Povežite se s nama

Vijesti

Ljubav među Zvijezdama: ‘Nikad ne plačem, a zbog nje se rasplačem na TV-u…’

Ana Rovišan i Bruno Banfić oduševili su u subotnjem izdanju RTL-ovih “Zvijezda”. Pjevaju zajedno, u ljubavnoj su vezi, a u budućnosti se, kažu u glas, vide samo u glazbi

Objavljeno

na

Ne smijemo baš o detaljima, po ugovoru o tišini općenito jako malo možemo pričati o showu dok traje. Postoje tu i neke globe ako se ugovor prekrši, malo veće globe, tako da se nećemo zezati, sa smiješkom nam je uvodno rekao Bruno Banfić (21), mladi pjevač i natjecatelj u RTL-ovu showu “Zvijezde”.

Nije baš obećavajuće za početak, ali ima se tu svejedno što reći… Priča je, uostalom, poznata, Bruno i njegova djevojka Ana Rovišan (22) bili su na istoj audiciji, oboje su prošli u sljedeću fazu, pokazali koliko dobro pjevaju, ali i koliko se vole. Bruno je, naime, zaplakao dok je gledao i slušao svoju Anu, a mala nezgoda u svemu tome je to što je sjedio na stolici Andree Andrassy, pa je te suze vidjela cijela Hrvatska.

– Da, nisam baš očekivao da ću se rasplakati… – govori nam Bruno uz kavu koji dan prije nego što je audicija emitirana.

Uz njega je, naravno, i djevojka Ana, ipak je ovo njihova zajednička priča.

– Pitao sam ljude iz produkcije bi li mogao nekako pogledati njezin nastup, nekako sam ih uspio nagovoriti, a na kraju sam i sebe iznenadio s tim suzama. Neobično mi je to zato što stvarno nisam takav tip. Evo, pitaj Anu, ne znam je li me ona ikad vidjela da plačem. Ali eto, očito plačem jedino na televiziji – objašnjava Bruno “slučaj suze” pa nastavlja:

– Uh, borba je bila od prve sekunde njezine pjesme, dio se vidio i na telki, ali zapravo je bilo i puno gore. Pokušao sam se suzdržati, a onda se brada krenula tresti i morao sam popustiti. Na kraju je, čini mi se, ispalo lijepo.

U trenucima dok je pjevala, Ana nije imala pojma što se događa.

– Ma kakvi, nisam imala pojma da plače. Nisam vidjela ništa, zapiljila sam se u jednu točku i pjevala. Iako, vidjela sam da sjedi gore kad sam dolazila na pozornicu – priča Ana, a ubacuje se opet Bruno:

– Kad me ugledala i nasmijala se, znao sam da će razvaliti. Tako je i bilo…

Veću tremu, kažu gotovo u glas, imali su zbog ovog drugog nego zbog sebe, ali tako to valjda ide kad je ljubav prava.

– Inače Ana slovi za veliku tremašicu, ali ispalo je da je mene trema pojela, a ona je razvalila – govori Bruno, a ovaj put ubacuje se Ana:

– On je nastupio prije mene i kad sam vidjela da je prošao, odmah mi je bilo lakše. Mislila sam, ako i ne prođem, barem je jedno od nas prošlo…

Nije bilo lako šutjeti pred obitelji i prijateljima, jer ugovor zabranjuje da se čak i najbližima govori išta o showu, ali barem su uspjeli okupiti prijatelje na gledanju audicije.

– Bilo nas je više od 20 u stanu, navijalo se, skandiralo, a usput su me i malo zezali što sam se rasplakao – kaže Bruno.

Odmah ga je Jacques Houdek prepoznao, jer bio je Bruno i u Voiceu, a i svi troje su Velikogoričani. Ana i Bruno ušli su i u Jacquesov tim, gotovo da su se mogli nalaziti i u ovdje, doma…

– Možda i bi, ali mislim da Jacques više ne živi u Gorici, tako da to nije bila opcija – kazala je Ana.

Što se događalo u nastavku showa i koliko su daleko otišli doznat ćemo tek kad i te emisije budu emitirane, ali Ani i Bruni to ionako nije osnovna preokupacija. Osim što su u vezi, što se očito svidjelo i producentima showa, oni zajedno i sviraju.

– Ja sam pet godina bio u bendu Ritam ulice, a Ana nam se priključila posljednje tri godine. Kroz taj bend smo razvili veliko prijateljstvo, a kako smo slični i po glazbenom ukusu, po stvarima koje volimo, odlučili smo nakon raspada benda krenuti kao ‘Bruno&Ana acoustic duo’. Sviramo po kafićima, restoranima, imamo jako puno posla, i to nam je trenutačno glavna preokupacija – objašnjava Bruno.

Kroz glazbu se, eto, rodila i ljubav.

– Dugo smo mi bili pravi prijatelji, ja sam imala dečka, a on curu, ali uvijek je tu bilo nešto u zraku. Spetljali smo se tek nakon što se bend razišao, čak smo se tome i odupirali, da ne upropastimo prijateljstvo, ali ovo se očito moralo dogoditi – priča nam Ana dok je Bruno zaljubljeno gleda.

Njima je, shvatili ste, život pjesma. Oboje cijeli život pjevaju, Bruno je završio i osnovnu glazbenu školu svirajući gitaru, a u glazbi vide i svoju budućnost.

– Ja sam oduvijek pjevala, pa me mama upisala u Rock akademiju i prije nego što je to zbog mojih godina bilo moguće. Išla sam na tečajeve jako dugo, sve dok nisam ušla u bend. Kad smo krenuli s tim, shvatila sam da se i definitivno želim baviti glazbom – kaže Ana.

Bruno je, s druge strane, inicijalno imao malo drukčije planove.

– Kao klinac sam htio svirati bubnjeve, ali kad sam imao osam godina, baka i dida su mi kupili gitaru. S vremenom sam je zavolio i danas mi je drago da je tako ispalo. Da sam ostao bubnjar, tko zna bi li se danas uopće bavio glazbom – govori Bruno.

Nije bio baš oduševljen što su ga i u “Zvijezdama” odmah označili kao nećaka Ivane Banfić, što ga prati tijekom cijele njegove mlade karijere.

– Ivana mi je teta i ne sramim se ja toga. Dapače, jako je volim i sretan sam što je tu, uz mene, jer puno je toga prošla, puno toga zna o ovom poslu, no više bih volio da me ljudi gledaju kao Brunu, a ne kao njezina nećaka. Ne volim igrati na tu kartu. Uostalom, nas dvoje najmanje pričamo o glazbi – objasnio je Bruno.

Dok je on svih ovih godina pokušavao pronaći svoj put, bez poveznica s tetom Ivanom, Ana je imala potpuno drukčiji problem.

– Imala sam veliki problem s čvorićima na grlu. Ne znam odakle i zašto, ali grlo bi mi se upalilo nakon svakog nastupa. Neke gaže smo morali i otkazivati zbog toga. Dugo je to trajalo, godinama, bila sam često i na tabletama, a tek ove godine sam došla do neke normale, do faze da mogu početi za pravo učiti pjevati. Puno su mi pomogli u školi pjevanja, radila sam posebne vježbe za glasnice, bez toga nikad ne bih riješila taj problem – priznaje Ana.

Prve korake su, eto, napravili. Ljudi znaju za njih kao acoustic duo, znaju ih sad i iz “Zvijezda”, ali puno je još planova u njihovim glavama. I svi su, pogađate, vezani uz glazbu.

– Uživamo u svirkama kao duo, radimo ono što volimo, a u tome svemu nešto se uspije i zaraditi, ali normalno da želimo biti poznati i uspješni pjevači. Na nama je da damo sve od sebe, pa ćemo vidjeti što će to donijeti – kazao je

Bruno, a nastavila je Ana:

– Želim se baviti glazbom na bilo koji način, jedino ne želim pjevati ono što ne volim. Radije ću ostati na ovakvom ‘gažiranju’ nego da odem u tom smjeru.

Imaju, jasno, i neke svoje ideale, uzore, pjevače i pjevačice kakvi bi jednog dana i sami željeli biti.

– Meni je Nina Badrić nekakva vodilja u svemu ovome. Radi ono što voli, pjeva odlično, nikad se nije prodala, ostala je svoja cijeli život, a radi odlične stvari. Nju baš jako cijenim, od prvog dana ostala je ista. I nikad se nije skidala, što je također jako važno, gradila je karijeru isključivo na svom pjevanju – kaže Ana, a svog omiljenog pjevača predstavlja i Bruno:

– Iznimno cijenim Tonyja Cetinskog, prema meni se pokazao kao veliki čovjek nakon Voicea. Takav tip pjevača bih i ja volio biti jednoga dana.

Oboje pjevaju, ali Bruno i piše pjesme. Za početak za sebe, a s vremenom je plan raditi i duete. No prva faza je pokušaj njegove solo karijere.

– Imam u pripremi neke pjesme, ali nisam još nijednu izdao, tako da bih prije rekao da pokušavam pisati pjesme nego da ih pišem, ha, ha. U narednih par mjeseci trebalo bi nešto od toga i izaći, za početak ću ja biti sam, a u budućnosti ćemo možda pokušati i kao duo. Idem se baciti prvi u vatru pa ćemo vidjeti – završio je Bruno.

Suze su se osušile, ta je avantura iza njih, a pred njima je budućnost. Prema svemu sudeći, zajednička budućnost.

Sport

Gorica dobila peticu: Opet stigao Kalajžić, došao s motivom i s brkovima

Bivši igrač Cibone, Dubrave, Dubrovnika i Zaboka, uskoro 22-godišnji Filip Kalajžić, sa svojih će 208 centimetara i solidnim iskustvom s obzirom na godine biti od velike pomoći košarkašima Gorice

Objavljeno

na

Objavio/la

Pripreme za sezonu u tijeku u svijetu košarkaša Gorice počele su istog trenutka kad je završila prošla, jer puna dva mjeseca nastavili su dečki trenirati pod vodstvom neumornog trenera Damira Cicija Miljkovića, a u tom su razdoblju odrađene i prve probe, isprobana potencijalna pojačanja… Posljedično, ulazak u sezonu bio je fenomenalan, Goričani su osvojili regionalni Kup i plasirali se u glavni ždrijeb Kupa Krešimira Ćosića, a posljednji dodaci stižu ovih dana.

Prvo je u klub stigao Slavenov sin Niko Rimac, koji je došao na posudbu iz Dubrave, pa već i debitirao u uvjerljivoj pobjedi protiv Osijeka, da bi koji dan kasnije stiglo i drugo pojačanje. Naime, novi igrač Gorice postao je uskoro 22-godišnji centar Filip Kalajžić, koji će pojačati konkurenciju na poziciji “petice”, ali i donijeti dodatnu kvalitetu našoj momčadi. Krenulo je s po dvije pobjede i poraza, no dva nova igrača trebala bi osnažiti akcije Goričana u prvoligaškom društvu, odnosno u drugom rangu hrvatske košarke.

Za četiri dana Filip Kalajžić će proslaviti 22. rođendan, a to će učiniti kao igrač petoga kluba u svojoj karijeri. Sva četiri dosadašnja bili su premijerligaši, počevši od Cibone, u kojoj je ovaj rođeni Zagrepčanin napravio prve seniorske korake. Nakon odlaska iz redova “vukova”, a prije dolaska u redove velikogoričkih “bikova”, Kalajžić je bio igrač Dubrave i Dubrovnika, da bi ovu sezonu počeo u dresu Zaboka. Upisao je samo dva nastupa za klub iz Zagorja prije nego što je odlučio svoju priču nastaviti u Turopolju.

Visok je 208 centimetara, dobar je u igri leđima prema košu, a nisu loši ni brkovi s kojima je stigao u Goricu. Filip će biti drugi Kalajžić u Gorici, budući da i dalje pamtimo sjajne partije njegova prezimenjaka Mate, dojučerašnjeg suigrača u Zaboku. Pomoći će ovaj Kalajžić Kristijanu Šutalu u borbi s protivničkim centrima, a koliko će u tome biti uspješan prvi put ćemo doznati ovog vikenda, kad Gorica gostuje u Crikvenici.

Nastavite čitati

HOTNEWS

SANDA NA VRHU Najveća nagrada struke među 4 tisuće psihologa u Hrvatskoj!

INTERVJU : Gorička psihologinja je ponos grada – ima u rukama priznanje koje se dodjeljuje samo jednom psihologu godišnje.

Objavljeno

na

Objavio/la

Ona je ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica od osnutka 2003. godine, vrhunska psihologinja, mentorica, piše članke i publikacije, priručnike….popis je dugačak, baš kao i lista njenog doprinosa psihološkoj struci, zajednici u kojoj djeluje i radi, no posebno i kao medijska redakcija, ističemo njezinu pristupačnost. Naime…

Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije, uvijek je dostupna za najavu događanja, izjavu i pojašnjenje, suradnju, snimanje priloga, pomoć u potrazi za kontaktima svojih kolega za potrebe gostovanja u našim radijskim emisijama. Stoga nas je posebno razveselila vijest da je upravo ona dobitnica ovogodišnje nagrade Snježana Biga Friganović za 2024. godinu. 

Nazvali smo iz redakcije kako bi nam prepričala dojmove, jer ipak, ovo je Oskar psihologije! 

Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović

– Znači, Hrvatska psihološka komora jednom godišnje dodjeljuje nagradu Snježana Biga Friganović. To je nagrada koja se dodjeljuje za poseban doprinos organizaciji, radu i razvoju Hrvatske psihološke komore, unaprjeđenju statusa psihologa u društvu te razvoju i afirmaciji psihologijske djelatnosti. Znači, ova nagrada se daje ljudima, odnosno psiholozima za dugogodišnji stručni rad kojim se promiče i javno zagovaraju suvremene psihološke spoznaje i struka kroz komoru. Koliko je ta nagrada važna? Ja bih rekla da je to najveća nagrada koju psiholog dobije i to samo jedan psiholog godišnje! – ispričala je Sanda i navela činjenicu kako je u imenik Komore upisano otprilike četiri tisuće psihologa. 

S njene strane, kako je istaknula, za priznanje je zaslužan zapravo njezin dugogodišnji predani rad u Komori, ali i u drugim strukovnim organizacijama i povjerenstvima. 

Foto: Hrvatsko psihološko društvo

– Ipak od presudne je važnosti bio moj rad u lokalnoj zajednici, odnosno u Velikoj Gorici, kroz djelovanje Centra za djecu, mlade i obitelj, zaista posebne ustanove u Hrvatskoj, prve u takvom obliku. Evo struka je prepoznala taj rad u zajednici, a između ostalog, i zato što sam ja na čelu tima koji se predano bavi promoviranjem mentalnog zdravlja, prevencijom, preventivnim programima, edukacijama stručnjaka i tu su zapravo postavljeni visoki standardi, stručnost, profesionalnost te briga u pojedincu i cijeloj obitelji. 

No, Sanda ne štedi vrijeme ni na popularizaciju svoje struke u medijima, pisanje stručnih članaka u zbornicima i stručnim i znanstvenim časopisima, educiranje studenta na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za psihologiju, zatim na Odjelu za psihologiju Hrvatskih studija. Ali, ni to nije kraj popisa…  

-Na Filozofskom fakultetu sam vanjski suradnik, a na Edukacijskoj rehabilitacijskom fakultetu na Odjelu za poremećaje u ponašanju sam gost predavač. Dakle, sudjelujem i u edukaciji studenta i evo, još bih htjela reći da je između ostalog uočen i moj rad za vrijeme pandemije i potresa, gdje sam pružala pomoć ljudima stradalima u potresu i u Velikoj Gorici, ali i šire preko telefona za psihološku pomoć, a koju je organizirala Komora. Iako je to za mene kao osobu bilo jako iscrpljujuće, jer sam i sama bila dosta pogođena događajima s pandemijom i potresima, taj rad u zajednici u tim teškim trenucima bio izuzetno važan. Tim više jer je upravo tada psihologija zaista prepoznata u široj javnosti i ja mislim da danas svi ljudi u našoj zemlji jako dobro znaju čemu služe psiholozi i čime se psiholozi bave – naglasila je Puljiz Vidović. 

Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović

Imati ovakav potencijal u Velikoj Gorici, vrijedno je divljenja i ponosa, jer zahvaljujući osobama poput Sande, naš grad je napredna zajednica koja uvijek stremi boljoj budućnosti. Primjerice, u Velikoj Gorici svaka obrazovna ustanova ima psihologa. 

– Nekad davno to nije bilo tako i moram reći da sam ponosna na tu činjenicu, kao i to da je Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, osnovan 2003. godine sa 3 zaposlena, a sada nas je 9, dakle tri puta veći broj i to se vidi i u kvaliteti usluge koju pružamo, kao i u broju korisnika. Kad sam došla u Centar prije 23 godine trebalo je stvoriti instituciju koja nigdje nije postojala, nismo imali nikakav model, nikakve konkretne upute, dakle trebao si sa svojim timom, oformiti ekipu i onda stvarati instituciju koja je prepoznatljiva u lokalnoj zajednici i mi smo u tome uspjeli! – naglasila je Sanda, a što nije samo vidljivo po ovoj prestižnoj nagradi već i tijekom proslave 20 godina Centra prije dvije godine. 

-Tada smo zaista vidjeli da smo dobili podršku u lokalnoj zajednici od svih institucija. Puno je tu emocija, na početku je naravno teško, a sad je jedna velika sreća kad se osvrnem, kad vidim što smo sve napravili, posebno kad dobiješ ovakvu nagradu, to je stvarno kruna svega, ja bih rekla. Tako da se još jednom zahvaljujem Hrvatskoj psihološkoj komori da je prepoznala moj rad u zajednici, hvala i drugim kolegama iz struke i naravno Gradu Velikoj Gorici te njegovim djelatnicima s kojima surađujemo. Zahvalna sam i ljudima u Velikoj Gorici, našim korisnicima, suradnicima, zapravo svima jer ne bih htjela nekog preskočiti i zaboraviti… I medijima koji nas zaista prate naš rad. Evo, jako je puno emocija, puno sreće i ponosa, jer koliko je na početku bilo teško krčiti svoj put, toliko je sada ovo velika sreća – završila je naš razgovor Sanda. 

Sanda i Arijana Mataga Tintor, viša savjetnica specijalistica za predškolski odgoj, djecu i mlade Grada Velike Gorice. Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović

Naša redakcija City radija, Cityportala i mjesečnika Reporter zahvaljuje joj na izuzetnoj suradnji, komunikaciji i prijateljskom pristupu, uz poruku – nagrada je otišla u prave ruke!  

  • Dodajmo, Hrvatsko psihološko društvo Sandi Puljiz Vidović je 2013. godine dodijelilo Društveno priznanje „Marulić: Fiat Psychologia“ za osobito vrijedan doprinos razvitku i promicanju hrvatske primijenjene psihologije, a iste godine dobila je i nagradu Grada Velike Gorice Franjo pl. Lučić. Također, da je istaknuta stručnjakinja još 2019. godine prepoznala je Hrvatska psihološka komora koja joj je tada dodijelila zahvalnicu za dugogodišnji doprinos razvoju struke. 

Nastavite čitati

Vijesti

Kad napunite 18 godina, država poklanja 100 eura – ali pod jednim uvjetom…

Cilj je potaknuti mlade da češće posegnu za kulturnim sadržajima.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Markus Spiske/pexels.com

Vlada je na današnjoj sjednici najavila uvođenje Kulturne iskaznice, nove mjere kojom će svi mladi koji tijekom iduće godine navrše 18 godina dobiti 100 eura, ali pod uvjetom da ih potroše na kulturne sadržaje. Iskaznica će biti aktivirana putem e-Dnevnika, a sustav će tehnički podržavati Fina.

Kako piše Srednja.hr, svrha ove mjere je učiniti kulturu dostupnijom mladima te ih potaknuti na sudjelovanje u kulturnim događanjima. Mlade se želi motivirati da sami biraju kako će provoditi slobodno vrijeme i da razviju naviku ulaganja u kulturne sadržaje. Sredstva s Kulturne iskaznice moći će se iskoristiti za kupnju knjiga, ulaznice za kazalište, muzeje i koncerte, kao i za pretplate na medije. Mjera će vrijediti na području cijele Hrvatske, a Ministarstvo će naknadno odrediti kriterije prema kojima će se birati pružatelji kulturnih sadržaja i aktivnosti koje će biti pokrivene iskaznicom.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek istaknula je kako slični programi već postoje u nizu europskih država te da je cilj “promicati raznovrsniji pristup i jačanje kulturnih potreba mladih koji počinju samostalno upravljati svojim vremenom i proračunom”.

Uvođenje Kulturne iskaznice dio je šireg okvira kulturnih i obrazovnih programa koje Ministarstvo provodi već niz godina, među kojima su “Ruksak (pun) kulture” i program razvoja publike. Mjera je usklađena i s budućim Nacionalnim programom za mlade za razdoblje 2026. – 2030., kojim se planira dodatno jačati poticajno okruženje za razvoj mladih.

Nastavite čitati

Sport

Odjeci senzacije: ‘Tata, daj nam pusti opet onu pjesmu Ku, Ku, Kurilovec…’

Nogometaši Kurilovca u srijedu su ispisali klupsku povijest, u četvrtak su davali izjave nacionalnim TV kućama, snimali se i slikali, a u petak će se pripremati za subotnji povratak u stvarnost – na Udarnik stiže HAŠK…

Objavljeno

na

Objavio/la

Srijeda na Udarniku bila je spektakularna, čudesna, nezaboravna, fenomenalna, a euforija nije previše splasnula ni dan poslije. Ne samo na Udarniku, nego u cijelom gradu.

– Oprostite, on cijeli dan pjevuši nekakvu pjesmicu, a mi nikako ne možemo skužiti o čemu se radi… – obavijestile su tete u vrtiću jednog tatu tog slavljeničkog nogometnog četvrtka u našem gradu.

– Jel to možda ona “Ku, Ku, Ku, Kurilovec”? – uzvratio je tata s pitanjem.

– Da, da, to je ta! Stalno ponavlja “ku, ku, ku”… – odgovorila je teta.

Tata je slegnuo ramenima, objasnio da je to krenulo tamo negdje u srijedu poslijepodne, a očito je ostalo aktualno i dan poslije. Uostalom, i još jedan dan poslije, u petak ujutro, bajka je trajala i dalje u dječjim glavicama. Ovoga puta u pitanju su drugi klinci, opet vrtićke dobi, dva brata, koji su na putu do vrtića imali glazbenu želju. Točnije, dvije glazbene želje.

– Tata, daj nam pusti ono “Idemo dečki iz srca Turopolja” – vrištao je jedan, a drugi se nadovezao:

– A onda ćemo poslije onu “ku, ku, ku”!

Za one koje ne znaju, to je ova:

Obje anegdotice milijun posto su stvarne, nimalo romantizirane, a to je ono najljepše što je ostalo iza fantastičnog uspjeha Kurilovčana, četvrtfinalista Kupa Hrvatske. NK Kurilovec na dan ili dva bio je glavna priča u gradu, klub s kojim će se spremno identificirati i djeca i odrasli, što je pobjeda čak i nešto veća od onih 2-1 na terenu protiv Istre.

Uostalom, još od vremena kultnog “erodroma”, zapravo u svih ovih 77 godina postojanja kluba, NK Kurilovec nikad nije dobivao ovoliko pozornosti. Ne samo u gradu, nego u cijeloj državi. RTL Direkt došao je snimati prilog na Udarnik, cijela zadnja stranica Sportskih novosti posvećena je Kurilovcu, o predsjedniku Draženu Vujnoviću, treneru Senadu Harambašiću i njegovim dečkima pričalo se na televizijskim dnevnicima, u radijskim eterima, pisalo po portalima…

– Na trenutke poput ovih mi kao klub definitivno nismo naviknuti, sva ova pozornost za nas je nešto novo, ali dečki su to stvarno zaslužili – govorio je u kamere nacionalnih TV kuća presidente Vujnović, koji je dobio zadatak poslati medijima fotografiju uz kamion VG Čistoće, kojeg vozi u radnom vremenu, prije nego što se posveti klubu.

Ukratko, svi ovi dani dobit će posebno mjesto u kurilovečkoj nogometnoj povijesti, u čemu svi mi navijači i simpatizeri, a pogotovo ljudi iz kluba, imaju svako pravo uživati. Uostalom, neće to potrajati, jer već nekoliko minuta nakon pobjede nad Istrom trener Senad sa smiješkom je rekao i ovo:

– Ništa, sad se okrećemo HAŠK-u u subotu…

Tako to ide u nogometu. Ispišeš povijest, odgovaraš na poruke i pozive, daješ izjave, snimaš se i slikaš, a tri dana poslije – ideš dalje. Treća NL Centar došla je do 12. kola, u kojem će u subotu od 14 sati na travnjak kojeg će prvoligaš iz Pule još dugo pamtiti istrčati dečki iz HAŠK-a. I, naravno, dečki iz Kurilovca, svjesni da vremena za izležavanje na lovorikama više nema.

– Siguran sam da su dečki svjesni svega. Imaju svako pravo uživati u ovim trenucima, ali to je jako kvalitetna i karakterna skupina igrača, dečki koji dišu kao jedan i nimalo ne strahujemo da u subotu protiv HAŠK-a nećemo biti pravi – kaže trener Harambašić.

Bilo bi lijepo da Velikogoričani u što većem broju dođu na Udarnik i ovoga puta, da još jednim velikim pljeskom nagrade nogometne junake iz Kurilovca. Red Boysi bit će tamo, svi su pozvani da im se pridruže, jer “Senad Boysi” to su zaslužili.

Idemo dečki, iz srca Turopolja…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Nogometni tjedan, treći dio: ‘Vukovar je opasan, ali želim 11 lavova na terenu!’

Nogometaši Gorice u petak u 18 sati na našem Gradskom stadionu otvaraju 13. kolo SuperSport HNL-a protiv sve boljeg Vukovara. Samo četiri dana nakon Lokomotive traži se pobjeda uoči reprezentativne stanke…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ludi nogometni tjedan u Velikoj Gorici ovog će petka doći i do svoje treće epizode. Prethodne dvije bile su, najkraće moguće rečeno, fenomenalne, jer prvo je u ponedjeljak Gorica sa 4-1 ispratila Lokomotivu i prekinula svoj negativan niz u prvenstvu, a onda je u srijedu Kurilovec napravio ono što je napravio u sudaru s Istrom… U petak slijedi, dakle, i treći dio bogatog nogometnog programa, u sklopu kojega na Gradskom stadionu gostuje Vukovar.

Goričani ovu utakmicu dočekuju sa značajnom dozom samopouzdanja, jer drukčije ni ne može biti nakon dvije uzastopne pobjede u kojima je momčad Marija Carevića utrpala čak deset komada. Prvo šest Rudešu, zatim četiri Lokomotivi, pa je cijela atmosfera oko kluba odmah drukčija, neusporedivo bolja.

– Pristup je u te dvije utakmice bio puno bolji nego u prethodnim, koncentracija također, kao i generalne nogometne stvari. To su segmenti koje smo digli na višu razinu i to nas je nagradilo. Veseli me što smo se vratili u dobar ritam, što zabijamo dosta golova, međutim oprezan sam u svakom smislu. Znamo da je svaka utakmica priča za sebe, a sad nam dolazi Vukovar, koji je zaista opasna momčad. Imaju dosta dobrih pojedinaca i morat ćemo biti na svom najvišem mogućem nivou da bismo uzeli bodove – svjestan je trener Carević.

Oprez i maksimalan fokus neophodan je i zbog posljednjih izdanja protivnika s istoka Hrvatske, jer Vukovar je neporažen u posljednje tri utakmice, a pobjeda protiv Dinama i dalje odzvanja svijetom HNL-a.

– Njihov angažman je stvarno maksimalan, bore se za svaku loptu, ali unatoč tome imaju i svoje nedostatke. Imaju tri-četiri izrazita pojedinca, individualce koji rade razliku i tu ćemo morati biti oprezni. Moramo njih zaustaviti da bismo nametnuli svoju igru i, nadam se, pobijedili – kaže trener Gorice.

Nije bilo previše vremena za pripremu ove utakmice, budući da je Gorica u ponedjeljak zatvorila prethodno, a u petak će otvoriti novo kolo.

– Da, malo je problem to što je Vukovar imao dva dana više za odmor između dvije utakmice, ali neću to uzimati kao alibi. Osvježili smo se i pripremili, do petka u 18 sati još ćemo se malo odmoriti i želim na terenu 11 lavova, plus ovi na klupi. Želim da od prve minute budemo agresivni, da izlazimo visoko, a nadam se da će nam to donijeti i dobar rezultat – jasan je Carević, koji alibi neće tražiti ni u izostancima.

A ima ih možda i najviše ove sezone…

– Imamo tih svojih problema što se tiče ozljeda i bolesti. Pavičić je bolestan, Erceg je upitan, Leš se ozlijedio prošlu utakmicu… Ali dobro, ne razmišljam na takav način, jer imamo momke koji će uskočiti, koji su čekali ovaj trenutak da dobiju priliku – zaključio je Carević.

Budući da vjerojatno neće biti ni Durakovića, početnih 11 Gorice za Vukovar moglo bi izgledati ovako nekako:

Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja – Trontelj, Kavelj, Pozo, Vrzić – Fiolić, Pršir – Čuić

U prvoj rundi prvenstva gledali smo spektakularnu utakmicu u Vinkovcima, u kojoj je Gorica u prvom poluvremenu komotno mogla voditi 5-0 ili 6-0, da bi u nastavku grčevito spašavala bod i propuštala nove velike prilike. Ne bi treneri voljeli da se takvo nešto ponovi, ali za navijače je to bilo pamtljivo iskustvo, posebno atraktivno za one neutralne gledatelje… No, kao što je Carević naglasio, ovo je potpuno nova priča. Iz koje bi bilo sjajno izaći kao pobjednik, jer nakon ovog ogleda slijedi reprezentativna stanka, a na takve pauze uvijek je ljepše ići s pobjedama.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno