Povežite se s nama

Vijesti

Ljubav među Zvijezdama: ‘Nikad ne plačem, a zbog nje se rasplačem na TV-u…’

Ana Rovišan i Bruno Banfić oduševili su u subotnjem izdanju RTL-ovih “Zvijezda”. Pjevaju zajedno, u ljubavnoj su vezi, a u budućnosti se, kažu u glas, vide samo u glazbi

Objavljeno

na

Ne smijemo baš o detaljima, po ugovoru o tišini općenito jako malo možemo pričati o showu dok traje. Postoje tu i neke globe ako se ugovor prekrši, malo veće globe, tako da se nećemo zezati, sa smiješkom nam je uvodno rekao Bruno Banfić (21), mladi pjevač i natjecatelj u RTL-ovu showu “Zvijezde”.

Nije baš obećavajuće za početak, ali ima se tu svejedno što reći… Priča je, uostalom, poznata, Bruno i njegova djevojka Ana Rovišan (22) bili su na istoj audiciji, oboje su prošli u sljedeću fazu, pokazali koliko dobro pjevaju, ali i koliko se vole. Bruno je, naime, zaplakao dok je gledao i slušao svoju Anu, a mala nezgoda u svemu tome je to što je sjedio na stolici Andree Andrassy, pa je te suze vidjela cijela Hrvatska.

– Da, nisam baš očekivao da ću se rasplakati… – govori nam Bruno uz kavu koji dan prije nego što je audicija emitirana.

Uz njega je, naravno, i djevojka Ana, ipak je ovo njihova zajednička priča.

– Pitao sam ljude iz produkcije bi li mogao nekako pogledati njezin nastup, nekako sam ih uspio nagovoriti, a na kraju sam i sebe iznenadio s tim suzama. Neobično mi je to zato što stvarno nisam takav tip. Evo, pitaj Anu, ne znam je li me ona ikad vidjela da plačem. Ali eto, očito plačem jedino na televiziji – objašnjava Bruno “slučaj suze” pa nastavlja:

– Uh, borba je bila od prve sekunde njezine pjesme, dio se vidio i na telki, ali zapravo je bilo i puno gore. Pokušao sam se suzdržati, a onda se brada krenula tresti i morao sam popustiti. Na kraju je, čini mi se, ispalo lijepo.

U trenucima dok je pjevala, Ana nije imala pojma što se događa.

– Ma kakvi, nisam imala pojma da plače. Nisam vidjela ništa, zapiljila sam se u jednu točku i pjevala. Iako, vidjela sam da sjedi gore kad sam dolazila na pozornicu – priča Ana, a ubacuje se opet Bruno:

– Kad me ugledala i nasmijala se, znao sam da će razvaliti. Tako je i bilo…

Veću tremu, kažu gotovo u glas, imali su zbog ovog drugog nego zbog sebe, ali tako to valjda ide kad je ljubav prava.

– Inače Ana slovi za veliku tremašicu, ali ispalo je da je mene trema pojela, a ona je razvalila – govori Bruno, a ovaj put ubacuje se Ana:

– On je nastupio prije mene i kad sam vidjela da je prošao, odmah mi je bilo lakše. Mislila sam, ako i ne prođem, barem je jedno od nas prošlo…

Nije bilo lako šutjeti pred obitelji i prijateljima, jer ugovor zabranjuje da se čak i najbližima govori išta o showu, ali barem su uspjeli okupiti prijatelje na gledanju audicije.

– Bilo nas je više od 20 u stanu, navijalo se, skandiralo, a usput su me i malo zezali što sam se rasplakao – kaže Bruno.

Odmah ga je Jacques Houdek prepoznao, jer bio je Bruno i u Voiceu, a i svi troje su Velikogoričani. Ana i Bruno ušli su i u Jacquesov tim, gotovo da su se mogli nalaziti i u ovdje, doma…

– Možda i bi, ali mislim da Jacques više ne živi u Gorici, tako da to nije bila opcija – kazala je Ana.

Što se događalo u nastavku showa i koliko su daleko otišli doznat ćemo tek kad i te emisije budu emitirane, ali Ani i Bruni to ionako nije osnovna preokupacija. Osim što su u vezi, što se očito svidjelo i producentima showa, oni zajedno i sviraju.

– Ja sam pet godina bio u bendu Ritam ulice, a Ana nam se priključila posljednje tri godine. Kroz taj bend smo razvili veliko prijateljstvo, a kako smo slični i po glazbenom ukusu, po stvarima koje volimo, odlučili smo nakon raspada benda krenuti kao ‘Bruno&Ana acoustic duo’. Sviramo po kafićima, restoranima, imamo jako puno posla, i to nam je trenutačno glavna preokupacija – objašnjava Bruno.

Kroz glazbu se, eto, rodila i ljubav.

– Dugo smo mi bili pravi prijatelji, ja sam imala dečka, a on curu, ali uvijek je tu bilo nešto u zraku. Spetljali smo se tek nakon što se bend razišao, čak smo se tome i odupirali, da ne upropastimo prijateljstvo, ali ovo se očito moralo dogoditi – priča nam Ana dok je Bruno zaljubljeno gleda.

Njima je, shvatili ste, život pjesma. Oboje cijeli život pjevaju, Bruno je završio i osnovnu glazbenu školu svirajući gitaru, a u glazbi vide i svoju budućnost.

– Ja sam oduvijek pjevala, pa me mama upisala u Rock akademiju i prije nego što je to zbog mojih godina bilo moguće. Išla sam na tečajeve jako dugo, sve dok nisam ušla u bend. Kad smo krenuli s tim, shvatila sam da se i definitivno želim baviti glazbom – kaže Ana.

Bruno je, s druge strane, inicijalno imao malo drukčije planove.

– Kao klinac sam htio svirati bubnjeve, ali kad sam imao osam godina, baka i dida su mi kupili gitaru. S vremenom sam je zavolio i danas mi je drago da je tako ispalo. Da sam ostao bubnjar, tko zna bi li se danas uopće bavio glazbom – govori Bruno.

Nije bio baš oduševljen što su ga i u “Zvijezdama” odmah označili kao nećaka Ivane Banfić, što ga prati tijekom cijele njegove mlade karijere.

– Ivana mi je teta i ne sramim se ja toga. Dapače, jako je volim i sretan sam što je tu, uz mene, jer puno je toga prošla, puno toga zna o ovom poslu, no više bih volio da me ljudi gledaju kao Brunu, a ne kao njezina nećaka. Ne volim igrati na tu kartu. Uostalom, nas dvoje najmanje pričamo o glazbi – objasnio je Bruno.

Dok je on svih ovih godina pokušavao pronaći svoj put, bez poveznica s tetom Ivanom, Ana je imala potpuno drukčiji problem.

– Imala sam veliki problem s čvorićima na grlu. Ne znam odakle i zašto, ali grlo bi mi se upalilo nakon svakog nastupa. Neke gaže smo morali i otkazivati zbog toga. Dugo je to trajalo, godinama, bila sam često i na tabletama, a tek ove godine sam došla do neke normale, do faze da mogu početi za pravo učiti pjevati. Puno su mi pomogli u školi pjevanja, radila sam posebne vježbe za glasnice, bez toga nikad ne bih riješila taj problem – priznaje Ana.

Prve korake su, eto, napravili. Ljudi znaju za njih kao acoustic duo, znaju ih sad i iz “Zvijezda”, ali puno je još planova u njihovim glavama. I svi su, pogađate, vezani uz glazbu.

– Uživamo u svirkama kao duo, radimo ono što volimo, a u tome svemu nešto se uspije i zaraditi, ali normalno da želimo biti poznati i uspješni pjevači. Na nama je da damo sve od sebe, pa ćemo vidjeti što će to donijeti – kazao je

Bruno, a nastavila je Ana:

– Želim se baviti glazbom na bilo koji način, jedino ne želim pjevati ono što ne volim. Radije ću ostati na ovakvom ‘gažiranju’ nego da odem u tom smjeru.

Imaju, jasno, i neke svoje ideale, uzore, pjevače i pjevačice kakvi bi jednog dana i sami željeli biti.

– Meni je Nina Badrić nekakva vodilja u svemu ovome. Radi ono što voli, pjeva odlično, nikad se nije prodala, ostala je svoja cijeli život, a radi odlične stvari. Nju baš jako cijenim, od prvog dana ostala je ista. I nikad se nije skidala, što je također jako važno, gradila je karijeru isključivo na svom pjevanju – kaže Ana, a svog omiljenog pjevača predstavlja i Bruno:

– Iznimno cijenim Tonyja Cetinskog, prema meni se pokazao kao veliki čovjek nakon Voicea. Takav tip pjevača bih i ja volio biti jednoga dana.

Oboje pjevaju, ali Bruno i piše pjesme. Za početak za sebe, a s vremenom je plan raditi i duete. No prva faza je pokušaj njegove solo karijere.

– Imam u pripremi neke pjesme, ali nisam još nijednu izdao, tako da bih prije rekao da pokušavam pisati pjesme nego da ih pišem, ha, ha. U narednih par mjeseci trebalo bi nešto od toga i izaći, za početak ću ja biti sam, a u budućnosti ćemo možda pokušati i kao duo. Idem se baciti prvi u vatru pa ćemo vidjeti – završio je Bruno.

Suze su se osušile, ta je avantura iza njih, a pred njima je budućnost. Prema svemu sudeći, zajednička budućnost.

HOTNEWS

Grad Velika Gorica dodijelio novčane potpore srednjoškolcima – ukupno 2.353 isplate

Grad Velika Gorica završio je isplatu novčanih naknada namijenjenih olakšavanju troškova školovanja u novoj školskoj godini.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Grad Velika Gorica

Grad Velika Gorica isplatio je novčane naknade srednjoškolcima s prebivalištem ili boravištem na svom području. Ukupno je 2.353 učenika ostvarilo pravo na 140 eura pomoći za školsku godinu 2025./2026., objavljeno je iz Gradske uprave.

Sredstva su namijenjena redovnim učenicima srednjih škola, a cilj ove potpore je olakšati troškove školovanja, prije svega nabavu udžbenika i potrebnih obrazovnih materijala.

Grad je početkom školske godine otvorio mogućnost podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na naknadu, a nakon obrade svih pristiglih zahtjeva, sredstva su isplaćena na račune korisnika.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

[SVJETSKI DAN DOBROTE] Čarlijeva vizita dokazuje – smijeh je lijek!

Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.

Objavljeno

na

Objavio/la

Moje ime je Ivan Horvat. Zaposlenik sam Crvenih nosova, u kojima radim kao klaundoktor više od tri godine – započinje naš razgovor Čarli, koji je izbrusio svoj jedinstveni alat  – humor koji malim pacijentima pomaže da se tijekom liječenja osjećaju bolje, kada im fali roditeljski zagrljaj i boje se operacije… 

I zato je on, kao i cijela “postrojba” klaundoktora u Hrvatskoj jedna od najljepših živućih priča za današnji Svjetski dan dobrote. 

Dan kada ističemo ono istinski dobro u ljudima, ono što bi trebalo biti zarazno i lako dostupno posvećujemo neprofitnoj organizaciji Crveni nosovi klaunovi doktori koji su humorom prije 15 godina počeli dokazivati da je smijeh zaista lijek. 

-Hvala što ste nas se sjetili baš sada, kada obilježavamo 15 godina od kada su naše klaunovske noge prvi put kročile na pedijatrijski odjel Kliničkog bolničkog centra Zagreb, naše Rebro. Tada smo radili sa četiri klauna, a danas naš tim ima 35 crvenonosih ljudi koji djeluje u 21 bolnici i u 13 domova za starije. Ostvarujemo više od 100 posjeta mjesečno diljem Hrvatske – priča Ivan i spominje kako osim doktorskog tima crvenih nosova u Zagrebu, gdje im je i sjedište u Medulićevoj 34, postoje crveni nosovi s predivnim timovima u Osijeku, Rijeci i Splitu. 

 

-Mi smo educirani umjetnici, koji upravo kroz umjetnost profesionalnog klauniranja i humora donosimo podršku i promjenu atmosfere djeci i roditeljima u bolnicama, ali i odraslima na onkologiji kao i osobama u domovima za starije. Tu smo za djecu koja imaju teškoće u razvoju, u rehabilitacijskim centrima, u socijalnim ustanovama. Dakle, imamo jedan široki spektar djelovanja.  

Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.  

-Odlazimo jednom do dva put godišnje u Internacionalnu školu humora u Beč, gdje je središte naše krovne organizacije Red Nose International. Prolazimo edukacije vezane za razne umjetničke discipline koje koristimo u svojim vizitama. No, imamo i brojne posebne programe od kojih izdvajam intenzivni osmijeh, program unutar kojeg jedan klaun provodi cijelo jedno prijepodne sa djetetom i roditeljima u iščekivanju operacijskog zahvata, pratimo ih do takozvane rampe nakon koje nema ulaza nikom osim stručnog medicinskog osoblja, dočekujemo dijete nakon zahvata i pružamo mu podršku na razne načine. Dakle, radi se o jednoj divnoj priči unutar koje na visoko profesionalni način, kao akademski, uglavnom izvedbeni umjetnici, klaundoktori, dajemo ljudima jednu psihosocijalnu podršku, toplinu, ljudskost, osmijeh – kaže Čarli, jer kako je nadalje naglasio, humor je vrlo slojevit fenomen kao komunikacijsko sredstvo – i mi se bavimo s njim, brusimo izvedbene alate i dajemo sve od sebe na umjetničkim klaundoktorskim improvizacijama u bolnici. 

Da je riječ o zaista istančanom umijeću kojem se posvećuje puno pažnje i obraća pozornost na stručni aspekt, pokazuje i činjenica da klaundoktori jako puno rade na znanstvenom pristupu, pozadini humora, njegovom podrijetlu, funkciji, međunarodnim istraživanjima.  

-Upravo kad sad pričamo o tome, 11. studenog smo imali nama vrlo važan panel na Rebru o ulozi humora u onkološkom liječenju djece i odraslih, gdje smo ugostili brojne stručne i medicinske suradnike s kojima smo razgovarali o spomenutoj temi. S nama su bili primarius Milivoj Novak, također glavna sestra gospođa Ana Ljubas, naša divna psihologinja sa Merkura gospođa Nikolina Vučemilo, gospođa Ivanka Herman iz Klinike za tumore, ali i Ivana Matić koja je bivša korisnica KBC-a Zagreb. Svi smo zajedno pred brojnom publikom razgovarali o učinkovitosti humora u zdravstvu, o njegovoj znanstveno dokazivoj ljekovitosti, a što su nam potvrdili već spomenuti medicinski stručnjaci i stručnjaci iz područja psihologije. Dakle, dubinski se bavimo fenomenom humora i dijelimo to s drugima – poručuje klaundoktor Čarli kojeg smo pitali da nam malo prepriča reakcije na njihovu “vizitu”.  

-Reakcije su divne, ja kao klaundoktor od tri godine staža mogu reći da sam stvarno oduševljen ovim što radimo, smatramo to svojim poslanjem kojem posvećujemo puno ljubavi. Djeca reagiraju izvrsno, naravno su neprestano u igri, a mi zaista uspijevamo prostor bolnice i svih već spomenutih institucija ispuniti bojom humora i smijeha. Jer, znate da su ti prostori često ispunjeni i strahom, i neizvjesnošću, i emocijama, i iščekivanjem, zato ga mi jednostavno bojimo dubokom, lijepom, ljudskom svrhom, humorom i zvukom – dočarava nam klaundoktor i priznaje kako su te improvizacije beskrajno zanimljive djeci, ali i odraslima. Oni se također smiju u našem prisustvu, roditelji se smiruju i uživaju u svemu što radimo, a samim tim su i djeca opuštenija. Moram istaknuti, da više od dvije godine posjećujemo više od 12 odjela onkologije za odrasle u Zagrebu, gdje smo se prvotno malo bojali kako će ljudi reagirati, da će pomisliti da smo mi samo za djecu, međutim ne. Na jedan poseban i drugačiji način pristupamo i odraslima kroz klaundoktorske vizite. 

Ljudi su žedni i željni ljudske topline, priča nam Ivan, kao i ljudskog dodira, pogleda, pozornosti i pažnje. Kad se to sve fino uobliči u jednu uravnoteženu, svrsishodan umjetnički smjer, ljudi reagiraju predivno.  

I zato su naši heroji za Svjetski dan dobrote zaslužili više od nekoliko redaka teksta za ovaj članak, zaslužili su dubok naklon i aplauz, jer ono što rade ne može platiti ni jedna moneta ni valuta. 

-Potrebe su sve veće, naša organizacija raste, ali smo zahvalni najviše našim donatorima koji nas podržavaju stvarno vrlo hrabro, od fizičkih osoba i organizacija do velikih tvrtki koje prepoznaju da je riječ o divnoj priči koja raste i koja buja u jednom predivnom tonu na veliko zadovoljstvo svih korisnika kod kojih smo do sada izmamili osmjeh na lice – zahvalio je na kraju Čarli, a kojem redakcija Cityportala vraća zahvalnost na izdvojenom vremenu za priču. 

Dakle, u stvaranju ovog čudesnog, neopipljivog lijeka može sudjelovati svatko od nas, kome su riječi iz ove priče zagrijale dušu, u trenutku kad se u umu stvorila misao: Ovo je ono što nam nedostaje! Pomozite donacijom ovim “kotačićima” koji crvenim nosom dokazuju da je lijek u nama.  

Hvala vam Crveni nosovi! 

Nastavite čitati

Moja županija

PANEL Zašto je infrastruktura temelj razvoja turističke destinacije?

OPG-ovi, kulturne ustanove i poduzetnici oblikuju identitet lokalnog turizma.

Objavljeno

na

(Foto: Dražen Kopač)

U Velikoj Gorici održana je panel rasprava pod nazivom “Utjecaj infrastrukture na turistički razvoj destinacije”, a koja je okupila dionike turističkog sektora Zagrebačke županije i otvorila razgovor o tome kako infrastruktura, kvalitetno upravljanje i suradnja utječu na razvoj turizma koji je održiv, konkurentan i usmjeren na ljude. 

Poseban značaj i osvrt dala je Lidija Capković Martinek, glasnogovornica Međunarodne zračne luke Zagreb, koja je naglasila koliko je zračna luka važna za razvoj kontinentalnog turizma te kako njezina prometna dostupnost izravno utječe na poslovna, kulturna i turistička kretanja u cijeloj regiji. 

Direktorice turističkih zajednica, Ivana Alilović i Maja Toth, predstavile su smjerove razvoja destinacije te naglasile važnost planiranja temeljenog na podacima, znanju i suradnji.

-Zagrebačka županija je jedina turistička zajednica u Republici Hrvatskoj koja je potpisala Glasgow Declaration, čime se obvezala na ubrzano djelovanje u području klimatske održivosti, a u listopadu je usvojila i svoj Plan upravljanja destinacijom, potvrđujući jasan i odgovoran put prema održivom i regenerativnom turizmu – istaknula je Alilović.

Maja Toth je podsjetila kako je Velika Gorica nedavno zaključila proces javnog savjetovanja o svojem Planu upravljanja, što pokazuje uključenost i otvorenost lokalne zajednice. 

U raspravi je naglašeno da infrastruktura, bilo da je riječ o zračnoj luci ili kulturnim, sportskim i turističkim objektima, predstavlja temelj svakog dugoročnog razvoja. Jednako važan dio priče čine i ljudi: lokalni OPG-ovi, kulturne ustanove, poduzetnici i svi akteri koji svojim radom oblikuju identitet destinacije. Upravo oni stvaraju živu, autentičnu i cjelogodišnju ponudu koja razlikuje uspješne destinacije od prosječnih. 

Zaključak panela bio je jednostavan i snažan: budućnost turizma u Zagrebačkoj županiji počiva na suradnji. Sinergija institucija, turističkih zajednica, gospodarstva i lokalne zajednice ključna je za razvoj koji je uravnotežen, održiv i usmjeren na stvarne potrebe prostora i ljudi. 

Održana rasprava pokazala je da Zagrebačka županija turizam razvija promišljeno i odgovorno te da u suradnji sa svojim dionicima gradi destinaciju koja s jednakom pažnjom čuva ono što ima i stvara ono što dolazi. 

Panel je vodila Katja Matković Mikulčić, a raspravi je svojim stručnim doprinosom prisustvovao akademik Zvonko Cvetnić.   

Događanje su organizirali Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i njezin Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Velikoj Gorici, uz podršku Grada Velike Gorice, Turističke zajednice Zagrebačke županije i Turističke zajednice grada Velike Gorice. 

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Vijesti

Pizzeria “Gavran” nakon više od 40 godina zatvorila vrata

Prošlo je puno godina od filmskih večeri sa VHS-a…

Objavljeno

na

Ovoga tjedna gradom je odjeknula informacija o zatvaranju poznate goričke pizzerije “Gavran”, otvorene 1983. godine u Zagrebačkoj 122.

Pizzama iz krušne peći “hranila” je generacije i generacije mladih, bajkere, naše penziće koji su redovito unuke počastili ovim izvorno talijanskim specijalitetom. 

Bilo je tu i puno ljubavi, poput valentinovskih pizza u obliku srca. 

No, kako stvari stoje – istina je.  

“Gavran” je odradio svoj zadnji dan protekle subote, a kako smo provjerili u Obrtnom registru Republike Hrvatske, obrt je odjavljen 10. studenog 2025. godine. 

A kako neslužbeno doznajemo, vlasnica Iva Horvat koja je pizzeriju vodila posljednjih 30 godina, otišla je u zasluženu mirovinu, tako da će brojnim gostima koji su dijelili gastro užitke u “Gavranu” – sada ostati samo uspomene. 

Na društvenim mrežama sugrađani su se prisjetili doživljaja tijekom dugog staža; od filmskih večeri sa VHS-a do večernjih izlazaka i guštanja u mekanom tijestu – nostalgije za nekim drugačijim vremenima.

Ipak, kako doznaje portal VG Danas, jedna tvrtka je odlučila ipak preuzeti Gavran, tako da ćemo pričekati kako će izgledati budućnost ovog poznatog gradskog lokala.

Nastavite čitati

Vijesti

Knjige iz Galženice traže novi dom! Sve za euro

Objavljeno

na

Objavio/la

Područna knjižnica Galženica organizira prodaju otpisanih knjiga koja će se održati 19. i 20. studenoga 2025. u prostoru knjižnice na Trgu Stjepana Radića 5 u Velikoj Gorici. Prodaja će biti otvorena od 10 do 19 sati, a svaka knjiga moći će se kupiti po cijeni od 1 eura.

Zainteresirani čitatelji imat će priliku prelistati i odabrati knjige koje su otpisane iz knjižničnog fonda i učiniti ih dijelom svoje osobne kolekcije.

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno