan rezultat.

Točno 17 dana prije povratka HNL-a, nakon prve provjere ovakvog tipa, jasno je da trener Gorice ima viziju i ideje, no svjestan je i sam da mu treba još vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Treba imati na umu da ovoga puta nije bilo Kahline, Jovčića, Lovrića, Čanađije, Suka i Špikića, važnih igrača, a neki od njih pojavit će se na terenu već u subotu, kad Gorica u novoj prijateljskoj provjeri gostuje kod Dinama u Maksimiru. Utakmica je na rasporedu u subotu u 18 sati.

Nastavi čitati

Sport

Postani rukometašica! Nova runda upisa u Udarnikovu školu rukometa

Ženski rukometni klub Udarnik ponovno trenira, a uz to i poziva nove članice. Traže se nove mlade rukometašice u dobi između osam i 14 godina, koje se upisuju u tri kategorije

Objavljeno

on

Sport se vratio, na opće veselje sportašica i sportaša, željnih druženja, treninga, natjecanja… Iz sportski neprirodnog okruženja dvorišta, stubišta ili dnevnih boravaka vratili su se na igrališta i u dvorane, a među takvima su i cure iz Udarnika. Čim su to nadležne službe dozvolile, vratile su se treninzima.

Trenirat će se na betonskom igralištu pokraj Gradske dvorane, ali i u samoj dvorani, a u klubu se nadaju da će nakon izlaska iz karantene dobiti i nove članice.

“UPISI U TIJEKU!!”, objavio je klub, uz kraći opis detalja.

Poziv se odnosi na djevojčice od osam do 14 godina, a nove mlade rukometašice upisivat će se u tri kategorije – djevojčice (2006./07. godište), mlađe djevojčice (2008./09. godište) i mini rukomet (2010. – 2012. godište). Bit će zanimljivo vidjeti koliko se djevojčica doista “zakačilo” na rukomet u ovom vremenu kad se uglavnom ostajalo doma. Ako nikako drukčije, preko snimki starih utakmica reprezentacije, Zagreba, Metkovića, Podravke…

Sve djevojčice koje se žele baviti sportom imaju tako priliku želju i ostvariti u jednom lijepo posloženom klubu, s obiteljskom atmosferom, s educiranim trenerima… Pomoći će možda i činjenica da su sve nove rukometašice u lipnju oslobođene plaćanja članarine!

Nastavi čitati

Kultura

FOTO Juniori Megablasta prvaci Europe u break danceu

Objavljeno

on

19.05.2019. Rimini, Italija. Plesni klub Megablast najbolji u Europi. Foto: PK Megablast

Na današnji dan prije godinu dana cityportal.hr objavio je slijedeći prilog:

19.05.2019. Rimini, Italija. Plesni klub Megablast najbolji u Europi. Foto: PK Megablast

”Iz Plesnog kluba Megablast javili su nam sjajnu vijest – njegova juniorska break dance grupa osvojila je 1. mjesto i zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Italiji (Rimini, 19.05.2019.) – IDO European Hip Hop Battle & Break Dance Championships. Osim super rezultata zlatne grupe vrlo dobri rezultati ostvareni su i u pojedinačnoj konkurenciji: Karlo Dobrinčić-Karlito (4. mjesto), a 5. mjesto Barbara IveljićBarbi, Franka Meštrović-FM i Fran Vodopija-H2O.”

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno