Poveži se s nama

HOTNEWS

Leonard Sovina – od Poleta preko Gorice do reprezentacije Hrvatske

Objavljeno

Leonard Sovina (31), dijete Buševca, postao je dio stručnog stožera novog hrvatskog izbornika Ante Čačića

Ante Čačić ja smo se našli i rekao mi je: ‘Odlučio sam da ćeš mi biti u stručnom stožeru. Pristaješ li? Naravno da nisam razmišljao ni sekunde. Ne postoji veća čast i važnija funkcija u poslu kojim se bavim. U Hrvatskoj ne postoji ništa veće od ovoga.
Tako je izgledao trenutak kad je mali Buševec dobio svog čovjeka u stručnom stožeru hrvatske reprezentacije. Leonard Sovina, nekad nogometaš Poleta, zadužen je za kondicijsku pripremu Modrića, Rakitića, Mandžukića, Kovačića i ostalih kockastih zvijezda, igrača najvećih svjetskih klubova.
– Nikakav mi to nije problem, s dosta tih igrača sam već radio, sve su to odlični dečki i nema razloga za ništa drugo osim one neke pozitivne treme. Ali nje i mora biti, bez toga nema pravog posla, ta vrsta treme dokaz je da nešto osjećamo, da ti to nešto znači – kaže Sovina.
Da priča bude još bolja, Leo je do svega ovoga došao sa samo 31 godinom. Kratku nogometnu karijeru završio je sa samo 21 godinom, kad se potpuno posvetio fakultetu, odnosno ovom poslu. A igračku karijeru počeo je u blizini roditeljske kuće.
– Krenuo sam kao klinac u Buševcu, u Poletu, u kojem sam igrao sve do jednog turnira u Novom Čiču. Na njemu smo kao pioniri igrali protiv Zagreba, bio sam tad prvi razred srednje škole. Nakon te utakmice treneri iz Zagreba pozvali su me na probu, otišao sam i ostao u Kranjčevićevoj sve do seniora – sjeća se Leo.

Fakultet i ozljede “pobijedile” nogomet
U tim je trenucima svijet u očima jednog mladog nogometaša izgledao ružičasto, pogotovo nakon što je potpisao profesionalni ugovor sa Zagrebom. No brzo se spletom okolnosti sve rasplinulo.
– Da, potpisao sam ugovor, pa otišao na jednu sezonu na posudbu u Lučko. Bila je to ona sezona u kojoj je Zagreb postao prvak, a nakon nje promijenila se uprava, ali i cijela struktura kluba. U sklopu svega toga odlučili su raskinuti ugovor sa mnom – kaže Sovina.
Iako bi se to moglo očekivati od 19-godišnjaka kojem je netko rekao da ga ne treba više, Leo nije potonuo. Ni najmanje.
– Ne, nije mi to posebno teško palo jer se tijekom te godine puno toga promijenilo u mom životu. Upisao sam Kineziološki fakultet, zatim se i ozlijedio, a kad se to povezalo, dovelo je do da sam se vratio kući, u Polet – priča svoju priču izbornikov pomoćnik.  Povratak kući značio je i polagano gašenje najviših igračkih ambicija.
– Nije to više bilo to, obveze na fakultetu bile su velike, nanizale su se i neke ozljede, pa sam nakon dvije godine odlučio prestati s igranjem i okrenuti se trenerskom poslu. Mislim da sam na vrijeme shvatio da je trenerski posao za mene bolji put od igračkog. Završio sam Kineziološki fakultet u najkraćem mogućem roku i počeo raditi – prebacuje se na aktualnu karijeru Sovina.
Prvi posao stigao je kao nastavak prakse u NK Zagrebu, klubu u kojem je koju godinu ranije bio kao igrač. Radio je u omladinskoj školi, učio se i ubrzo završio puno bliže kući. Međutim, ne zadugo.

Kad klinac dođe među seniore…
– Kad je nova uprava na čelu s Nenadom Črnkom ušla u klub, dogovorili smo se i došao sam u Goricu. Radio sam godinu i pol dana sa seniorima, sve dok nisam preselio u Lokomotivu. Sreten Ćuk, tada pomoćni trener Lokomotive, pozvao me nakon što smo surađivali u amaterskoj reprezentaciji na Regions Cupu. I odmah sam počeo raditi s prvom momčadi Lokomotive – priča Leo, koji je u prvoligašku momčad došao sa samo 26 godina.
– Problem? Ne, nije, pa radio sam i u Gorici sa seniorima, počeo sam s 24. Kad je riječ o autoritetu, mi ga i ne moramo imati toliko, ipak smo mi pomoćnici u stožeru. Uostalom, autoritet dođe sam od sebe, kad igrači vide da znaš svoj posao, godine su tu nevažne.
U Lokomotivi je ostao do danas, već pet godina, a dobar dio od toga kao dio stožera Tomislava Ivkovića, trenera s puno temperamenta. Neki će ga nazvati i kontroverznim.
– S Tomom Ivkovićem bilo je zanimljivo, ali i jako lijepo surađivati. Bio je to odnos s puno uzajamnog poštovanja, stvarno jako lijepo razdoblje, a isto vrijedi i za Antu Čačića, koji ga je naslijedio – hvali svoje šefove Sovina, koji je novog hrvatskog izbornika upoznao još 2011. godine.
– Gospodin Čačić bio je kratko u Lokomotivi i prije nego što je preuzeo Dinamo, tad smo se upoznali i prvi put surađivali. Evo, sad smo se opet sreli, dosad u Lokomotivi, a odsad u reprezentaciji – kaže Leo i dodaje:
– To je izvrstan stručnjak, jako iskusan, odličan psiholog, čovjek koji ima sjajne odnose i s igračima i sa suradnicima. S njim je užitak raditi.
Kolege iz stručnog stožera, Joea Šimunića, Antu Mišu i Marijana Mrmića od ranije nije poznavao.
– Eto, nisam ih ranije sretao, ali pred nama je vrijeme – sa smiješkom kaže Sovina, koji će unatoč angažmanu u reprezentacije i dalje nastaviti raditi u Lokomotivi.

Tih, miran, nenametljiv, dečko iz Buševca je uspio je vrlo brzo otići do vrha. Maksimalno je posvećen svom poslu, zapravo zaljubljen u ono što radi, valjda mu zato tako dobro i ide. U svemu tome treba ponekad i predahnuti, a Leo to najrađe čini nedjeljom, uz rub dobro poznatog igrališta.
– Ulovim vremena, pogledam i Goricu, ali utakmice Poleta su mi omiljena razbibriga nedjeljom. Sin i ja smo redoviti, on se igra negdje sa strane, a ja pogledam utakmicu, vidim se s prijateljima iz nogometnih krugova i uživam – zadovoljno kaže Sovina.

Na svojim ozljedama shvatio sam što sve tijelo može
Nisu ocjene u srednjoj školi bile loše, ali Kineziološki fakultet oduvijek je bio jedina opcija.
– Cijeli život sam u sportu. Kao dijete sam se bavio hrvanjem, sve do srednje škole paralelno sam trenirao hrvanje i nogomet. Sport mi je doslovno način života, valjda sam morao završiti u njemu – kaže Leo Sovina.
Kad već nije u njemu završio kao igrač, a u tome su ga spriječile i ozljede, završio je na ovaj način. Opet zbog ozljeda.
– Kroz svoje ozljede sam shvatio neke stvari, naučio koliko je važna ta fizička priprema, ali i koliko se može pomoći igračima da budu bolji. Zainteresiralo me sve to i evo me, danas sam ovdje – govori Sovina, dodajući kako danas više ni rekreativno ne igra nogomet, potpuno je posvećen trenerskom poslu.
Ali nije on baš samo kondicijski trener…
– Prvo usmjerenje mi je bio nogomet, tek sljedeće sam upisao kondicijsku pripremu. Dakle, ja sam i nogometni trener – pohvalio se Leo.

 

 

Ronaldo je vrh, ali bit će ljudi još jači, brži, skočniji…
Nogomet, kao i svijet, stalno evoluira, a tu je velika uloga ljudi koji se bave fizičkom pripremom sportaša. Recimo, jednog Maradonu, s onakvom građom, u današnjem bi nogometu “pojeli”. Sad je vrijeme “monstruma” kao što je Cristiano Ronaldo.
– E, on je fizički trenutačno na gornjoj granici – kaže Sovina i nastavlja:
– Danas je on vrh, ali ja vjerujem da u ljudskom organizmu ima još potencijala. Ne koristimo mi svoj organizam maksimalno, ima tu prostora i zato bi se u budućnosti i to moglo promijeniti. Evolucija ide svojim tijekom, a važnu ulogu na to ima i okolina, točnije očekivanja od sportaša. Što je pritisak veći, organizam dolazi pod veći podražaj i automatski povećava svoje mogućnosti.
Tu je riječ o fizičkim karakteristikama, ali naravno da sve njih nadmašuje nogometni talent.
– Najvažniji je nogometni gen, dar za igru, to je ključno. Ali naravno da su važna i brzinska i eksplozivna svojstva, karakteristike koje igrači moraju imati urođene. Ako ih nemaš, možeš se ‘prošvercati’ na nižim razinama, ali na vrhunskom nivou, gdje je vrijeme reakcije maksimalno smanjeno, nemaš šanse – pojašnjava Sovina.

U proteklih nekoliko tjedana Leo je zajedno sa svojim izbornikom i stručnim stožerom zahvaljujući dobrim igrama reprezentacije Hrvatske iz jednog sna ušao u drugi, a to je aktivno sudjelovanje na nogometnom prvenstvu Europe. Buševec i Velika Gorica će zasigurno u tim danima s pažnjom pratiti momka u trenirci sa hrvatskim grbom kako pred utakmicu kontrolira zagrijavanje Modrića, Madžukića i ostalih hrvatskih zvijezda. Neka taj san traje što duže pa makar ga dočekali i na krovu Europe.

(autor: Marko Vidalina – preneseno iz Reportera broj 346)

CityLIGHTS

FOTO Velikogoričan Filip Marijanović (19) dobio je stipendiju prestižnog Sveučilišta Cambridge, nagradili su ga gorički rotarijanci

Filip je drugi najnagrađivaniji učenik na domaćim i međunarodnim natjecanjima u povijesti Hrvatske

Objavljeno

on

Rotary klub Velika Gorica uručio je stipendiju Filipu Marijanoviću, 19-godišnjem Velikogoričanu koji uskoro odlazi studirati fiziku na prestižni Cambridge.
Filip je drugi najnagrađivaniji učenik na domaćim i međunarodnim natjecanjima u povijesti Hrvatske.

“Do sada sam sudjelovao na šest međunarodnih natjecanja. To su bile pet olimpijada iz fizike, a jedna iz astronomije i astrofizike i na njima sam osvojio tri brončane i jednu srebrnu medalju. Sada sam dobio poziv na Cambridge, što me izuzetno veseli. Zahvaljujem Rotary klubu Velika Gorica koji mi je i prošle godine dao jednokratnu novčanu pomoć za moje postignute rezultate, a što mi je pomoglo u školovanju”, kaže Filip.

20.09.2018. Filip Marijanović primio stipendiju Rotary kluba Velika Gorica. Foto: Miljenko Milanović/Cityportal.hr

Cambridge je jedno od najboljih svjetskih sveučilišta kada je u pitanju fizika i Filip će učiti od najboljih profesora. To je izniman uspjeh mladog Velikogoričana kojem je samo nebo granica.

“Prvu godinu sam upisao prirodne znanosti, izučavat ću informatiku, materijale i fiziku, a onda ću vidjeti što će donijeti vrijeme”.

20.09.2018. Filip Marijanović primio stipendiju Rotary kluba Velika Gorica. Foto: Miljenko Milanović/Cityportal.hr

Predsjednik Rotary kluba Velika Gorica Siniša Drobnjak ističe kako već godinama potiču izvrsnost kod mladih Velikogoričana, među kojima je i Filip.

“U proteklih nekoliko godina 12 djece smo poslali na jednogodišnje školovanje u Ameriku. Filip Marijanović je izuzetno perspektivan učenik, također je naš stipendist. Nedavno je sve nas ugodno iznenadio da je dobio stipendiju Cambridgea, na što smo iznimno ponosni. Već smo kontaktirali Rotary klub Cambridge i kolege zamolili da mu nastave pomagati”, kazao je Drobnjak.

Nastavi čitati

HOTNEWS

Miroslav Drljača izabran za člana Međunarodne akademije za kvalitetu

Jedini među znanstvenicima u cijeloj srednjoj i jugoistočnoj Europi

Objavljeno

on

Na sastanku Generalne skupštine IAQ – International Academy for Quality (Međunarodna akademija za kvalitetu) održanog 22.6.2018. godine u Parizu, doc. dr. sc. Miroslav Drljača jednoglasno je izabran za Pridruženog člana (Associate Member) Međunarodne akademije za kvalitetu, sa sjedištem u Milwaukee, WI, USA, kao prvi i jedini znanstvenik iz Hrvatske, ali i srednje i jugoistočne Europe. Osim Mađarske i Austrije te sada Hrvatske, niti jedna zemlja od Baltika do Jadrana i od Austrije do Grčke, nema člana Međunarodne akademije za kvalitetu.

IAQ je samostalna neprofitna nevladina organizacija kojom upralja Skupština. Članovi IAQ izabrani su kao najugledniji, aktivni protagonisti sustava upravljanja kvalitetom u svijetu. Članovi Akademije  birani su i predstavljaju svjetske regije: Azija, Amerika, Europa, Bliski istok i Afrika (EMEA). Za članstvo u IAQ pojedinci se ne mogu prijaviti, kandidirati, upisati i sl. IAQ širom svijeta prepoznaje najkvalitetnije znanstvenike i najutjecajnije pojedince liderskih sposobnosti te iznimne praktičare u području sustava upravljanja kvalitetom i poziva ih u članstvo, a da bi se postalo članom IAQ potrebno je ispuniti još niz zahtjeva koji se strogo kontroliraju. Trenutno IAQ ima 135 članova iz 37 zemalja svijeta.

 

Doc. dr. sc. Mirosalav Drljača i njegov rad na unapređenju kvalitete kao znanosti i pragmatičkog pristupa IAQ je prepoznala prije više godina i kontinuirano ga pratila. Za članstvo u IAQ predložili su ga aktualni članovi Akademije iz Finske, Austrije, Mađarske te SAD-a. Interesu IAQ za njegov rad doprinijela je njegova prepoznatljivost, ugled i doprinos kvaliteti, kako u Hrvatskoj, tako i na međunarodnoj razini. U tom smislu osobito je zapaženo da je Miroslav Drljača:

  • započeo sa specijalističkim obrazovanjem za kvalitetu 1996. godine;
  • završio specijalističko poslijediplomsko obrazovanje iz područja sustava upravljanja, a prema harmoniziranoj shemi Europske organizacije za kvalitetu i stekao osam svjetski priznatih diploma Europske organizacije za kvalitetu;
  • magistrirao (2004.) i doktorirao (2010.) na temama iz područja kvalitete;
  • Predsjednik Hrvatskog društva menadžera kvalitete od 2009. godine;
  • član brojnih domaćih i stranih znanstvenih i stručnih organizacija čija je misija kvaliteta, kao što su ASQ – Američko društvo za kvalitetu, Hrvatsko društvo za kvalitetu, Asocijacija za kvalitet u Bosni i Hercegovini, Znanstveno vijeće za promet Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i dr.;
  • objavio više od 140 znanstvenih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu na hrvatskom i engleskom jeziku;
  • počasni član The Managers of Quality and Production Association from Czestochowa, Poland (Društva menadžera kvalitete i proizvodnje, Czestochowa, Poljska);
  • sudjelovao na više od 120 međunarodnih znanstvenih skupova o kvaliteti u zemlji i inozemstvu, s javnim izlaganjem znanstvenih i stručnih radova;
  • nagrađen s najvišim priznanjima struke u Hrvatskoj, za doprinos kvaliteti i to:

Povelje Hrvatskog društva za kvalitetu za promicanje i primjenu kvalitete u hrvatskom gospodarstvu (2005);

Plakete Hrvatskog društva menadžera kvalitete (2009.),

Nagrade za životno djelo Hrvatskog društva menadžera kvalitete (2016.) i

Povelje Hrvatskog društva za kvalitetu za poseban doprinos u edukaciji i promociji kvalitete (2016.);

  • inicijator, osnivač i prvi predsjednik MSEECQI – Inicijative za kvalitetu zemalja srednje i jugoistočne Europe u okviru koje je uspijo okupiti 15 institucija, fakulteta i organizacija iz 9 zemalja;
  • izabran za predsjednika Europske organizacije za financijsko upravljanje, kontrolu i strateško planiranje;
  • da je znanstvenik;
  • organizator 10 međunarodnih znanstvenih simpozija o kvaliteti, urednik zbornika radova;
  • član uredništva nekoliko znanstvenih i stručnih časopisa u zemlji i inozemstvu;
  • recenzent u nekoliko znanstvenih časopisa u hrvatskoj i inozemstvu;
  • bio gostujući profesor na četiri najveća sveučilišta u Hrvatskoj (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek) te da je docent na Sveučilištu Sjever i da, pored ostalih, drži kolegij „Upravljanje kvalitetom“;
  • praktično radio i radi na sustavu upravljanja kvalitetom kao: savjetnik, auditor, znanstvenik, autor, urednik, recenzent, voditelj projekta i dr.

Sve ove aktivnosti trebalo je dokumentirati u procesu provjere ispunjavanja kriterija za prijem u članstvo IAQ, a koji je trajao dvije godine da bi se okončao formalnim prijemom na Generalnoj Skupštini IAQ održanoj 22.6.2018. u Parizu.

IAQ je osnovana 1966. godine zajedničkim naporima i suradnjom organizacija za kvalitetu Amerike, Japana i Europe. Pomogla je uspostaviti mnoge nacionalne i regionalne organizacije za kvalitetu i podržala Ujedinjene narode u svojim ranim nastojanjima da promovira kvalitetu u zemljama u razvoju. Trenutno, IAQ pomaže nacionalnim organizacijama kvalitete u Brazilu, Rusiji, Indiji i Kini u razvoju vlastitih kapaciteta i infrastrukture kvalitete. Članovi IAQ istaknuti su znanstvenici i iznimni stručnjaci u području sustava upravljanja kvalitetom čiji rad i doprinos je međunarodno prepoznat te koji uživaju međunarodni ugled. Pored ostalih, predsjednici IAQ bili su gurui kvalitete: Armand V. Feigenbaum (USA), Kaory Ishikawa (Japan), Tito Conti (Italia), Pal Molnar (Mađarska), a članovi Genichi Taguchi, Gopal Kanji i dr. Temeljne vrijednosti IAQ su: izvrsnost, profesionalizam, poštovanje, integritet, suosjećanje

Na Generalnoj Skupštini IAQ koja će se održati krajem rujna u Almaty u Kazakhstanu, sukladno proceduri IAQ, doc. dr. sc. Miroslav Drljača će, u 20-minutnoj power point prezentaciji, predstaviti sebe, Veliku Goricu, Zračnu luku Zagreb i Hrvatsku, članovima IAQ iz cijelog svijeta te na taj način i formalno postati dio svjetske znanstvene elite u području sustava upravljanja kvalitetom.

Naš sugrađanin Miroslava Drljača doktor je ekonomskih znanosti, znanstvena grana organizacija i menadžment te znanstveni suradnik i docent u području tehničkih znanosti – polje: tehnologija prometa i transport. Doktorirao je na Sveučilištu u Rijeci, Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Opatija u Opatiji, 2010. godine. Na istom je fakultetu magistrirao 2004. godine. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1982. godine.

Pamtimo ga po njegovim aktivnostima i zapaženim ulogama u našoj zajednici. Pamtimo ga kao sportaša i sportskog radnika, kao istaknutog zapovjednika i časnika 153. brigade HV, kao dugogodišnjeg menadžera te donedavnog predsjednika uprave i direktora Zračne luke Zagreb d.o.o., ali i kao znanstvenika i profesora.

U lipnju mjesecu ove godine dogodila su se dva iznimna događaja u njegovoj karijeri koji predstavljaju najviše priznanje struke na međunarodnoj razini. Naime, na izvanrednoj Skupštini održanoj u Zagrebu 29.6.2018. godine, doc. dr. sc. Miroslav Drljača izabran je za predsjednika FMC&SP (European Organization for Financial Management, Control and Strategic Planning – Europska organizacija za financijsko upravljanje, kontrolu i strateško planiranje), na mandat od pet godina. Sedam dana radnije, na već spomenutoj sjednici Generalne Skupštine IAQ jednoglasno je izabran za Pridruženog člana (Associate Academician) Međunarodne akademije za kvalitetu.

Sa stajališta struke, izbor u članstvo IAQ najviše je priznanje struke na svjetskoj razini za pojedinca. Međutim, iako je ovo priznanje pojedincu za njegov predan, kontinuiran i kvalitetan rad, to je ujedno priznanje i za Veliku Goricu, Republiku Hrvatsku i Zračnu luku Zagreb d.o.o. u kojoj je Miroslav Drljača zaposlen od 1994. godine.

Nastavi čitati

HOTNEWS

I ove godine u Goricu stižu Dani Europske baštine

Doznajte kakav vas program očekuje

Objavljeno

on

Dani Europske baštine u Velikoj Gorici tradicionalna su manifestacija koja će se ove godine odvijati od 24. do 28. rujna 2018. g. u prostorima Muzeja Turopolja, Starog grada Lukavca i Gradske knjižnice Velika Gorica. Ova je godina proglašena Europskom godinom kulturne baštine koju će obilježiti tema Umjetnost dijeljenja i u sklopu toga velikogorička manifestacija će se baviti Neverbalnom komunikacijom tradicijske odjeće.

U prošlosti i sadašnjosti odjeća je manifestacija kolektivnog i individualnog identiteta, ona je sredstvo komunikacije, dijeljenja i razmjene ideja i kreativnosti pojedinaca i naroda. Uz zadovoljavanje funkcionalne potrebe čovjeka za toplinom, ima estetsko i društveno značenje. U odjeću je utkana poruka, obavijesti i informacije o njezinom nositelju i njegovoj pripadnosti, u njoj su kodirana razna kulturna, religijska i svjetonazorska značenja. Otkrivanje ključa za iščitavanje poruka koje sadrži odjeća izazov je koji nudi ovogodišnji program Manifestacije.

PROGRAM

Ponedjeljak, 24. rujna 2018., 19 sati – Stari grad Lukavec, Velika Gorica, Lukavec
Promocija monografije Srce Turopolja
Monografija je retrospektiva kulturno-umjetničkog djelovanja Zajednice kulturno umjetničkih udruga Grada Velike Gorice kroz dvadeset godina, ona je ujedno promocija folklora – živućeg muzeja kulturne baštine i tradicijske odjeće u kojem odjeća funkcionira u punini ljepote, sa svrhom i namjenom koja joj osigurava održivost u budućnosti.
U okviru promocije Monografije, članica Kulturno-umjetničkog društva „Šiljakovina“ i studentica etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ivana Lučan pripremila je izložbu i reviju tradicijskog odijevanja u Turopolju. Reviju će nositi predstavnici kulturno-umjetničkih udruga Grada Velike Gorice.

Srijeda, 26. rujna 2018., 18 sati – Muzej Turopolja, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 1

Izložba: Neverbalna komunikacija tradicijske odjeće – izložba o odjeći i njezinoj ulozi u društvenom i kulturnom životu zajednice

Autorica izložbe: Marta Križaj
Marta Križaj je modna dizajnerica koja će preoblikovanjem tradicijske u suvremenu odjeću pokazati kontekst komunikacije prošlosti u sadašnjosti te promovirati modu kao pogodan medij za očuvanje, prenošenje i popularizaciju tradicijskog identiteta zajednice.

Autor fotografija Mario Žilec će pomoću medija fotografije oživjeti i prikazati svakodnevnicu turopoljskog seljaka i plemića u autentičnim interijerima i u raznim životnim prigodama, s naglaskom na odjeću koju je nosio uvijek usklađenu sa životnim situacijama u kojima se našao, poput rada, zabave, svečanosti, veselja i tuge.

Četvrtak, 27. rujna 2018. – Gradska knjižnica Velika Gorica, Velika Gorica, Zagrebačka 37
12 sati
Predavanje: Tajni jezik tekstila, Središnji odjel za odrasle
Predavač: Katarina Bušić, viša kustosica, Etnografski muzej u Zagrebu

13 sati
Radionica: Turopoljska podgutnica, radionica za djecu i mlade, Dječji odjel
Voditeljica radionice: Maja Novak

18 sati
Radionica: GRBEŽ, najstariji tradicijski turopoljski vez, radionice razmjene vještina za odrasle, Središnji odjel za odrasle
Voditelji radionice: članovi Etno udruge Kurilovec

Petak, 28. rujna 2018., Stari grad Lukavec, Velika Gorica, Lukavec

10 sati
ETNOGRAFSKI PRAKTIKUM: Predavanje: Odjeci tradicijskih stilova odijevanja u suvremenoj modi
Predavač: Marta Križaj, modna dizajnerica

10.30 – 14.30 sati
Radionica: Umijeće izrade turopoljske poculice
Voditelji radionice: članovi Etno udruge Kurilovec

Prijave za sudjelovanje na ETNOGRAFSKOM PRAKTIKUMU primaju se do srijede, 26. rujna 2018. na mail: kultura@gorica.hr
Polazak autobusa iz Zagreba u 9:00 sati, Trg I. Mažuranića 14 (ispred Etnografskog muzeja), a iz Velike Gorice, Muzej Turopolja u 9:30 sati, povratak u 15:00 sati. Prijave na mail: kultura@gorica.hr

Nastavi čitati
MEGA
ŠTARKELJ
ŠTARKELJ
EUROHERC

Reporter 375 – 06.09.2018.


Izdvojeno