Sport

Lijepa priča iz Kurilovca: ‘Počeli su nam pljeskati čak i protivnički navijači…’

Rekli su nam iz Orijenta da im odavno u goste nije došla bolja momčad, ljudi su nam pljeskali valjda deset puta… Igramo stvarno jako dobro, vraća nam se uloženi rad i trud. Sljedeći na redu je Maksimir, kaže trener NK Kurilovca Perica Vidak

Objavljeno

prije 7 godina

2. travnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Priča nije posebno nova, traje već tjednima, ali sad je i definitivno jasno – NK Kurilovec igra fantastično! Drugi klub Turopolja, dobri stari Udarnik u novom ruhu, živi izuzetno lijepe dane. Ne samo da su u šest proljetnih kola mladi Kurilovčani skupili vrlo dobrih 11 bodova, nego je nepobitna činjenica kako je taj učinak u odnosu na prikaznom i prilično mršav. Vođen trenerskom rukom 29-godišnjeg Perice Vidaka, “wunderkida” na klupi, Kurilovec je sad već prepoznatljiva priča i puno šire od ovog našeg, turopoljskog i zagrebačkog kraja.

“Kad je riječ o kombinatorici i tehničkim karakteristikama, Kurilovec je vjerojatno najbolja momčad u trećoj ligi”, pisali su kolege s istarskih portala nakon što je ogled nedjeljni ogled Orijenta i Kurilovca završio 1-1.

I to je, valjda, konačna potvrda. Razumljivo je da ćemo mi domaći, navijači i simpatizeri, možda biti subjektivni prema jednom našem klubu, ali kad ovakve komplimente dobiješ s druge strane, moraš znati da si na dobrom putu.

Perica Vidak preuzeo je Kurilovec u sklopu suradnje s HNK Goricom, u kojoj je ranije radio… Foto: Nikica Topić/cityportal.hr

– Nakon utakmice su nam prilazili ljudi iz Orijenta i govorili da godinama na Krimeji nije gostovala bolja momčad! Sjajan osjećaj, nema što… Uostalom, i gledatelji su nam valjda deset puta zapljeskali nakon naših dobrih akcija, njihovi navijači. Svi su bili oduševljeni našim nogometom, šteta je samo što nismo uspjeli uzeti sva tri boda – kaže trener Perica Vidak, koji je iz Rijeke donio fenomenalne impresije.

– Svaka čast Orijentu! To je klub koji igra treću ligu, a sve je u njemu prvoligaško. Način na koji su nas dočekali, pa voće i napici koji te čekaju u svlačionici, valjda 50 ljudi angažirano oko organizacije utakmice, personalizirane ulaznice s povijesti NK Kurilovca na poleđini, korektno navijanje, bez ikakvog vrijeđanja, izlazak na teren u pratnji djece, poslije svega i bogat ručak, na poluvremenu švedski stol… Svi smo bili impresionirani doživljajem, užitak je igrati u takvom okruženju – govori Vidak.

Na tribinama kultne Krimeje skupilo se gotovo 800 ljudi, ima Orijent i navijače, prave, s bubnjevima i bakljama, društvo koje zna napraviti solidnu galamu.

– Ta atmosfera je u početku malo i zakočila moje igrače, nisu naviknuti igrati u takvom okruženju, tako da nismo najbolje otvorili utakmicu. Ivor Weitzer, bivši prvoligaški igrač, zabio nam je gol iz slobodnjaka, bili smo malo u problemima, ali izvukli smo se brzo i uspostavili ravnotežu. U drugom poluvremenu smo dominirali, jedva su nam prelazili centar, ali jako puno toga smo i promašili. Na kraju je bod dobar, prihvatio bih odmah da mi je netko ponudio bod kod Orijenta prije utakmice, ali sad možemo žaliti za ova dva boda. Mogli smo možda dobiti i čak dva penala, ovaj drugi u 92. minuti, ali sudac ništa nije svirao… No dobro, važnije mi je da igramo dobro. A igramo stvarno dobro – zadovoljan je mladi trener Kurilovca.

Mlad je trener, mlada je momčad, a i domaći štih je prilično snažan. Razvija se trener, razvijaju se igrači, razvija se klub… Nakon jeseni u kojoj je bilo puno upitnika, na proljeće sve izgleda idilično.

– Imam podršku ljudi u klubu, predsjednik i uprava su stalno uz nas, radimo i više od trećeligaške razine, a to je konačno počelo dolaziti na naplatu, sav taj uloženi rad i trud. I kad jesenas nije išlo po planu, govorio sam da će sve doći na svoje, da imamo kvalitetu. Sad se to i potvrđuje, prate nas i rezultati, iako imamo momčad u kojoj je 20 od 25 igrača mlađih od 21 godine – kazao je Vidak, uz dodatak koji je posebno želio naglasiti:

– Ovog proljeća, u ovih šest utakmica, dali smo šansu 21 igraču, svi su igrali, a igrat će i dalje. Sve su to mladi dečki, najvećim dijelom iz turopoljskog bazena, rekao bih i oko 80 posto njih, a to je veliko bogatstvo za klub. Neki će ovu razinu prerasti, neki će otići dalje, u veće klubove, ali važno je da ovdje svi imaju priliku razvijati se. Priključili smo prvoj momčadi i trojicu naših juniora, Dina Halilića, Leonarda Janječića i Petra Bartolića, koji su već igrali neke prijateljske utakmice, a šansu će dobiti i u prvenstvu. To je jedini put.

Kao i svaki pravi trener, odbit će izdvajati pojedince, koliko god neke bilo nemoguće ne spomenuti.

– Mi smo prije svega momčad, svi radimo jedni za druge, ali naravno da je činjenica da, recimo, Slunjski i Humeljak rade razliku u ovom trenutku. Evo, na gostovanju kod Orijenta je Slunjski radio dar-mar u njihovoj obrani, u jednom trenutku netko je s tribina povikao ‘čuj, i ovi imaju svog Bočkaja!’ I stvarno, malo i jesu fizički slični njih dvojica – sa smiješkom kaže Vidak i nastavlja:

– Ako bih morao nekoga izdvajati, izdvojio bih ovu petoricu stariji. Čunčić, Matoš, Rajić, Kelava i Šarić nam jako puno znače svojim iskustvom, iako Kelava ima tek 23, Šarić 24… Pravi su primjer mlađima, idealan zapravo, čak mi i sami mlađi igrači govore da nikad nisu igrali u momčadi s boljom atmosferom, u kojoj mlađi i stariji imaju takav odnos, gdje jedni stoje iza drugih. Bilo je slično i kad su rezultati bili nešto slabiji, to je naša velika snaga od početka, ali sad je pogotovo tako.

Okupila se, dakle, itekako dobra skupina igrača u Kurilovcu, mladih i potentnih, okruženje je maksimalno pozitivno, ali naravno da je temelj svega težak i naporan rad.

– Trenerimao više od trećeligaških standarda. Koliko znam, jedini smo u ovoj ligi koji treniramo svaki dan, a čak i dan nakon utakmice imamo rekuperaciju. I igrači sve odrađuju bez pogovora, iako su neki od njih radili cijeli tjedan, trenirali i igrali, uredno dođu na taj nedjeljni trening… Čudili su se ljudi u klubu i oko njega odakle sad odjednom treninzi i nedjeljom, govorili su mi da toga u Kurilovcu nikad nije bilo, ali eto… Sad ih ima, ha, ha – odlično je raspoložen Vidak, koji se u Kurilovcu već pošteno udomaćio.

– Dobra je ovo sredina, dobri ljudi, a i novine u radu koje smo uveli sve su bolje prihvaćene. Iako, dobio sam zamjerku od jednog starijeg navijača… Rekao mi je: ‘Mali, ja sam bil protiv toga da nam ti dolaziš, pa ti si još dete, ali priznam da sam pogrešil! Dobar si, sam’ ti jedno fali… Moraš ih nekad malo psovat s klupe, galamit na njih, tak ti se oni razbude!’ – kroz smijeh je prepričao Perica.

Savjet nije prihvatio, i dalje će raditi bez “skidanja boga i oca”, počevši od domaćeg ogleda s Maksimirom. U subotu u 16.30 sati igrat će se utakmica koja ima perspektivu da bude lijepa, atraktivna…

– Iskreno, veselim se toj utakmici! Uz nas, Maksimir je jedna od rijetkih momčadi u ovoj ligi koja pokušava igrati i nadigravati se, koja želi zabiti gol više. Prvi naš ogled ove sezone završio je 2-2, a mogao je po šansama završiti 5-5. Nešto slično očekujem i ovoga puta, utakmicu lijepu za gledanje, nadmetanje dva protivnika koji žele igrati, a nas čeka odličan, potencijalno izuzetno opasan protivnik – najavio je trener Vidak.

Lijepa kurilovečka priča ide dalje, na redu je i sedmi proljetni korak…

Povezane teme:hotnews Nk Kurilovec Perica Vidak

Sport

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0. Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0. Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 18 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 21 sat

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 24 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.