Sport

Lijepa priča iz Kurilovca: ‘Počeli su nam pljeskati čak i protivnički navijači…’

Rekli su nam iz Orijenta da im odavno u goste nije došla bolja momčad, ljudi su nam pljeskali valjda deset puta… Igramo stvarno jako dobro, vraća nam se uloženi rad i trud. Sljedeći na redu je Maksimir, kaže trener NK Kurilovca Perica Vidak

Objavljeno

prije 7 godina

2. travnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Priča nije posebno nova, traje već tjednima, ali sad je i definitivno jasno – NK Kurilovec igra fantastično! Drugi klub Turopolja, dobri stari Udarnik u novom ruhu, živi izuzetno lijepe dane. Ne samo da su u šest proljetnih kola mladi Kurilovčani skupili vrlo dobrih 11 bodova, nego je nepobitna činjenica kako je taj učinak u odnosu na prikaznom i prilično mršav. Vođen trenerskom rukom 29-godišnjeg Perice Vidaka, “wunderkida” na klupi, Kurilovec je sad već prepoznatljiva priča i puno šire od ovog našeg, turopoljskog i zagrebačkog kraja.

“Kad je riječ o kombinatorici i tehničkim karakteristikama, Kurilovec je vjerojatno najbolja momčad u trećoj ligi”, pisali su kolege s istarskih portala nakon što je ogled nedjeljni ogled Orijenta i Kurilovca završio 1-1.

I to je, valjda, konačna potvrda. Razumljivo je da ćemo mi domaći, navijači i simpatizeri, možda biti subjektivni prema jednom našem klubu, ali kad ovakve komplimente dobiješ s druge strane, moraš znati da si na dobrom putu.

Perica Vidak preuzeo je Kurilovec u sklopu suradnje s HNK Goricom, u kojoj je ranije radio… Foto: Nikica Topić/cityportal.hr

– Nakon utakmice su nam prilazili ljudi iz Orijenta i govorili da godinama na Krimeji nije gostovala bolja momčad! Sjajan osjećaj, nema što… Uostalom, i gledatelji su nam valjda deset puta zapljeskali nakon naših dobrih akcija, njihovi navijači. Svi su bili oduševljeni našim nogometom, šteta je samo što nismo uspjeli uzeti sva tri boda – kaže trener Perica Vidak, koji je iz Rijeke donio fenomenalne impresije.

– Svaka čast Orijentu! To je klub koji igra treću ligu, a sve je u njemu prvoligaško. Način na koji su nas dočekali, pa voće i napici koji te čekaju u svlačionici, valjda 50 ljudi angažirano oko organizacije utakmice, personalizirane ulaznice s povijesti NK Kurilovca na poleđini, korektno navijanje, bez ikakvog vrijeđanja, izlazak na teren u pratnji djece, poslije svega i bogat ručak, na poluvremenu švedski stol… Svi smo bili impresionirani doživljajem, užitak je igrati u takvom okruženju – govori Vidak.

Na tribinama kultne Krimeje skupilo se gotovo 800 ljudi, ima Orijent i navijače, prave, s bubnjevima i bakljama, društvo koje zna napraviti solidnu galamu.

– Ta atmosfera je u početku malo i zakočila moje igrače, nisu naviknuti igrati u takvom okruženju, tako da nismo najbolje otvorili utakmicu. Ivor Weitzer, bivši prvoligaški igrač, zabio nam je gol iz slobodnjaka, bili smo malo u problemima, ali izvukli smo se brzo i uspostavili ravnotežu. U drugom poluvremenu smo dominirali, jedva su nam prelazili centar, ali jako puno toga smo i promašili. Na kraju je bod dobar, prihvatio bih odmah da mi je netko ponudio bod kod Orijenta prije utakmice, ali sad možemo žaliti za ova dva boda. Mogli smo možda dobiti i čak dva penala, ovaj drugi u 92. minuti, ali sudac ništa nije svirao… No dobro, važnije mi je da igramo dobro. A igramo stvarno dobro – zadovoljan je mladi trener Kurilovca.

Mlad je trener, mlada je momčad, a i domaći štih je prilično snažan. Razvija se trener, razvijaju se igrači, razvija se klub… Nakon jeseni u kojoj je bilo puno upitnika, na proljeće sve izgleda idilično.

– Imam podršku ljudi u klubu, predsjednik i uprava su stalno uz nas, radimo i više od trećeligaške razine, a to je konačno počelo dolaziti na naplatu, sav taj uloženi rad i trud. I kad jesenas nije išlo po planu, govorio sam da će sve doći na svoje, da imamo kvalitetu. Sad se to i potvrđuje, prate nas i rezultati, iako imamo momčad u kojoj je 20 od 25 igrača mlađih od 21 godine – kazao je Vidak, uz dodatak koji je posebno želio naglasiti:

– Ovog proljeća, u ovih šest utakmica, dali smo šansu 21 igraču, svi su igrali, a igrat će i dalje. Sve su to mladi dečki, najvećim dijelom iz turopoljskog bazena, rekao bih i oko 80 posto njih, a to je veliko bogatstvo za klub. Neki će ovu razinu prerasti, neki će otići dalje, u veće klubove, ali važno je da ovdje svi imaju priliku razvijati se. Priključili smo prvoj momčadi i trojicu naših juniora, Dina Halilića, Leonarda Janječića i Petra Bartolića, koji su već igrali neke prijateljske utakmice, a šansu će dobiti i u prvenstvu. To je jedini put.

Kao i svaki pravi trener, odbit će izdvajati pojedince, koliko god neke bilo nemoguće ne spomenuti.

– Mi smo prije svega momčad, svi radimo jedni za druge, ali naravno da je činjenica da, recimo, Slunjski i Humeljak rade razliku u ovom trenutku. Evo, na gostovanju kod Orijenta je Slunjski radio dar-mar u njihovoj obrani, u jednom trenutku netko je s tribina povikao ‘čuj, i ovi imaju svog Bočkaja!’ I stvarno, malo i jesu fizički slični njih dvojica – sa smiješkom kaže Vidak i nastavlja:

– Ako bih morao nekoga izdvajati, izdvojio bih ovu petoricu stariji. Čunčić, Matoš, Rajić, Kelava i Šarić nam jako puno znače svojim iskustvom, iako Kelava ima tek 23, Šarić 24… Pravi su primjer mlađima, idealan zapravo, čak mi i sami mlađi igrači govore da nikad nisu igrali u momčadi s boljom atmosferom, u kojoj mlađi i stariji imaju takav odnos, gdje jedni stoje iza drugih. Bilo je slično i kad su rezultati bili nešto slabiji, to je naša velika snaga od početka, ali sad je pogotovo tako.

Okupila se, dakle, itekako dobra skupina igrača u Kurilovcu, mladih i potentnih, okruženje je maksimalno pozitivno, ali naravno da je temelj svega težak i naporan rad.

– Trenerimao više od trećeligaških standarda. Koliko znam, jedini smo u ovoj ligi koji treniramo svaki dan, a čak i dan nakon utakmice imamo rekuperaciju. I igrači sve odrađuju bez pogovora, iako su neki od njih radili cijeli tjedan, trenirali i igrali, uredno dođu na taj nedjeljni trening… Čudili su se ljudi u klubu i oko njega odakle sad odjednom treninzi i nedjeljom, govorili su mi da toga u Kurilovcu nikad nije bilo, ali eto… Sad ih ima, ha, ha – odlično je raspoložen Vidak, koji se u Kurilovcu već pošteno udomaćio.

– Dobra je ovo sredina, dobri ljudi, a i novine u radu koje smo uveli sve su bolje prihvaćene. Iako, dobio sam zamjerku od jednog starijeg navijača… Rekao mi je: ‘Mali, ja sam bil protiv toga da nam ti dolaziš, pa ti si još dete, ali priznam da sam pogrešil! Dobar si, sam’ ti jedno fali… Moraš ih nekad malo psovat s klupe, galamit na njih, tak ti se oni razbude!’ – kroz smijeh je prepričao Perica.

Savjet nije prihvatio, i dalje će raditi bez “skidanja boga i oca”, počevši od domaćeg ogleda s Maksimirom. U subotu u 16.30 sati igrat će se utakmica koja ima perspektivu da bude lijepa, atraktivna…

– Iskreno, veselim se toj utakmici! Uz nas, Maksimir je jedna od rijetkih momčadi u ovoj ligi koja pokušava igrati i nadigravati se, koja želi zabiti gol više. Prvi naš ogled ove sezone završio je 2-2, a mogao je po šansama završiti 5-5. Nešto slično očekujem i ovoga puta, utakmicu lijepu za gledanje, nadmetanje dva protivnika koji žele igrati, a nas čeka odličan, potencijalno izuzetno opasan protivnik – najavio je trener Vidak.

Lijepa kurilovečka priča ide dalje, na redu je i sedmi proljetni korak…

Povezane teme:hotnews Nk Kurilovec Perica Vidak

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 12 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 18 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.