Sport
Ljubo otišao u Litvu: ‘Ovo mi je drugi dom, tu imam prijatelje za cijeli život’
Nemanja Ljubisavljević (23) napustio je HNK Goricu nakon dvije i pol sezone. Omiljeni lik u goričkoj svlačionici nastavit će karijeru u litavskom Žalgirisu, a u našem gradu ostavlja puno uspomena, ali i nogometnu epizodu u kojoj je svega imao više nego sreće…
Emotivan je bio Ljubo, punim imenom i prezimenom Nemanja Ljubisavljević, već i na sam spomen mogućeg odlaska iz Gorice, iz kluba u kojem je proveo protekle dvije i pol sezone. I od grada u kojem se osjećao kao doma.
– Samo da je zdravlja, prijatelja, a sve ostalo kako bude… – odvratio je Ljubo na ono uobičajeno “kako si” prvog dana priprema za novu sezonu.
Odradio je već razgovor s čelnicima kluba, akceptirao činjenicu da nije u ozbiljnim kombinacijama za proljetni dio sezone, postao svjestan da se rastanak bliži. Nastavio je trenirati s Goricom, otišao i na pripreme u Medulin sa suigračima, lovio ritam nakon dvije vezane ozljede, ali misli su stalno bile negdje drugdje. Čekao je što će se dogoditi, trenirao i igrao utakmice, a onda se pojavio Žalgiris. I Ljubo se ranije vratio s priprema.
– Dva dana bio sam u Gorici, pripremio sve za selidbu i u petak došao u Litvu – javio se 23-godišnji branič rođen u Kruševcu, gradu u središnjoj Srbiji.
Emocije su i dalje bile jake.
– Žao mi je što odlazim, naravno da mi je žao. U ovom gradu stvarno sam volio živjeti, danas mogu reći da mi je Velika Gorica drugi dom. Doslovno. Ovdje imam valjda pet prijatelja za cijeli život, mislim da to dovoljno govori – govorio je Nemanja na oproštaju od Gorice.
A opet, osjećala se u glasu i doza uzbuđenja.
– Veselim se svemu što me čeka. Žalgiris je ozbiljan klub, igra Europu, a zadovoljan sam i kako sam financijski prošao. U Gorici nije bilo smisla ostajati nakon što sam doznao kakav mi je status, iako sam ja i dalje uvjeren da bi se izborio za svoje mjesto. Sad je stigla nova prilika, dobra opcija, vidjet ćemo što budućnost nosi – kazao je Nemanja pa dodao još i ono ključno, ono odnekud poznato:
– Samo da je zdravlja…
O tome se, zapravo, i radi u ovoj priči pod radnim nazivom “Ljubo u Gorici”. Svega je Nemanja imao prije nego sreće. Proklete ozljede, teške i nesretne, sve su upropastile. Triput je morao pauzirati u posljednjih godinu i pol dana, koliko klub živi prvoligaški život.
Došao je u Goricu u kolovozu 2017. godine, u trenutku kad je Dean Klafurić preuzeo momčad, kad je drugoligaška sezona već krenula. Brzo se nametnuo, u par s Igorom Čagaljem činio je obrambeni bedem i nakon što je momčad preuzeo Ivan Prelec. Nastavak priče znate, Ljubo je kao standardni prvotimac sudjelovao u povijesnom ulasku u Prvu HNL…
Nesreća je stigla s prvom ligom. Odigrao je debitanskih deset minuta protiv Slaven Belupa u 2. kolu, a onda je otišao križni ligament. I pauza – šest mjeseci! Uz Čagalja se nametnuo Jovičić, bio je tu i Oboabona, a za povratnika Ljubu prostora je bilo još samo dvaput pred kraj sezone. Ukupno četiri minute.
Prvu “pravu” prvoligašku utakmicu dočekao je u 10. kolu protiv Intera. I odigrao je za čistu desetku.
– Bio je sjajan! Ne sjećam se da je izgubio ijedan duel – govorio je trener Jakirović.
U prvih 11 bio je i u sljedećem kolu protiv Osijeka, ali morao je van u 65. minuti. I to ni kriv ni dužan! Sudac Ivan Vučković izmislio mu je faul, dao mu drugi žuti karton, a Osijeku – penal. Ljutit je Ljubo odlazio s terena, bijesan zbog nepravde, a pritom nije bio ni svjestan da je upravo odigrao svoje za Goricu.
Slijedila je, naime, još jedna ozljeda koljena, pa neuspješan povratak, pa još jedna… I ispalo je da je onaj u Osijeku bio njegov posljednji nastup za klub u kojem je bio jedan od omiljenih. Dobri momak Ljubo bio je miljenik i tete Vesne, i čistačica, i suigrača, i navijača… Nije se bilo lako razdužiti.
– Stvarno od srca želim zahvaliti svim ljudima iz kluba. Od prvog do posljednje, svim mojim suigračima, svim trenerima, navijačima… Svi su oni zajedno doveli do toga da sam se u Velikoj Gorici osjećao doslovno kao kod svoje kuće. Hvala im svima još jednom, a Gorici želim svu sreću u nastavku sezone. Bit ću najveći navijač – pozdravio se Ljub0.
Nakon 38 utakmica, dva gola i deset žutih kartona u dresu Gorice, odletio je u Litvu. Na početak novog puta, koji ga možda jednog dana i vrati u Goricu.
– Tko zna, sve je moguće – nasmijao se za kraj.
Sretno, Ljubo!
Sport
Kad se nađemo na pola puta… Prijateljski remi za povratak nogometu
Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 s Istrom 1961 na pomoćnom igralištu stadiona na Rujevici, u prvoj prijateljskoj utakmici nakon prekida sezone. Bilo je tu dobrih elemenata, vidi se ideja u igri, no trener Dambrauskas i sam priznajem: ‘Imamo još puno posla…’
Pregovori i dogovori trajali su danima, potraga točnije, jer osnovni problem u organizaciji prijateljske utakmice između Gorice i Istre 1961 bio je – gdje igrati? I jednima i drugima daleko je bilo putovati u goste ovima drugima, pa je pao dogovor da se nađu na pola puta. U Rijeci.
Prva opcija bila je Orijentova Krimeja, ali nije stigla dozvola Stožera. Drugi prijedlog bila je Kantrida, ali ni to nije prošlo. I sve je završilo na “staroj Rujevici”, na terenu koji se uklopio u kompleks koji koristi HNK Rijeka, igralište na lokaciji na kojoj je nekad igrao niželigaš Lučki radnik, s kojim se svojevremeno nadmetao i naš Radnik, po trećeligaškim bespućima…
Igralište je uz more, pogled s tribina praktički puca na obližnje plaže, a to je ove srijede poslijepodne poslužilo kao idealna kulisa za povratak utakmicama nakon korone. Konačno! U subotu je odigrana ona trening utakmica na našem stadionu, ali ovo je bila prva “prava” prijateljska, s pravim protivnikom… Nema što, užitak je bio osjetiti se dijelom toga, dionikom povratka nogometa u svom punom smislu. Bilo je tu, naravno, sve potrebno za dezinfekcijske mjere, mjerila se i temperatura goričkoj delegaciji na ulasku u prostor stadiona, odiše sve oprezom, ali s tim valjda moramo naučiti živjeti. I neće nam tako nešto pokvariti jedno lijepo, povratničko nogometno poslijepodne.
Do Rijeke se ovoga puta putovalo starom cestom, počevši od Delnica, budući da je bura udarala punom snagom po toj posljednoj dionici autoceste. Ne toliko i u samom gradu, pa se nije obistinio strah da će uvjeti zbog vjetra biti praktički na rubu regularnosti. Dapače, čak je bilo i ugodno sjediti na tribinicama ovog simpatičnog nogometnog mjesta. Zatekli smo tu i drage ljude iz nogometa, Goričane na čelu Istre, trenera Ivana Preleca i pomoćnika mu Damira Grlića, nastavljaju dečku svoju bitku u Puli, a jasno je da im je najlakše dogovoriti prijateljsku s ljudima iz HNK Gorice…
I Prelec i Valdas Dambrauskas, litavski strateg na klupi Gorice, odlučili su predstaviti po dvije momčadi, u svakom poluvremenu po jednu, a dečki u crnim dresovima startali su ovako: Čović – Musa, Steenvoorden, Moro, Čabraja – Babec, Gadže – Dvorneković, Hamad, Golubickas – Ndiaye. I solidno je to izgledalo u prvom dijelu, povela je Gorica u 24. minuti golom Cherifa Ndiayea, nakon strašne asistenije Gojka Gadže, jednog od najvećih dobitnika vremena nakon korone, a nije to bilo i sve od lijepih šansi.
Još je dvaput Cherif Ndiaye bio u dobrim situacijama, jedna od njih spada i među stopostotne, a i općenito je Gorica lijepo gradila igru, smišljeno izlazila prema naprijed, branila se kompaktno, uz neke nove taktičke elemente koje je Dambrauskas donio. Ukupno gledajući, izgledalo je to prilično zadovoljavajuće.
Trener Valdas smjestio se na tribini, kako mi imao što bolji pogled na teren, no bio je sasvim dovoljno da igrači čuju njegove upute.
– C’mon, Cherif, that’s your ball! Go, Musa, go wide! – dovikivao je trener svojim igračima, a oni su pokušavali u hodu uloviti što više uputa.
Sasvim je jasno kako je prikazano u tom solidnom prvom poluvremenu bilo daleko od onoga što trener želi od ove momčadi, daleko od tražene forme, ali dobrih trenutaka, kvalitetnih elemenata u igri, svakako je bilo.
Slika zbivanja na terenu pomalo je izmijenila u drugom poluvremenu, kad je Prelec na teren poslao možda čak i kvalitetniju postavu od one iz prvog dijela, a za Goricu je igralo ovih 11 igrača: Išek – Spudić, Ćelić, Krizmanić, Kovačić – Kalik, Maloča – Periša, Maslowski, Golubickas – Mudrinski. Povećala je Gorica svoju prednost, golom Maksa Juraja Ćelića glavom u 62. minuti, nakon lijepog ubacivanja juniora Davida Kovačića, da bi nakon toga inicijativu preuzela Istra.
Jedna mala nepažnja Anthonyja Kalika 15-ak minuta prije kraja dovela je do smanjenja goričke prednost. Strijelac je bio Šime Gržan, rutinski je poslao loptu iza leđa golmana Išeka i vratio rezultatsku neizvjesnost. Šest minuta poslije, u 82. minuti, već je bilo 2-2. Gedeon Guzina, snažni napadač pulske momčadi, nakon prekida se najbolje snašao i čelom postavio konačan rezultat.
Točno 17 dana prije povratka HNL-a, nakon prve provjere ovakvog tipa, jasno je da trener Gorice ima viziju i ideje, no svjestan je i sam da mu treba još vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Treba imati na umu da ovoga puta nije bilo Kahline, Jovčića, Lovrića, Čanađije, Suka i Špikića, važnih igrača, a neki od njih pojavit će se na terenu već u subotu, kad Gorica u novoj prijateljskoj provjeri gostuje kod Dinama u Maksimiru. Utakmica je na rasporedu u subotu u 18 sati.
Sport
Postani rukometašica! Nova runda upisa u Udarnikovu školu rukometa
Ženski rukometni klub Udarnik ponovno trenira, a uz to i poziva nove članice. Traže se nove mlade rukometašice u dobi između osam i 14 godina, koje se upisuju u tri kategorije
Sport se vratio, na opće veselje sportašica i sportaša, željnih druženja, treninga, natjecanja… Iz sportski neprirodnog okruženja dvorišta, stubišta ili dnevnih boravaka vratili su se na igrališta i u dvorane, a među takvima su i cure iz Udarnika. Čim su to nadležne službe dozvolile, vratile su se treninzima.
Trenirat će se na betonskom igralištu pokraj Gradske dvorane, ali i u samoj dvorani, a u klubu se nadaju da će nakon izlaska iz karantene dobiti i nove članice.
“UPISI U TIJEKU!!”, objavio je klub, uz kraći opis detalja.
Poziv se odnosi na djevojčice od osam do 14 godina, a nove mlade rukometašice upisivat će se u tri kategorije – djevojčice (2006./07. godište), mlađe djevojčice (2008./09. godište) i mini rukomet (2010. – 2012. godište). Bit će zanimljivo vidjeti koliko se djevojčica doista “zakačilo” na rukomet u ovom vremenu kad se uglavnom ostajalo doma. Ako nikako drukčije, preko snimki starih utakmica reprezentacije, Zagreba, Metkovića, Podravke…
Sve djevojčice koje se žele baviti sportom imaju tako priliku želju i ostvariti u jednom lijepo posloženom klubu, s obiteljskom atmosferom, s educiranim trenerima… Pomoći će možda i činjenica da su sve nove rukometašice u lipnju oslobođene plaćanja članarine!
19.05.2019. Rimini, Italija. Plesni klub Megablast najbolji u Europi. Foto: PK Megablast
Na današnji dan prije godinu dana cityportal.hr objavio je slijedeći prilog:
19.05.2019. Rimini, Italija. Plesni klub Megablast najbolji u Europi. Foto: PK Megablast
”Iz Plesnog kluba Megablast javili su nam sjajnu vijest – njegova juniorska break dance grupa osvojila je 1. mjesto i zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Italiji (Rimini, 19.05.2019.) – IDO European Hip Hop Battle & Break Dance Championships. Osim super rezultata zlatne grupe vrlo dobri rezultati ostvareni su i u pojedinačnoj konkurenciji: Karlo Dobrinčić-Karlito (4. mjesto), a 5. mjesto Barbara Iveljić–Barbi, Franka Meštrović-FM i Fran Vodopija-H2O.”
Galerija fotografija
Sportprije 3 danaFOTO Nikola Kos u finalu online EP-a u šahu
Sportprije 5 danaFOTO Malonogometna liga Turopolja i Posavine počinje sredinom lipnja
Crna kronikaprije 3 danaDolijala prevarantica koja je starijem bračnom paru iz Velike Gorice uzela životnu ušteđevinu
Sportprije 2 danaPrve noćne utakmice u Novom Čiču
Prirodaprije 15 satiFOTO Posavski motivi i skela na Savi
Sportprije 4 danaBilo je to godine 2011… Mirko Berković posložio Turopoljac pa odstupio
Sportprije 3 danaFOTO HNK Gorica – svi testovi na koronavirus negativni
Crna kronikaprije 2 sataNije lako provaliti u bankomat
