Ljiljana Grozaj oduvijek je voljela ručni rad. Prvo je gledala kako njezina majka Eva šiva, hekla, štrika i veze goblene, a s osam godina uzela je vunu i igle te sama pokušala i – shvatila da joj dobro ide. Nakon toga se, kao rođena Slavonka, okušala i u zlatovezu. No, vjerojatno bi sve ostalo na tome da za svoj ‘gušt’ ponekad napravi kakav ručni rad da nije, sasvim slučajno, vidjela slike napravljene koncem i da se tada u njoj nije probudio inat.
– Jednom je došla u firmu kolegica u mirovini i pokazala što radi. Jako su mi se svidjeli njezini radovi, a ona mi nije htjela ispričati kako to radi. Od nje sam tada za 200-tinjak kuna kupila jednu takvu malu sliku. Tada nigdje nisam mogla naći kako se to zove, ni koja je to tehnika. Ali ja sam znatiželjna i nikada ne odustajem. Doma sam tu sliku toliko dugo proučavala, uzela sam jedan običan karton i na njemu ispikala rupice. Pokušavala sam dobiti to što je ona napravila dok nisam shvatila kako – ispričala je Ljiljana Grozaj koja je prije 10 godina tako otkrila pick point tehniku.
– Pick point tehnika se bazira na tome da izabrani motiv prenesem na karton s mnogo rupica. On služi kao šablona. Potom se drugi karton obloži plišanom tapetom i na njemu ispikaju rupice prema šabloni. Kroz te rupice se provlače niti svilenog ili metaliziranog konca kako bi se dobio željeni motiv – objasnila je.
Uskoro je na internetu pronašla jednu rusku stranicu s puno radova u toj tehnici i po malo počela raditi. Uglavnom je sama otkrivala kako se stvaraju pojedini elementi, a uskoro se svakodnevno od posla knjigovođe opuštala izradom slika raznih motiva.
– Svaka slika je originalna i jedinstvena. I kada radim iste motive, uvijek nešto promijenim. Od motiva sam radila cvijeće, ženske likove, jedno vrijeme su mi bila opsesija ženske face na kojima se ne vide oči nego ih prekriva šešir. Jedno vrijeme su me držali leptiri, pa sam u svim bojama i oblicima radila leptire, pa sunce, par pod kišobranom… – ispričala je umjetnica.
Za neke jednostavnije motive Ljiljani Grozaj treba oko četiri dana, a za komplicirane slike u ovoj tehnici potrebni su i mjeseci rada. No, Ljiljana je predano radila i skupio se tu velik broj djela. Sve to dovelo ju je do izložbi. Prvu je imala još 2012. godine u Galeriji Rudija Stipkovića u Svetom Križu Začretju, a na istom je mjestu 2014. postavljena i druga izložba njezinih radova. Ovoga puta, mogle su se vidjeti i njezine slike u tehnici fimo mase.
Nova strast je čipkanje
Kako joj je otac rodom iz Lepoglave, Ljiljana, koja danas živi u Lukavcu, došla je na ideju da nauči izrađivati lepoglavsku čipku, ali zbog posla nije mogla dva puta tjedno, šest mjeseci, odlaziti na tečaj, pa je to ostavila za mirovinu.
– Budući da ove godine idem u mirovinu, valjda ću imati dovoljno vremena da i to probam. U međuvremenu sam gledala i pašku čipku. Tražila sam na internetu neki tutorial iz kojeg bi naučila i nabasala sam na čunčanu čipku i time sam se oduševila – priča simpatična Ljiljana koja od svibnja prošle godine tako započela i sa čunčanjem, a u međuvremenu je upisala i tečaj paške čipke.
– Tatting je tehnika izrade te čipke. Po legendi su čunčanu čipku izrađivali mornari na brodovima tijekom dugih plovidbi, a po povratku kući poklanjali su ju svojim djevojkama i ženama. Datira s kraja 16. i početka 17. stoljeća. Kada su kraljevi na francuskim dvorovima vidjeli te čipke, htjeli su da se kod njih na dvoru zaposli čipkarica koja će tom tehnikom ukrašavati njihove odjevne predmete. Njome se može napraviti ovratnik, orukavlje, nakit, naušnice i ogrlice, narukvice… – ispričala je Grozaj koja se veseli mirovini jer će se tako moći više posvetiti svojoj umjetnosti.
Želja joj je organizirati i radionice na kojima bi prenijela svoje znanje, a nada se i skoroj izložbi u Velikoj Gorici. No, budući da Ljiljana ima još mnoštvo kreativnih ideja, kaže kako je moguće da na kraju ne uživa u mirovini, već pokrene neki drugi posao.
– Primijetila sam kako Gorica nema niti jednu suvenirnicu i da tu nemate gdje kupiti neki suvenir tipičan za Turopolje i običaje ovoga kraja. I to mi je prošlo kroz glavu. Možda jednog dana, tko zna, hoće li me sve ovo odvesti i u nekakav novi posao – priznaje Ljiljana.
A do tada je vrijeme za novu izložbu na kojoj će ova umjetnica pokazati što je radila posljednjih godinu i pol. Pod nazivom “Slikočipke” u Narodnom sveučilištu Dubrava u Zagrebu 7. prosinca Grozaj će imati prvu izložbu na kojoj će biti predstavljeni radovi u tatting tehnici. Osim toga, posjetitelji će moći vidjeti i njezine slike u pick point tehnici.
Jubilej 45. obljetnica Biblioteke Albatros obilježena je danas (četvrtak, 20.11.2025., početak u 19 sati) u Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta u Velikoj Gorici. Uvodnu riječ imao je Stipe Bilić, voditelj izdavačke djelatnosti POU-a, koji je dao kratki pregled osnutka, djelovanja i izdavačke djelatnosti Biblioteke Albatros. Ravnateljica POU-a Anita Pišković prigodnim riječima pozdravila je posjetitelje te dodijelila zahvalnice utemeljiteljima i urednicima Biblioteke Albatros.
Velika Gorica, 20.11.2025. 45 godina Biblioteke Albatros. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 20.11.2025. 45 godina Biblioteke Albatros. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Biblioteka Albatros utemeljena je 1980. godine kako bi mladi i nepoznati pisci dobili prilikupredstaviti svoja književna ostvarenja široj čitalačkoj publici. Biblioteka Albatros trebala je objediniti mnoge sredine kroz književno stvaralaštvo , ali je na kraju ostala samo velikogorička i usprkos tome postala poznata diljem Hrvatske, a i šire.
Velika Gorica, 20.11.2025. 45 godina Biblioteke Albatros. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 20.11.2025. 45 godina Biblioteke Albatros. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Već prve godine 1980. tiskano je šest knjiga, koje su nekim autorima bile književni prvijenci, koji su kasnije obilježili hrvatsku književnost. Među njima treba istaknuti Zlatu Cundeković, Maju Gjerek i Renea Matoušeka, hrvatskog branitelja ubijenog u Vukovaru. Dvije autorice prvih izdanih knjiga Biblioteke Albatros su Zlata Cundeković i Jolanda Marija Pažanin.
Velika Gorica, 20.11.2025. 45 godina Biblioteke Albatros. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 20.11.2025. 45 godina Biblioteke Albatros. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 20.11.2025. 45 godina Biblioteke Albatros. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Biblioteka Albatros je kroz svoju dosadašnju djelatnost objavila mnoge značajne knjige: Monografija Grada Velike Gorice, Povijest plemenite općine turopoljske Ivana Rožića, monografije likovnih umjetnika Dragutina Trumbetaša, kao i njegove romane, Mate Lovrića, Mladena Mikulina i drugih, kao i mnogobrojne slikovnice za najmlađe i knjige dobitnika Književne nagrade Albatros.
Do danas u Biblioteci Albatros izdane su 144 knjige: 44 zbirke pjesama, 43 romana, 23 djela publicistike, 16 monografija, 15 slikovnica i jedna zvučna knjiga. Pisana riječ ostaje vječni spomen na događaje i ljude stoga Biblioteka Albatros, koja je ostavila svoj trag kroz ovih 45 godina djelovanja, planira i u budućnosti dati prigodu piscima i istraživačima da njihovi radovi budu ukoričeni i dostupni svima.
Na kraju treba reći veliko hvala inicijatorima, osnivateljima, urednicima, grafičarima, ilustratorima, kao i svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u stvaranju i radu Biblioteke Albatros.
Velika Gorica, 20.11.2025. 45 godina Biblioteke Albatros. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 20.11.2025. 45 godina Biblioteke Albatros. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Uz podsjećanje na početke Biblioteke Albatros u drugom dijelu večeri promovirane su i dvije knjige u izdanju Biblioteke Albatros o Novom Čiču: Novo Čiče – autor Đuro Mesić i KUD Čiče – Naših dvadeset godina. Uvod je prezentirala dr.sc. Petra Batelja Majić, a zatim su govorili Đuro Mesić i vlč. Marijan Prepeljanić.
Velika Gorica, 20.11.2025. 45 godina Biblioteke Albatros. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 20.11.2025. 45 godina Biblioteke Albatros. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Glazbeni dio večeri odlično je otpjevala vokalna skupina starije životne dobi KUD-a Čiče. Nakon službenog dijela uslijedilo je druženje uz piće i domaće kolače.
Novi naslov Boška Prosenjaka: “Dječji orkestar” je knjiga koja se sluša…
Velikogorički književnik Božidar Prosenjak na ovogodišnjem Interliberu je promovirao svoje novo djelo, zvučnu knjigu “Dječji orkestar”. Prošlo je 36 godina otkad je izašao “Divlji konj”, a susjed Boško i dalje radi i stvara…
Božidar Prosenjak rođenjem je Podravac, iz sela Kuzminca, ali već desetljećima, još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, on je i naš susjed Boško. Ujedno, on je i čovjek iz lektire, jer njegov kultni dječji roman “Divlji konj” jedan je od obaveznih naslova u osnovnoškolskom obrazovanju, a danas je vitalni 77-godišnjak koji i dalje radi i stvara.
Na velikoj sajmu knjiga Interliber Boško Prosenjak je tako bio jedan od autora koji su predstavili svoja nova djela. Pod naslovnom “Dječji orkestar” krije se zvučna knjiga zamišljena kao edukativno putovanje svijetom glazbala. Knjigu je izdala zagrebačka izdavačka kuća Alfa, i to u uglednoj biblioteci Knjiga za mladež.
Posebnost ovoga djela je i u tome što je Prosenjak i ovoga puta dao priliku iznimno nadarenom mladom ilustratoru Jakovu Kneževiću, desetogodišnjem dječaku iz spektra koji s roditeljima i svojom okolinom komunicira crtežima.
– Glazba ima intimnu važnost u razvoju djeteta jer pozitivno utječe na njegove tjelesne i umne sposobnosti te omogućuje izgrađivanje estetskog odnosa prema umijeću pjevanja, sviranja i umjetnosti općenito – ističe profesorica Diana Novoselić iz kuće Alfa.
– Rana i predškolska dob optimalno je vrijeme za otkrivanje, poticanje i oblikovanje djetetovih glazbenih sposobnosti. Naime, djeca koja su sudjelovala u glazbenim aktivnostima imaju bolju motoričku koordinaciju i bolju vokalizaciju tonalnih i ritamskih obrazaca u odnosu na djecu koja nisu bila obuhvaćena glazbenim programom. Glazba utječe na stjecanje i dijeljenje radosti za cijeli život. Otkriva ljepotu zajedništva i raznolikosti i daje sigurnost u nastupu, posebno kod darovite djece.
Ova glazbena priča, uz stihove Božidara Prosenjaka, ilustracije Jakova Kneževića i videozapise učenika Glazbenoga učilišta “Elly Bašić”, podrška je u procesu odgoja djeteta i unapređivanja njegovih glazbenih potencijala, dodaje se u opisu novog Prosenjakova djela.
Film „260 DANA“ u goričkom kinu: Istinita priča o Domovinskom ratu na velikom platnu
Radnja filma temelji se na romanu koji prati istinitu priču Marijana Gubine, a prvi su ga imali prilike pogledati velikogorički branitelji i njihove obitelji.
Nakon svjetske premijere u Osijeku i projekcija u gradovima diljem Hrvatske, na platno Kina Gorica stigao je jedan od najočekivanijih filmova godine – „260 DANA“.
Prvi su ga imali prilike pogledati velikogorički branitelji i njihove obitelji, a koji su u potpunosti ispunili dvoranu Gorica, potvrđujući veliki interes za ovaj jedinstveni filmski projekt.
Nakon goričke premijere, film koji na svjetski referentan način progovara o Domovinskom ratu, jednom od najvažnijih dijelova hrvatske povijesti, moći će se pogledati i u Kinu Gorica od 21. do 25. studenoga.
Radnja filma temelji se na romanu koji prati istinitu priču Marijana Gubine. Prikazuje život desetogodišnjeg Marijana i njegove obitelji čiji miran i idiličan život iznenada razara Domovinski rat. Sukob pustoši mali grad Dalj, a obitelj doživljava izdaju svojih najbližih prijatelja i susjeda. Nakon 260 dana zatočeništva i nezamislivog nasilja, odlučuju se na hrabre poteze kako bi izborili slobodu, stavljajući na kušnju vlastitu hrabrost i izdržljivost.
Godinama kasnije, u Marijanovu trgovinu ulazi čovjek koji u njemu ponovno budi bolne uspomene koje je želio zaboraviti, prisiljavajući ga da ih proživi iznova. Unatoč golemim životnim patnjama, Marijan nastavlja živjeti u duhu oprosta, tražeći pozitivno u budućnosti, umjesto da se vraća u prošlost.
Film je sniman u Hrvatskoj, dok je postprodukcija realizirana u Hollywoodu. Uz Oskarovku Anne Dudley, koja potpisuje naslovnu glazbu, i Oskarovca Barryja Morrowa kao supervizora scenarija, redatelj je Jakov Sedlar. U filmu nastupaju i holivudske zvijezde Tim Roth, Armand Assante i Angela Molina.
Ovog petka u Galeriji Galženica od 19 sati očekuje nas zatvaranje izložbe „Galženica: Urbana utopija na periferiji“ koje će obilježiti zadnji Dobar Štoos u kvartu u ovoj sezoni, a posjetitelje očekuje i jedan happening Ivana Gundića.
-To je outsourcing rad koji se bavi pitanjem sjećanja, odnosno može li umjetnički rad postati roba, predmet trgovine. Pa tako jedno sjećanje na kvart Galženicu, autor nudi publici na kupovinu. To sjećanje nije njegovo, ono je posredovano, a vlasnik sjećanja je naš Velikogoričanin, filozof, pjesnik, pisac – Zlatko Majsec. Naime, Majsec i autor Gundić ranije ove godine potpisali su jedan ugovor o suradnji u svrhu stvaranja ovog zajedničkog rada – najavila je Ana Katulić iz Štoos teatra.
Na kraju večeri za dobru atmosferu pobrinut će se DJ Coco Schliff.
Biblioteka Albatros obilježava 45 godina djelovanja četvrtkom, 20. studenog u 19 sati, u Gradskoj vijećnici. Povodom obljetnice održat će se tribina i promocija dviju knjiga posvećenih Novom Čiču, a događaj će podsjetiti na dugogodišnji doprinos Biblioteke Albatros lokalnoj književnoj sceni.
Od svog osnutka, Biblioteka Albatros fokusirala se na promociju nepoznatih i domaćih autora te na objavljivanje djela koja obrađuju lokalnu tematiku.
Tijekom godina, iz nje je proizašla i Književna nagrada Albatros, koja dodatno potvrđuje njezinu važnost u kulturnom životu Velike Gorice i Turopolja.