Poveži se s nama

Sport

Lijepa priča iz Kurilovca: ‘Počeli su nam pljeskati čak i protivnički navijači…’

Rekli su nam iz Orijenta da im odavno u goste nije došla bolja momčad, ljudi su nam pljeskali valjda deset puta… Igramo stvarno jako dobro, vraća nam se uloženi rad i trud. Sljedeći na redu je Maksimir, kaže trener NK Kurilovca Perica Vidak

Objavljeno

Priča nije posebno nova, traje već tjednima, ali sad je i definitivno jasno – NK Kurilovec igra fantastično! Drugi klub Turopolja, dobri stari Udarnik u novom ruhu, živi izuzetno lijepe dane. Ne samo da su u šest proljetnih kola mladi Kurilovčani skupili vrlo dobrih 11 bodova, nego je nepobitna činjenica kako je taj učinak u odnosu na prikaznom i prilično mršav. Vođen trenerskom rukom 29-godišnjeg Perice Vidaka, “wunderkida” na klupi, Kurilovec je sad već prepoznatljiva priča i puno šire od ovog našeg, turopoljskog i zagrebačkog kraja.

“Kad je riječ o kombinatorici i tehničkim karakteristikama, Kurilovec je vjerojatno najbolja momčad u trećoj ligi”, pisali su kolege s istarskih portala nakon što je ogled nedjeljni ogled Orijenta i Kurilovca završio 1-1.

I to je, valjda, konačna potvrda. Razumljivo je da ćemo mi domaći, navijači i simpatizeri, možda biti subjektivni prema jednom našem klubu, ali kad ovakve komplimente dobiješ s druge strane, moraš znati da si na dobrom putu.

Perica Vidak preuzeo je Kurilovec u sklopu suradnje s HNK Goricom, u kojoj je ranije radio… Foto: Nikica Topić/cityportal.hr

– Nakon utakmice su nam prilazili ljudi iz Orijenta i govorili da godinama na Krimeji nije gostovala bolja momčad! Sjajan osjećaj, nema što… Uostalom, i gledatelji su nam valjda deset puta zapljeskali nakon naših dobrih akcija, njihovi navijači. Svi su bili oduševljeni našim nogometom, šteta je samo što nismo uspjeli uzeti sva tri boda – kaže trener Perica Vidak, koji je iz Rijeke donio fenomenalne impresije.

– Svaka čast Orijentu! To je klub koji igra treću ligu, a sve je u njemu prvoligaško. Način na koji su nas dočekali, pa voće i napici koji te čekaju u svlačionici, valjda 50 ljudi angažirano oko organizacije utakmice, personalizirane ulaznice s povijesti NK Kurilovca na poleđini, korektno navijanje, bez ikakvog vrijeđanja, izlazak na teren u pratnji djece, poslije svega i bogat ručak, na poluvremenu švedski stol… Svi smo bili impresionirani doživljajem, užitak je igrati u takvom okruženju – govori Vidak.

Na tribinama kultne Krimeje skupilo se gotovo 800 ljudi, ima Orijent i navijače, prave, s bubnjevima i bakljama, društvo koje zna napraviti solidnu galamu.

– Ta atmosfera je u početku malo i zakočila moje igrače, nisu naviknuti igrati u takvom okruženju, tako da nismo najbolje otvorili utakmicu. Ivor Weitzer, bivši prvoligaški igrač, zabio nam je gol iz slobodnjaka, bili smo malo u problemima, ali izvukli smo se brzo i uspostavili ravnotežu. U drugom poluvremenu smo dominirali, jedva su nam prelazili centar, ali jako puno toga smo i promašili. Na kraju je bod dobar, prihvatio bih odmah da mi je netko ponudio bod kod Orijenta prije utakmice, ali sad možemo žaliti za ova dva boda. Mogli smo možda dobiti i čak dva penala, ovaj drugi u 92. minuti, ali sudac ništa nije svirao… No dobro, važnije mi je da igramo dobro. A igramo stvarno dobro – zadovoljan je mladi trener Kurilovca.

Mlad je trener, mlada je momčad, a i domaći štih je prilično snažan. Razvija se trener, razvijaju se igrači, razvija se klub… Nakon jeseni u kojoj je bilo puno upitnika, na proljeće sve izgleda idilično.

– Imam podršku ljudi u klubu, predsjednik i uprava su stalno uz nas, radimo i više od trećeligaške razine, a to je konačno počelo dolaziti na naplatu, sav taj uloženi rad i trud. I kad jesenas nije išlo po planu, govorio sam da će sve doći na svoje, da imamo kvalitetu. Sad se to i potvrđuje, prate nas i rezultati, iako imamo momčad u kojoj je 20 od 25 igrača mlađih od 21 godine – kazao je Vidak, uz dodatak koji je posebno želio naglasiti:

– Ovog proljeća, u ovih šest utakmica, dali smo šansu 21 igraču, svi su igrali, a igrat će i dalje. Sve su to mladi dečki, najvećim dijelom iz turopoljskog bazena, rekao bih i oko 80 posto njih, a to je veliko bogatstvo za klub. Neki će ovu razinu prerasti, neki će otići dalje, u veće klubove, ali važno je da ovdje svi imaju priliku razvijati se. Priključili smo prvoj momčadi i trojicu naših juniora, Dina Halilića, Leonarda Janječića i Petra Bartolića, koji su već igrali neke prijateljske utakmice, a šansu će dobiti i u prvenstvu. To je jedini put.

Kao i svaki pravi trener, odbit će izdvajati pojedince, koliko god neke bilo nemoguće ne spomenuti.

– Mi smo prije svega momčad, svi radimo jedni za druge, ali naravno da je činjenica da, recimo, Slunjski i Humeljak rade razliku u ovom trenutku. Evo, na gostovanju kod Orijenta je Slunjski radio dar-mar u njihovoj obrani, u jednom trenutku netko je s tribina povikao ‘čuj, i ovi imaju svog Bočkaja!’ I stvarno, malo i jesu fizički slični njih dvojica – sa smiješkom kaže Vidak i nastavlja:

– Ako bih morao nekoga izdvajati, izdvojio bih ovu petoricu stariji. Čunčić, Matoš, Rajić, Kelava i Šarić nam jako puno znače svojim iskustvom, iako Kelava ima tek 23, Šarić 24… Pravi su primjer mlađima, idealan zapravo, čak mi i sami mlađi igrači govore da nikad nisu igrali u momčadi s boljom atmosferom, u kojoj mlađi i stariji imaju takav odnos, gdje jedni stoje iza drugih. Bilo je slično i kad su rezultati bili nešto slabiji, to je naša velika snaga od početka, ali sad je pogotovo tako.

Okupila se, dakle, itekako dobra skupina igrača u Kurilovcu, mladih i potentnih, okruženje je maksimalno pozitivno, ali naravno da je temelj svega težak i naporan rad.

– Trenerimao više od trećeligaških standarda. Koliko znam, jedini smo u ovoj ligi koji treniramo svaki dan, a čak i dan nakon utakmice imamo rekuperaciju. I igrači sve odrađuju bez pogovora, iako su neki od njih radili cijeli tjedan, trenirali i igrali, uredno dođu na taj nedjeljni trening… Čudili su se ljudi u klubu i oko njega odakle sad odjednom treninzi i nedjeljom, govorili su mi da toga u Kurilovcu nikad nije bilo, ali eto… Sad ih ima, ha, ha – odlično je raspoložen Vidak, koji se u Kurilovcu već pošteno udomaćio.

– Dobra je ovo sredina, dobri ljudi, a i novine u radu koje smo uveli sve su bolje prihvaćene. Iako, dobio sam zamjerku od jednog starijeg navijača… Rekao mi je: ‘Mali, ja sam bil protiv toga da nam ti dolaziš, pa ti si još dete, ali priznam da sam pogrešil! Dobar si, sam’ ti jedno fali… Moraš ih nekad malo psovat s klupe, galamit na njih, tak ti se oni razbude!’ – kroz smijeh je prepričao Perica.

Savjet nije prihvatio, i dalje će raditi bez “skidanja boga i oca”, počevši od domaćeg ogleda s Maksimirom. U subotu u 16.30 sati igrat će se utakmica koja ima perspektivu da bude lijepa, atraktivna…

– Iskreno, veselim se toj utakmici! Uz nas, Maksimir je jedna od rijetkih momčadi u ovoj ligi koja pokušava igrati i nadigravati se, koja želi zabiti gol više. Prvi naš ogled ove sezone završio je 2-2, a mogao je po šansama završiti 5-5. Nešto slično očekujem i ovoga puta, utakmicu lijepu za gledanje, nadmetanje dva protivnika koji žele igrati, a nas čeka odličan, potencijalno izuzetno opasan protivnik – najavio je trener Vidak.

Lijepa kurilovečka priča ide dalje, na redu je i sedmi proljetni korak…

CityLIGHTS

Poslušali su savjet #Ostanidoma pa treninge gledaju na internetu i vježbaju s roditeljima

Mladim plesačima treneri pokušavaju olakšati boravak u njihova četiri zida

Objavljeno

on

Preko noći više od 100 djece članova Sportsko plesnog kluba Vega ostalo je bez treninga, a treneri bez posla kada je prije dva tjedna nacionalni Stožer civilne zaštite donio odluku o obustavi nastave. Prvi put u 16 godina, koliko postoji ovaj velikogorički klub akrobatskog rock’n’rolla, ne mogu plesati, a otkazana su i sva natjecanja za koja su se pripremali.

– Obzirom da ponekad treniram i reprezentacije drugih država tako sam budno pratio razvoj situacije u svijetu te sam znao što nam slijedi, ali sam ostao smiren. Srećom da sam se početkom veljače vratio iz Švedske neokrznut koronavirusom. Ova situacija je teško pala svima nama, a mišljenja sam da je najteže sportašima i djeci. Ja sam navikao raditi 100 na sat i biti non-stop u pokretu i teško mi je sada sjediti doma, tako je i ostalim trenerima, Našim članovima je vjerojatno i još teže – objasnio je Tomislav Odžić, osnivač i glavni trener Vege.

Kako bi svoje članove održali u formi, ali im i olakšali izolaciju, započeli su s mini treninzima putem interneta. Osim plesnih figura, treneri im šalju i zadatke koji uključuju vježbe tehnike, kondicije i snage.

– Svaki dan smo s njima u kontaktu, a s vremena na vrijeme im šaljemo i neke druge zadatke kako bi razvijali kreativnost te ih potaknuli na razmišljanje. Pazimo da im je sve to zabavno, a često u te zadatke uključujemo i njihove roditelje. Veseli nas što i roditelji i djeca jedva čekaju novi trening, novi zadatak, novi izazov – kaže Odžić i dodaje kako se nada da će ugroza završiti koncem travnja kako bi se svi ponovo okupili u dvorani već početkom svibnja.

Nastavi čitati

Sport

Prije više od 15 slavilo se 70 godina sportskog ponosa Buševca

Za Polet su tada igrali Željko Župetić, Ferenček, Gudiček, Mirenić, Prlić, Čunčić, Igor Rožić..

Objavljeno

on

Sad kad se priroda žestoko pobunila a voljeni Zagreb i mnogi drugi se tresu, ovim vračanjem u sportsku (nogometnu) prošlost želimo Vam barem malo skrenuti misli s okrutne zbilje. Drugačije ne znam ni ne mogu pomoći jer vodim rat s nakupljenim godinama a i s karcinomom ali mislima sam ipak uz one koji sada naviše pate i trpe ili nesebično rade na zbrinjavanju najugroženijih. Iz arhive nastojimo izdvojiti raznolikost i seliti se iz mjesta u mjesto našeg Turopolja, barem virtualno. Jer, OSTAJEM DOMA, a suprugu ne puštam bliže od nekoliko matara (šala mala, a malo i ozbiljno). Barem dok idući tjedan neću morati na Rebro na terapiju. A prije više od 15 godina bili smo u Buševcu. Dogodilo se to 18. prosinca 2004. Dan kasnije Sportske novosti su objavile sljedeće.

– Stanovnici Buševca, mjesta nedaleko Velike Gorice, smještenog uz samu prometnicu Zagreb-Sisak, imaju razloga biti ponosni. Sinoć se u buševečki Dom kulture natiskalo oko 300 članova, počasnih uzvanika, sportskih prijatelja i predstavnika mnogobrojnih organizacija da bi zajedno svečanom sjednicom proslavili 70. godišnjicu od osnutka sportskog društva Polet. Prikazan je 45-minutni film o sportskom društvu u kojem djeluje NK Polet, zapaženi član 4. hrvatske lige, odnosno Jedinstvene županijske lige. U šahovskom klubu djeluju šahistice koje se natječu u 1. hrvatskoj ligi, dok su šahisti drugoligaši. U sportskom društvu još je i konjički klub Buševec 2003. te informatički klub Info.
U filmu je spomenuto da je idejni začetnik kluba daleke 1934. godine (15. ožujka) bio lokalni učitelj Matija Mihatović.Klub je nazvan Seljak, a 1947. godine postaje Polet.Šahovska sekcija djeluje od 1962. godine a danas šahiste vodi Zlatko Rožić. Predsjednik čitavog društva je Nenad Črnko, koji se zahvalio prisutnima na podršci, posebno KUD-u “Ogranku seljačke sloge” iz Buševca, koji inače ima gostovanja po čitavoj Europi, Kanadi i Americi. Upravo to kulturno-umjetničko društvo izvanredno se ukomponiralo u sjednicu kao i gost Vladimir Kočiš Zec.
Među uzvanicima bili su Krešimir Hubak, dogradonačelnik grada Velike Gorice, Željko Mihalj, dopredsjednik Nogometnog saveza Zagrebačke županije, Vladimir Hrenković ispred Zajednice športskih udruga Velike Gorice, Josip Katulić tajnik Nogometnog središta Velike Gorice i mnogi drugi. Uoči samog početka svečane sjednice stigao je telegram NK Zagreba (klub prijatelj, tada još ugledni prvoligaš a 2001/2002 i prvak države) koji je pročitan i u kojem se predsjednik zagrebaša Dražen Medić ispričava za nedolazak.
Osim svečane sjednice priređena je i cjelodnevna izložba koja je također na goste ostavila izvanredan dojam. Stare fotografije, rekviziti, mreže, stare lopte, pokali, imena osnivača. Zaista impresivno kao i domjenak na kraju proslave velikog jubileja -objavile su tada Sportske novosti.

U tom vremenu počelo se razmišljati o pohodu na 3. HNL. Momčad je bila posložena vrhunski a izdvojili smo utakmicu odigrane u travnju 2004. kontra Dugog Sela u kojoj je Polet slavio 4:0. Igralo se na Zvrniku pred 200 gledatelja a sudio je odlično Jakovina (Zaprešić) dok su mu pomagali Špoljar (Bistra) i Novak (Zaprešić). Delegat je bio Bača iz Zaprešića. Za Polet zabili su Krešo Beloša-Fijan, Željko Župetć, Zvonimir Rožić i Igor Rožić. Za Polet su igrali: Domitrović-, Nosić 7,5, Gudiček 7,5, J. Rožić 7,5 (od 65. Pancirov-), Kr. Beloša-Fijan 7,5 (od 74. Z. Rožić 7,5), Ferenček 7,5, Župetić 8, Mirenić 7,5 (od 70. Lovrić-), Prlić 7,5 (od 56. Karlo Beloša-Fijan 7,5), Čunčić 7,5, I. Rožić 7,5. Trener: Nino Matković 8. Igrač utakmice bio je Željko Župetić.

Godine 2005. u kolovozu predsjednik Poleta Nenad Črnko najavio je pohod na 3. HNL. Sportske novosti su 8. kolovoza objavile Črnkov optimizam. “U prošloj sezoni bili smo doprvaci, a u novoj cilj je prvo mjesto i pokušaj pohoda na 3, HNL. Argumenti za optimizam su ostanak svih igrača iz prošle sezone osim Klakočera (Austrija), a pojačani smo petoricom novih. Došli su Dalibor Mazulović, Nikola Komšić (oba Radnik), Tomislav Sedmak (Zagreb), Tomislav Prekratić (Lučko) i Perica Živko (Velika Mlaka). Pregovaramo s još dvojicom. Prozivka je bila još 18. srpnja a već smo odigrali i test utakmice protiv Moslavine iz Kutina (1:2) i Vrbovca (2:0). Trenira se šest puta tjedno a težih napora pošteđen je samo lakše ozlijeđeni Nenad Bibić”-otkrio je tada Nenad Črno. Sve nakon toga je za gospodina Črnka uglavnom uzlazna putanja, do predsjednika uglednog prvoligaša HNK Gorice, člana IO HNS-a i još mnogo toga.

Nastavi čitati

Sport

Nakon ‘Legende turopoljskog nogometa’, ide leksikon!

Davor Štuban živa enciklopedija sporta u Turopolju

Objavljeno

on

Minulo je s vihorom već 20 ljeta, od kad se u Plavom salonu na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici okupilo brojno i vrlo zanimljivo i birano društvo. Bilo je tu nogometnih legendi našeg Turopolja svih generacija, sportskih dužnosnika, predstavnika najvažnijih političkih struktura, predstavnika medija svih sorti, tamburaši. Dogodilo se to 25. veljače 2000. godine na promociji knjige Davora Štuban pod imenom “Legende Turopoljskog nogometa”. Davor je u to vrijeme bio tajnik Zajednice sportskih udruga Velike Gorice, dopisnik Sportskih novosti i urednik sportskih stranica u Glasniku Turopolja, glavnog urednika Aleksandra Božića Saše. Saša je bio i urednik “Legendi”. Jedan od nakladnika knjige bila je Zajednica sportskih udruga čiji je predsjednik u to vrijeme bio legendarni Vlado Stepanić, moglo bi se kazati, dugogodišnji “tata i mama” NK Udarnika a kasnije pomalo i NK Kurilovca (neka se ne uvrijede ostali zaslužni za procvat i prosperitet drugog kluba u Turopolju iza prvoligaša Gorice).


U knjizi je najprije obrađen Branko Peštaj Brane. Davor je uvodno napisao: “Poznavatelji nogometnih legendi odavno su ustvrdili: najbolji nogometaš Turopolja bio je Željko Plepelić, a najveća legenda turopoljskog nogometa Branko Peštaj”. Brane ljepši kompliment nije mogao dobiti. Kao najuspješniji, najpoznatiji i najcjenjeniji naveden je Stjepan Deverić Štef. Ukratko, igrao je i zabijao za Dinamo i Hajduk. Velemajstorski. Na trećem mjestu u knjizi je Mladen Župetić Keber. Radnik(ovac) i dinamovac. Tu je i Branko Godinić Jagoda (nadimak mu je složio legendarni zagrebaš Pero Močibob) iz Odre. Jagoda u tada sjajnom NK Zagrebu i kasnije Radniku. Nije se u Davorovoj knjizi moga zaobići ni plavokosi dečko iz Mraclina Vjekoslav Kovačić Kova, dinamovac po dresu i srcu. Logično, Kova je bio i ostao vezan i za NK Mraclin.

Na 37. stranici “Legendi” je Željko Plepelić Beli. Davor je napisao: “potezi koji se pamti”. Čarobnjak i golgeter prije Messija. Ovo vrijedi za mnoge koji su ga dobro poznavali i cijenili. Stroj za golove bio je i Nikola Cvetnić Đekson iz Mraclina. Isto vrijedi i za “mister gol” Josipa Ledera Kvaku. Ivan Graber Bojs imao je drugačije radno mjesto spram Kvake. Otraga neprelazan ali po potrebi nakon prekida i naprijed u nebeskom skoku.

Što kazati o Stjepanu Mesariću Čapi? Nema ga više među nama a kao da je predosjećao autor knjige prerani odlazak napisavši ispod imena i prezimena “legenda koja traje”. I traje kod nas starijih koji još nekako trajemo. Vlado Mihalj Škija je čudo iz Velike Mlake, i centarfor i centarhalf! Autor knjige je zaista pažljivo birao i nije nigdje pogriješio pa ni kad je za Vladu Mirenića naveo “stup obrane”. A što je Željko Košković Kole? Veliki zaljubljenik u Radnik, strijelac s desnog boka, neustrašiv kao igrač i kasnije trener. Maratonac s dušom je Vlado Benšak Beni. Zašto danas u Turopolju nema takvi igrači? Štuban je za Vladu Lutera napisao “golgeter s osjećajem”, a autor Davor je ekspert za nogomet i svaka mu je na mjestu.

Među legendama je i Silvo Kranjac Šime, beskompromisni Dalmatinac u Turopolju. Sjajan čovjek i uvijek gospodin. Ivica Mikulčić Mika je za svoju generaciju nekako bio intelektualac, odličan nogometaš i kasnije takav prvoligaški sudac. Za Željka Radočaja Spidera autor “Legendi” je naveo: posljednji romantičar. Iz Kurilovca. Među odabranima je u knjizi i Josip Jančić Babriga, libero i šef obrane, te Ivan Kučiš Blohin, Juraj Radočaj Leks, Željo Mrakovčić Čefok golman iz Vukovina, Stjepan Rogina Das, Zlatko Čunčić Čelik, Josip Palorec Rolek i Josip Rožić Skela. U skici za portret spomenuti su Željko Domitrović Beli, Krešimir Marušić Keko, Dubravko Hrkovac Hrki i Branko Sambolić Samba. I na kraju, minulih 20 ljeta Davor Štuban i suradnici nisu mirovali. U finišu je nova knjiga, bolje reći leksikon. Obrađeno je, koliko znamo, blizu tisuću sportaša našeg podneblja! Da se nije dogodilo ovo što nam se dogodilo, prezentacija je trebala biti oko Uskrsa. Ovako, to će se vjerojatno prolongirati za neka ljepša vremena.

Nastavi čitati

Reporter 391 - 12.03.2020.

Facebook

Izdvojeno