Ljiljana Grozaj oduvijek je voljela ručni rad. Prvo je gledala kako njezina majka Eva šiva, hekla, štrika i veze goblene, a s osam godina uzela je vunu i igle te sama pokušala i – shvatila da joj dobro ide. Nakon toga se, kao rođena Slavonka, okušala i u zlatovezu. No, vjerojatno bi sve ostalo na tome da za svoj ‘gušt’ ponekad napravi kakav ručni rad da nije, sasvim slučajno, vidjela slike napravljene koncem i da se tada u njoj nije probudio inat.
– Jednom je došla u firmu kolegica u mirovini i pokazala što radi. Jako su mi se svidjeli njezini radovi, a ona mi nije htjela ispričati kako to radi. Od nje sam tada za 200-tinjak kuna kupila jednu takvu malu sliku. Tada nigdje nisam mogla naći kako se to zove, ni koja je to tehnika. Ali ja sam znatiželjna i nikada ne odustajem. Doma sam tu sliku toliko dugo proučavala, uzela sam jedan običan karton i na njemu ispikala rupice. Pokušavala sam dobiti to što je ona napravila dok nisam shvatila kako – ispričala je Ljiljana Grozaj koja je prije 10 godina tako otkrila pick point tehniku.
– Pick point tehnika se bazira na tome da izabrani motiv prenesem na karton s mnogo rupica. On služi kao šablona. Potom se drugi karton obloži plišanom tapetom i na njemu ispikaju rupice prema šabloni. Kroz te rupice se provlače niti svilenog ili metaliziranog konca kako bi se dobio željeni motiv – objasnila je.
Uskoro je na internetu pronašla jednu rusku stranicu s puno radova u toj tehnici i po malo počela raditi. Uglavnom je sama otkrivala kako se stvaraju pojedini elementi, a uskoro se svakodnevno od posla knjigovođe opuštala izradom slika raznih motiva.
– Svaka slika je originalna i jedinstvena. I kada radim iste motive, uvijek nešto promijenim. Od motiva sam radila cvijeće, ženske likove, jedno vrijeme su mi bila opsesija ženske face na kojima se ne vide oči nego ih prekriva šešir. Jedno vrijeme su me držali leptiri, pa sam u svim bojama i oblicima radila leptire, pa sunce, par pod kišobranom… – ispričala je umjetnica.
Za neke jednostavnije motive Ljiljani Grozaj treba oko četiri dana, a za komplicirane slike u ovoj tehnici potrebni su i mjeseci rada. No, Ljiljana je predano radila i skupio se tu velik broj djela. Sve to dovelo ju je do izložbi. Prvu je imala još 2012. godine u Galeriji Rudija Stipkovića u Svetom Križu Začretju, a na istom je mjestu 2014. postavljena i druga izložba njezinih radova. Ovoga puta, mogle su se vidjeti i njezine slike u tehnici fimo mase.
Nova strast je čipkanje
Kako joj je otac rodom iz Lepoglave, Ljiljana, koja danas živi u Lukavcu, došla je na ideju da nauči izrađivati lepoglavsku čipku, ali zbog posla nije mogla dva puta tjedno, šest mjeseci, odlaziti na tečaj, pa je to ostavila za mirovinu.
– Budući da ove godine idem u mirovinu, valjda ću imati dovoljno vremena da i to probam. U međuvremenu sam gledala i pašku čipku. Tražila sam na internetu neki tutorial iz kojeg bi naučila i nabasala sam na čunčanu čipku i time sam se oduševila – priča simpatična Ljiljana koja od svibnja prošle godine tako započela i sa čunčanjem, a u međuvremenu je upisala i tečaj paške čipke.
– Tatting je tehnika izrade te čipke. Po legendi su čunčanu čipku izrađivali mornari na brodovima tijekom dugih plovidbi, a po povratku kući poklanjali su ju svojim djevojkama i ženama. Datira s kraja 16. i početka 17. stoljeća. Kada su kraljevi na francuskim dvorovima vidjeli te čipke, htjeli su da se kod njih na dvoru zaposli čipkarica koja će tom tehnikom ukrašavati njihove odjevne predmete. Njome se može napraviti ovratnik, orukavlje, nakit, naušnice i ogrlice, narukvice… – ispričala je Grozaj koja se veseli mirovini jer će se tako moći više posvetiti svojoj umjetnosti.
Želja joj je organizirati i radionice na kojima bi prenijela svoje znanje, a nada se i skoroj izložbi u Velikoj Gorici. No, budući da Ljiljana ima još mnoštvo kreativnih ideja, kaže kako je moguće da na kraju ne uživa u mirovini, već pokrene neki drugi posao.
– Primijetila sam kako Gorica nema niti jednu suvenirnicu i da tu nemate gdje kupiti neki suvenir tipičan za Turopolje i običaje ovoga kraja. I to mi je prošlo kroz glavu. Možda jednog dana, tko zna, hoće li me sve ovo odvesti i u nekakav novi posao – priznaje Ljiljana.
A do tada je vrijeme za novu izložbu na kojoj će ova umjetnica pokazati što je radila posljednjih godinu i pol. Pod nazivom “Slikočipke” u Narodnom sveučilištu Dubrava u Zagrebu 7. prosinca Grozaj će imati prvu izložbu na kojoj će biti predstavljeni radovi u tatting tehnici. Osim toga, posjetitelji će moći vidjeti i njezine slike u pick point tehnici.
Foto: Umjetnička škola Franje Lučića Velika Gorica
Umjetnička škola Franje Lučića sljedeći tjedan obilježava Dan škole s bogatim programom koncerata i plesnih nastupa. Učenici i nastavnici pokazat će što rade kroz godine rada i učenja
Program počinje danas, u ponedjeljak, 23. ožujka, koncertom školskih ansambala u Dvorani Gorica Pučkog otvorenog učilišta, s početkom u 19 sati. Sutra, 24. ožujka, koncert učenika glazbenog odjela održat će se u koncertnoj dvorani škole, također od 19 sati.
Završnica programa bit će 26. ožujka kada se u Dvorani Galženica održava koncert glazbenog odjela, a plesni program počinje u 18 sati u Dvorani Gorica. Plesni odjel predstavit će izbor radova svojih učenika, uključujući i suradnju s glazbenicima, dok će vrhunac večeri biti autorska plesna predstava „Kaleidoskin“ koju su pripremile učenice četvrtog razreda srednje škole. Program počinje izvedbom svih učenika Plesnog odjela ispred zgrade Pučkog otvorenog učilišta, čime se publika poziva u dvoranu na nastavak večeri.
Sva događanja otvorena za javnost te pozivaju roditelje, bivše učenike i sve ljubitelje umjetnosti da dođu i podrže mlade umjetnike.
Pokupsko postaje kulturno središte, kreće projekt “Kultura u pokretu”
Aktivno potražimo, probudimo i pobudimo u mladim ljudima našeg kraja gledatelja i umjetnika, izmaštajmo i namaštajmo zajedno jednu ljepšu i bolju stvarnost, pozivaju iz Štoos teatra
Štoos teatar u suradnji s Udrugom “Kupa – rijeka života” iz Pokupskog pokreće projekt razvoja publike u kulturi pod nazivom “Kultura u pokretu”, uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Projekt će se provoditi do kraja 2026. godine, s ciljem približavanja umjetnosti i kulturnih sadržaja lokalnoj zajednici, osobito mladima na području općine Pokupsko.
Cilj projekta nije samo dovesti publiku u kontakt s umjetnošću, već i aktivno je uključiti u proces stvaranja. Poseban naglasak stavljen je na kazalište kao umjetnički medij koji najizravnije komunicira s publikom. Kroz dramski izraz, polaznici radionica imat će priliku istraživati vlastiti glas, pokret i kreativnost.
– Kazalište je živo ogledalo života te najsposobniji nositelj žive riječi; jezika, dijalekta, žargona. Upravo kazališni medij omogućuje nam neposredno i dinamično iskustvo kao inicijalno paljenje za umjetničku aktivaciju, akciju i kreaciju – ističe Luka Kuzmanović, kooridnator programa pri Štoos teatru.
Pokupsko time postaje svojevrsna kreativna baza Štoos teatra – mali, ali dinamičan centar kulturno-umjetničkih aktivnosti, istraživanja i susreta. Kroz niz radionica, interaktivnih formata i interdisciplinarnih programa, projekt će poticati aktivno sudjelovanje publike i stvaranje novih kulturnih iskustava u lokalnoj sredini.
– Umjetnost i kultura su duhovna potreba i biljeg identiteta kako pojedinca tako i zajednice a nužnost pružanja tih sadržaja tim je veća u mjestima koja su značajnije udaljena od urbanih centara ili većih naselja. Kultura nije luksuz, već sastavni dio kvalitete života i identiteta zajednice – dodaje Kuzmanović.
Veza između Štoos teatra i Pokupskog nije slučajna. Osim simboličke povezanosti s pjesnikom i preporoditeljem Štoosom, po kojem teatar nosi ime, ključnu ulogu ima i dugogodišnji partner, Udruga “Kupa – rijeka života”, koja od 2007. godine aktivno djeluje na očuvanju kulturne i prirodne baštine te razvoju lokalne zajednice.
– Umjesto velebnog zaključka, s naše strane tek skroman prijedlog: ne čekajmo Gledatelja i(li) budućeg Umjetnika kao Beckettovog Godota već ga aktivno potražimo, probudimo i pobudimo u mladim ljudima našeg kraja, izmaštajmo i namaštajmo zajedno jednu ljepšu i bolju stvarnost – zaključuje Kuzmanović.
U četvrtak, 19. ožujka, održana je dodjela nagrada 17. književnog natječaja “Turopoljska poculica”, na kojem su proglašeni najbolji autori kratkih priča na kajkavskom dijalektu i hrvatskom standardnom jeziku.
Najboljim radom na kajkavskom dijalektu proglašena je priča “Homo sapijensi opali z Marsa” autora Marija Surjaka iz Ivanca, dok je u kategoriji standardnog hrvatskog jezika pobijedila Jelena Stanojčić iz Zagreba s pričom “Majka”.
Uz najbolje priče, istaknute su i druge priče, na kajkavskom “Kak fijolice” Štefice Dianežević i “H čakanju župnika” Darka Raškaja, dok su na standardu zapažene priče “Koraci u snijegu” Ljiljane Haidar Diab i “U podrumu Erlichove” Mirka Devčića.
Odluke žirija obrazložila je predsjednica povjerenstva Bernardina Petrović, a u ime Grada Velike Gorice okupljenima se obratila ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Anita Pišković, koja je uručila nagrade.
Nagrađene priče bit će objavljenje u godišnjim izdanjima časopisa “Luč” i “Škrijna turopoljska”, gdje će biti dostupne i široj publici.
U Domu kulture Buševec u nedjelju, 29. ožujka u 18 sati, bit će izvedena nova komedija “Žene nikad ne varaju”, autora Matka Elezovića, jednog od najizvođenijih hrvatskih komediografa.
Predstavu potpisuje Tvornica smijeha, a na pozornici će nastupiti glumci Asim Ugljen i Josip Elezović. Kroz humorističan pristup bavit će se odnosima između žena i muškaraca, nudeći publici večer ispunjenu smijehom.
Ulaz na predstavu iznosi 10 eura, uz obaveznu prethodnu rezervaciju putem telefona 098/829 907.
U utorak 24. ožujka u 18 sati, u Središnjem odjelu Gradske knjižnice, održat će se predavanje o toponimima u Turopolju.
Predavanje pod nazivom „Zemlja govori“ održat će jezikoslovka i književnica Nives Opačić, a organiziraju ga Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad Velika Gorica te Gradska knjižnica Velika Gorica.
Riječ je o temi koja istražuje značenje i porijeklo naziva mjesta, odnosno što oni mogu otkriti o povijesti, jeziku i identitetu prostora Turopolja.
Susret će moderirati upraviteljica Zavoda Katja Matković Mikulčić, a ulaz za sve posjetitelje je slobodan.