Sport

Lijepa priča iz Kurilovca: ‘Počeli su nam pljeskati čak i protivnički navijači…’

Rekli su nam iz Orijenta da im odavno u goste nije došla bolja momčad, ljudi su nam pljeskali valjda deset puta… Igramo stvarno jako dobro, vraća nam se uloženi rad i trud. Sljedeći na redu je Maksimir, kaže trener NK Kurilovca Perica Vidak

Objavljeno

prije 7 godina

2. travnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Priča nije posebno nova, traje već tjednima, ali sad je i definitivno jasno – NK Kurilovec igra fantastično! Drugi klub Turopolja, dobri stari Udarnik u novom ruhu, živi izuzetno lijepe dane. Ne samo da su u šest proljetnih kola mladi Kurilovčani skupili vrlo dobrih 11 bodova, nego je nepobitna činjenica kako je taj učinak u odnosu na prikaznom i prilično mršav. Vođen trenerskom rukom 29-godišnjeg Perice Vidaka, “wunderkida” na klupi, Kurilovec je sad već prepoznatljiva priča i puno šire od ovog našeg, turopoljskog i zagrebačkog kraja.

“Kad je riječ o kombinatorici i tehničkim karakteristikama, Kurilovec je vjerojatno najbolja momčad u trećoj ligi”, pisali su kolege s istarskih portala nakon što je ogled nedjeljni ogled Orijenta i Kurilovca završio 1-1.

I to je, valjda, konačna potvrda. Razumljivo je da ćemo mi domaći, navijači i simpatizeri, možda biti subjektivni prema jednom našem klubu, ali kad ovakve komplimente dobiješ s druge strane, moraš znati da si na dobrom putu.

Perica Vidak preuzeo je Kurilovec u sklopu suradnje s HNK Goricom, u kojoj je ranije radio… Foto: Nikica Topić/cityportal.hr

– Nakon utakmice su nam prilazili ljudi iz Orijenta i govorili da godinama na Krimeji nije gostovala bolja momčad! Sjajan osjećaj, nema što… Uostalom, i gledatelji su nam valjda deset puta zapljeskali nakon naših dobrih akcija, njihovi navijači. Svi su bili oduševljeni našim nogometom, šteta je samo što nismo uspjeli uzeti sva tri boda – kaže trener Perica Vidak, koji je iz Rijeke donio fenomenalne impresije.

– Svaka čast Orijentu! To je klub koji igra treću ligu, a sve je u njemu prvoligaško. Način na koji su nas dočekali, pa voće i napici koji te čekaju u svlačionici, valjda 50 ljudi angažirano oko organizacije utakmice, personalizirane ulaznice s povijesti NK Kurilovca na poleđini, korektno navijanje, bez ikakvog vrijeđanja, izlazak na teren u pratnji djece, poslije svega i bogat ručak, na poluvremenu švedski stol… Svi smo bili impresionirani doživljajem, užitak je igrati u takvom okruženju – govori Vidak.

Na tribinama kultne Krimeje skupilo se gotovo 800 ljudi, ima Orijent i navijače, prave, s bubnjevima i bakljama, društvo koje zna napraviti solidnu galamu.

– Ta atmosfera je u početku malo i zakočila moje igrače, nisu naviknuti igrati u takvom okruženju, tako da nismo najbolje otvorili utakmicu. Ivor Weitzer, bivši prvoligaški igrač, zabio nam je gol iz slobodnjaka, bili smo malo u problemima, ali izvukli smo se brzo i uspostavili ravnotežu. U drugom poluvremenu smo dominirali, jedva su nam prelazili centar, ali jako puno toga smo i promašili. Na kraju je bod dobar, prihvatio bih odmah da mi je netko ponudio bod kod Orijenta prije utakmice, ali sad možemo žaliti za ova dva boda. Mogli smo možda dobiti i čak dva penala, ovaj drugi u 92. minuti, ali sudac ništa nije svirao… No dobro, važnije mi je da igramo dobro. A igramo stvarno dobro – zadovoljan je mladi trener Kurilovca.

Mlad je trener, mlada je momčad, a i domaći štih je prilično snažan. Razvija se trener, razvijaju se igrači, razvija se klub… Nakon jeseni u kojoj je bilo puno upitnika, na proljeće sve izgleda idilično.

– Imam podršku ljudi u klubu, predsjednik i uprava su stalno uz nas, radimo i više od trećeligaške razine, a to je konačno počelo dolaziti na naplatu, sav taj uloženi rad i trud. I kad jesenas nije išlo po planu, govorio sam da će sve doći na svoje, da imamo kvalitetu. Sad se to i potvrđuje, prate nas i rezultati, iako imamo momčad u kojoj je 20 od 25 igrača mlađih od 21 godine – kazao je Vidak, uz dodatak koji je posebno želio naglasiti:

– Ovog proljeća, u ovih šest utakmica, dali smo šansu 21 igraču, svi su igrali, a igrat će i dalje. Sve su to mladi dečki, najvećim dijelom iz turopoljskog bazena, rekao bih i oko 80 posto njih, a to je veliko bogatstvo za klub. Neki će ovu razinu prerasti, neki će otići dalje, u veće klubove, ali važno je da ovdje svi imaju priliku razvijati se. Priključili smo prvoj momčadi i trojicu naših juniora, Dina Halilića, Leonarda Janječića i Petra Bartolića, koji su već igrali neke prijateljske utakmice, a šansu će dobiti i u prvenstvu. To je jedini put.

Kao i svaki pravi trener, odbit će izdvajati pojedince, koliko god neke bilo nemoguće ne spomenuti.

– Mi smo prije svega momčad, svi radimo jedni za druge, ali naravno da je činjenica da, recimo, Slunjski i Humeljak rade razliku u ovom trenutku. Evo, na gostovanju kod Orijenta je Slunjski radio dar-mar u njihovoj obrani, u jednom trenutku netko je s tribina povikao ‘čuj, i ovi imaju svog Bočkaja!’ I stvarno, malo i jesu fizički slični njih dvojica – sa smiješkom kaže Vidak i nastavlja:

– Ako bih morao nekoga izdvajati, izdvojio bih ovu petoricu stariji. Čunčić, Matoš, Rajić, Kelava i Šarić nam jako puno znače svojim iskustvom, iako Kelava ima tek 23, Šarić 24… Pravi su primjer mlađima, idealan zapravo, čak mi i sami mlađi igrači govore da nikad nisu igrali u momčadi s boljom atmosferom, u kojoj mlađi i stariji imaju takav odnos, gdje jedni stoje iza drugih. Bilo je slično i kad su rezultati bili nešto slabiji, to je naša velika snaga od početka, ali sad je pogotovo tako.

Okupila se, dakle, itekako dobra skupina igrača u Kurilovcu, mladih i potentnih, okruženje je maksimalno pozitivno, ali naravno da je temelj svega težak i naporan rad.

– Trenerimao više od trećeligaških standarda. Koliko znam, jedini smo u ovoj ligi koji treniramo svaki dan, a čak i dan nakon utakmice imamo rekuperaciju. I igrači sve odrađuju bez pogovora, iako su neki od njih radili cijeli tjedan, trenirali i igrali, uredno dođu na taj nedjeljni trening… Čudili su se ljudi u klubu i oko njega odakle sad odjednom treninzi i nedjeljom, govorili su mi da toga u Kurilovcu nikad nije bilo, ali eto… Sad ih ima, ha, ha – odlično je raspoložen Vidak, koji se u Kurilovcu već pošteno udomaćio.

– Dobra je ovo sredina, dobri ljudi, a i novine u radu koje smo uveli sve su bolje prihvaćene. Iako, dobio sam zamjerku od jednog starijeg navijača… Rekao mi je: ‘Mali, ja sam bil protiv toga da nam ti dolaziš, pa ti si još dete, ali priznam da sam pogrešil! Dobar si, sam’ ti jedno fali… Moraš ih nekad malo psovat s klupe, galamit na njih, tak ti se oni razbude!’ – kroz smijeh je prepričao Perica.

Savjet nije prihvatio, i dalje će raditi bez “skidanja boga i oca”, počevši od domaćeg ogleda s Maksimirom. U subotu u 16.30 sati igrat će se utakmica koja ima perspektivu da bude lijepa, atraktivna…

– Iskreno, veselim se toj utakmici! Uz nas, Maksimir je jedna od rijetkih momčadi u ovoj ligi koja pokušava igrati i nadigravati se, koja želi zabiti gol više. Prvi naš ogled ove sezone završio je 2-2, a mogao je po šansama završiti 5-5. Nešto slično očekujem i ovoga puta, utakmicu lijepu za gledanje, nadmetanje dva protivnika koji žele igrati, a nas čeka odličan, potencijalno izuzetno opasan protivnik – najavio je trener Vidak.

Lijepa kurilovečka priča ide dalje, na redu je i sedmi proljetni korak…

Povezane teme:hotnews Nk Kurilovec Perica Vidak

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 51 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 4 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.