Poveži se s nama

HOTNEWS

Leonard Sovina – od Poleta preko Gorice do reprezentacije Hrvatske

Objavljeno

Leonard Sovina (31), dijete Buševca, postao je dio stručnog stožera novog hrvatskog izbornika Ante Čačića

Ante Čačić ja smo se našli i rekao mi je: ‘Odlučio sam da ćeš mi biti u stručnom stožeru. Pristaješ li? Naravno da nisam razmišljao ni sekunde. Ne postoji veća čast i važnija funkcija u poslu kojim se bavim. U Hrvatskoj ne postoji ništa veće od ovoga.
Tako je izgledao trenutak kad je mali Buševec dobio svog čovjeka u stručnom stožeru hrvatske reprezentacije. Leonard Sovina, nekad nogometaš Poleta, zadužen je za kondicijsku pripremu Modrića, Rakitića, Mandžukića, Kovačića i ostalih kockastih zvijezda, igrača najvećih svjetskih klubova.
– Nikakav mi to nije problem, s dosta tih igrača sam već radio, sve su to odlični dečki i nema razloga za ništa drugo osim one neke pozitivne treme. Ali nje i mora biti, bez toga nema pravog posla, ta vrsta treme dokaz je da nešto osjećamo, da ti to nešto znači – kaže Sovina.
Da priča bude još bolja, Leo je do svega ovoga došao sa samo 31 godinom. Kratku nogometnu karijeru završio je sa samo 21 godinom, kad se potpuno posvetio fakultetu, odnosno ovom poslu. A igračku karijeru počeo je u blizini roditeljske kuće.
– Krenuo sam kao klinac u Buševcu, u Poletu, u kojem sam igrao sve do jednog turnira u Novom Čiču. Na njemu smo kao pioniri igrali protiv Zagreba, bio sam tad prvi razred srednje škole. Nakon te utakmice treneri iz Zagreba pozvali su me na probu, otišao sam i ostao u Kranjčevićevoj sve do seniora – sjeća se Leo.

Fakultet i ozljede “pobijedile” nogomet
U tim je trenucima svijet u očima jednog mladog nogometaša izgledao ružičasto, pogotovo nakon što je potpisao profesionalni ugovor sa Zagrebom. No brzo se spletom okolnosti sve rasplinulo.
– Da, potpisao sam ugovor, pa otišao na jednu sezonu na posudbu u Lučko. Bila je to ona sezona u kojoj je Zagreb postao prvak, a nakon nje promijenila se uprava, ali i cijela struktura kluba. U sklopu svega toga odlučili su raskinuti ugovor sa mnom – kaže Sovina.
Iako bi se to moglo očekivati od 19-godišnjaka kojem je netko rekao da ga ne treba više, Leo nije potonuo. Ni najmanje.
– Ne, nije mi to posebno teško palo jer se tijekom te godine puno toga promijenilo u mom životu. Upisao sam Kineziološki fakultet, zatim se i ozlijedio, a kad se to povezalo, dovelo je do da sam se vratio kući, u Polet – priča svoju priču izbornikov pomoćnik.  Povratak kući značio je i polagano gašenje najviših igračkih ambicija.
– Nije to više bilo to, obveze na fakultetu bile su velike, nanizale su se i neke ozljede, pa sam nakon dvije godine odlučio prestati s igranjem i okrenuti se trenerskom poslu. Mislim da sam na vrijeme shvatio da je trenerski posao za mene bolji put od igračkog. Završio sam Kineziološki fakultet u najkraćem mogućem roku i počeo raditi – prebacuje se na aktualnu karijeru Sovina.
Prvi posao stigao je kao nastavak prakse u NK Zagrebu, klubu u kojem je koju godinu ranije bio kao igrač. Radio je u omladinskoj školi, učio se i ubrzo završio puno bliže kući. Međutim, ne zadugo.

Kad klinac dođe među seniore…
– Kad je nova uprava na čelu s Nenadom Črnkom ušla u klub, dogovorili smo se i došao sam u Goricu. Radio sam godinu i pol dana sa seniorima, sve dok nisam preselio u Lokomotivu. Sreten Ćuk, tada pomoćni trener Lokomotive, pozvao me nakon što smo surađivali u amaterskoj reprezentaciji na Regions Cupu. I odmah sam počeo raditi s prvom momčadi Lokomotive – priča Leo, koji je u prvoligašku momčad došao sa samo 26 godina.
– Problem? Ne, nije, pa radio sam i u Gorici sa seniorima, počeo sam s 24. Kad je riječ o autoritetu, mi ga i ne moramo imati toliko, ipak smo mi pomoćnici u stožeru. Uostalom, autoritet dođe sam od sebe, kad igrači vide da znaš svoj posao, godine su tu nevažne.
U Lokomotivi je ostao do danas, već pet godina, a dobar dio od toga kao dio stožera Tomislava Ivkovića, trenera s puno temperamenta. Neki će ga nazvati i kontroverznim.
– S Tomom Ivkovićem bilo je zanimljivo, ali i jako lijepo surađivati. Bio je to odnos s puno uzajamnog poštovanja, stvarno jako lijepo razdoblje, a isto vrijedi i za Antu Čačića, koji ga je naslijedio – hvali svoje šefove Sovina, koji je novog hrvatskog izbornika upoznao još 2011. godine.
– Gospodin Čačić bio je kratko u Lokomotivi i prije nego što je preuzeo Dinamo, tad smo se upoznali i prvi put surađivali. Evo, sad smo se opet sreli, dosad u Lokomotivi, a odsad u reprezentaciji – kaže Leo i dodaje:
– To je izvrstan stručnjak, jako iskusan, odličan psiholog, čovjek koji ima sjajne odnose i s igračima i sa suradnicima. S njim je užitak raditi.
Kolege iz stručnog stožera, Joea Šimunića, Antu Mišu i Marijana Mrmića od ranije nije poznavao.
– Eto, nisam ih ranije sretao, ali pred nama je vrijeme – sa smiješkom kaže Sovina, koji će unatoč angažmanu u reprezentacije i dalje nastaviti raditi u Lokomotivi.

Tih, miran, nenametljiv, dečko iz Buševca je uspio je vrlo brzo otići do vrha. Maksimalno je posvećen svom poslu, zapravo zaljubljen u ono što radi, valjda mu zato tako dobro i ide. U svemu tome treba ponekad i predahnuti, a Leo to najrađe čini nedjeljom, uz rub dobro poznatog igrališta.
– Ulovim vremena, pogledam i Goricu, ali utakmice Poleta su mi omiljena razbibriga nedjeljom. Sin i ja smo redoviti, on se igra negdje sa strane, a ja pogledam utakmicu, vidim se s prijateljima iz nogometnih krugova i uživam – zadovoljno kaže Sovina.

Na svojim ozljedama shvatio sam što sve tijelo može
Nisu ocjene u srednjoj školi bile loše, ali Kineziološki fakultet oduvijek je bio jedina opcija.
– Cijeli život sam u sportu. Kao dijete sam se bavio hrvanjem, sve do srednje škole paralelno sam trenirao hrvanje i nogomet. Sport mi je doslovno način života, valjda sam morao završiti u njemu – kaže Leo Sovina.
Kad već nije u njemu završio kao igrač, a u tome su ga spriječile i ozljede, završio je na ovaj način. Opet zbog ozljeda.
– Kroz svoje ozljede sam shvatio neke stvari, naučio koliko je važna ta fizička priprema, ali i koliko se može pomoći igračima da budu bolji. Zainteresiralo me sve to i evo me, danas sam ovdje – govori Sovina, dodajući kako danas više ni rekreativno ne igra nogomet, potpuno je posvećen trenerskom poslu.
Ali nije on baš samo kondicijski trener…
– Prvo usmjerenje mi je bio nogomet, tek sljedeće sam upisao kondicijsku pripremu. Dakle, ja sam i nogometni trener – pohvalio se Leo.

 

 

Ronaldo je vrh, ali bit će ljudi još jači, brži, skočniji…
Nogomet, kao i svijet, stalno evoluira, a tu je velika uloga ljudi koji se bave fizičkom pripremom sportaša. Recimo, jednog Maradonu, s onakvom građom, u današnjem bi nogometu “pojeli”. Sad je vrijeme “monstruma” kao što je Cristiano Ronaldo.
– E, on je fizički trenutačno na gornjoj granici – kaže Sovina i nastavlja:
– Danas je on vrh, ali ja vjerujem da u ljudskom organizmu ima još potencijala. Ne koristimo mi svoj organizam maksimalno, ima tu prostora i zato bi se u budućnosti i to moglo promijeniti. Evolucija ide svojim tijekom, a važnu ulogu na to ima i okolina, točnije očekivanja od sportaša. Što je pritisak veći, organizam dolazi pod veći podražaj i automatski povećava svoje mogućnosti.
Tu je riječ o fizičkim karakteristikama, ali naravno da sve njih nadmašuje nogometni talent.
– Najvažniji je nogometni gen, dar za igru, to je ključno. Ali naravno da su važna i brzinska i eksplozivna svojstva, karakteristike koje igrači moraju imati urođene. Ako ih nemaš, možeš se ‘prošvercati’ na nižim razinama, ali na vrhunskom nivou, gdje je vrijeme reakcije maksimalno smanjeno, nemaš šanse – pojašnjava Sovina.

U proteklih nekoliko tjedana Leo je zajedno sa svojim izbornikom i stručnim stožerom zahvaljujući dobrim igrama reprezentacije Hrvatske iz jednog sna ušao u drugi, a to je aktivno sudjelovanje na nogometnom prvenstvu Europe. Buševec i Velika Gorica će zasigurno u tim danima s pažnjom pratiti momka u trenirci sa hrvatskim grbom kako pred utakmicu kontrolira zagrijavanje Modrića, Madžukića i ostalih hrvatskih zvijezda. Neka taj san traje što duže pa makar ga dočekali i na krovu Europe.

(autor: Marko Vidalina – preneseno iz Reportera broj 346)

CityTV

VIDEO City puls: Bažulijada i paljenje rakije…pa na trčanje!

Objavljeno

on

Nastavi čitati

HOTNEWS

‘Kuhamo za seke Rinčić, na Gastru krećemo s prikupljanjem 390.000 kuna!’

Velikogoričke humanitarke Buvljakuše imat će svoj kutak na gastronomskoj manifestaciji Gastro Turopolja, pripremat će brudet i dvije vrste gulaša, imat će i tombolu, a sav prihod ići će za skupe terapije potrebne djevojčicama iz Velike Gorice

Objavljeno

on

Prvi put smo se prijavile i, iskreno, malo nas je ‘trta’. Velika je to manifestacija, ali idemo u to. Kuhat ćemo, puno ćemo kuhati, pripremit ćemo svašta zanimljivo za naše goste, kaže Sandra Barić Božinović, jedna od Buvljakuša, sad već jako dobro znanih goričkih humanitarki.

Svaku priliku cure koriste da rade nešto humanitarno, a ništa drukčije neće biti na na manifestaciji Gastro Turopolja ove subote. Uz sve ostale, i one će imati svoj kutak, iz kojeg bi trebali dopirati opojni mirisi.

– Moj muž, Dalmatinac, glavni je kuhar, pa ćemo ubaciti malo brudeta. Bit će tu i lovački gulaš, vinski gulaš, fini kolači… Suprug je tu glavni, on je ‘chef’, ali tu smo i nas četiri cure… Uostalom, i kažu da su muškarci bolji kuhari, mi smo tu da budemo uz njega i pomažemo, da mu budemo i desna i lijeva ruka – otkrila je plan Sandra.

Sve što rade Buvljakuše je humanitarno, pa će tako humanitarno biti i ovo kuhanje.

– Sve što zaradimo od kuhanja ide u humanitarne svrhe. Apsolutno sve, uključujući i tombolu i donacije koje će netko možda samoinicijativno ubaciti u kutiju. Ponovno smo aktivirali slučaj seki Rinčić. Kreću opet na terapiju, sad je napokon i mlađa dobila priliku, ali cifra je katastrofalno velika, roditelji ne mogu ni sanjati da to mogu platiti. Zato pozivamo sugrađane da se odazovu, jer to su naša djeca, rastu ispod našeg neba, pohađaju naše škole… Uvijek kažemo, danas-sutra to može, ne daj Bože, biti i dijete nekoga od nas, što ne želim nikome, ali to je razlog da budemo otvorenog srca. I da pomognemo, moramo biti tu za svakog od nas – pozvala je Sandra.

Nećkala se izreći cifru, jer doista je zastrašujuća.

– Radi se o 390.000 kuna. Za današnja primanja je velika cifra čak i u inozemstvu, a kamoli kod nas. Pogotovo kad je riječ o svakodnevnim terapijama, dvoje djece… To je nezamislivo za skupiti roditeljima, zato molimo sugrađane da se odazovu.  Žalosno je što cijena mora biti tolika, ali s druge strane je dobro što barem postoji način na koji im se može pomoći. Pa da i one prohodaju, stanu na svoje noge i imaju priliku za normalan život. To im možemo osigurati jedino ako pomognemo roditeljima. I zato se nadam da ćemo na Gastru početi sa skupljanjem – istaknula je Barić Božinović pa dodala još jedno objašnjenje:

– Dođite i papajte, ali jedno moramo naglasiti… Mi ne prodajemo na bonove. Ako želite jesti kod nas i tako se uključiti u akciju, plaća se u gotovini. Bonove ne možemo primati. Turistička zajednica izašla nam je u susret, da sve što radimo, radimo za sebe, i zato je takav princip.

Buvljakuše imaju i registiranu udrugu, na čiji se račun može izravno uplatiti donacija.

– Može se uplaćivati i na naš račun, koji je na našoj stranici i Facebooku, s napomenom ‘za seke Rinčić’, a mi ćemo sve odmah proslijeđivati mami i tati. Otvorit će se i humanitarni račun za njih… Radimo na puno fronti, trudimo se nešto skupiti, a nadam se da ćemo u tome uspjeti. Nije ovo prva ovakva akcija, Hrvati su već stotine puta pokazali da imaju veliko srce – optimistična je Sandra, koja je zaključila:

– Ususret su nam izašli gorički obrtnici i firme, od nas Buvljakuša hvala im do neba. Nagrade su jako lijepe, dali su maksimalno od sebe, tako da nitko tko kupi tombolu neće biti razočaran nagradama!

Nastavi čitati

HOTNEWS

Šahistice Poleta treće na državnom ekipnom prvenstvu

Objavljeno

on

27.09.-05.10.2019. Mali Lošinj. Državno ekipno prvenstvo u šahu (žene). Mirjana Medić, najbolja na 2. ploči. Foto: ŠK Polet

Prošlogodišnje državne prvakinje šahistice Poleta nisu uspjele ponoviti veliki uspjeh iz prošle godine na državnom prvenstvu 1. lige, održanom u Malom Lošinju od 27. rujna do 5. listopada 2019. godine. Ipak, opet su bile na pobjedničkom postolju osvojivši 3. mjesto. Polet je izgubio prigodu da obrani titulu već u prva četiri kola kada je zabilježio dva poraza remi i pobjedu. Tada je izgledalo da su veće šanse da završi u borbi za ostanak nego da ostvari visok plasman.

27.09.-05.10.2019. Mali Lošinj. Državno ekipno prvenstvo u šahu (žene). Tereza Dejanović, najbolja na 4. ploči. Foto: ŠK Polet

Obrat je uslijedio s četiri visoke pobjede i već nakon 8. kola (igrano je 9 kola) Polet je imao osigurano 3. mjesto, a u posljednjem kolu nije mogao do 2. mjesta čak ni s eventualnom maksimalnom pobjedom.

27.09.-05.10.2019. Mali Lošinj. Državno ekipno prvenstvo u šahu (žene). Foto: ŠK Polet

Zasluge za vrlo dobar rezultat klub može prije svega zahvaliti Mirjani Medić i Terezi Dejanović, koje su osvojile po 7 bodova iz 9 partija. Obje su nagrađene plaketama kao najbolje seniorke na 2. odnosno 4. ploči. Eva Repkova je na prvoj ploči osvojila 5 bodova iz 9 partija, a Heike Roklicer je na trećoj ploči osvojila 5.5 bodova iz 9 partija.

Iz prve lige u niži rang ispale su posljednje tri ekipe na tablici.

Galerija fotografija

Prva hrvatska šahovska liga – žene

Konačni redoslijed: ŠK Draga (Rijeka) 17 (25.5), 2. ŠK Liburnija (Rijeka) 16 (28), 3. ŠK Polet (Buševec) 12 (24.5), 4. ŠK Đakovo-Lim-Mont (Đakovo) 10 (18.5), 5. ŠK Goranka (Ravna Gora) 10 (18), 6. HAŠK Mladost (Zagreb) 7 (17.5), 7. ŠŠK Konaki (Novo Virje) 7 (17.5), 8. ŠD Sisak (Sisak) 5 (12), 9. ŠK Ericsson Nikola Tesla (Zagreb) 4 (10), ŠK Kastav 2 (8.5).

Nastavi čitati

Reporter 386 - 16.09.2019.

Facebook

Izdvojeno