Poveži se s nama

CityLIGHTS

Ljubav Afrikanca i Turopoljke: U srcu Južne Afrike upoznao sam Hrvaticu, sada uživamo kod nje u Mičevcu

Marija je u Južnoafričkoj Republici završila osnovnu, srednju školu i dva fakulteta

Objavljeno

Hennie Jooste 2008. godine doselio se u Mičevec zajedno sa suprugom Marijom. Ona je stigla na domaći teren kojeg je napustila s četiri godine, kada su njezini roditelji otišli u svijet trbuhom za kruhom. Afrikancu Henniju trebalo se pak prilagoditi na sasvim drugi mentalitet ljudi, naučiti jezik i dobiti posao.

06.09.2017.-Mičevec-Marija&Hennie. Foto: Miljenko Milanović/Cityportal.hr

„Ako me netko pita od kuda si ti, ja mu odgovaram da sam iz Mičevca. Ako je i dalje znatiželjan i propitkuje, kažem mu da sam pravi Afrikanac. Tek tada mi ne vjeruje jer u tom slučaju očekuje crnca, a ja bijele puti kao pravi Turopoljac“, našalio se 42-godišnji Hennie.

‘Samo jednom ljubav pokuca na vrata’

Ljubav na prvi pogled dogodila se 1996. godine na Hennijevom domaćem terenu, u Južnoafričkoj Republici, 70 km južno od Johannesburga, u gradu Vanderbijlpark. Od tada zaljubljeni Afrikanac najviše voli pjesmu Miše Kovača „Samo jednom ljubav pokuca na vrata“. On je doslovce pokucao na Marijina vrata, nakon čega više ništa nije bilo isto.

„Moji roditelji i ja tražili smo drugu kuću. Majka mi je dala četiri-pet adresa iz novina koje sam trebao obići, kako bi odabrali onu koja nam najviše odgovara. Pokucao sam tako na jedna vrata i iza njih je stajala žena mog života. To je bila Marija Radujković, čiji su roditelji iznajmljivali kuću“.

06.09.2017.-Mičevec-Marija&Hennie. Foto: Miljenko Milanović/Cityportal.hr

Marija je u Južnoj Africi završila osnovnu, srednju školu i dva fakulteta – Likovnu akademiju i andragogiju, znanost koja se bavi proučavanjem učenja odraslih. Dok je studirala, radila je u očevoj tvrtki za proizvodnju nehrđajućeg čelika, nakon čega se zaposlila na akademiji gdje je devet godina predavala likovnu umjetnost.

Njezini roditelji dobro su se snašli u Africi, već ih je u startu čekao solidan posao. Marijin otac preko prijatelja je čuo da Južna Afrika traži ljude različitih struka i kvalifikacija te odmah prima i njihove najbliže članove obitelji. On se kao trgovac zaposlio u željezari na taljenju željeza, dok mu je žena u istoj tvrtki više od 20 godina vozila kran na visini od 35 metara.

„Bilo je muškaraca koji su to mogli raditi, ali oni su izabrali moju mamu jer su smatrali da su žene opreznije. Otac je na početku dobio ugovor na dvije godine, osigurali su nam smještaj, čak su nam u dva navrata platili avionske karte. Po isteku ugovora od dvije godine trebali smo odlučiti hoćemo li ostati u Africi ili vratiti se u Mičevec. Nakon što smo izabrali Južnoafričku Republiku, željezara nam je pomogla da dobijemo stalan boravak u toj zemlji“.

06.09.2017.-Mičevec-Marija&Hennie. Foto: Miljenko Milanović/Cityportal.hr

Hennie je završio ekonomsku školu, nakon čega je radio u očevoj građevinskoj tvrtki. Zatim se zaposlio na Likovnoj akademiji gdje je radila i Marija. Nakon što je država fakultetima uskratila 50 posto financiranja, oboje ostaju bez posla. Novo radno mjesto tako skoro nisu uspjeli pronaći pa su odlučili napustiti Afriku i doseliti se u Hrvatsku, kod nje u Mičevec.

„Moja majka i brat su došli u našu rodnu kuću u Mičevec dvije godine prije nas, nakon što mi je u Južnoj Africi umro tata. Majka bez njega tamo više nije željela biti. Kada smo i mi stigli, Hennie je posao pronašao u roku tri mjeseca“.

Ključna je bila tvrtka za proizvodnju čeličnih nosivih konstrukcija Produkt Bastal u Lazini Čičkoj. Hennie kaže kako je tamo dobio priliku života. Suvlasnik tvrtke s kojim je obavio razgovor odlučio mu je dati toliko potreban posao. Naučio je raditi za CNC strojem, pronašao nove prijatelje, a hrvatski počeo sve bolje i bolje govoriti.

U Africi imali ‘glavu u torbi’

Pričaju nam kako u Hrvatskoj imaju manji standard nego u Južnoj Africi, ali znatno veću kvalitetu života. Ljudski je život tamo u svakodnevnoj opasnosti jer agresivnih i naoružanih bandi ima više nego ikad. Ako im je potreban točno određeni tip automobila, vozače zaustavljaju na cesti i oduzimaju im vozilo. Za plijen su spremni i ubiti.

„Činiti razbojništva su nažalost i prisiljeni zbog neimaštine. U crnačkih obitelji ima i po deset članova, a nitko od njih uglavnom ne radi. Područje Johannesburga zadnjih godina naseljavaju doseljenici iz Nigerije i Zambije, koji sa sobom donose veliki kriminal i probleme s drogom. Nakon 7 sati navečer ti ne smiješ biti vani jer riskiraš živu glavu. Osjećaš se kao da si u zatvoru, pogotovo zato jer na vratima i prozorima moraš imati rešetke da bi uopće svoju kuću mogao osigurati“.

S druge strane, posvuda i na samom kućnom pragu ima dosta otrovnih životinja – zmija, škorpiona i pauka. Zanimalo me je kako su onda u tim okolnostima uopće provodili slobodno vrijeme i družili se s drugim ljudima te postoji li npr. kultura ispijanja kave kao i kod nas.

„Što se tiče otrovnih životinja ljudi su educirani pa s tim žive. Druženja nema tijekom radnih dana, vikendom se ljudi sastaju, rade roštilj, ali su još više po restoranima gdje je sigurnije. S druge strane, ovdje u Hrvatskoj su svi u nekoj žurbi dok ne spomeneš kavu, ali za nju uvijek ima vremena. U Južnoj Africi to nije slučaj. A kada je u pitanju vjera, nedjeljom se mi katolici kao i ovdje okupljamo u crkvi“, priča nam Hennie Jooste, za kojeg možemo reći da je veliki obožavatelj hrvatske gastronomije. Uživa u sarmi, knedlama, štrudlama i gibanicama. Jedino mu nedostaju posebno dimljene afričke kobasice, kakve se ne mogu nabaviti na našem tržištu.

„Imao sam 20 godina i 85 kilograma kada sam upoznao svoju ženu. U roku godinu dana dobio sam 25 kilograma. Daj Hennie probaj ovo, pa daj probaj ono, a sve je toliko ukusno od hrvatske kuhinje da nisam mogao odoljeti”.

Čarobna prostranstva

Mariji kao umjetnici najviše nedostaju velika afrička prostranstva i ceste ‘ravne kao svijeća’. Uživala je u činjenici da je jedno selo od drugog udaljeno minimalno 50 kilometara.

„Zbog toga me nije smetalo da u autu uvijek moraš imati alat za popravak, spremnu rezervnu gumu, kako bi si sam mogao pomoći u slučaju kvara. Ali ta prostranstva su toliko čarobna, da sam ih sa sobom ponijela u brojnim foto albumima“.

U sklopu rodne kuće Marija Radujković Jooste (46) ima atelje Art’ M u kojem je izlaže svoje najdraže umjetničke slike. Pored njega je i učionica gdje održava tečajeve likovnog jezika i pripreme za upis u školu primijenjene umjetnosti. Također, likovni predaje i u velikogoričkom Centru za djecu, mlade i obitelj.

Galerija fotografija:

CityLIGHTS

Kad se ženske ruke slože, sve se može, sve se može…

Proteklog vikenda Društvo žena Buševec je udruženim snagama s mještanima Lekenika priskočilo u pomoć potrebitima u naseljima Dužica i Novo Čiče

Objavljeno

on

Društvo žena Buševec djeluje kao neprofitna organizacija od 1999. godine i broji više od 80 članica. Spremnost na timski rad uvijek egzistira, a manifestacije koje organiziraju zaslužuju samo riječi hvale. Poznate su po čestim humanitarnim akcijama, koje njihovo članstvo posebice zbližava. Na Facebook stranici spomenutog društva, na kojoj redovito izvještavaju o svojim planovima, akcijama i feštama, često se može posvjedočiti njihovim nesebičnim dobrim djelima.

Rado njeguju prijateljstvo i s ne tako udaljenim mještanima Općine Lekenik, što se ovoga puta moglo vidjeti kroz njihovu spremnost na pomoć gospođi iz Dužice. Naime, udruženim snagama gospođa je u ovim hladnim, još uvijek zimskim danima bila bez štednjaka, a ova vrijedna udruga je odlučila stati tome na kraj pribavivši jedan s pogonom na drva. Također, čim su dobile dojavu o potrebama obitelji s djecom iz Novog Čiča, nije trebalo puno vremena da i ova misija bude izvršena.

– Trudimo se biti u pomoći našim članicama, ali i svima potrebitima i tako ćemo nastaviti i dalje, prikupljati odjeću, namještaj, namirnice – što god je potrebno manje sretnima od nas. Tko god nas treba i za koga god saznamo da mu je potrebna pomoć, mi smo tu. Važno je sudjelovati i svima pomagati bez obzira gdje to bilo – kaže predsjednica Društva žena Buševec, Lidija Rožić.

Svaki angažman humanitarne prirode i dobročinstvo kojem svjedočimo osvježenje je u moru negativnih informacija koje nam svaki dan pristižu, a Društvo žena Buševec je primjer svima nama. Pomozi bližnjem svom, jer dobro se dobrim vraća, kada tada!

Galerija fotografija

 

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Mlade goričke glazbene nade briljirale na međunarodnom natjecanju!

Učenici Umjetničke škole Franje Lučića osvojili su prve i druge nagrade na Međunarodnom natjecanju “Mladi Padovec” održanom u Novom Marofu

Objavljeno

on

Sjajne vijesti iz Novog Marofa! Učenici Umjetničke škole Franje Lučića kući su odnijeli prve i druge nagrade na Međunarodnom natjecanju “Mladi Padovec” proteklog vikenda. Mladi virtuozi iskazali su se u tri discipline – klarinet/saksofon, truba i flauta.

Niko Grgurev u disciplini klarinet/saksofon  osvojio je prvu nagradu u drugoj kategoriji dok je Marta Srebrenović osvojila drugu nagradu u trećoj kategoriji, čiji je mentor profesor Marko Malivuk Jovanović.

Apsolutnu pobjedu u prvoj kategoriji discipline truba i zasluženo prvo mjesto odnio je Stefan Gjorgijev kojem je pripala je prva nagrada, dok su drugu nagradu u drugoj kategoriji osvojili Veronika Kantarević, Gabrijel Odrčić i Tibor Rajtarić koji su nastupali pod vodstvom prof. Tomislava Špoljara.

Prva nagrada osvojena je i u disciplini flauta u kojoj je Magdalena Mirenić uz prvu nagradu ugrabila i naslov apsolutne pobjednice u prvoj kategoriji, a nastupala je pod vodstvom prof. Antonije Jurin.

Čestitamo svim učenicima i nastavnicima Umjetničke škole Franje Lučića, kao i korepetitorima Ivi Šorši, prof. i Krešimiru Starčeviću, prof.!

Galerija fotografija

 

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Savjeti za bolji život: Reci ‘ne’ bijelom brašnu i šećeru, soli, pekarama i tjestenini

Magic Well je udruga žena srednje i zrele dobi koje žele postati zdravije i zadovoljnije, a koja je jučer obilježila svoj deveti rođendan. Natalija i Marija Maja Rauker ovom prilikom su savjetovale kako krenuti u ovu pustolovinu…

Objavljeno

on

Magic Well udruga je žena srednje i zrele dobi koje žele postati zdravije, sretnije, poletnije i zadovoljnije, a koja je jučer obilježila deveti rođendan od osnutka u Velikoj Gorici. Nerijetko se na Sisačkoj 6/1 događa da vježbati dolaze tri generacije žena. Mnoge su pripadnice ‘ljepšeg spola’ na ovoj adresi sreće skinule viškove u obujmu i kilaži, poradile na sveopćoj kvaliteti svog života, što se manifestira i kroz  usvajanje navika njihovih ukućana.

Ovdje su dobrodošle apsolutno sve, od tinejdžerica i ‘friških’ mama do veselih penzionerki, a tandem bez kojeg ova lijepa priča ne bi bila toliko inspirativna su Natalia i Marija Maja Rauker.

Predsjednica ove udruge, svestrana Natalia Rauker, živi je primjer spajanja nespojivog, majka, trenerica i slastičarka, koja svakodnevno dokazuje svojim primjerom kako voljom prevladati napasti kojima podliježu ljubitelji slatkiša, te uklopiti svakodnevne obaveze sa onih pola sata sreće koju donosi svakodnevna tjelovježba.

– Hrana nije neprijatelj. Mnogi od nas nisu svjesni da za svaku organizmu nepoželjnu, prerađenu, a oku primamljivu namirnicu postoji jednako cjenovno pristupačna zdrava alternativa. Oko nas je mnogo domaćih proizvođača organskog meda, brezinog šećera, a cijene su i više nego povoljne. Tome pokušavamo učiti i sve svoje članice, svjesne da imaju mnogo životnih obaveza i uloga, ohrabrujući tako sve žene koje prizivaju promjene na sebi. Ovdje se toleriramo i međusobno podržavamo bez predrasuda – kaže Natalia Rauker.

Natalia je ‘blaža verzija’ trenerice u ovoj udruzi, oko koje se najčešće okupljaju obiteljske žene, dok je  Marija Maja ‘hardcore verzija’ , stručnjakinja za organizaciju fizičke aktivnosti kluba i trenerski dio posla, oko koje se najčešće okupljaju cure koje preferiraju treninge težeg intenziteta.

Marija Maja Rauker ima veoma zanimljivu životnu priču. Kao mala željela je biti balerina, no ova iluzija ubrzo je pala u vodu kad su joj stručnjaci rekli da zbog ravnog stopala nažalost treba odabrati drugu varijantu. Danas se bavi izradom zlatnog i srebrnog nakita u sklopu obiteljskog posla, no oduvijek je bila ljubitelj sportskih aktivnosti i rekreacije, pa nije posustala pred prvom preprekom. Prvo trenersko iskustvo stekla je u Reebokovoj školi za aerobik instruktore, a krucijalna prekretnica bila je školovanje u SAD-u, gdje je shvatila da je fitness način života.

-Ljudi žele instant promjene, koje najčešće ne polučuju dugoročne rezultate, a koje pokazuju dobru sliku izvana, dok je zdravstvena strana uvelike zanemarena. Kretanje je čovjekovo prirodno stanje, stoga je postepena promjena životnih navika neizbježna. Smjernica za sve ljude željne promjene prehrane je izbjegavati čarobni bijeli ključ za nevolje: bijelo brašno, bijeli šećer i sipku sol, te još neke namirnice u kojima smo skloni pretjerivanju, kao što je tjestenina. Treba izbjegavati namirnice osiromašene preradom. Preskakanje obroka također je jedna od loših odluka, kao i odlazak u pekaru. Kad malo promislimo, večer prije mogli bismo ponijeti neki smoothie, ubaciti zobene pahuljice u jogurt preko noći, a koji ćemo ponijeti sa sobom na posao i pojesti. Dulje ćete čekati u redu za krafnu nego da priredite ovakav obrok, sve je stvar percepcije – ističe Marija Maja Rauker.

Na putu od uredske stolice na radnom mjestu do kauča u toplini vlastitog doma ljudi su demotivirani i neskloni promjenama prehrambenih navika i načina života u kojem bi svoje mjesto pronašla i tjelesna aktivnost. Ne čekajte sutra, ako ponedjeljak nije dan za početak, nikad nije kasno krenuti u utorak ili bilo koji drugi dan u tjednu. Zapamtite, najteže je pokrenuti se, a jednom kad osjetite prednosti kombinacije zdrave prehrane i fizičke aktivnosti, te blagotvoran utjecaj na kvalitetu vlastitog života, zapitat ćete se zašto ovakvu odluku niste donijeli ranije!

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 378 - 20.12.2018.

Facebook

Izdvojeno