Nije Nenadu Bjelici i njegovim igračima bilo svejedno uoči dolaska u Veliku Goricu, znali su da ih čeka jako teška utakmica četiri dana uoči gostovanja kod Šahtara, ali ove večeri sve je išlo kao po savršenom scenariju za “modre”.

– Ovdje u Gorici neće nikome biti lako. Kao što ni nama nije bilo… – priznao je Bjelica nakon utakmice u kojoj je njegova momčad, iako ni sami u “modrom” taboru valjda ne znaju kako, imala tri gola razlike.

Praktički sve iole ozbiljne što su uputili prema golu Gorice završilo je u mreži.

– Zasluženo smo pobijedili. Bili smo bolja momčad, iako je Gorica bila više nego ozbiljan protivnik. Imala je u početku i jednu vrlo izglednu prigodu, da su tu zabili gol, možda bi utakmica otišla u drugom pravcu. Međutim, s obzirom na sve okolnosti, na sve što se događalo zadnja dva tjedna, na kašnjenje igrača, naknadno dolaženje, ozljede, svašta nešto, moram na kraju biti zadovoljan s pobjedom. I s načinom na koji su odigrali igrači koji su bili na terenu – istaknuo je trener Dinama.

Zabrinula ga je ozljeda mladog Sandra Kulenovića, koji je ušao pa izašao.

– Kulenović? Mislim da nije dobro… Imao je već problematičnu tu metatarzalnu kost, a sad je baš na tome mjestu osjetio da mu je nešto puklo. Vidjet ćemo, ići ćemo brzo na operaciju ako bude potrebna, da se što prije vrati – zabrinuto je govorio Bjelica, zadovoljan što se nitko osim njega nije ozlijedio u utakmici ovakvog intenziteta.

– Da, bilo je dosta udaraca, ali takva je ovo bila utakmica. Gorica igra muški nogomet, agresivno, kako i treba, no mi smo se dobro suprostavili tome – vjeruje Bjelica.

A onda se prebacio na suđenje. Nevoljko, odbijajući išta komentirati na prvu, ali izbacio ga je iz takta isključujući drugi žuti karton za Dina Perića. Radilo se o prekršaju nad Zwolinskim.

– Ma dobro, to su te neke stvari… Znate da ne komentiram suđenje, tu sam 17 mjeseci i nisam niti jednom komentirao, tako da neću ni sad. Na snimci će se sve vidjeti – počeo je Bjelica, na što ga je dočekalo pitanje:

– Pa tko će to komentirati ako ne vi?

Pokušao se i dalje oduprijeti, ali nije mu baš išlo.

– Nema potrebe komentirati. Ne možemo više ništa promijeniti – kazao je Bjelica pa krenuo u monolog:

– Meni je sve jasno. U hrvatskom nogometu vrijedi ona deviza “el que non llora, no mama”, a vi si prevedite što to znači na španjolskom. Mi nismo ti koji plačemo, nego radimo svoj posao. Pokušavamo uvijek biti bolji od protivnika, nismo se nikad ni na što žalili. To kod mene ne postoji, mojim igračima to je apsolutno zabranjeno, a kad je tako, ja im moram biti primjer. I ne mogu se ja žaliti, a od njih tražiti da se ne žale. Mi se nećemo držati te devize, mi ćemo igrati nogomet i pokušati biti bolji i od protivnika i od svega od čega trebamo biti bolji.

Zamolili su ga predstavnici medija da ipak bude prevoditelj, da otkrije na što je mislio.

– Znaš kako dijete, kad plače, dobije sisu… E, ovdje svi nešto plaču, dižu se i odmah se mijenja kriterij suđenja. Mi nećemo. A gospoda neka rade svoj posao najbolje što znaju – kazao je Bjelica.

Goričani su odigrali jako dobru utakmicu, stvarali šanse, ali Dinamo je zabio sve što je puknuo na gol… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Mislio je tu vjerojatno i na reakciju Gorice nakon Osijeka, kad je Ljubisavljević isključen, a Osijek dobio penal nakon faula kojeg nije bilo. Kako bi njega tek naljutila takva situacija, kad ga ovako razljuti drugi žuti za igrača koji je sedam minuta ranije po svakoj logici morao dobiti drugi žuti! A u toj situaciji ga nije dobio.

– Nije bio faul nad Zwolinskim, sudac Mario Zebec nije ga ni sudio. Pomoćnik ima jako lošu perspektivu, igrač Gorice ga je prevario u toj situaciji, ali ja sam ljutit na četvrtog suca, koji ima bolju perspektivu od pomoćnika. On to mora vidjeti. Inače, ne znam zašto imamo četvrtog suca. Da bi prijavljivao kad netko nešto kaže? Samo zato? Jasno je vidio da je ovo bila simulacija, a nije reagirao. Ali dobro, to je tako, morat ćemo biti bolji od svega toga – govorio je Bjelica.

Čak se i složio da je Perić trebao biti isključen i nešto ranije, da je drugi žuti zaslužio sedam minuta prije, ali…

– Je, je, je, je! Zaslužio je. Ali nije to jedina situacija. Kod prvoga gola Gorice, za mene je to simulacija Čabraje. A Šitum dobije žuti karton! Pa kod drugoga gola navodno ruka… Ali neću, ne želim pričati o tome, nismo mi taj nivo. Bit ćemo bolji od svega toga i na kraju ćete Dinamo vidjeti na vrhu – završio je Bjelica dio priče u kojem ne želi govoriti o suđenju.

Pa je nastavio, pogađate, o suđenju. Rekao je netko da se mora pričati o lošem suđenju kako bi se nešto možda promijenilo u budućnosti.

– Koliko govorite o tome, već 20 godina?! I što se mijenja? Ništa. Neću o tome pričati, to nije tema za mene. Kažem, otkad sam u Dinamu, nisam o tome progovorio ni jednu riječ, nisam ni nakon europskih utakmica, kad je također bilo kardinalnih pogrešaka sudaca… Ne želim svojim igračima davati alibi na taj način. Imamo dovoljno kvalitete da budemo bolji od svih, unatoč pogreškama koje se mogu događati. I mi isto griješimo – kazao je trener Dinama.

Na pitanje o Šahtaru u utorak bio je puno manje rječit.

– Spremit ćemo se dobro ova tri dana i vjerujem da ćemo u Harkivu odigrati dobru utakmicu.

S rukama u džepovima, gledajući u pod, Sergej Jakirović je u utrobi stadiona vrtio film koji je upravo završio na sceni goričkog stadiona.

– Četiri udarca, četiri gola… Ne kažem to ja, nego statistika. Četiri udarca su imali – govorio je s kiselim smiješkom trener Gorice, bez namjere da sakrije gorak okus koji je ostao nakon još jednog poraza od Dinama.

A onda je izašao pred novinare i krenuo naglas analizirati ono što se događalo u susretu u kojem su najviše mogli uživati neutralni gledatelji. Šest golova, cijeli niz šansi, neobični spletovi okolnosti, pehovi i jedan crveni karton. Sve to sažeto je u poraz Gorice pred više od 4000 gledatelja.

– Jako dobro smo ušli u utakmicu, gledajući tih prvih 25 minuta. Imali smo i zicer preko Suka u 4. minuti, živo me zanima kako bi bilo da smo tad uspjeli povesti… Na kraju smo primili dva brza gola, rekao bih i jeftina, nakon čega nije bilo lako dočekati poluvrijeme, jer Dinamo se razigrao – priznao je Jakirović pa nastavio:

– Moram reći da je Dinamo bio stvarno brutalno efikasan. Nakon prva četiri njihova udarca u okvir gola bilo je 4-1. Međutim, moji dečki se nisu predavali, nemam im što zamjeriti, jer probali smo, stiskali ih, imali još neke prilike… Nismo uspjeli zabiti i moram na kraju čestitati Dinamu na pobjedi.

Spomenuo je netko i “kompleks Dinama”, jer bio je ovo šesti poraz u šest utakmica, no zapravo je treneru bilo teško objasniti kako i zašto su se stvari razvijale onako kako jesu. Nesretno po Goricu.

– Teško je analizirati ovako, odmah nakon utakmice, moram prespavati i pogledati što se tu događalo, ali ne bih rekao da se radi o bilo kakvom kompleksu. Sigurno se tu radi i o njihovoj individualnoj kvaliteti, i to dovede do toga da zabiju svaku polušansu… Ništa, preostaje nam dalje raditi i nadati se da ćemo jednog dana uspjeti nešto uzeti Dinamu – kazao je Jakirović.

Pokušao je s trojicom otraga, zapravo u formaciji 5-4-1, s Marijem Marinom u sredini obrane, pa iz kontranapada prijetiti Dinamu, što je dobro izgledalo na otvaranju, ali sve je puklo nakon dva gola u dvije i pol minute.

– Marina je bio taj ‘plutajući’, u fazi napada trebao se dizati u sredinu, a kad se branimo pokrivati leđa Ćeliću i Jovičiću, time smo željeli braniti i bokove… Do primljenih golova je to izgledalo dobro, a onda smo odlučili Marinu dignuti gore, da pokušamo biti još opasniji prema naprijed – objašnjavao je Jakir.

Iznenadio je uvrštavanjem 20-godišnjeg Hrvoja Babeca u prvih 11, no mladi Slavonac vratio mu je jako dobrom partijom. Iako je izašao u 60. minuti, kako bi napravio prostor za Zwolinskog.

– Babec je odigrao jako dobru utakmicu, nije izašao zašto što nije bio dobar, dapače, ali pokušali smo dobiti nešto uvođenjem Zwolinskog i Hamada, da dobijemo na motoričnosti – rekao je trener Gorice.

Osam dana imat će da pripremi momčad za gostovanje kod Rijeke na Rujevici (subota, 17.30 sati), za utakmicu u kojoj će trebati samo ovako nastaviti. Uz nadu da će ponešto i završiti u protivničkoj mreži, a da pritom neće baš sve što mora i ne mora završiti u goričkom golu…

Nekoliko je načina na koji se može izgubiti nogometna utakmica, a jedan od najgorih je ona koja kaže – igrao si dobro i promašivao, a protivnik je zabijao, i zabijao, i zabijao… Tako se nešto dogodilo Gorici u šestom pokušaju da napravi kakvu-takvu štetu ambicijama prvaka Dinama u međusobnom sudaru. Puno je razloga za zadovoljstvo onim što je Gorica pokazala u ovih 90 minuta, ali na kraju će se, kao i uvijek, pamtiti samo da je Dinamo uzeo bodove. I šesti put zaredom, pri čemu nije prvi put da nakon ovih velikih ogleda u goričkim ustima ostaje doza gorčine i osjećaj da je nešto veliko bilo na dohvat ruke.

Pred više od četiri tisuće gledatelja, praktički ispunjene tribine Gradskog stadiona, trener Gorice Sergej Jakirović izveo je momčad s trojicom, odnosno petoricom braniča, među kojima je bio i inače pouzdani veznjak Mario Marina, a priliku u sredini terena iznenađujuće je dobio 20-godišnji Hrvoje Babec. I funkcioniralo je to jako dobro, počevši od 4. minute, kad je upravo Babec izvrsnom loptom u čistu šansu izbacio Joeya Suka, Nizozemac je išao “jedan na jedan” s golmanom Zagorcem, koji mu je to – obranio! Fantastična šansa, koja bi bila još i bolja da je Suk potražio usamljenog suigrača u dolasku, ali otišlo je u nepovrat.

Imao je Suk još jednu sjajnu šansu, spetljao se pred Zagorcem, a Dinamo je u prvih 25 minuta imao samo situaciju kad je Gavranović zabio iz zaleđa. Gol je, naravno, poništen. A onda je došlo Dinamovih pet minuta… Točnije, tri minute. Odbijali su se do tog trenutka svi pokušaji “modrih” od goričke obrane, ali u 25. minuti, iz prve prave prilike, dinamo je i zabio. Mislav Oršić se prišuljao i mirno pogodio za u tom trenutku, činilo se, nezasluženih 1-0.

Mislav Oršić bio je nerješiva enigma za obranu Gorice, zabio je tri gola pa izašao iz igre… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Nisu još gledatelji na tribinama ni procesuirali ovo vodstvo Dinama, a već je sve otišlo k vragu… Samo minutu i pol kasnije Damian Kadzior je došao do lopte na vrhu šesnaesteca, pucao nejako, ali lopta se odbila od obrambenog igrača i u visokom luku, na gotovo nevjerojatan način, završila u mreži Gorice. A kad gubiš od Dinama 2-0 nakon 27 minuta igre, jasno je da je pred tobom ono što se naziva “nemoguća misija”… Dva gola iz “jedne i pol” šanse? Da, tako je to nekako izgledalo.

Pritisnula je Gorica kvalitetnije goste do kraja poluvremena, imala još nekoliko zanimljivih situacija, ali svaki put bi nedostajalo pola koraka, 20 centimetara, vrh kopačke ili nešto četvrto. Kao što Dinamo, s druge strane, ni u jednoj od opasnih situacija nije nedostajalo apsolutno ništa. Već u 48. minuti, tek toliko da Gorica ne bi poletjela na početku drugog poluvremena, Leovac je nabacio, a Oršić iz prve pucao i zabio svoj drugi gol na utakmici. Lakoćom, rutinski, kao na treningu i rezultat je, sasvim neprimjereno viđenom na terenu, ogromnih 0-3 za Dinamo.

Vratila se Gorica preko Lovrića, u 55. minuti je iz jednog od brojnih svojih udaraca prema golu, u ovom slučaju iz slobodnjaka, iznenadio Zagorca i zabio svoj peti gol ove sezone. I probudio mrvicu nade. Koja je, logično za ovakvu utakmicu, trajala vrlo kratko. Samo šest minuta poslije dogodila se, naime, nova pomalo nevjerojatna situacija. Nevjerojatno nesretan splet okolnosti. Lopta je otišla prema Kahlini, oni ju je odbio, ali malo preslabo, sasvim dovoljno da je taj čudesni Oršić zahvati vrhom glavom. I naravno da je, od svih mogućih lokacija koje su se nudile, završila u mreži Gorice.

Okorjeli optimisti malo su živnuli kad je Lovrićev prodor i oštro ubacivanje u sredinu u 77. minuti završilo tako da je Suk ugurao loptu u mrežu za 2-4, ali premalo je ostalo vremena za čudo. Donijeli su nešto živosti Zwolinski i Hamad, koji su zajedno ušli za zadnjih pola sata, no prekvalitetan je Dinamo da bi se na kraju doveo u situaciju da se spašava. Iako je Gorica željela zakomplicirati stvar, pokušala doći do još jednoga gola… Nije išlo. Lovrićeva prečka na ulasku u sudačku nadoknadu bila je samo posljednji dokaz da ni iz šestog pokušaja Gorici očito nije bilo suđeno. Ili kad je, minutu potom, Cherifov udarac glavom Zagorac jedva zaustavio, na crti… Sedma će, valjda, biti sreća.

Ovako, Gorica se s 15 bodova na kontu, s uzastopnim porazima od Osijeka i Dinama, okreće gostovanju na Rujevici sljedeće subote u 17.30 sati. Niz teških utakmica, a jakim protivnika, nastavit će se i nakon Rijeke, jer u četiri dana dvaput će u Velikoj Gorici gostovati splitski Hajduk.