Ljubo se vratio! ‘Prošao sam bol i suze, ali znao sam da će šansa doći’
Nemanja Ljubisavljević (22), srpski stoper koji već dvije godine nosi dres HNK Gorice, u Zaprešiću je prvi put odigrao utakmicu HT Prve lige od prve minute. Gorica je pobijedila, trener je njegov nastup ocijenio “čistom desetkom”, a ovo je njegova priča…
Nema inače običaj trener HNK Gorice Sergej Jakirović nakon utakmica govoriti o svojim igračima pojedinačno, ni hvaliti ih ni kuditi, logično ističući uvijek momčad na prvo mjesto, ali nakon pobjede u Zaprešiću (2-0) jednog čovjeka nije mogao ni želio zaobići.
– Ljubo je stvarno prošao težak put, imao je tešku ozljedu prošle sezone. Ali marljivo je radio, šutio i čekao svoju priliku. Mislim da je ovoga puta odigrao za čistu desetku! Ne sjećam se da je ijedan duel izgubio, sve je odnio i počistio… Njegov primjer put je i ostalima koji su možda u drugom planu, dokaz da su utakmice utorkom, prijateljske ili u Kupu, pravi put prema prvih 11 – kazao je Jakirović.
Ljubo u ovom slučaju nije ime nego nadimak, a iza njega se krije Nemanja Ljubisavljević, 22-godišnji mladić iz Trstenika, gradića od 17.000 žitelja u središnjoj Srbiji. Po zanimanju je stoper, a u Velikoj Gorici je već nešto više od dvije godine. Došao je uoči posljednje drugoligaške sezone, standardno igrao, a onda se na početku lanjske prvoligaške avanture teško ozlijedio. Otišao je križni ligament koljena i slijedio je višemjesečni oporavak. Vratio se, borio i radio kao manijak, da bi u nedjelju u Zaprešiću prvi put dočekao šansu da krene od prve minute u jednom prvoligaškoj prvenstvenoj utakmici. S tom šansom, eto, došli su i trenerovi komplimenti.
– Naravno da je lijepo čuti tako nešto. I sigurno je dodatni motiv, da radim i dalje kao što sam radio do sad, pokazatelj da ovim putem treba nastaviti – s obje noge je na zemlji Ljubo, svjestan da su pravi izazovi tek pred njim.
Ne sjećam se da je izgubio ijedan duel…, pohvalio je Ljubisavljevića trener Jakirović… Foto: Josip Regović/PIXSELL
Ni ono što su svi zajedno prošli protiv Intera nije bilo nimalo jednostavno.
– Baš teška utakmica! Puno duela, i na zemlji i u zraku, što nije možda bilo lijepo za gledati, ali na terenu je baš bilo napeto. Vidjelo se da je velik ulog u pitanju, jer nama je trebala ta pobjeda poslije dva kiksa. Lokomotivu smo trebali dobiti, a uzeli smo samo bod, dok smo protiv Belupa izgubili a da ljudi praktički nisu zapucali na gol… Trebala je pobjeda i Interu, da se odvoji od dna ljestvice, možda i uđe u borbu za više pozicije, tražili su izlaz upravo protiv nas, imali su velik motiv. Ali dobro, svaka utakmice je u ovoj ligi ‘na nož’. Evo, i jedan Varaždin dobije Dinamo, Istra igra fenomenalno… – govori Ljubisavljević.
U prva četiri nastupa u HNL-u skupio je ukupno 14 minuta, a u Zaprešiću je odigrao svih 90… Foto: Josip Regović/PIXSELL
Debitirao je u HT Prvoj ligi još početkom kolovoza prošle godine, odigrao posljednjih desetak minuta u remiju (3-3) sa Slaven Belupom u 2. kolu lanjskog prvenstva, a onda nastradao…
– Imali smo trening dan nakon te utakmice i na tom treningu sam se ozlijedio – započinje ovaj ružni dio priče Nemanja, koji je istu ozljedu prošao i sa 18 godina, pa zna kako opisati trenutak kad se dogodi jedna toliko bolna i teška ozljeda.
– Meni su pucali dvaput, pa znam najbolje kako je to… Oba puta sam osjetio kao da je pukao onaj štapić za grisine, kao da se prelomio. Budeš malo i u nesvijesti, bol je strašna, iako sam čuo i za drukčije primjere. Jedan prijatelj je čak i nastavio igrati, pa poslije morao na operaciju – priča Ljubisavljević pa nastavlja:
– Takve stvari čovjeku donesu novo iskustvo. Kad danas gledam, koliko mi je ta ozljeda oduzela, toliko mi je na neki drugi način donijela. Radio sam tri, četiri puta više i napredovao sam u nekim stvarima kojima se prije nisam mogao posvetiti. Naravno da sam i izgubio dosta toga, ali u takvim situacijama nema kukanja i plakanja. Moraš sjesti i razmisliti što najbolje možeš izvući iz te situacije. I kako se što prije vratiti.
Ni kad je bilo najteže, nakon druge teške ozljede prije 22. rođendana, Ljubo nije posustao… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Kad je o Ljubi riječ, borcu bez mane, opcija je bila samo jedna. Krvavo raditi i trenirati do iznemoglosti.
– Trenirao sam stvarno dosta, imao sam podršku sa svih strana, i na kraju sam se čak i brzo vratio. Nakon pet i pol mjeseci počeo sam trenirati s momčadi, a nakon šest odigrao i prvu utakmicu – kaže Ljubo, prisjećajući se svake faze tog dugog i napornog oporavka.
– Ne zna se što je gore, prvih šest tjedana ili sve što ide poslije. Kako sam šivao meniskus, tih prvih šest tjedana bio sam na štakama. I što ćeš, vezan si za kuću, možeš eventualno jedino na kavu otići… Poslije kreću vježbice, pa borbe s motivacijom, pa lagano trčanje. I onda kreneš trenirati, radiš po sedam, osam sati dnevno. Četiri mjeseca doslovno nemaš život, samo treniraš i spavaš. Svaki dan ti je isti, i tako pet mjeseci. Psihološki je to jako teško, ali ako imaš motiv, sve je puno lakše. I, naravno, ako imaš podršku od kuće.
U svemu tome momku koji u tom trenutku ima 21 godinu i dvije teške ozljede iza sebe kroz glavu prolaze i crne misli, najgori scenariji. Dođe i trenutak kad pomisliš na odustajanje, da je preteško boriti se sa svim tim.
– Je, iskreno, padne ti i to napamet, ali brzo shvatiš da bi se kajao zbog toga, da bi ispalo kao da si izgubio bitku. Dođeš kući, isplačeš se malo i bude ti lakše… Priznajem, bilo je i suza, kako ne, ali sve je to normalno – otvoreno govori Nemanja.
Čim se vratio, odlučio je da će priliku, kad se ona ukaže, dočekati spreman. I zato bi poslije svake utakmice u kojoj nije igrao, zajedno s Matijom Špičićem i možda još ponekim suigračem, odradio trening na igralištu, pod reflektorima koji se već gase. Sve zato da bude pravi kad se reflektori jednom okrenu u njegovu smjeru.
– Pokušavamo tim trčanjem nadoknaditi to što nismo igrali utakmicu, da i mi imamo nekakav podražaj. Svjestan sam da moraš raditi cijelo vrijeme da bi bio potpuno spreman u trenutku kad prilika dođe. Ako ne igraš, a ne radiš dodatno, ne možeš biti pravi. Vjerujem da, kad ne igraš, moraš trenirati duplo više nego momci koji igraju da bi ih uopće mogao pratiti – ističe Ljubisavljević.
U Drugoj HNL Ljubisavljević je za Goricu odigrao 27 utakmica i zabio dva gola… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Takav pristup, beskompromisan i fajterski, doveo ga je i u Veliku Goricu. Počeo je u rodnom Trsteniku, u kojem je bio neka vrsta čuda od djeteta.
– Da, počeo sam u svom Trstenik, u klubu koji je igrao treću ligu, za koji mi je igrao i otac. S pet godina sam otišao na prvi trening, već s 15 sam ušao u prvu momčad i počeo trenirati s prvotimcima, a zaigrao sam čim sam navršio 16 i stekao pravo nastupa – priča Nemanja, koji je potom otišao u Jagodinu, da bi završio u Radničkom iz Niša, jednom od najvećih srpskih klubova.
Međutim, tamo nije želio čekati “mrvice”, želio je igrati.
– U Radničkom bih ja i konkurirao za mjesto u momčadi, ali nisam znao koliko ću igrati i tražio sam mirnu sredinu u kojoj mogu napredovati. Moj agent me nazvao i rekao da Gorici treba stoper. Isprva sam odbijao, rekao sam da nema šanse da idem tamo – priznaje Ljubo pa objašnjava zašto je tako razmišljao:
– Iskreno, bio sam malo u strahu zbog tih odnosa između Hrvata i Srba, malo mi je to predstavljalo problem… Agentu sam govorio da mi roditelji ne daju da idem u Hrvatsku, a njima zapravo nisam ni rekao da imam tu opciju.
Međutim, malo interneta sve je promijenilo…
– Kad sam razmislio, krenuo sam malo kucati po YouTubeu, gledao sam sažetke utakmica i svidjelo mi se sve to. Na kraju sam nazvao agenta i rekao: ‘Želim samo u Goricu i nigdje drugdje!’ Nakon pet dana sam već bio ovdje.
I od svega onoga što je očekivao, čega se pribojavao, nije se dogodilo ništa.
– Ma kakvi, od prvog dana ovdje se osjećam kao kod kuće. Svakome bih preporučio da bez problema može doći ovdje. Kao što i svi odavde mogu ići tamo. Ljudi su normalni, a ratovi koji su se događali prije 25 ili 30 godina nemaju nikakve veze sa sadašnjosti. Bio sam po mnogim hrvatskim gradovima, nikad nisam doživio ni najmanju neugodnost. Dobro, mislim da se i ja normalno ponašam, možda bi bilo drukčije da nije tako, ali kažem… Danas, iskreno, na Goricu gledam kao na svoj drugi dom. Ovdje sam prolazio i najljepše i najteže trenutke u karijeri, a kroz sve to sam se jako vezao za ovaj grad i za ove ljude – govori Ljubo.
Igor Čagalj bio mu je suigrač i kapetan, ali prije svega veliki prijatelj od prvog dana… Foto: Facebook
Pomoglo mu je, kaže, što ga je početku u Gorici dočekao trener Dean Klafurić, koji je pokušao uspostaviti obiteljsku atmosferu u momčad, hvali i njegova nasljednika Ivana Preleca, ali ključnu ulogu u prilagodbi odigrao je jedan suigrač.
– Na Igora Čagalja gledam doslovno kao na oca. Baš smo dobri prijatelji, iako ga više gledam kao obitelj nego kao prijatelja. Takav odnos imamo. Pomogao mi je od prvog dana kad sam došao. Sjećam se, peti ili šesti dan nakon što sam došao imali smo slobodno, svi idu doma, a ja ne znam gdje ću, što ću… I tad me on pozvao na ručak, odveo k sebi, počeli smo se družiti i sad smo nerazdvojni – kaže Ljubisavljević, koji se od aktualnih suigrača najviše druži sa Čabrajom, Jovičićem, Perišom…
– Dođe i Čanađija, pa malo ‘pikamo’ Fifu na Playstationu… Tko je najbolji? Periša i ja, Čanađija i Čabraja se baš i ne snalaze, ha, ha.
Svi skupa, srećom, itekako se snalaze u stvarnosti, u “pravom” nogometu, što je ipak kudikamo važnije. Treneru Jakiroviću pogotovo.
– Imam super odnos s trenerom. Radi odlično, što pokazuju i rezultati koje imamo. Stvarno je dobar trener, ali i dobar čovjek. Evo, dao mi je šansu iako sam godinu dana bio bez utakmice na ovom nivou, usudio se, a to govori da cijeni mene, moj rad i to što dajem sve od sebe. Kažem, mislim da je jako dobar trener i da će njegova karijera ići samo uzlaznom putanjom – kaže Ljubo.
Nije ga trener posebno pripremao za nastup protiv Intera, smatrajući valjda da Nemanja zna što mu je činiti.
– Stavio me dva dana prije utakmice na treningu u momčad koja bi trebala igrati. Ništa mi nije govorio, ali bilo mi je jasno da bi šansa mogla doći. Bilo je malo i treme, ali isključivo pozitivne. Razmišljaš o svemu što si prošao u tih godinu dana, koliko si naporno trenirao i radio za tu šansu, želiš samo da sve prođe kako treba, da je iskoristiš na najbolji mogući način. Na kraju je, srećom, tako i bilo – zadovoljan je Nemanja.
Ljubisavljević je dokazao da se na njega može ozbiljno računati i za najteže protivnike… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Za vjerovati je da će i budućnosti dolaziti nove šanse, pokazao je da se na njega itekako može osloniti, a prvi sljedeći izazovi donose seriju derbija. Prvo Osijek u gostima, pa Dinamo doma, Rijeka vani i za kraj dvaput Hajduk u Velikoj Gorici. Kaže trener da se veseli tim utakmicama, a vesele se i igrači…
– Naravno da se veselimo. To su najljepše utakmice za igranje, uvijek dođe i dosta navijača, ambijent je dobar, a protivnici su pravi, kvalitetni, pa takve budu i utakmice. Mi imamo stvarno dobru momčad, svatko od nas na svakom treningu ide maksimalno, sve kako bi dobio svoju šansu, a to je i poanta svega – govori stoper Gorice, uvjeren da je postavljeni cilj, mjesto u ligaškom Top 5, realan i ostvariv cilj.
– Vidim nas u toj zoni, možemo biti najmanje na petome mjesto. Imamo stvarno odličnu momčad, dobrog trenera, dobro se radi, a to bi moralo biti dovoljno – vjeruje 22-godišnji Trsteničanin.
Kad ne trenira, ne igra i ne ‘pika’ Fifu na PlayStationu, voli Nemanja pogledati i košarku, s naglaskom na ABA ligu. Ne NBA, baš ABA… I jedan klub posebno.
– Moj klub je Zvezda i mislim da i ove sezone ima najozbiljniju momčad, koja je slagana za Euroligu. Dobar je i Partizan, kao i Olimpija Cedevita, tako da će biti zanimljivo, ali Zvezda je u ABA ligi ono što je Dinamo u HNL-u. Gledao sam i košarkaše Gorice, protiv Splita čini mi se, a ići ću sigurno i opet – najavio je Ljubisavljević.
Obožava, kaže, Juventus i velikog Giorgija Chiellinija, divi se svemu što je postigao njegov sunarodnjak i imenjak Nemanja Vidić, a istovremeno sanja da i sam može jednoga dana do najviših razina. Dovoljno je mlad, ozljede su valjda iza njega, sad je sve na njemu. A kad je tako, shvatili ste, kad netko toliko ulaže i radi, šanse za uspjeh dramatično rastu. Nakon svega što je prošao, zaslužio je da ova priča tako završi…
Nema što se ne nudi u našem gradu po pitanju sportskih aktivnosti, Velikogoričani svih generacija bave se jednim od čak 23 sporta u ponudi, pri čemu čak 80 posto naših aktivnih sugrađana otpada na mlađe od 18. Ovoga puta iz ŽRK Udarnika obraćaju se onima najmlađima, koje pozivaju na upis u svoju univerzalnu sportsku školu Foxy.
“Ako tražite zabavan, siguran i aktivan početak bavljenja sportom za svoje dijete, Foxy je pravo mjesto!”, poručuju iz Udarnika, uz dodatak:
“Što radimo? Puno igre i kretanja, razvoj koordinacije, ravnoteže i motorike, upoznavanje sporta kroz igru, a sve to bez rezultatskog pritiska. Samo zabava!”
Program je namijenjen za djevojčice rođene 2019., 2020. i 2021. godine, a prvi trening na rasporedu je u ponedjeljak, 12. siječnja, s početkom u 18:20 sati u dvorani Srednjoškolskog centra. Treninzi će biti svakog ponedjeljka i srijede u istom terminu, od 18:20 do 19:20 sati, a sve informacije o upisima mogu se dobiti na broj 098 471 130 ili na e-mail [email protected].
“Foxy treninzi su veseli, razigrani i prilagođeni djevojčicama predškolske dobi jer ljubav prema sportu počinje kroz igru!”, poručuju za kraj iz našeg rukometnoga kluba.
VIDEO “Buzzer beater” u Gorici: Šutalo srušio lidera sa zvukom sirene!
Košarkaši Gorice u prvoj su utakmici u novoj godini pripremili pravi spektakl! U grad je stiglo Škrljevo, vodeća momčad Prve lige, a Gorica je do sedme pobjede (89-87) u sezoni došla na najdramatičniji mogući način…
Sjajna košarkaška utakmica u Velikoj Gorici, gdje je Gorica dočekala vodeću momčad lige DepoLink Škrljevo i došla do velike pobjede 89:87 kojom je ostala u igri za TOP 4. Pobjednika je odlučio Kristijan Šutalo koji je zabio pobjednički koš sa zvukom sirene za veliku euforiju domaćih igrača i navijača, koji su u lijepom broju ispunili dvoranu.
Domaći igrači sjajno su otvorili utakmicu te su na krilima raspoloženog Šutala i Validžića nakon šest i pol minuta imali vodstvo od 20:4. Visoko vodstvo igrači trenera Damira Miljkovića zadržali su do isteka prve četvrtine te su na mali predah Goričani otišli s +15 (29:14). Druga četvrtina protekla je u izjednačenoj igri, u kojoj domaći košarkaši gostima nisu niti jednog trenutka dozvolili da zaostatak spuste na manje od deset poena, pa se tako na veliki odmor otišlo s prednošću Gorice 49:39.
Treća četvrtina u potpunosti pripada gostima koji serijom trica (Akrap, Đugum, Jelenković, Akrap) u pet minuta rade seriju 16:2 za prelazak u vodstvo 55:51. Brzo su domaći košarkaši zbili redove te mini serijom 5:0 (trica Ivankovića, dvica Bljaića) nakratko vratili prednost na svoju stranu, nakon čega je krenula igra koš za koš uz konstantno izmjenjivanje u vodstvu do kraja četvrtine, nakon koje je semafor pokazivao 67:65.
Takav rasplet situacije sugerirao je veliku neizvjesnost u posljednjih deset minuta u kojima Gorica polaganjem Šutala u 34. minuti ima prvo značajnije vodstvo 75:70, da bi četiri i pol minute prije kraja susreta Niko Rimac s tri pogođena slobodna bacanja donio Gorici +6 (80:74). Cetina i Piletić uzvraćaju mini serijom 5:0 za 80:79 na 2,20 do kraja.
U ključnog igrača domaće momčadi tada se promeće Šutalo koji je postigao sedam koševa uz onaj najvažniji pobjednički sa zvukom sirene. Prethodno je Fran Pilepić tri sekunde prije kraja pogodio tricu za 87:87, da bi nakon minute odmora domaći igrači u preostale tri sekunde pronašli Šutala koji je sa zvukom sirene pogodio za veliko slavlje i konačnih 89:87.
– Ovoga puta nam se vratilo i malo te sportske sreće. Ovo je lijep potica za ono što nam sada slijedi. Mislim da smo cijelu utakmicu bili stvarno dobri. U jednom trenutku ekipi Škrljeva prelagano smo dopustili da se vrati, da bi onda u posljednjih pet minuta krenula igra koš za koš. Uspjeli smo nekako uz Šutala uz taj zadnji šut završiti utakmicu i zasluženo pobijediti – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.
S 26 poena, 6 skokova i pet asistencija Šutalo je bio prvo ime domaće momčadi, za koju je Kristijan Validžić ubacio 14, Filip Kalajžić 11 uz 9 skokova, a dvocifren je s 12 ubačaja bio i Niko Rimac. Kod DepoLink Škrljeva najefikasniji s 18 postignutih poena bio je iskusni Fran Pilepić, po 16 su ubacili Toni Jelenković i Davor Konjević.
Remi za početak godine: Trontelj pogodio svoju, Pršir protivničku mrežu
Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 u prvoj pripremnoj utakmici u Umagu. Slovenski Koper poveo je već nakon 70 sekundi, a Goričani su se vratili u nastavku golom svoga kapetana Jurice Pršira
Trećeg dana boravka u Umagu, na centralnom dijelu priprema, nogometaši Gorice odigrali su i prvu od tri planirane utakmice u ovom ciklusu. S druge strane bio je ozbiljan protivnik, jer Koper je treća momčad slovenskog prvenstva, s nekim vrlo zanimljivim pojedincima u svome kadru, no ozbiljna je i Gorica, što je potvrđeno i ovoga puta, u utakmici koju ćemo opisati kao – prava pripremna!
Dakle, nastupile su dvije različite postave, svaka je dobila po 45 minuta, što će reći da je trener Carević odlučio dati svima prilika u ovom prvom ogledu. Vremena za uigravanje nema previše i za pretpostaviti je da će u naredne dvije utakmice više prilike dobiti oni kojima je trener namijenio status prvotimaca, no ovoga puta prilika je bila jednaka za sve…
Utakmicu je tako na vratima počeo Žarkov, ispred njega bila je trojka Josić – Filipović – Čabraja, na bokovima Trontelj i mladi Orešković, u sredini Pozo i Bakić, dok su Fiolić i Pavičić bili iza leđa isturenog Gashija. I počelo je sve skupa dosta konfuzno, pogotovo nakon što je već na otvaranju druge minute utakmice loptu u svoju mrežu zakucao Slovenac Trontelj, ali nakon uvodne faze uspjela se Gorica posložiti, a u drugoj polovici poluvremena i ozbiljno prijetiti. Gashi je zabio gol koji je poništen zbog zaleđa, tresla se i greda Koperova gola…
U nastavak je ušlo novih 11 igrača Gorice, počevši od mladog Došena na golu, ispred koji su bili njegov vršnjak Prgomet, Perić i Leš, na bokovima su bili Vrzić i Duraković, u sredini Kavelj i Kučiš, a Pršir i Erceg nadirali su iza napadača Čuića. U tom je obliku Gorica bila još malo bolja, još ozbiljnija, a u 65. minuti došla je i do izjednačenja. Pritisak na zadnju liniju protivnika urodio je plodom, loptu je preuzeo Jurica Pršir, namjestio se i pogodio za konačnih 1-1.
Prva provjera tako je završila uspješno, a prvi tjedan u Istri završit će rekuperacijskim treningom u nedjelju. U utorak će Goričani ponovno navući dresove i zaigrati protiv Radomlja, još jednog slovenskog prvoligaša, a sljedeće subote, neposredno prije polaska kući, protivnik će biti mađarski ZTE.
Nogometni tulum u Buni ide dalje: ‘Stiže nam fenomenalna generacija…’
Nogometaši Bune krenut će u pripreme za premijerligaško proljeće prvog dana veljače, kad će trener Đuretić okupiti praktički isti kadar kao i jesenas. Planova za budućnost ima, a imaju na bregima i dobar razlog za to…
Da postoji nagrada za najbolji nogometni tulum 2025. godine, velike su šanse da bi taj laskavi trofej otišao u Malu Bunu! U dom NK Bune, na naše živopisne i pitoreskne brege, u ruke družine koja je obilježila turopoljski nogometni univerzum u godini iza nas. Učinila je to Buna svojim rezultatima, uspjesima za povijest, ali i načinom na koji su se utakmice ovog posebnoga kluba pratile, proživljavale, zalijevale…
Bilo je tu i doze dramatike, neizostavne za svaku povijesnu priču poput ove naše, jer Buna u proljeće 2025. nije uspjela uzeti titulu u 1. ŽNL, već je plasman u najviši rang županijskog nogometa izborila kroz dodatne kvalifikacije. Organizirali su se autobusi za gostovanja, uključujući i to posljednje, presudno, mjesto i cijeli kraj živio je za uspjeh svoga kluba, a kad se on i dogodio, kad je NK Buna prvi put u povijesti izborila mjesto u županijskoj eliti, u čuvenoj “premijerki”, naravno da su Brežani to znali i proslaviti.
Međutim, kao i sve dobre stvari u životu, i ta 2025. godina nekako je proletjela, prošla, ostala iza nas, a s dolaskom nove godine pojavljuju se i novi izazovi. Odmor će potrajati sve do početka veljače, za kad je trener Mario Đuretić odredio datum prve prozivke, ali klupska uprava vrijedno je radila čak i u blagdansko vrijeme.
– Je, aktivno je u klubu, stalno nešto dogovaramo, planiramo… – javio se predsjednik NK Bune Josip Jerleković, prvi među jednakima u vodstvu kluba.
– Za početak, za seniorsku momčad doveli smo samo jednog novog igrača. Iz Buševca se vratio vratar David Petrac i to će vjerojatno ostati jedina prinova ove zime. Smatramo da nema potrebe dovoditi bilo koga samo da bismo doveli, budući da imamo 25 igrača u seniorskom kadru, da za svaku poziciju imamo po dvojicu igrača… Bilo je još nekih razgovora i dogovora, željeli smo dovesti tri igrača koja bi nam bila prava, velika pojačanja, ali niti jednog njihovi trenutačni klubovi nisu željeli pustiti, tako da smo njihove dolaske prolongirali za ljeto – upotpunjuje svoj izvještaj o aktualnostima presidente Joža.
Naravno da su u Buni zadovoljni učinjenim u prvoj polovici debitantske sezone u Premijer ligi Zagrebačke županije, drže sedmo mjesto sa 26 bodova, šest manje od vodećeg Poleta, no ambicije neće ići u nebeske visine.
– Zadovoljni smo i rezultatima i svime ostalim, zato smo i zaključili da nam nekakvi veliki dodaci nisu potrebni. Idemo mi lijepo odraditi dobre pripreme, dočekati nastavak sezone spremni i nastaviti skupljati bodove. Naš jedini cilj je da ostanemo stabilni, da se pokušamo zadržati u prvih deset momčadi lige, a onda ćemo dalje planirati. U tim planovima važno mjesto imaju i naši mladi igrači, naši sjajni juniori, koje ćemo polako uvoditi i u prvu momčad – otkriva planove Jerleković.
Ta juniorska momčad poseban je dio ove fenomenalne breške nogometne priče. Klinci su odradili vrhunsku jesen, trenutačno su prvi u svojoj ligi, što nije nimalo slučajno.
– Sve su to domaći dečki, iz našeg sela i okolice, a vodi ih Miro Lukinić, bivši trener seniorske momčadi. To je generacija koja je svojevremeno na Alpas Cupu igrala četvrtfinale, što je bio nevjerojatan rezultat za klub poput našega, a nakon toga su najbolje dečke uzeli veći klubovi iz našega kraja. Neki su bili u Gorici, neki u Kurilovcu, neki u Jelačiću… Prošlog ljeta dio ih se poželio vratiti u Bunu, samim time povukli su i neke druge, pa su se na kraju vratila njih čak sedmorica. Nadamo se da će baš ti klinci biti nositelji igre naše seniorske momčadi u godinama koje dolaze, to nam je želja i plan – ističe predsjednik kluba.
Agilna uprava planove radi i izvan samog travnjaka, a odnose se na infrastrukturu. Velika želja je uređenje pomoćnog igrališta na parceli odmah uz glavni teren, ali to se može dogoditi tek nakon što Grad zemljište prenamijeni iz poljoprivrednog u sportsko.
– To bi nam puno značilo, budući da sad treniramo u Šiljakovini, do koje ipak imamo četiri kilometra. Pomoćni teren donio bi nam i bolje mogućnosti za rad s mladima, ali to nije i jedina želja. Planiramo postaviti i male tribine, koje bismo podijelili u dva dijela, jednu za domaće, a drugu za gostujuće navijače. Tu bi bilo stotinjak sjedećih mjesta, jer vrijeme je da našim navijačima omogućimo ugodnije praćenje utakmica, da ne moraju svi biti na nogama cijelo vrijeme – zaključio je prvi čovjek NK Bune.
Nogometni tulum na bregima, prema svemu sudeći, nastavlja se u istom ritmu… I to je, realno, najbolja moguća vijest za turopoljski niželigaški svijet.
Između sunca i kiše: Gorici stiže prva provjera, pojačanja i dalje ne stižu
Nogometaši Gorice u četvrtak oko podne stigli su u Umag, gdje su prvi trening odradili u idealnim uvjetima. Petak je obilježila kiša, a u subotu će doći trenutak za prvu utakmicu. Na drugoj strani bit će i jedno veliko ime…
U četvrtak su se nogometaši Gorice potrpali u autobus koji je vozio prema Umagu, odradili putovanje kroz snijegom okovane gorske krajeve Hrvatske, pa stigli na destinaciju koju je – obasjalo sunce! Nakon ovih posljednjih nekoliko dana u Velikoj Gorici, u kojoj je sivilo zamijenila bjelina snježnog pokrivača, i zimska varijanta sunčevih zraka dočekana je s oduševljenjem u goričkim redovima…
Nažalost, već dan poslije situacije se bitno promijenilo, jer ovaj je komadić istarskog poluotoka pošteno oprala kiša, koja je u značajnoj mjeri otežala uvjete za rad ekspediciji iz Turopolja. Međutim, naravno da nikakvih pogovora nije bilo, dečki su pod ravnanjem trenera Marija Carevića vrijedno odradili zacrtano.
Tako će, nadamo se, biti sve do kraja ovog desetodnevnog ciklusa, budući da su uvjeti u Umagu – fenomenalni! Gorica na raspolaganju ima teren samo za svoje potrebe, ovih dana nitko drugi na njega neće zakoračiti, a budući da su sva četiri terena u vrhunskom stanju, preostaje samo raditi i trenirati. Tu je i teretana unutar hotela, u kojoj će se također odrađivati dio zamišljenog programa, a u svemu tome jedina je želja da bude što manje ozlijeđenih i bolesnih.
U hotelu su s Goričanima još dva kluba, mađarski ZTE, koji će biti i protivnik Gorice 17. siječnja, na oproštaju od Umaga, ali i slovenski drugoligaš Brinje Grosuplje, u čijim redovima igra Velikogoričanin Vinko Skrbin, bivši igrač Gorice, koji je lijepo pozdravio sve one s kojima je dijelio dobro i zlo u svojim godinama provedenim u svome matičnom klubu. Bit će vremena i za popiti kavu, popričati, jer takvim se “aktivnostima” društvo iz goričke delegacije najčešće i bavi između treninga, u predvorju impresivno uređenoga hotela, otvorenog u lipnju prošle godine.
U subotu od 14.30 sati Gorica će odraditi i prvu od planirane tri utakmice na ovim pripremama. Protivnik će biti prilično ozbiljan, jer slovenski Koper nakon prve polovice sezone dijeli drugo mjesto u slovenskom prvenstvu, ima jednako bodova kao Maribor, a poznatih lica ima i u njihovu kadru. Naime, član Kopera je bivši igrač Gorice Fran Tomek, kao i legendarni Josip Iličić, danas 37-godišnjak, a nekad igrač Palerma, Fiorentine i Atalante.
Trener Carević nema previše vremena za eksperimentiranja i njegov odabir igrača za taj ogled svakako će puno toga reći o planovima za polusezonu koja je pred nama. Tešku i zahtjevnu polusezonu, u kojoj će neizbježno biti velikih i ozbiljnih izazova, a pripremni ogled sa Koperom bit će prvi koračić prema onome što se želi postići tijekom proljeća 2026. godine.
Pomoglo bi treneru Careviću i da dobije još ponekog igrača, nekog od onih koji bi imali status pojačanja, no po tom se pitanju zasad i dalje ne događa ništa. Točnije, događa se, ali u smislu razgovora i pregovora. I u potpunoj tišini, jer doslovno se niti jedan igrač na tržištu u ovim trenucima ne povezuje s mogućim dolaskom u Goricu. Prijelazni rok otvoren je sve do 17. veljače, odluka sportskog sektora je da je bolje ne žuriti nego pogriješiti, no nema nikakve dvojbe da bi trener svakog novog igrača želio što prije vidjeti na treningu.
U ovom trenutku sigurno je jedino da će na Koper krenuti dosadašnji kadar, ostaje još samo da vidimo tko će sudjelovati u kojem obujmu.