Povežite se s nama

Sport

Lovrić, kralj prečki i stativa: ‘Rukometaš Cindrić i ja rasturali smo u duetu’

Kristijan Lovrić (23) ponajbolji je igrač HNK Gorice ovog proljeća, a ujedno je i sjajan malonogometaš, ponos svoga rodnog Ogulina, ali i dečko ponajbolje naše nogometašice. Također, on je i kralj prečki i stativa, prvi pehist HNL-a, majstor slobodnjaka…

Objavljeno

na

Stativa, prečka, stativa, prečka, prečka, stativa, prečka, stativa, stativa, gol, prečka, stativa, gol, stativa… Tako nekako izgleda život Kristijana Lovrića (23) ove sezone. Razne su verzije oko toga koliko je puta lijevo krilo Gorice pogodilo okvir gola u dosadašnjih 25 kola, brojka je u svakom slučaju neobično velika, a kolika ja točno ne zna ni sam glavni protagonist ove naše priče…

– Deset ili 12 puta, tako nešto – kazao je Lovrić pa dodao:

–  Znao sam poluditi, pomisliti ‘pa je li to moguće?!’, ali ne ljutim se ni na stative ni prečke, ha, ha. Sve se to jedanput mora okrenuti. Počet će svi ti udarci ulaziti, siguran sam, zato se uopće ne zamaram time. Ipak je najvažniji kolektiv, da mi kao momčad idemo prema gore. Bude li tako, doći će i golovi, i asistencije.

Ne ljutim se na stative, ali znalo mi je proći kroz glavu ‘pa je li to moguće…’ Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Došao je u Goricu prošlog ljeta, u statusu ponajboljeg igrača Druge HNL, igrača ogromnog potencijala, ali jesen je proveo nekako u drugom planu. Odlaskom Atiemwena otvorio mu se velik prostor na lijevom krilu, a on je šansu zgrabio čvrsto, s obje ruke, odlučan da je iskoristi najbolje što može. Bio je sjajan u prvom proljetnom kolu, u onoj sjajnoj pobjedi u Rijeci, zabio je i prvi gol za Goricu, a onda je protiv Intera konačno ušao i jedan slobodnjak. Izvodi ih fenomenalno, većina tih prečki i stativa stigla je upravo nakon slobodnjaka, taj niz konačno je prekinuo u domaćem remiju (2-2) sa Zaprešićanima. I onda, za kraj, zabio i Dinamu iz penala.

– Jesam li zadovoljan svojim igrama? I jesam i nisam! Iako, to i nije ključno u cijeloj priči. Važnije je da momčad igra dobro, da dišemo kao jedan, a onda će doći i rezultat. Kad je tako, uvijek momčad izbaci pojedinca, jednom je to Zwolinski, drugi put ja, treći put netko drugi… Bitno je da smo klapa, da se držimo zajedno – ističe Lovrić.

Kralj slobodnjaka u HNL-u, kralj prečki i stativa, najveći pehist lige… Svakako su nazivali Kristijana ove osebujne sezone, u kojoj mu je vrijednost na nogometnom tržištu porasla za desetak puta, ali dug je put bio do aktualnog trenutka, u kojem apsolutno može uživati.

– Iz Ogulina sam, a još kao tinejdžer došao sam u Kustošiju. Tad je klub bio u četvrtoj ligi, a mi smo u dvije godine preskočili dva ranga i izborili 2. HNL. Tad sam otišao u Lokomotivu, ali nisam imao apsolutno nikakvo povjerenje trenera Marija Tokića i vratio sam se na šest mjeseci u Kustošiju. To mi je bila najbolja polusezona u karijeri, zabio sam 14 golova u 13 utakmica toga proljeća i nakon toga je stigao poziv Gorice – prepričao je Lovrić korake u svojoj karijeri.

Ove sezone Lovrić je zabio tri gola, a skupio je i četiri asistencije… Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Nema previše poznatih sportaša iz Ogulina, prvi koji pada na um je rukometaš Luka Cindrić…

– Poznajemo se, kako ne. Igrali smo i mali nogomet zajedno, za Prometnu školu, i bili smo treći u Hrvatskoj. U prvoj fazi smo sve dobivali po 15-0, onda smo bili na regionalnom turniru u Rijeci, tu smo sve prolazili sa 7-0, 8-0, a na državnoj završnici smo nesretno izgubili u polufinalu. On i ja smo bili najbolji igrači, Cindra je odličan nogometaš. Čujemo se i danas, iako ne prečesto – govori Lovrić.

U Gorici nosi dres s brojem 44, i to ne bez razloga.

– Ivan Perišić mi je omiljeni nogometaš, njega smatram idolom. Ne omiljeni hrvatski, nego općenito omiljeni igrač. Volio bih mu jednoga dana doći barem blizu, imati takvu desnu i lijevu nogu, igru glavom… Nismo se nikad upoznali, a volio bih to promijeniti. Evo, da mogu birati hoću li upoznati njega ili Messija, biram Perišića! – kaže Kristijan.

27.03.2019., Zagreb – Igrac HNK Gorica Kristijan Lovric.
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Kad već nije uspio upoznati ponajboljeg hrvatskog nogometaša, tješi ga što je upoznao ponajbolju hrvatsku nogometašicu… Njezino ime je Monika Conjar, igračica je ŽNK Splita, ali i Kristijanova djevojka.

– Upoznali smo se na jednom turniru, na kojem je ona igrala s nama muškima. Igrao sam protiv nje, čak sam je i čuvao, ali nisam je niti jednom faulirao. Ma nisam je ni pipnuo – smije se Lovrić, koji svaki gol slavi s dva poljupca tamo iznad šake, sa obje strane…

Poljubac u zapešće, zatim okret ruke pa još jedan… Tako golove slavi Lovrić. Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

– Da, poljubim tetovaže koje su posveće Moniki. S jedne strane su njezini inicijali, s druge lik nogometašice s njezinim brojem 10. Gleda redovito moje utakmice, iako mi stalno prijeti da će prestati dolaziti ako se budem živcirao, a gledam i ja njezine. Obavezno, kad god sam slobodan – otkrio je Lovrić.

Da skratimo priču, život Kristijana Lovrića trenutačno izgleda ružičasto. Ide mu na terenu, ide mu u ljubavi, još samo da te prečke i stative počnu ulaziti u gol…

Sport

Saša Sabljak se javio iz Emirata: ‘Čujemo detonacije, ali treniramo i igramo…’

Velikogoričanin Saša Sabljak sredinom siječnja je otišao u UAE, u suradnji s Krunom Rendulićem preuzeo je klub iz grada udaljenog od Dubaija stotinjak kilometara, a zasad nema planova o povratku kući…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad su se sredinom siječnja Krunoslav Rendulić kao glavni trener i naš sugrađanin Saša Sabljak kao njegov pomoćnik uputili prema Ras Al Khaimahu, gradu od 200.000 stanovnika udaljenom stotinjak kilometara od Dubaija, znalo se da idu u potencijalno opasno područje. Oružje je već ozbiljno zveckalo, vrtjele su se razne varijante o događajima koji nemaju nikakve veze ni s nogometom ni sa zdravim razumom, ali Kruno i Sale vjerovali su da će ih sve te ratne priče ipak zaobići.

Nažalost, ništa od toga. Sabljak i Rendulić i dalje se bave nogometom, vode svoj Emirates Club, ali istovremeno i osluškuju sve dostupne informacije.

– Pratimo vijesti iz sata u sat, ali život se kod nas odvija manje-više normalno – javio se Sale iz Emirata, s naglaskom na ovo “manje-više”.

– Povremeno znamo čuti detonacije, uglavnom kad presretnu projektile gore visoko na nebu. Vidjeli smo da su komadići tih projektila, odnosno krhotine, padali po Dubaiju i Abu Dhabiju, no kod nas toga nije bilo puno. Nije ugodno kad padaju bombe, kad se vode ratovi, ali to je nažalost tako. Dobro je što kod nas sve funkcionira, a nadam se da će tako i ostati.

Panike u glasu nema ni u tragovima, Saša djeluje mirno i staloženo, uz nadu da se to neće imati razloga mijenjati.

– Pratimo situaciju, ali radimo, treniramo i igramo normalno. Evo, baš smo u ponedjeljak igrali kup, izgubili smo 2-1, imamo utakmicu i u subotu, idemo prema Fudžiri… Kažem, život se odvija svojim tokom, trgovine rade, kao i sve ostalo. Iz kluba ništa ne govore, normalno funkcioniramo, ali logično da pratimo sve što se događa. Poruke koje primamo svode se na to da ne širimo paniku, a bude li se nešto mijenjalo, vjerujem da ćemo znati na vrijeme – kaže Sabljak i dodaje:

– Shvaćam ljude koji su u strahu, pogotovo nakon padova tih krhotina, ali mi imamo sreće da nas to stvarno dotiče. Barem zasad. Svi smo tu u istoj zgradi, Rendulić, ja i naš analitičar Filip Lekić, nalazimo se kod Krune u stanu, gledali smo zajedno i Rijeka – Hajduk, ispunjavamo si to slobodno vrijeme.

Dramatične vijesti o napadu na američku bazu u Dubaiju u četvrtak poslijepodne do našeg društva u Ras Al Khaimahu nisu došle, što je najbolja moguća vijest.

– Daj Bože da to što prije završi, da sve skupa što kraće traje, da se sve vrati u normalu. I da se putnici sa svih strana svijeta, koji su zapeli u Emiratima, vrate svojim kućama – poželio je Saša.

Nastavite čitati

Sport

Trener Marko Pancirov pred start proljetnog nastavka: “Mraclin će svima biti veliki izazov”

Objavljeno

na

Objavio/la

Pripreme su završene i proljetni dio prvenstva je pred vratima. U NK Mraclin ulaze u nastavak sezone s novom energijom i novim vodstvom – početkom ove godine klupu je preuzeo Marko Pancirov, kojemu će proljeće biti prava prilika da ostavi svoj pečat na momčadi. Mraclin je jesenski dio završio na 10. mjestu s osvojenih 16 bodova i gol-razlikom 23:23 u IV. NL Središte Zagreb – B, što dovoljno govori o sezoni punoj oscilacija – bilo je utakmica u kojima je momčad pokazivala kvalitetu i napadački potencijal, ali i onih u kojima su bodovi iskliznuli. Upravo zato zimske su pripreme bile prilika za podizanje fizičke razine, stabilizaciju igre i jasnije definiranje identiteta momčadi.
Uoči prvog proljetnog izazova i gostovanja kod NK Stupnik, s trenerom Pancirovom razgovarali smo o učinku priprema, realnoj snazi kadra, ciljevima za nastavak prvenstva i o tome kakav Mraclin možemo očekivati na proljeće.

Koliko ste zadovoljni fizičkom pripremom igrača i smatrate li da je momčad dosegla željenu razinu intenziteta za proljetni dio?
Pancirov: Mislim da smo uspjeli učiniti određeni pomak po pitanju fizičke pripreme, ali daleko je to od željenog. Raditi ćemo kontinuirano kroz prvenstvo i mislim da ćemo tek kroz ljetne pripreme dobiti ono što me interesira u tom segmentu.

Pripreme su donijele pobjede i poraze u pripremnim dvobojima, pobjede kontra Bana Jelačića i Kralja Tomislava, remi protiv Save iz Strmca te porazi od Španskog i Tomislava Radnika, što vam ti rezultati govore o realnoj snazi momčadi i gdje ste najviše detektirali prostor za napredak?
Pancirov: Teško je dati realni sud o kvaliteti momčadi. Definitivno ti dečki znaju igrati nogomet, ali u određenim trenucima im je bilo jako teško zbog napornih treninga i nisu mogli prezentirati svoju kvalitetu. Vjerujem da će igrači sa dolaskom svježine uspjeti prezentirati svoju kvalitetu na željeni način. Ova momčad može i mora napredovati u svim segmentima nogometne igre, a rezultati u budućnosti će pokazati koliko smo bili uspješni.

Čini se da je oscilacija u igri bila izražena – od čvrstih i organiziranih partija do rezultatskih padova. Je li to stvar faze priprema ili upozorenje pred nastavak prvenstva?
Pancirov: Kao što sam rekao, svakako je umor od treninga doprinio oscilacijama. Treba razumjeti da ti dečki rade, treniraju i igraju utakmice i nije im jednostavno uvijek biti na visokom nivou. Uvjeti za trening su također bili dodatni uteg za igrače. Kao sportaš sam optimista i vjerujem da ćemo sa protokom vremena oscilacije svesti na minimum.

Koliko vam je u pripremnom razdoblju bio važniji rezultat, a koliko implementacija taktičkih zahtjeva i testiranje novih rješenja?
Pancirov: Rezultat uopće nije važan, ali želim da moja momčad odigra dobro i ostvari dobar rezultat. U pripremama mi je bitno dati jednaku šansu svim igračima i pokušati ostvariti određeni napredak po pitanju igre i fizičke spreme igrača.

Jeste li tijekom priprema profilirali udarnu postavu ili ćete u nastavak prvenstva ući s većom rotacijom? Ima li igrača koji su vas posebno iznenadili ili se nametnuli?
Pancirov: Jesam i nisam. Vidio sam mogućnosti određenog broja igrača. Nažalost, neki su bili neredoviti u treniranju iz raznih razloga, stoga mislim da još uvijek nisam vidio sve kod njih. Naravno da imam nekakva razmišljanja, ali nikome od igrača nisu zatvorena vrata udarnog sastava. Ne bih imenovao pojedince, ali rekao bih da je vratarska pozicija kvalitetno popunjena sa dva jako dobra vratara.

Koji je realni cilj Mraclina u proljetnom dijelu sezone?
Pancirov: Mislim da nam svima u klubu mora biti prioritet osigurati ostanak u ligi i kvalitetno skenirati kadar sa kojim raspolažemo. Gledajući tablicu, realno bi mogli doći do 6. mjesta. Ali mislim da se ne trebamo opterećivati s takvim ciljevima, već nastojati bez stresa ploviti ligom i pokušati se kvalitetno prezentirati u kupovima NSVG i NSZŽ.

Kakav Mraclin možemo gledati na proljeće – orijentiran na agresivu i presing ili strpljiv i taktički discipliniran?
Pancirov: Od Mraclina se može očekivati da će u svaku utakmicu ući ambiciozno, na pobjedu! Ovisi i o suparniku na koji ćemo način pokušati ostvariti željeni cilj. Mraclin će sigurno svima biti veliki izazov!

Postoji li segment igre koji vas najviše brine uoči prvog kola, Stupnik na gostovanju – tranzicija, realizacija, prekidi?
Pancirov: Ne brine me ništa od navedenog, ali svjestan sam da ekipa ima ogroman prostor za napredak u segmentima koje ste naveli. Vjerujem u znanje i inteligenciju naših igrača i pokušati ćemo im kroz treninge usaditi mirnoću i vjeru u vlastite mogućnosti. U Stupnik dolazimo ambiciozno i nastojati ćemo biti mi ekipa koja će teren napustiti uzdignutih ruku.

Pred NK Mraclin je proljeće u kojem će se tražiti stabilnost, kontinuitet i jasniji identitet igre. Dolaskom Marka Pancirova započelo je novo poglavlje, a prve prave odgovore dat će već uvodne prvenstvene utakmice. Ako Mraclin uspije smanjiti oscilacije, podići fizičku spremu i realizaciju, proljetni dio sezone mogao bi donijeti mirniju i rezultatski uspješniju priču nego što je to bio slučaj na jesen.

Nastavite čitati

Moja županija

Gimnazija Velika Gorica i Srednja škola Ban Jelačić pobjednici na županijskom natjecanju u košarci 3×3

Pobjedničke ekipe plasirale su se na državno natjecanje.

Objavljeno

na

Objavio/la

Županijsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće u organizaciji Ekonomske škole Velika Gorica održano je jučer (srijeda, 04.03.2026.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.

Ravnateljica škole domaćina natjecanja Vesna Brkljačić u kratkom govoru je pozdravila natjecateljice i natjecatelje, kao i njihove voditelje(ice), zaželjela im uspješno sportsko nadmetanje te otvorila natjecanje.

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natjecalo se šest škola u ženskoj konkurenciji: ŠSD Samoborac (Ekonomska, trgovačka i ugostiteljska škola Samobor), ŠSD Mladen Dananić (Srednja škola Dragutina Stražimira Sveti Ivan Zelina), ŠSD Martin (Srednja škola Dugo Selo), ŠSD Ban (Srednja škola Ban Jelačić Zaprešić), ŠSD GVG (Gimnazija Velika Gorica) i ŠSD Gorek (Ekonomska škola Velika Gorica). Sve ove škole, osim Gimnazije Velika Gorica, imale su svoje ekipe i u muškoj konkurenciji.

Utakmice su igrane u trajanju od 10 minuta, dužina napada 12 sekundi. Tri prvoplasirane ekipe u obje konkurencije nagrađene su odgovarajućim peharima i pojedinačnim medaljama. Pobjedničke ekipe plasirale su se na Državno natjecanje u košarci 3×3.

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon završetka službenog dijela natjecanja za sve sudionike natjecanja organiziran je zajednički ručak u Hotelu Garden Hill u Velikoj Gorici.

Županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće, 2025./2026.

DJEVOJKE  Finale ŠSD GVG – ŠSD Mladen Dananić 14:2. Za 3. mjesto: ŠSD Ban – ŠSD Martin 14:3.  MLADIĆI  Finale  ŠSD Ban – ŠSD Martin 19:10. Za 3. mjesto: ŠSD Gorek – ŠSD Mladen Dananić 19:2.

Foto galerija

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nastavite čitati

HOTNEWS

Sva desetljeća Kurilovca sabrana u 90 minuta povijesne utakmice

Objavljeno

na

Objavio/la

Oni koji nisu radili i osjetili emociju u sportu, vjerojatno neće razumjeti euforiju koja se posljednjih tjedana stvarala oko “utakmice svih kurilovečkih generacija” na kultnom stadionu u Maksimiru. No, iako će neki nabrajati one prijateljske oglede protiv Dinama, ova, nikako ne spada u te brojke. Četvrtfinale nogometnog kupa Hrvatske koje je Kurilovec jučer odigrao pred gotovo 5000 gledatelja, zasigurno će još dugo imati posebno mjesto u trofejnim vitrinama velikogoričkog kluba, ali i srcima brojnih kurilovčana, koji su u velikom broju (njih više od 1000) došli bodriti svoj klub. Nikad u povijesti kluba više autobusa nije krenulo iz Kurilovca na nogometnu utakmicu, uvjereni smo i nikad više ponosa u očima brojnih kurilovečkih generacija nije bilo. Na sve su vrijedni kurilovčani mislili, a iako su u samom začetku sanjali eventualnu zamjenu domaćinstva za svoj kurilovečki travnjak, ovakva pozornica sa svjetlima reflektora ipak je na kraju dala poseban pečat u trajno vlasništvo svih kojima je ovaj klub prirasao srcu. Poseban dres samo za ovu utakmicu bio je spreman već tjednima prije, nisu kurilovčani zaboravili ni na tragično stradalog Ivana Šćepinu, kojem je u emotivnom prvom sučevom zvižduku pripala čast za početni udarac i fotografiju za sva vremena, a onda kada si vrijedan, kada u svakom koraku pokažeš da ti je stalo i da klub nije tek poredak na tablici ili isječak iz novina sa rezultatima utakmica, sve ti se vrati. U baš tom malom trenutku za hrvatski nogomet, a velikom za mali amaterski klub, ne postoji veća nagrada od pogleda, pljeska i uvjereni smo, simpatija čitave nogometne Hrvatske.

I, neće svi razumijeti silnu medijsku potporu lokalnih portala, brojne objave i fotografije sa stadiona koje pršte sa društvenih mreža. Možda, jednom da, kad osjete srce kluba, ljude koji žive s njim od vikenda do vikenda, silni naboj i energiju na lokalnim utakmicama i vrijeme koje vrijedni ljudi u ovakvim malim klubovima odvajaju, da bi možda nekad, jednom, kao krunu svog rada doživjeli ovakvu utakmicu.

I namjerno nismo spomenuli rezultat, ni pobjednike, jer rezultat je za Kurilovec ove večeri bio najmanje bitan. Dovoljno je pogledati video i zaključiti tko je večeras bio u glavnoj roli prestižnog hrvatskog nogometnog natjecanja.

 

Nastavite čitati

Sport

Bajka završila s ponosom! Kurilovec ispao pred “pola Gorice” na jugu

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 od Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ali ostavili su jako dobar dojam, jednako kao i više od tisuću ljudi okupljenih na južnoj maksimirskoj tribini

Objavljeno

na

Objavio/la

Eto, i to je ostalo iza nas… Utakmica svih utakmica u svijetu NK Kurilovca, utakmica koja je intrigirala velikogoričku, ali i hrvatsku javnost, utakmica koja će ući u povijesne knjige. Iščekivanje je trajalo mjesecima, još od trenutka kad su kuglice ždrijeba četvrtfinala Kupa Hrvatske spojile Dinamo i Kurilovec, svoj vrhunac to je iščekivanje dosegnulo u posljednjih nekoliko dana, a nakon što je utakmica konačno i odigrana, Kurilovčani imaju sve moguće razloge da budu ponosni.

Ispali su od Dinama, izgubili 2-0 i tako okončali bajku koja je počela u Zemuniku, a nastavljena domaćim pobjedoma protiv Oriolika i protiv prvoligaša Istre 1961, ali Kurilovčani su ostvarili svoj cilj.

– Želim da svi zajedno, kad utakmica završi, možemo pogledati jedni druge u oči – rekao je trener Senad Harambašić uoči utakmice, a to je na koncu i dobio.

Dinamo je svoje golove zabio iz prve dvije prilike koje je uspio stvoriti, pogađali su Monsef Bakrar u 24. i mladi Patrik Horvat u 30. minuti, a na tome je i stalo. Ako je netko strahovao od rezultatske katastrofe, od nekakvog potopa s velikom razlikom, Kurilovčani su dokazali da za strahovanje nije bilo povoda. I na ovakvom stadionu, protiv ovakvog protivnika, bili su u stanju igrati nogomet, parirati moćnom Dinamu i na kraju upisati vrlo prihvatljiv poraz.

Kurilovčani su se prezentirali na jako lijep način, no čudesni prolaz dalje ostao je samo san… Foto: Josip Mikačić/PIXSELL

Imao je i Kurilovec jednu lijepu kombinaciju, u 50. minuti maksimirske tribine zapljeskale su akciji koja je počela od golmana Leona Išeka, pa preko nekoliko igrača stigla do protivničke polovice, a šteta je jedino što završnica Matea Pršira nije bila samo za nijansu bolja. Ne bi se ništa bitno promijenilo ni da je taj udarac ušao, jer Dinamo je prolazak u polufinale osigurao rutinski, igrajući koliko je potrebno, i to s velikim brojem juniora u kadru, ali opet je šteta…

Iako, razočaranih na kraju nije bilo. Ni na terenu, ali ni na tribinama. Kadrovi koji su kreirani na maksimirskom jugu ostat će također zapisani za povijest, jer ove se srijede poslijepodne “Gorica preselila na Maksimir”. Debelo iznad tisuću ljudi došlo je pogledati svoje miljenike iz kvarta, dečke koji su na ovu utakmicu došli nakon što su odradili posao u banci, na baušteli ili gdje već, a to je svakako događaj vrijedan zapisivanja u povijesne knjige.

Doista je na trenutke čovjek imao osjećaj da je na južnoj tribini pola Gorice, toliko se poznatih lica moglo vidjeti, susresti, razmijeniti dojmove… I mlado i staro, i žene i muškarci, i košarkaši i rukometaši, i roditelji s djecom i dečki s djevojkama, svi su željeli biti dio ovoga događaja. I svi su uživali. Bez obzira na rezultat, bez obzira na hladnoću i vjetar u završnici utakmice, čak i nekoliko kapi kiše, nikome nije palo napamet otići prije nego što su igrači i stožer Kurilovca došli pod tribinu i zahvalili na podršci.

Sutra će se još prepričavati doživljaji i dojmovi, mentalne slike ostat će negdje zapisane, a Kurilovčani će – krenuti dalje. Maksimir se smjestio između Mača i Bistre, koja slijedi već za vikend, kad će ova nogometna bajka i službeno završiti.

Bravo, Kurilovčani!

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno