Povežite se s nama

Vijesti

Ljubav među Zvijezdama: ‘Nikad ne plačem, a zbog nje se rasplačem na TV-u…’

Ana Rovišan i Bruno Banfić oduševili su u subotnjem izdanju RTL-ovih “Zvijezda”. Pjevaju zajedno, u ljubavnoj su vezi, a u budućnosti se, kažu u glas, vide samo u glazbi

Objavljeno

na

Ne smijemo baš o detaljima, po ugovoru o tišini općenito jako malo možemo pričati o showu dok traje. Postoje tu i neke globe ako se ugovor prekrši, malo veće globe, tako da se nećemo zezati, sa smiješkom nam je uvodno rekao Bruno Banfić (21), mladi pjevač i natjecatelj u RTL-ovu showu “Zvijezde”.

Nije baš obećavajuće za početak, ali ima se tu svejedno što reći… Priča je, uostalom, poznata, Bruno i njegova djevojka Ana Rovišan (22) bili su na istoj audiciji, oboje su prošli u sljedeću fazu, pokazali koliko dobro pjevaju, ali i koliko se vole. Bruno je, naime, zaplakao dok je gledao i slušao svoju Anu, a mala nezgoda u svemu tome je to što je sjedio na stolici Andree Andrassy, pa je te suze vidjela cijela Hrvatska.

– Da, nisam baš očekivao da ću se rasplakati… – govori nam Bruno uz kavu koji dan prije nego što je audicija emitirana.

Uz njega je, naravno, i djevojka Ana, ipak je ovo njihova zajednička priča.

– Pitao sam ljude iz produkcije bi li mogao nekako pogledati njezin nastup, nekako sam ih uspio nagovoriti, a na kraju sam i sebe iznenadio s tim suzama. Neobično mi je to zato što stvarno nisam takav tip. Evo, pitaj Anu, ne znam je li me ona ikad vidjela da plačem. Ali eto, očito plačem jedino na televiziji – objašnjava Bruno “slučaj suze” pa nastavlja:

– Uh, borba je bila od prve sekunde njezine pjesme, dio se vidio i na telki, ali zapravo je bilo i puno gore. Pokušao sam se suzdržati, a onda se brada krenula tresti i morao sam popustiti. Na kraju je, čini mi se, ispalo lijepo.

U trenucima dok je pjevala, Ana nije imala pojma što se događa.

– Ma kakvi, nisam imala pojma da plače. Nisam vidjela ništa, zapiljila sam se u jednu točku i pjevala. Iako, vidjela sam da sjedi gore kad sam dolazila na pozornicu – priča Ana, a ubacuje se opet Bruno:

– Kad me ugledala i nasmijala se, znao sam da će razvaliti. Tako je i bilo…

Veću tremu, kažu gotovo u glas, imali su zbog ovog drugog nego zbog sebe, ali tako to valjda ide kad je ljubav prava.

– Inače Ana slovi za veliku tremašicu, ali ispalo je da je mene trema pojela, a ona je razvalila – govori Bruno, a ovaj put ubacuje se Ana:

– On je nastupio prije mene i kad sam vidjela da je prošao, odmah mi je bilo lakše. Mislila sam, ako i ne prođem, barem je jedno od nas prošlo…

Nije bilo lako šutjeti pred obitelji i prijateljima, jer ugovor zabranjuje da se čak i najbližima govori išta o showu, ali barem su uspjeli okupiti prijatelje na gledanju audicije.

– Bilo nas je više od 20 u stanu, navijalo se, skandiralo, a usput su me i malo zezali što sam se rasplakao – kaže Bruno.

Odmah ga je Jacques Houdek prepoznao, jer bio je Bruno i u Voiceu, a i svi troje su Velikogoričani. Ana i Bruno ušli su i u Jacquesov tim, gotovo da su se mogli nalaziti i u ovdje, doma…

– Možda i bi, ali mislim da Jacques više ne živi u Gorici, tako da to nije bila opcija – kazala je Ana.

Što se događalo u nastavku showa i koliko su daleko otišli doznat ćemo tek kad i te emisije budu emitirane, ali Ani i Bruni to ionako nije osnovna preokupacija. Osim što su u vezi, što se očito svidjelo i producentima showa, oni zajedno i sviraju.

– Ja sam pet godina bio u bendu Ritam ulice, a Ana nam se priključila posljednje tri godine. Kroz taj bend smo razvili veliko prijateljstvo, a kako smo slični i po glazbenom ukusu, po stvarima koje volimo, odlučili smo nakon raspada benda krenuti kao ‘Bruno&Ana acoustic duo’. Sviramo po kafićima, restoranima, imamo jako puno posla, i to nam je trenutačno glavna preokupacija – objašnjava Bruno.

Kroz glazbu se, eto, rodila i ljubav.

– Dugo smo mi bili pravi prijatelji, ja sam imala dečka, a on curu, ali uvijek je tu bilo nešto u zraku. Spetljali smo se tek nakon što se bend razišao, čak smo se tome i odupirali, da ne upropastimo prijateljstvo, ali ovo se očito moralo dogoditi – priča nam Ana dok je Bruno zaljubljeno gleda.

Njima je, shvatili ste, život pjesma. Oboje cijeli život pjevaju, Bruno je završio i osnovnu glazbenu školu svirajući gitaru, a u glazbi vide i svoju budućnost.

– Ja sam oduvijek pjevala, pa me mama upisala u Rock akademiju i prije nego što je to zbog mojih godina bilo moguće. Išla sam na tečajeve jako dugo, sve dok nisam ušla u bend. Kad smo krenuli s tim, shvatila sam da se i definitivno želim baviti glazbom – kaže Ana.

Bruno je, s druge strane, inicijalno imao malo drukčije planove.

– Kao klinac sam htio svirati bubnjeve, ali kad sam imao osam godina, baka i dida su mi kupili gitaru. S vremenom sam je zavolio i danas mi je drago da je tako ispalo. Da sam ostao bubnjar, tko zna bi li se danas uopće bavio glazbom – govori Bruno.

Nije bio baš oduševljen što su ga i u “Zvijezdama” odmah označili kao nećaka Ivane Banfić, što ga prati tijekom cijele njegove mlade karijere.

– Ivana mi je teta i ne sramim se ja toga. Dapače, jako je volim i sretan sam što je tu, uz mene, jer puno je toga prošla, puno toga zna o ovom poslu, no više bih volio da me ljudi gledaju kao Brunu, a ne kao njezina nećaka. Ne volim igrati na tu kartu. Uostalom, nas dvoje najmanje pričamo o glazbi – objasnio je Bruno.

Dok je on svih ovih godina pokušavao pronaći svoj put, bez poveznica s tetom Ivanom, Ana je imala potpuno drukčiji problem.

– Imala sam veliki problem s čvorićima na grlu. Ne znam odakle i zašto, ali grlo bi mi se upalilo nakon svakog nastupa. Neke gaže smo morali i otkazivati zbog toga. Dugo je to trajalo, godinama, bila sam često i na tabletama, a tek ove godine sam došla do neke normale, do faze da mogu početi za pravo učiti pjevati. Puno su mi pomogli u školi pjevanja, radila sam posebne vježbe za glasnice, bez toga nikad ne bih riješila taj problem – priznaje Ana.

Prve korake su, eto, napravili. Ljudi znaju za njih kao acoustic duo, znaju ih sad i iz “Zvijezda”, ali puno je još planova u njihovim glavama. I svi su, pogađate, vezani uz glazbu.

– Uživamo u svirkama kao duo, radimo ono što volimo, a u tome svemu nešto se uspije i zaraditi, ali normalno da želimo biti poznati i uspješni pjevači. Na nama je da damo sve od sebe, pa ćemo vidjeti što će to donijeti – kazao je

Bruno, a nastavila je Ana:

– Želim se baviti glazbom na bilo koji način, jedino ne želim pjevati ono što ne volim. Radije ću ostati na ovakvom ‘gažiranju’ nego da odem u tom smjeru.

Imaju, jasno, i neke svoje ideale, uzore, pjevače i pjevačice kakvi bi jednog dana i sami željeli biti.

– Meni je Nina Badrić nekakva vodilja u svemu ovome. Radi ono što voli, pjeva odlično, nikad se nije prodala, ostala je svoja cijeli život, a radi odlične stvari. Nju baš jako cijenim, od prvog dana ostala je ista. I nikad se nije skidala, što je također jako važno, gradila je karijeru isključivo na svom pjevanju – kaže Ana, a svog omiljenog pjevača predstavlja i Bruno:

– Iznimno cijenim Tonyja Cetinskog, prema meni se pokazao kao veliki čovjek nakon Voicea. Takav tip pjevača bih i ja volio biti jednoga dana.

Oboje pjevaju, ali Bruno i piše pjesme. Za početak za sebe, a s vremenom je plan raditi i duete. No prva faza je pokušaj njegove solo karijere.

– Imam u pripremi neke pjesme, ali nisam još nijednu izdao, tako da bih prije rekao da pokušavam pisati pjesme nego da ih pišem, ha, ha. U narednih par mjeseci trebalo bi nešto od toga i izaći, za početak ću ja biti sam, a u budućnosti ćemo možda pokušati i kao duo. Idem se baciti prvi u vatru pa ćemo vidjeti – završio je Bruno.

Suze su se osušile, ta je avantura iza njih, a pred njima je budućnost. Prema svemu sudeći, zajednička budućnost.

Vijesti

Prepoznavanje i pravovremena reakcija; Što je to urinarna inkotencija i zašto pogađa sve više žena?

Stručnjaci ističu da neliječena inkontinencija može ozbiljno narušiti socijalni, obiteljski i seksualni život, smanjiti samopouzdanje i dovesti do izolacije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Inkontinencija urina prema Međunarodnom udruženju za kontinenciju definirana je kao bilo koji nevoljni bijeg urina, a predstavlja socijalni i higijenski problem.

Ovisno o težini problema može imati značajan utjecaj na fizičko i psihičko stanje osobe ometajući je u obavljanju svakodnevnih obaveza.

Iako čak do 65% pacijentica zbog inkontinencije izbjegava izlazak iz kuće, 45% javni prijevoz, a 60% spolne odnose, vrlo mali broj žena traži liječničku pomoć. Tako od prvih simptoma do liječenja često prođe i deset godina

Javlja se u žena svih dobnih skupina, ali češće u starijoj dobi te je problem tri puta češći kod žena nego kod muškaraca.

Rizični faktori uključuju stariju dob, pušenje, pretilost, vaginalne porode djece veće težine ili dugotrajne porode. Također i menopauzu, operativne zahvate poput histerektomije, te sve čimbenike koji povećavaju tlak u trbušnoj šupljini (težak fizički rad, nošenje tereta, opstipacija). Pojavu mogu potaknuti i urođene ili stečene abnormalnosti vezivnog tkiva.

Postoje tri glavna tipa urinarne inkontinencije:

Stresna inkontinencija – najčešći oblik (51%), javlja se prilikom kašljanja, kihanja, fizičkog napora ili seksualnog odnosa.

Urgentna inkontinencija – kod 10% pacijentica, karakterizira je iznenadna neodgodiva potreba za mokrenjem.

Miješani tip – 39% slučajeva, kombinacija stresnog i urgentnog oblika.

Prekomjerno aktivan mokraćni mjehur pogađa oko 17% europske populacije starije od 40 godina, uz simptome poput učestalog mokrenja, urgencije i nokturije. Kod žena ovaj problem često utječe i na seksualni život.

Liječenje počinje promjenom životnog stila: izbjegavanje alkohola, kave i kiselih sokova, prestanak pušenja. Izrazito je važna pravilna prehrana, vježbe zdjeličnog dna (Kegelove vježbe), ograničenje unosa tekućine prije spavanja i seksualnog odnosa.

Ako je potrebno, primjenjuju se medicinske metode: elektrostimulacija, pesari, farmakološka terapija, kirurški zahvati. Modernija metoda uključuje lasersku fototerapiju koja jača mišiće i vezivno tkivo. Također postoje i proizvodi za upijanje urina koji pomažu smanjiti nelagodu.

Stručnjaci ističu da neliječena inkontinencija može ozbiljno narušiti socijalni, obiteljski i seksualni život, smanjiti samopouzdanje i dovesti do izolacije. Zato je važno da žene problem prepoznaju i pravovremeno se obrate ginekolozima ili urologu.

 

Nastavite čitati

Vijesti

Nova akcija policije – vozači i dalje ignoriraju osnovna sigurnosna pravila

Ukupno 12 prekršaja…

Objavljeno

na

Objavio/la

Policija je u četvrtak, 26. veljače, od 7 do 15 sati, na području Velike Gorice provela prometnu akciju „Pojas, mobitel i dječje sjedalice“, tijekom koje je u samo osam sati nadzora utvrđeno 12 prometnih prekršaja, među kojima su najčešći bili nekorištenje sigurnosnog pojasa i nepropisno korištenje mobitela tijekom vožnje.

Policijski službenici pritom su zabilježili sedam ciljanih prekršaja, pet vozača nije koristilo sigurnosni pojas, dok su dva vozača zatečena u nepravilnom korištenju mobitela za vrijeme vožnje. Uz to, evidentirano je još pet drugih prometnih prekršaja, čime je ukupan broj utvrđenih prekršaja dosegao 12.

Iz policije ističu kako su upravo nevezanje sigurnosnog pojasa, nepravilno korištenje dječjih sjedalica te distrakcija zbog mobitela među čestim uzrocima najtežih prometnih nesreća, posebno u situacijama prevrtanja vozila i ispadanja putnika iz automobila.

Nastavite čitati

Vijesti

Županijska uprava za ceste poziva građane na uvid u geodetske elaborate! Nedolazak znači suglasnost

Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije i geodetska tvrtka i KOTA GPN d.o.o. organiziraju niz javnih uvida i terenskih obilazaka kako bi vlasnici zemljišta mogli provjeriti granice uz nove ceste.

Objavljeno

na

Vlasnici zemljišta uz više županijskih cesta u Zagrebačkoj županiji tijekom ožujka će moći provjeriti i potvrditi granice svojih parcela. Sudjelovanje u javnom uvidu je važno jer oni koji ne dođu automatski se smatraju suglasnima s evidentiranim granicama, koje će se unijeti u katastarski operat i zemljišne knjige.

ŽC3017 (Marinovec Zelinski – Sveta Helena – Gračec) imat će dvodnevne terenske uviđaje 9. i 10. ožujka, oba dana od 09:00 do 13:00, a javni uvid održat će se 17. ožujka u Gradskoj vijećnici Grada Sveti Ivan Zelina, Trg Ante Starčevića 12, 10380 Sveti Ivan Zelina, podijeljen u dva termina. 09:00–10:00 i 10:00–11:00. ŽC3038 (Bukovec Zelinski – Donja Zelina) imat će terenski uviđaj 11. ožujka od 09:00 do 13:00, a javni uvid 17. ožujka od 13:00 do 14:00 u istoj Gradskoj vijećnici.

ŽC3014 (Gornje Psarjevo – Sv. Ivan Zelina) imat će terenski uviđaj 12. ožujka od 09:00 do 13:00, dok je javni uvid također 17. ožujka, od 12:00 do 13:00, u Gradskoj vijećnici Grada Sveti Ivan Zelina.

Cestu ŽC2218 (Stubička Slatina – Igrišće) vlasnici zemljišta mogu provjeriti na terenu 23. ožujka od 09:00 do 12:00, dok je javni uvid predviđen 26. ožujka od 13:00 do 14:00 u prostorijama općine Jakovlje, ulica Adele Sixta 2, 10297 Jakovlje.

Za cestu ŽC2211 (Cubinec – Poljana Križevečka – Cugovec – Dubrava) terenski uviđaj bit će 24. ožujka od 09:00 do 12:00, a javni uvid održat će se 27. ožujka od 13:00 do 14:00 u prostorijama općine Gradec, ulica Gradec 134, 10345 Gradec.

U cijelom postupku građanima će biti na raspolaganju stručna pomoć inženjera geodezije Marka Sikirića iz KOTA GPN d.o.o., koji je i izradio geodetske elaborata izvedenog stanja.

Nastavite čitati

Sport

Nogomet u blatu

Nogometni klubovi s našeg područja ove su zime muku mučili s terenima za treninge, ali i prijateljske utakmice, budući da blata ima “do koljena”. U nekim drugim sredinama rješenje u tereni s umjetnom travom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Niželigaško proljeće krenulo je utakmicama velikogoričkoga kupa, vidjeli smo prve golove, prve naznake spremnosti naših klubova za sve ono što slijedi u drugoj polovici aktualne sezone, ali ova je zima donijela i neke nove spoznaje. Nogometne, klimatološke, infrastrukturne… A sve to moglo bi se odraziti i na rezultatima.

Riječ je, da skratimo priču, o blatu.

Svi koji imaju dvorišta, svi koji su pokušavali nešto posla po dvorištu odraditi u ovim zimskim mjesecima, mogli su se iz prve ruke uvjeriti da blata na svakom koraku ima više nego ikad. Zima je bila izrazito vlažna, sunce se pojavljivalo samo u iznimnim prilikama, klimatski uvjeti sve su specifičniji, a to ima i sve jači utjecaj na nogomet.

– Ovo je strašno, mi doslovno nemamo gdje trenirati, a pogotovo igrati utakmice – požalili su nam se iz jednog od naših klubova, a brza provjera stanja u ostalim sredinama kaže da je priča svudje otprilike jednaka.

Doznali smo tako u tom procesu da su neki naših klubovi, kao primjerice Buna i Polet iz Buševca, svoju prijateljsku utakmicu odigrali – u Zagrebu?! Našli se ljudi na Trešnjevci, na terenu s umjetnom travom, uredno platili traženi iznos i odigrali dogovorenu utakmicu. Koje se, zbog blata “do koljena” nije mogla igrati ni u Maloj Buni ni u Buševcu.

Takvih je priča najmanje nekoliko ove zime, pojedine prijateljske utakmice su se i odgađale iz blatnih razloga, a sve to će neizbježno utjecati i na način na koji se nogometaši iz našega kraja pripremaju za proljetne izazove. U niželigaškom svijetu često je problem nedostatak igrača na treninzima, s tim segmentom mnogi su se mučili svih ovih godina, a kad je to barem donekle riješeno, pojavila se ova, nova vrsta problema.

Krivca za takvo stanje, naravno, nema ni smisla ni potrebe tražiti, jer krivac se nalazi u oblacima, u zraku, u atmosferi… Međutim, rješenja bi se mogla pronaći. Ona imaju svoju cijenu, ali sve više imaju i svoju vrlo konkretnu svrhu. I ne treba pritom previše filozofirati, jer stvar je zapravo jednostavna: velikogoričkom području trebaju tereni s umjetnom travom!

Naravno da nije realno očekivati da će svaki naš klub dobiti teren s umjetnom travom, ali velik pomak bio bi dobiti i jedno igralište na četiri, pet ili šest klubova. Prevedeno u važeće brojke, dva, tri ili četiri terena s umjetnom travom, s dimenzijama za veliki nogomet, riješila bi jako puno problema u tom smislu. Većina klubova “kuburi” i s uvjetima za rad s mlađim kategorijama, a sad su se na to nadovezali i problemi sa seniorskim pogonima, što dovodi do jasnog zaključka u kojem smjeru bi trebalo djelovati.

Trenutačno je jedini teren s umjetnom travom na velikogoričkom području pomoćno igralište na Gradskom stadionu, no na njemu je tolika gužva da je i samoj HNK Gorici kapaciteta – puno premalo. I ne postoji opcija po kojoj bi se taj teren mogao ustupati ili iznajmljivati bilo kojem drugom klubu. Da je to moguće, zainteresiranih bi bilo jako puno, ali tu se ništa neće mijenjati sve dok u klubu ne krene u najavljenu izgradnju klupskoga kampa. A takvi projekti su uvijek vrlo dugoročni i u velikoj mjeri upitni, sve do trenutka kad gradnja konačno definitivno krene.

Grad je opterećen brojnim ulaganjima na sve strane, Grad ulaže i u sport koliko može, nitko iz klubova ni na trenutak nije pomislio bilo koga kritizirati zbog aktualnog stanja, ali zajednički je stav da treba sugerirati mjerodavnima u kojem smjeru razmišljati u budućnosti. Priprema se navodno i ujedinjena inicijativa naših klubova koja bi trebala ukazati na ovaj problem.

Diljem Turopolja, naime, postoje tereni koji su svih ovih godina jako dobro “pili vodu”, ali ove zime i te su lokacije okovane blatom. U iščekivanju sunca, koje je u ovim okolnostima jedino rješenje blatnih problema.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Potraga za Sivkom! Odlutala u centru Gorice, vlasnici traže pomoć

“Možda nekome izgleda kao „obična“ mačka, no za nas je ona neprocjenjiva. Ne tražimo krivca, samo želimo znati gdje je i je li živa i sigurna”

Objavljeno

na

Objavio/la

U centru Velike Gorice traje tiha, ali bolna potraga. U blizini Doma zdravlja, 18. veljače nestala je Sivka – mačka koja je vlasnicima puno više od kućnog ljubimca, ona je član obitelji..

Sivka je ženka stara oko pet godina, teška približno 4,5 kilograma, mršavije građe i plahe naravi. Ne prilazi nepoznatima, povučena je i oprezna. Sterilizirana je, ali u trenutku nestanka nije bila mikročipirana.

– Možda nekome izgleda kao „obična“ mačka, no za nas je ona neprocjenjiva. Udomljena je s ulice, prošla je mnogo nedaća, ali je unatoč svemu ostala nježna i privržena – poručuju shrvani vlasnici, kojima je svaka minuta potrage za njom dragocjena.

Nalazniku nude novčanu nagradu i, kako kažu, doživotnu zahvalnost.

Postoji mogućnost da ju je netko, iz dobre namjere, sklonio misleći da je napuštena. Ako je to slučaj, vlasnici mole da im se osoba javi bez straha i bez objašnjenja.

– Ne tražimo krivca, samo želimo znati gdje je i je li živa i sigurna – poručuju.

Obitelj je kontaktirala udruge i organizacije za zaštitu životinja, ali zasad nema novih tragova. Poseban apel upućuju veterinarima, veterinarskim tehničarima i volonterima na području Velike Gorice da obrate pažnju ako im bude dovedena mačka koja odgovara opisu.

Ako ste vidjeli Sivku ili imate bilo kakvu informaciju, ne oklijevajte. Jedan poziv može ovoj obitelji vratiti ono što im najviše nedostaje – njihovu Sivku.

 

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno