Ljiljana Grozaj oduvijek je voljela ručni rad. Prvo je gledala kako njezina majka Eva šiva, hekla, štrika i veze goblene, a s osam godina uzela je vunu i igle te sama pokušala i – shvatila da joj dobro ide. Nakon toga se, kao rođena Slavonka, okušala i u zlatovezu. No, vjerojatno bi sve ostalo na tome da za svoj ‘gušt’ ponekad napravi kakav ručni rad da nije, sasvim slučajno, vidjela slike napravljene koncem i da se tada u njoj nije probudio inat.
– Jednom je došla u firmu kolegica u mirovini i pokazala što radi. Jako su mi se svidjeli njezini radovi, a ona mi nije htjela ispričati kako to radi. Od nje sam tada za 200-tinjak kuna kupila jednu takvu malu sliku. Tada nigdje nisam mogla naći kako se to zove, ni koja je to tehnika. Ali ja sam znatiželjna i nikada ne odustajem. Doma sam tu sliku toliko dugo proučavala, uzela sam jedan običan karton i na njemu ispikala rupice. Pokušavala sam dobiti to što je ona napravila dok nisam shvatila kako – ispričala je Ljiljana Grozaj koja je prije 10 godina tako otkrila pick point tehniku.
– Pick point tehnika se bazira na tome da izabrani motiv prenesem na karton s mnogo rupica. On služi kao šablona. Potom se drugi karton obloži plišanom tapetom i na njemu ispikaju rupice prema šabloni. Kroz te rupice se provlače niti svilenog ili metaliziranog konca kako bi se dobio željeni motiv – objasnila je.
Uskoro je na internetu pronašla jednu rusku stranicu s puno radova u toj tehnici i po malo počela raditi. Uglavnom je sama otkrivala kako se stvaraju pojedini elementi, a uskoro se svakodnevno od posla knjigovođe opuštala izradom slika raznih motiva.
– Svaka slika je originalna i jedinstvena. I kada radim iste motive, uvijek nešto promijenim. Od motiva sam radila cvijeće, ženske likove, jedno vrijeme su mi bila opsesija ženske face na kojima se ne vide oči nego ih prekriva šešir. Jedno vrijeme su me držali leptiri, pa sam u svim bojama i oblicima radila leptire, pa sunce, par pod kišobranom… – ispričala je umjetnica.
Za neke jednostavnije motive Ljiljani Grozaj treba oko četiri dana, a za komplicirane slike u ovoj tehnici potrebni su i mjeseci rada. No, Ljiljana je predano radila i skupio se tu velik broj djela. Sve to dovelo ju je do izložbi. Prvu je imala još 2012. godine u Galeriji Rudija Stipkovića u Svetom Križu Začretju, a na istom je mjestu 2014. postavljena i druga izložba njezinih radova. Ovoga puta, mogle su se vidjeti i njezine slike u tehnici fimo mase.
Nova strast je čipkanje
Kako joj je otac rodom iz Lepoglave, Ljiljana, koja danas živi u Lukavcu, došla je na ideju da nauči izrađivati lepoglavsku čipku, ali zbog posla nije mogla dva puta tjedno, šest mjeseci, odlaziti na tečaj, pa je to ostavila za mirovinu.
– Budući da ove godine idem u mirovinu, valjda ću imati dovoljno vremena da i to probam. U međuvremenu sam gledala i pašku čipku. Tražila sam na internetu neki tutorial iz kojeg bi naučila i nabasala sam na čunčanu čipku i time sam se oduševila – priča simpatična Ljiljana koja od svibnja prošle godine tako započela i sa čunčanjem, a u međuvremenu je upisala i tečaj paške čipke.
– Tatting je tehnika izrade te čipke. Po legendi su čunčanu čipku izrađivali mornari na brodovima tijekom dugih plovidbi, a po povratku kući poklanjali su ju svojim djevojkama i ženama. Datira s kraja 16. i početka 17. stoljeća. Kada su kraljevi na francuskim dvorovima vidjeli te čipke, htjeli su da se kod njih na dvoru zaposli čipkarica koja će tom tehnikom ukrašavati njihove odjevne predmete. Njome se može napraviti ovratnik, orukavlje, nakit, naušnice i ogrlice, narukvice… – ispričala je Grozaj koja se veseli mirovini jer će se tako moći više posvetiti svojoj umjetnosti.
Želja joj je organizirati i radionice na kojima bi prenijela svoje znanje, a nada se i skoroj izložbi u Velikoj Gorici. No, budući da Ljiljana ima još mnoštvo kreativnih ideja, kaže kako je moguće da na kraju ne uživa u mirovini, već pokrene neki drugi posao.
– Primijetila sam kako Gorica nema niti jednu suvenirnicu i da tu nemate gdje kupiti neki suvenir tipičan za Turopolje i običaje ovoga kraja. I to mi je prošlo kroz glavu. Možda jednog dana, tko zna, hoće li me sve ovo odvesti i u nekakav novi posao – priznaje Ljiljana.
A do tada je vrijeme za novu izložbu na kojoj će ova umjetnica pokazati što je radila posljednjih godinu i pol. Pod nazivom “Slikočipke” u Narodnom sveučilištu Dubrava u Zagrebu 7. prosinca Grozaj će imati prvu izložbu na kojoj će biti predstavljeni radovi u tatting tehnici. Osim toga, posjetitelji će moći vidjeti i njezine slike u pick point tehnici.
U Galeriji Galženica u Velikoj Gorici u petak, 30. siječnja, u 19 sati otvara se skupna izložba „Linije koje pamte“, kojom se Pučko otvoreno učilište Velika Gorica uključuje u program Noći muzeja 2026. Izložba okuplja tri umjetnice različitih generacija, Nataliju Borčić Peuc, Anitu Kontrec i Ljiljanu Mihaljević, a kustosica je Iva Körbler.
Riječ je o izložbi koja kroz različite umjetničke pristupe obrađuje temu kulturnog nasljeđa. Iako autorice pripadaju različitim generacijama i koriste različite likovne jezike, njihove radove povezuje analitičko promišljanje baštine, sjećanja i odnosa suvremenog društva prema prostoru, znanju i jeziku.
Natalija Borčić Peuc u novim radovima tematizira mediteranski krajolik otoka Visa, s posebnim naglaskom na vojne tunele kao dio povijesnog i prirodnog ambijenta. Anita Kontrec u svom opusu propituje nestanak kulturne i zanatske baštine, dok se Ljiljana Mihaljević bavi jezikom i značenjem riječi, oslanjajući se na nasljeđe minimalizma i geometrijske apstrakcije.
Na izložbi će biti predstavljeni najnoviji i dosad neizlagani radovi, slike i objekti, a izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2026.
KUD Čiče otvorilo je upise za nove članove u tamburašku sekciju. Zainteresirani se mogu prijaviti odmah, a probe se održavaju utorkom i četvrtkom s početkom u 20 sati.
Sve dodatne informacije dostupne putem telefona na broj 098/1666384.
Još jedna Noć muzeja je pred vratima, no ove godine Muzej Turopolja neće sudjelovati u manifestaciji. Razlog tome je obnova muzejske zgrade, zbog koje je muzej još u prosincu 2025. godine zatvorio svoja vrata za posjetitelje.
Kako pojašnjava ravnateljica Muzeja Turopolja, Margareta Biškupić Čurla, riječ je o cjelokupnoj revitalizaciji zgrade, što onemogućuje održavanje programa predviđenih za Noć muzeja. Zbog toga će muzej ove godine u potpunosti preskočiti sudjelovanje u ovoj popularnoj kulturnoj manifestaciji.
U srijedu, 21. siječnja u 18 sati, u Područnoj knjižnici Galženica u Velikoj Gorici održat će se putopisno predavanje na kojem će mladi putnik i student Andrija Pomper govoriti o svom trotjednom putovanju sjeverozapadnom Afrikom.
Pomper, 23-godišnji student geografije i novinarstva, publici će prenijeti iskustva s puta koji ga je vodio od Senegala, preko Gambije i Mauritanije, pa sve do Zapadne Sahare i Maroka. Riječ je o osobnom putopisu koji, kako sam autor ističe, nudi uvid u rijetko posjećenu regiju koja “nudi više nego što se čini golom oku”.
Predavanje će se dotaknuti njegovih doživljaja u Dakru, gdje se zatekao usred velikih protuvladinih prosvjeda, susreta s lokalnim merabuom (duhovnim vođom zajednice) te prelaska granice u Mauritaniju u neobičnim okolnostima. Poseban dio priče bit će posvećen njegovoj vožnji na legendarnom vlaku za prijevoz željezne rude, koji 27 sati prolazi kroz Saharu do Atlantskog oceana.
Uaz je besplatan, a iz knjižnice pozivaju sve zainteresirane da dođu i poslušaju Pomperovu priču iz jedne od manje poznatih, ali kulturno iznimno bogatih dijelova svijeta.