Sport

Ljubo se vratio! ‘Prošao sam bol i suze, ali znao sam da će šansa doći’

Nemanja Ljubisavljević (22), srpski stoper koji već dvije godine nosi dres HNK Gorice, u Zaprešiću je prvi put odigrao utakmicu HT Prve lige od prve minute. Gorica je pobijedila, trener je njegov nastup ocijenio “čistom desetkom”, a ovo je njegova priča…

Objavljeno

prije 6 godina

1. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nema inače običaj trener HNK Gorice Sergej Jakirović nakon utakmica govoriti o svojim igračima pojedinačno, ni hvaliti ih ni kuditi, logično ističući uvijek momčad na prvo mjesto, ali nakon pobjede u Zaprešiću (2-0) jednog čovjeka nije mogao ni želio zaobići.

– Ljubo je stvarno prošao težak put, imao je tešku ozljedu prošle sezone. Ali marljivo je radio, šutio i čekao svoju priliku. Mislim da je ovoga puta odigrao za čistu desetku! Ne sjećam se da je ijedan duel izgubio, sve je odnio i počistio… Njegov primjer put je i ostalima koji su možda u drugom planu, dokaz da su utakmice utorkom, prijateljske ili u Kupu, pravi put prema prvih 11 – kazao je Jakirović.

Ljubo u ovom slučaju nije ime nego nadimak, a iza njega se krije Nemanja Ljubisavljević, 22-godišnji mladić iz Trstenika, gradića od 17.000 žitelja u središnjoj Srbiji. Po zanimanju je stoper, a u Velikoj Gorici je već nešto više od dvije godine. Došao je uoči posljednje drugoligaške sezone, standardno igrao, a onda se na početku lanjske prvoligaške avanture teško ozlijedio. Otišao je križni ligament koljena i slijedio je višemjesečni oporavak. Vratio se, borio i radio kao manijak, da bi u nedjelju u Zaprešiću prvi put dočekao šansu da krene od prve minute u jednom prvoligaškoj prvenstvenoj utakmici. S tom šansom, eto, došli su i trenerovi komplimenti.

– Naravno da je lijepo čuti tako nešto. I sigurno je dodatni motiv, da radim i dalje kao što sam radio do sad, pokazatelj da ovim putem treba nastaviti – s obje noge je na zemlji Ljubo, svjestan da su pravi izazovi tek pred njim.

Ne sjećam se da je izgubio ijedan duel…, pohvalio je Ljubisavljevića trener Jakirović… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Ni ono što su svi zajedno prošli protiv Intera nije bilo nimalo jednostavno.

– Baš teška utakmica! Puno duela, i na zemlji i u zraku, što nije možda bilo lijepo za gledati, ali na terenu je baš bilo napeto. Vidjelo se da je velik ulog u pitanju, jer nama je trebala ta pobjeda poslije dva kiksa. Lokomotivu smo trebali dobiti, a uzeli smo samo bod, dok smo protiv Belupa izgubili a da ljudi praktički nisu zapucali na gol… Trebala je pobjeda i Interu, da se odvoji od dna ljestvice, možda i uđe u borbu za više pozicije, tražili su izlaz upravo protiv nas, imali su velik motiv. Ali dobro, svaka utakmice je u ovoj ligi ‘na nož’. Evo, i jedan Varaždin dobije Dinamo, Istra igra fenomenalno… – govori Ljubisavljević.

U prva četiri nastupa u HNL-u skupio je ukupno 14 minuta, a u Zaprešiću je odigrao svih 90… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Debitirao je u HT Prvoj ligi još početkom kolovoza prošle godine, odigrao posljednjih desetak minuta u remiju (3-3) sa Slaven Belupom u 2. kolu lanjskog prvenstva, a onda nastradao…

– Imali smo trening dan nakon te utakmice i na tom treningu sam se ozlijedio – započinje ovaj ružni dio priče Nemanja, koji je istu ozljedu prošao i sa 18 godina, pa zna kako opisati trenutak kad se dogodi jedna toliko bolna i teška ozljeda.

– Meni su pucali dvaput, pa znam najbolje kako je to… Oba puta sam osjetio kao da je pukao onaj štapić za grisine, kao da se prelomio. Budeš malo i u nesvijesti, bol je strašna, iako sam čuo i za drukčije primjere. Jedan prijatelj je čak i nastavio igrati, pa poslije morao na operaciju – priča Ljubisavljević pa nastavlja:

– Takve stvari čovjeku donesu novo iskustvo. Kad danas gledam, koliko mi je ta ozljeda oduzela, toliko mi je na neki drugi način donijela. Radio sam tri, četiri puta više i napredovao sam u nekim stvarima kojima se prije nisam mogao posvetiti. Naravno da sam i izgubio dosta toga, ali u takvim situacijama nema kukanja i plakanja. Moraš sjesti i razmisliti što najbolje možeš izvući iz te situacije. I kako se što prije vratiti.

Ni kad je bilo najteže, nakon druge teške ozljede prije 22. rođendana, Ljubo nije posustao… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Kad je o Ljubi riječ, borcu bez mane, opcija je bila samo jedna. Krvavo raditi i trenirati do iznemoglosti.

– Trenirao sam stvarno dosta, imao sam podršku sa svih strana, i na kraju sam se čak i brzo vratio. Nakon pet i pol mjeseci počeo sam trenirati s momčadi, a nakon šest odigrao i prvu utakmicu – kaže Ljubo, prisjećajući se svake faze tog dugog i napornog oporavka.

– Ne zna se što je gore, prvih šest tjedana ili sve što ide poslije. Kako sam šivao meniskus, tih prvih šest tjedana bio sam na štakama. I što ćeš, vezan si za kuću, možeš eventualno jedino na kavu otići… Poslije kreću vježbice, pa borbe s motivacijom, pa lagano trčanje. I onda kreneš trenirati, radiš po sedam, osam sati dnevno. Četiri mjeseca doslovno nemaš život, samo treniraš i spavaš. Svaki dan ti je isti, i tako pet mjeseci. Psihološki je to jako teško, ali ako imaš motiv, sve je puno lakše. I, naravno, ako imaš podršku od kuće.

U svemu tome momku koji u tom trenutku ima 21 godinu i dvije teške ozljede iza sebe kroz glavu prolaze i crne misli, najgori scenariji. Dođe i trenutak kad pomisliš na odustajanje, da je preteško boriti se sa svim tim.

– Je, iskreno, padne ti i to napamet, ali brzo shvatiš da bi se kajao zbog toga, da bi ispalo kao da si izgubio bitku. Dođeš kući, isplačeš se malo i bude ti lakše… Priznajem, bilo je i suza, kako ne, ali sve je to normalno – otvoreno govori Nemanja.

Čim se vratio, odlučio je da će priliku, kad se ona ukaže, dočekati spreman. I zato bi poslije svake utakmice u kojoj nije igrao, zajedno s Matijom Špičićem i možda još ponekim suigračem, odradio trening na igralištu, pod reflektorima koji se već gase. Sve zato da bude pravi kad se reflektori jednom okrenu u njegovu smjeru.

– Pokušavamo tim trčanjem nadoknaditi to što nismo igrali utakmicu, da i mi imamo nekakav podražaj. Svjestan sam da moraš raditi cijelo vrijeme da bi bio potpuno spreman u trenutku kad prilika dođe. Ako ne igraš, a ne radiš dodatno, ne možeš biti pravi. Vjerujem da, kad ne igraš, moraš trenirati duplo više nego momci koji igraju da bi ih uopće mogao pratiti – ističe Ljubisavljević.

U Drugoj HNL Ljubisavljević je za Goricu odigrao 27 utakmica i zabio dva gola… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Takav pristup, beskompromisan i fajterski, doveo ga je i u Veliku Goricu. Počeo je u rodnom Trsteniku, u kojem je bio neka vrsta čuda od djeteta.

– Da, počeo sam u svom Trstenik, u klubu koji je igrao treću ligu, za koji mi je igrao i otac. S pet godina sam otišao na prvi trening, već s 15 sam ušao u prvu momčad i počeo trenirati s prvotimcima, a zaigrao sam čim sam navršio 16 i stekao pravo nastupa – priča Nemanja, koji je potom otišao u Jagodinu, da bi završio u Radničkom iz Niša, jednom od najvećih srpskih klubova.

Međutim, tamo nije želio čekati “mrvice”, želio je igrati.

– U Radničkom bih ja i konkurirao za mjesto u momčadi, ali nisam znao koliko ću igrati i tražio sam mirnu sredinu u kojoj mogu napredovati. Moj agent me nazvao i rekao da Gorici treba stoper. Isprva sam odbijao, rekao sam da nema šanse da idem tamo – priznaje Ljubo pa objašnjava zašto je tako razmišljao:

– Iskreno, bio sam malo u strahu zbog tih odnosa između Hrvata i Srba, malo mi je to predstavljalo problem… Agentu sam govorio da mi roditelji ne daju da idem u Hrvatsku, a njima zapravo nisam ni rekao da imam tu opciju.

Međutim, malo interneta sve je promijenilo…

– Kad sam razmislio, krenuo sam malo kucati po YouTubeu, gledao sam sažetke utakmica i svidjelo mi se sve to. Na kraju sam nazvao agenta i rekao: ‘Želim samo u Goricu i nigdje drugdje!’ Nakon pet dana sam već bio ovdje.

I od svega onoga što je očekivao, čega se pribojavao, nije se dogodilo ništa.

– Ma kakvi, od prvog dana ovdje se osjećam kao kod kuće. Svakome bih preporučio da bez problema može doći ovdje. Kao što i svi odavde mogu ići tamo. Ljudi su normalni, a ratovi koji su se događali prije 25 ili 30 godina nemaju nikakve veze sa sadašnjosti. Bio sam po mnogim hrvatskim gradovima, nikad nisam doživio ni najmanju neugodnost. Dobro, mislim da se i ja normalno ponašam, možda bi bilo drukčije da nije tako, ali kažem… Danas, iskreno, na Goricu gledam kao na svoj drugi dom. Ovdje sam prolazio i najljepše i najteže trenutke u karijeri, a kroz sve to sam se jako vezao za ovaj grad i za ove ljude – govori Ljubo.

Igor Čagalj bio mu je suigrač i kapetan, ali prije svega veliki prijatelj od prvog dana… Foto: Facebook

Pomoglo mu je, kaže, što ga je početku u Gorici dočekao trener Dean Klafurić, koji je pokušao uspostaviti obiteljsku atmosferu u momčad, hvali i njegova nasljednika Ivana Preleca, ali ključnu ulogu u prilagodbi odigrao je jedan suigrač.

– Na Igora Čagalja gledam doslovno kao na oca. Baš smo dobri prijatelji, iako ga više gledam kao obitelj nego kao prijatelja. Takav odnos imamo. Pomogao mi je od prvog dana kad sam došao. Sjećam se, peti ili šesti dan nakon što sam došao imali smo slobodno, svi idu doma, a ja ne znam gdje ću, što ću… I tad me on pozvao na ručak, odveo k sebi, počeli smo se družiti i sad smo nerazdvojni – kaže Ljubisavljević, koji se od aktualnih suigrača najviše druži sa Čabrajom, Jovičićem, Perišom…

– Dođe i Čanađija, pa malo ‘pikamo’ Fifu na Playstationu… Tko je najbolji? Periša i ja, Čanađija i Čabraja se baš i ne snalaze, ha, ha.

Svi skupa, srećom, itekako se snalaze u stvarnosti, u “pravom” nogometu, što je ipak kudikamo važnije. Treneru Jakiroviću pogotovo.

– Imam super odnos s trenerom. Radi odlično, što pokazuju i rezultati koje imamo. Stvarno je dobar trener, ali i dobar čovjek. Evo, dao mi je šansu iako sam godinu dana bio bez utakmice na ovom nivou, usudio se, a to govori da cijeni mene, moj rad i to što dajem sve od sebe. Kažem, mislim da je jako dobar trener i da će njegova karijera ići samo uzlaznom putanjom – kaže Ljubo.

Nije ga trener posebno pripremao za nastup protiv Intera, smatrajući valjda da Nemanja zna što mu je činiti.

– Stavio me dva dana prije utakmice na treningu u momčad koja bi trebala igrati. Ništa mi nije govorio, ali bilo mi je jasno da bi šansa mogla doći. Bilo je malo i treme, ali isključivo pozitivne. Razmišljaš o svemu što si prošao u tih godinu dana, koliko si naporno trenirao i radio za tu šansu, želiš samo da sve prođe kako treba, da je iskoristiš na najbolji mogući način. Na kraju je, srećom, tako i bilo – zadovoljan je Nemanja.

Ljubisavljević je dokazao da se na njega može ozbiljno računati i za najteže protivnike… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Za vjerovati je da će i budućnosti dolaziti nove šanse, pokazao je da se na njega itekako može osloniti, a prvi sljedeći izazovi donose seriju derbija. Prvo Osijek u gostima, pa Dinamo doma, Rijeka vani i za kraj dvaput Hajduk u Velikoj Gorici. Kaže trener da se veseli tim utakmicama, a vesele se i igrači…

– Naravno da se veselimo. To su najljepše utakmice za igranje, uvijek dođe i dosta navijača, ambijent je dobar, a protivnici su pravi, kvalitetni, pa takve budu i utakmice. Mi imamo stvarno dobru momčad, svatko od nas na svakom treningu ide maksimalno, sve kako bi dobio svoju šansu, a to je i poanta svega – govori stoper Gorice, uvjeren da je postavljeni cilj, mjesto u ligaškom Top 5, realan i ostvariv cilj.

– Vidim nas u toj zoni, možemo biti najmanje na petome mjesto. Imamo stvarno odličnu momčad, dobrog trenera, dobro se radi, a to bi moralo biti dovoljno – vjeruje 22-godišnji Trsteničanin.

Kad ne trenira, ne igra i ne ‘pika’ Fifu na PlayStationu, voli Nemanja pogledati i košarku, s naglaskom na ABA ligu. Ne NBA, baš ABA… I jedan klub posebno.

– Moj klub je Zvezda i mislim da i ove sezone ima najozbiljniju momčad, koja je slagana za Euroligu. Dobar je i Partizan, kao i Olimpija Cedevita, tako da će biti zanimljivo, ali Zvezda je u ABA ligi ono što je Dinamo u HNL-u. Gledao sam i košarkaše Gorice, protiv Splita čini mi se, a ići ću sigurno i opet – najavio je Ljubisavljević.

Obožava, kaže, Juventus i velikog Giorgija Chiellinija, divi se svemu što je postigao njegov sunarodnjak i imenjak Nemanja Vidić, a istovremeno sanja da i sam može jednoga dana do najviših razina. Dovoljno je mlad, ozljede su valjda iza njega, sad je sve na njemu. A kad je tako, shvatili ste, kad netko toliko ulaže i radi, šanse za uspjeh dramatično rastu. Nakon svega što je prošao, zaslužio je da ova priča tako završi…

Sport

Gorica na telki: Puno je toga Charlton proživio, ali ovakvo nešto još nije…

Nogometaši Gorice u subotu u 12 sati igrat će protiv Charlton Athletica, kluba sa 120 godina tradicije koji se prošle sezone uspio vratiti u Championship. Sve to moći će se pratiti u izravnom prijenosu…

Objavljeno

prije 5 sati

19. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Osnovan u jugoistočnom Londonu još 1905., prije punih 120 godina, Charlton Athletic u svojoj je povijesti prošao puno toga. Navijači su svojim rukama 1919. izgradili stadion The Valley, za čiju su se obnovu 1990. izborili tako što su – osnovali političku stranku! Godinama su igrali u Premiershipu, još puno češće od toga u nižim ligama, kroz njihovu je svlačionicu prošao cijeli niz zapamćenih igrača kao što su Mark Kinsella, Scott Parker, Darren Bent, Scott Carson, Diego Poyet…

Puno pamtljivih trenutaka, ljudi i događaja, ali i jedna značajna mana u svemu tome; Charlton Athletic, naime, nikad u svojoj povijesti nije igrao protiv Gorice! E, pa u subotu će igrati…

Dogodit će se to u Kranjskoj Gori, utakmica će krenuti od 12 sati, a izravno će je prenositi MaxSport. Goričani će tako pred očima cjelokupne javnosti pokazati što može protiv kluba koji se prošle sezone kroz play-off vratio u Championship, drugi rang engleskog nogometa, kojeg je 2000. godine i osvojio, ušavši tako u Premiership, u kojem se zadržao sljedećih sedam godina.

Danas je Charlton u nekom drugom điru, u pokušaju da se vrati tamo gdje je bio početkom ovog stoljeća, a to će pokušati izvesti Nathan Jones, Velšanin koji sjedi na klupi ovoga kluba. Imena njegovih igrača, pa čak i onih najboljih, neće previše značiti bilo kome iz šire hrvatske nogometne javnosti, a i ona uža malo zna o tipovima kao što su belgijski golman Thomas Kaminski, braniči Joe Rankin-Costello i Reece Burke, irski veznjak Conor Coventry ili Amari’i Bell, lijevi bek s Jamajke…

Naravno, ni Englezima apsolutno ništa u životu ne znače imena poput Jurice Pršira, Ivana Fiolića ili Ante Ercega, pa će vrlo zanimljivo biti vidjeti o kakvom se ovdje odnosu snaga radi. I koliko će Gorica moći parirati, odnosno nametnuti se jednom ovakvom protivniku. Carević je želio ozbiljne protivnike u pripremama, dobio je sudare sa Šahtarom iz Donjecka i ovaj sa Charltonom, no jedan je ipak otpao.

Znalo se to već neko vrijeme, ali sad je i službeno potvrđeno da Gorica u svom sljedećem pripremnom izazovu neće ići na egipatski Pyramids, prvaka Afrike, nego na slovenskog drugoligaša Iliriju.

Ali, naravno, prvo se treba posvetiti Charltonu. Točnije, samima sebi u ogled sa Charltonom. Subota, 12 sati, MaxSport…

Nastavite čitati

Sport

Filipović i službeno osmo pojačanje: ‘Hvala Gorici što je vjerovala u mene’

Već danima najavljivani Jakov Filipović (32) i službeno je postao novi igrač Gorice nakon što je potpisao ugovor do 2027. godine. Prvi put ćemo ga u dresu s brojem 4 vidjeti već u subotu od podne

Objavljeno

prije 5 sati

19. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Šarmantan osmijeh, krajnje neobična frizura i samo nešto manje neobična brada stigli su u HNK Goricu u liku Jakova Filipovića. Naravno, došla je skupa s 32-godišnjim stoperom u goričku svlačionicu i značajna doza iskustva i kvalitete, a brojke kažu da je Filipović osmo pojačanje Gorice ovoga ljeta. Osmo i najzvučnije.

Igrač Gorice u petak poslijepodne i službeno je postao danima najavljivani branič koji je u svom nogometnom životopisu upisao Osijekovu školu nogometa, a zatim i epizode u BSK, Cibaliji, Inter Zaprešiću, Lokerenu, BATE Borisovu i na kraju Beverenu. Proljeće je proveo kao slobodan igrač, a u Goricu je stigao još prije nekoliko dana. Točnije, stigao je u Kranjsku Goru, gdje se momčad trenera Marija Carevića priprema za zahtjevno otvaranje nove sezone.

– Sretan sam i zahvalan Gorici na ukazanom povjerenju. Već se osjećam odlično ovdje, dečki su me prihvatili na najbolji mogući način. Zajedno smo već par dana, naporno treniramo i pripremamo se za novu sezonu u kojoj moramo davati svoj maksimum, a siguran sam da onda ni rezultati neće izostati – rekao je Filipović u svojoj prvoj izjavi kao igrač Gorice.

O svim specifičnostima njegova životnog i nogometnog puta već smo pisali, riječ je o igraču koji je 2017. godine upisao tri nastupa za “šarenu” reprezentaciju Hrvatske, o momku kojeg su svojedobno smatrali ponajboljim stoperom HNL-a, a svi u Gorici nadaju se da će u sljedeće dvije sezone, koliko će mu trajati ugovor, biti barem na približnoj razini.

Zadužio je Jakov Filipović dres s brojem 4, kojeg je donedavno nosio Matthew Steenvoorden, a Gorici će puno moći pomoći već u od utakmice sa Charltonom u subotu u podne. Stefan Perić se polako vraća, Filipović se priključio, Leš je standardan, a to će reći da Gorici sad nedostaju “samo” još jedan ili dva stopera, jer Carević namjerava igrati s trojicom u zadnjoj liniji, a za to je uz kvalitetu potrebna i kvantiteta.

U svakom slučaju, Gorica je dobila potencijalno veliko pojačanje, i na terenu i izvan njega.

Nastavite čitati

Sport

Stiže poseban nogometaš: Doživio moždani udar pa došao do reprezentacije!

Jakov Filipović (32) uskoro će biti predstavljen kao novo pojačanje Gorice, osmo ovoga ljeta, a sa sobom donosi i posebnu životno-nogometnu priču. Momak iz grada Pećnika u Bosanskoj Posavini imat će što prenijeti mlađima…

Objavljeno

prije 15 sati

18. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Službena objava očekuje se svakoga trenutka, ali i bez nje stvari su jasne: svlačionica Gorice u novoj će sezoni biti bogatija za jednog posebnog nogometaša! Jakov Filipović ima 32 godina, igra na poziciji stopera, dolazi nakon dvije i sezone provedene u belgijskom drugoligašu Beverenu i jedne polusezone u statusu igrača bez kluba, ali sve su to zapravo u njegovoj nogometnoj i životnoj priči sporedni detalji…

Jakov Filipović, naime, bivši je hrvatski reprezentativac, ali i sportaš koji, kako su to svojevremeno donosili novinski naslovi, “Čovjek koji nogomet voli više od života!” Priča, dakle, ide ovako nekako:

– U zimu 2010. godine, dok sam igrao za trećeligaša BSK iz Bijelog Brda, sa 17 godina, jednog sam dana osjetio jaku glavobolju. Stropoštao sam se na pod i hitno sam otpremljen u bolnicu, gdje mi je ustanovljen moždani udar. Dva dana bila mi je oduzeta cijela lijeva strana, no srećom, oporavio sam se. Iako, bojao sam se u tim trenucima za svoj život – govorio je Jakov Filipović, uz dodatno pojašnjenje:

– Taj moždani udar bio je reakcija tri rupice na srcu, koje sam imao od rođenja. Sreća je da se sve to dogodilo u mirovanju, jer bi u suprotnom posljedice bile znatno teže, a moguće i kobne. Ugradili su mi takozvani kišobrančić preko tih rupica i nakon toga je sve bilo u redu. Brzo sam i zaboravio na tu ružnu epizodu – prepričavao je novi igrač Gorice prije nego što je prvi put navukao kockasti dres.

Kišobrančići su se držali sljedeće tri godine, a jedna redovna kontrola donijela je novu dramu. Jedne noći loše je spavao, čudno se osjećao, i odmah je znao da mora otići na pregled. Liječnici su tada 24-godišnjem igraču zaprešićkog Intera preporučili da se ostavi profesionalnog nogometa, da uvijek postoji opasnost da se nešto zakomplicira, no opcija odustajanja od nogometa nije kod njega postojala.

– Kazali su da mogu trenirati, ali ne punom snagom, a utakmice definitivno nisu preporučili. No ja sam se osjećao odlično, a na treninzima se nisam mogao šparati, uostalom ni ne znam kako se to radi. Slijedila je utakmica sa Slaven Belupom, mi smo imali problema s ozljedama i kazao sam treneru Toplaku da bih igrao. Pitao me jesam li siguran, ja sam se konzultirao i s roditeljima, a mama mi je kazala: “Sine, ako ti srce tako kaže, igraj!” – pričao je Filipović.

I igrao je, i to toliko dobro da je četiri godine poslije dobio poziv u reprezentaciju Hrvatske. Tadašnji izbornik Ante Čačić vodio je jednu specifičnu selekciju na svjetsku turneju, a na popisu se našao i u tom trenutku ponajbolji stoper HNL-a, kako su ga mnogi etiketirali.

– Ne mogu vam opisati kako sam bio sretan kada mi je stigao reprezentativni poziv. Nadam se da će mi izbornik dati minutažu, ali i ako ne zaigram ni minute, već ovo je ispunjenje mog sna – ponosan je bio Filipović, koji je na toj turneji odigrao sve minute!

Svih 90 minuta odradio je i protiv Kine, i protiv Čilea, i protiv Meksika. Bila je to velika nagrada za sve što je prošao, jer između BSK i Inter Zaprešića, između te dvije epizode u kojoj su sudjelovali i liječnici, smjestio se angažman u vinkovačkoj Cibaliji, i to u doba najveće neimaštine u tom klubu.

– Bilo mi je lijepo u Cibaliji, suigrači su bili sjajni, no nismo dobivali plaću. Nije lijepo kada igraš nogomet u profesionalnom klubu, a moraš žicati novac od roditelja jer ne možeš curu izvesti u kino. No, držalo nas je to što smo se borili za ulazak u 1. ligu – prisjetio se Jakov tog perioda.

Dok je bio u Zaprešiću, glasno se spominjala mogućnost da ode u Rijeku, no odabrao je drugi put. U ljeto 2017. otišao je u belgijski Lokeren, gdje se zadržao gotovo tri godine, sve do odlaska u bjeloruski BATE Borisov. Nepune tri godine proveo je i u Bjelorusiji, skupio nešto iskustva i u europskim utakmicama, pa se vratio u Belgiju, iz koje stiže u Goricu.

Sa zdravljem je, hvala Bogu, sve u redu, nikakve probleme ne osjeća, a kvalitetu apsolutno posjeduje. Trebat će mu poneka utakmica da se vrati na radnu temperaturu, no nema dvojbe da će na terenu biti značajno pojačanje. A i u svlačionici uvijek dobro dođe tip koji nogomet voli, kako su ono rekli, i više od života…

Moguće je da ćemo ga premijerno u dresu Gorice vidjeti već ove subote u 12 sati, u ogledu s engleskim Charltonom.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Liga veterana NSVG-a starta krajem kolovoza s 13 momčadi

Objavljeno

prije 19 sati

18. srpnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Plenum voditelja Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) održan je jučer (četvrtak, 17. srpnja 2025.) u prostoru Nogometnog saveza Zagrebačke županije (NSZŽ). Sjednicu je otvorio i vodio Zlatko Petrac, voditelj Lige.

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dnevni red je, kao i obično, bio vrlo kratak: 1. Dogovor za sezonu 2025./2056., 2. Slobodna riječ. Na plenumu su sudjelovali predstavnici svih 13 veteranskih klubova koji će se natjecati u slijedećoj sezoni. Veteranska momčad višestrukog prvaka ove Lige, Mladost Obrezina, odustala je od natjecanja, a 13. mjesto popunit će novoosnovani klub veterana Posavec (Općina Orle).

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natjecateljske brojeve iz pehara je izvlačio i pokazivao Stjepan Petrac, disciplinski sudac Lige veterana. Voljom ždrijeba u prvom kolu (29.08./01.09.2025.) sastaju se: Lekenik – VG Boys, Hruševec (Donji Hruševec) – Kurilovec, Gradići – Buna (Mala Buna), Lukavec – Dinamo (Novo Čiče), Vatrogasac (Kobilić) – Posavec (Orle), Polet (Buševec) – Velika Mlaka 1947, Klas (Mičevec) slobodni.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Athletic Bilbao s ruba Turopolja: Promocije, slavlja, oproštaji i ambicije…

U NK Velikoj Mlaki 1947 pripremili su analizu sezone svojih veterana, seniora, juniora i kadeta. Čak tri klupske kategorije napredovale su u rang više, dvojica se s posudbe u seniore vraćaju veteranima, juniori se osamostaljuju…

Objavljeno

prije 1 dan

18. srpnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Po završetku sezone, prve nakon dugo vremena u kojoj se u Velikoj Mlaki igrao i seniorski nogomet, iz NK Velike Mlake 1947 potrudili su se napraviti osvrt na sve što se događalo na svim razinama kluba. A to izgleda ovako…

VETERANI

U pregledu sezone krenut ćemo od onih najstarijih prema najmlađima. Ipak na mladima svijet ostaje, a najstarija i najiskusnija bila momčad naših veterana. Završili su na četvrtome mjestu ove sezone u veteranskom prvenstvu Velike Gorice, a predvodnici su Petar Kundid i Marko Kovač.

Istina, imali su i mali minus jer su ove sezone svog prvog napadača (Toni Rendulić) poslali seniorskoj ekipi, ali i dalje je momčad u većini utakmica pokazala glavu i rep. Pamtit će se bravure Kovača u Kobiliću, gol Fišera s centra protiv Klasa, pregršt istrčanih kilometara Pileta i Jure, lažnjaci Zvoneta i Akija, lucidnost Smoleca, odličnu polusezonu Rajte… I sve ostalo, naravno.

Momci su odradili vrlo dobru sezonu, a iduće sezone dobivaju par pojačanja i vjerujemo da će se ganjati koja stepenica iznad. Ekipi hvala na odigranoj sezoni i samo jako dalje.

SENIORI

Jedna od naših momčadi koje su ostvarile promociju u viši rang (tri kategorije u klubu ove godine su napravile napredak u viši rang natjecanja!) naši su seniori. Dečki su kroz cijelu sezonu marljivo radili i zaradili prolazak u viši rang natjecanja.

Odrađen je velik broj treninga, a uvijek je bilo zadovoljstvo vidjeti da je i po lošijem i po boljem vremenu, brojka bila u prosjeku 20-22 igrača po treningu. Ekipa, svaka čast na odazivu, od prvog do zadnjeg dana, skupa s trenerom Đuračićem odrađen je velik posao i nastala je odlična klapa što se moglo vidjeti i puno puta i izvan terena.

Od momčadi su se oprostila dvojica igrača koja prestaju s igranjem seniorskog nogometa, Toni Rendulić i Perica Perković. Velika im hvala što su kao najstariji među njima predvodili puno mladića bez ikakvog seniorskog iskustva i davali im savjete kroz razgovore s njima. Dečki će sigurno i dalje biti vjerni navijači, u to ne sumnjamo.

Radi se na pojačanjima – tri su pristigla, možda je i još koje na vidiku, ali o tome ima vremena. Svakako bismo napomenuli da su sva trojica njih iz Velike Mlake ili Velikog Polja te nastavljamo tim putem i dalje. Možda postanemo kao Athletic Bilbao?

Trener Đuračiću ostaje voditi momčad i naredne sezone, a prvo kolo novog prvenstva otvaramo kod kuće u utakmici protiv NK Dinamo Hidrela iz Novog Čiča. Momčad kreće s pripremama 23. srpnja, a momcima i treneru želimo puno uspjeha u narednoj sezoni!

JUNIORI

Juniora su prošle sezone funkcionirali u suradnji s NK Gradićima, momčad je vodio trener Stjepan Đuračić, a smjestila se u sredini poretka prvenstvene ljestvice 1.ŽNL. Cijela sezona je odrađena vrlo korektno i uzimajući u obzir da je momčad igrala bez tri najbolja igrača, koji su bili priključeni našoj seniorskoj momčadi i bili redovni u prvih 11 (Cundeković, Vlašić, Knežević).

Tim plasmanom se ekipa ustvari i utvrdila kao treća najbolja ekipa Velike Gorice i okolice (NSVG), s obzirom na to da su ispred nje bile samo juniorske momčadi NK Kurilovca i našeg prvoligaša, HNK Gorice.

NK Gradićima zahvaljujemo na fer i korektnoj suradnji, a nove sezone juniori nastupaju samostalno u sklopu našega kluba.

KADETI

Kadeti su također funkcionirali u suradnji s NK Gradićima. Momčad je u jesen vodio trener Mladen Arbanas, kojem zahvaljujemo na korektnom odnosu i odrađenom poslu. Momčad je završila jesen s pet osvojenih bodova, međutim nedostatak sreće i koncentracije u pojedinim trenucima odnio je bodove na suprotnu stranu.

Na zimu dolazi do promjene trenera, Arbanas preuzima seniore NK Gradića, a naš voditelj škole Dražen Sušin preuzima momčad u proljetnom dijelu prvenstva. U proljeće djelujemo bolje, što pokazuju i igre na terenu kao i osvojeni bodovi. Momčad osvaja dodatnih 12 bodova i s ukupno 17 bodova završava sezonu u blizini sredine tablice.

Dobar rad igrača je prepoznat te su pojedinci dobili zasluženu nagradu u vidu poziva za seniorsku momčad. Tako su igrači Jan Jelovčić, Petar Jakovljević i Ivan Pavao Žutić upisali i prve seniorske službene minute! Bravo ekipa!