Poveži se s nama

HOTNEWS

Leonard Sovina – od Poleta preko Gorice do reprezentacije Hrvatske

Objavljeno

Leonard Sovina (31), dijete Buševca, postao je dio stručnog stožera novog hrvatskog izbornika Ante Čačića

Ante Čačić ja smo se našli i rekao mi je: ‘Odlučio sam da ćeš mi biti u stručnom stožeru. Pristaješ li? Naravno da nisam razmišljao ni sekunde. Ne postoji veća čast i važnija funkcija u poslu kojim se bavim. U Hrvatskoj ne postoji ništa veće od ovoga.
Tako je izgledao trenutak kad je mali Buševec dobio svog čovjeka u stručnom stožeru hrvatske reprezentacije. Leonard Sovina, nekad nogometaš Poleta, zadužen je za kondicijsku pripremu Modrića, Rakitića, Mandžukića, Kovačića i ostalih kockastih zvijezda, igrača najvećih svjetskih klubova.
– Nikakav mi to nije problem, s dosta tih igrača sam već radio, sve su to odlični dečki i nema razloga za ništa drugo osim one neke pozitivne treme. Ali nje i mora biti, bez toga nema pravog posla, ta vrsta treme dokaz je da nešto osjećamo, da ti to nešto znači – kaže Sovina.
Da priča bude još bolja, Leo je do svega ovoga došao sa samo 31 godinom. Kratku nogometnu karijeru završio je sa samo 21 godinom, kad se potpuno posvetio fakultetu, odnosno ovom poslu. A igračku karijeru počeo je u blizini roditeljske kuće.
– Krenuo sam kao klinac u Buševcu, u Poletu, u kojem sam igrao sve do jednog turnira u Novom Čiču. Na njemu smo kao pioniri igrali protiv Zagreba, bio sam tad prvi razred srednje škole. Nakon te utakmice treneri iz Zagreba pozvali su me na probu, otišao sam i ostao u Kranjčevićevoj sve do seniora – sjeća se Leo.

Fakultet i ozljede “pobijedile” nogomet
U tim je trenucima svijet u očima jednog mladog nogometaša izgledao ružičasto, pogotovo nakon što je potpisao profesionalni ugovor sa Zagrebom. No brzo se spletom okolnosti sve rasplinulo.
– Da, potpisao sam ugovor, pa otišao na jednu sezonu na posudbu u Lučko. Bila je to ona sezona u kojoj je Zagreb postao prvak, a nakon nje promijenila se uprava, ali i cijela struktura kluba. U sklopu svega toga odlučili su raskinuti ugovor sa mnom – kaže Sovina.
Iako bi se to moglo očekivati od 19-godišnjaka kojem je netko rekao da ga ne treba više, Leo nije potonuo. Ni najmanje.
– Ne, nije mi to posebno teško palo jer se tijekom te godine puno toga promijenilo u mom životu. Upisao sam Kineziološki fakultet, zatim se i ozlijedio, a kad se to povezalo, dovelo je do da sam se vratio kući, u Polet – priča svoju priču izbornikov pomoćnik.  Povratak kući značio je i polagano gašenje najviših igračkih ambicija.
– Nije to više bilo to, obveze na fakultetu bile su velike, nanizale su se i neke ozljede, pa sam nakon dvije godine odlučio prestati s igranjem i okrenuti se trenerskom poslu. Mislim da sam na vrijeme shvatio da je trenerski posao za mene bolji put od igračkog. Završio sam Kineziološki fakultet u najkraćem mogućem roku i počeo raditi – prebacuje se na aktualnu karijeru Sovina.
Prvi posao stigao je kao nastavak prakse u NK Zagrebu, klubu u kojem je koju godinu ranije bio kao igrač. Radio je u omladinskoj školi, učio se i ubrzo završio puno bliže kući. Međutim, ne zadugo.

Kad klinac dođe među seniore…
– Kad je nova uprava na čelu s Nenadom Črnkom ušla u klub, dogovorili smo se i došao sam u Goricu. Radio sam godinu i pol dana sa seniorima, sve dok nisam preselio u Lokomotivu. Sreten Ćuk, tada pomoćni trener Lokomotive, pozvao me nakon što smo surađivali u amaterskoj reprezentaciji na Regions Cupu. I odmah sam počeo raditi s prvom momčadi Lokomotive – priča Leo, koji je u prvoligašku momčad došao sa samo 26 godina.
– Problem? Ne, nije, pa radio sam i u Gorici sa seniorima, počeo sam s 24. Kad je riječ o autoritetu, mi ga i ne moramo imati toliko, ipak smo mi pomoćnici u stožeru. Uostalom, autoritet dođe sam od sebe, kad igrači vide da znaš svoj posao, godine su tu nevažne.
U Lokomotivi je ostao do danas, već pet godina, a dobar dio od toga kao dio stožera Tomislava Ivkovića, trenera s puno temperamenta. Neki će ga nazvati i kontroverznim.
– S Tomom Ivkovićem bilo je zanimljivo, ali i jako lijepo surađivati. Bio je to odnos s puno uzajamnog poštovanja, stvarno jako lijepo razdoblje, a isto vrijedi i za Antu Čačića, koji ga je naslijedio – hvali svoje šefove Sovina, koji je novog hrvatskog izbornika upoznao još 2011. godine.
– Gospodin Čačić bio je kratko u Lokomotivi i prije nego što je preuzeo Dinamo, tad smo se upoznali i prvi put surađivali. Evo, sad smo se opet sreli, dosad u Lokomotivi, a odsad u reprezentaciji – kaže Leo i dodaje:
– To je izvrstan stručnjak, jako iskusan, odličan psiholog, čovjek koji ima sjajne odnose i s igračima i sa suradnicima. S njim je užitak raditi.
Kolege iz stručnog stožera, Joea Šimunića, Antu Mišu i Marijana Mrmića od ranije nije poznavao.
– Eto, nisam ih ranije sretao, ali pred nama je vrijeme – sa smiješkom kaže Sovina, koji će unatoč angažmanu u reprezentacije i dalje nastaviti raditi u Lokomotivi.

Tih, miran, nenametljiv, dečko iz Buševca je uspio je vrlo brzo otići do vrha. Maksimalno je posvećen svom poslu, zapravo zaljubljen u ono što radi, valjda mu zato tako dobro i ide. U svemu tome treba ponekad i predahnuti, a Leo to najrađe čini nedjeljom, uz rub dobro poznatog igrališta.
– Ulovim vremena, pogledam i Goricu, ali utakmice Poleta su mi omiljena razbibriga nedjeljom. Sin i ja smo redoviti, on se igra negdje sa strane, a ja pogledam utakmicu, vidim se s prijateljima iz nogometnih krugova i uživam – zadovoljno kaže Sovina.

Na svojim ozljedama shvatio sam što sve tijelo može
Nisu ocjene u srednjoj školi bile loše, ali Kineziološki fakultet oduvijek je bio jedina opcija.
– Cijeli život sam u sportu. Kao dijete sam se bavio hrvanjem, sve do srednje škole paralelno sam trenirao hrvanje i nogomet. Sport mi je doslovno način života, valjda sam morao završiti u njemu – kaže Leo Sovina.
Kad već nije u njemu završio kao igrač, a u tome su ga spriječile i ozljede, završio je na ovaj način. Opet zbog ozljeda.
– Kroz svoje ozljede sam shvatio neke stvari, naučio koliko je važna ta fizička priprema, ali i koliko se može pomoći igračima da budu bolji. Zainteresiralo me sve to i evo me, danas sam ovdje – govori Sovina, dodajući kako danas više ni rekreativno ne igra nogomet, potpuno je posvećen trenerskom poslu.
Ali nije on baš samo kondicijski trener…
– Prvo usmjerenje mi je bio nogomet, tek sljedeće sam upisao kondicijsku pripremu. Dakle, ja sam i nogometni trener – pohvalio se Leo.

 

 

Ronaldo je vrh, ali bit će ljudi još jači, brži, skočniji…
Nogomet, kao i svijet, stalno evoluira, a tu je velika uloga ljudi koji se bave fizičkom pripremom sportaša. Recimo, jednog Maradonu, s onakvom građom, u današnjem bi nogometu “pojeli”. Sad je vrijeme “monstruma” kao što je Cristiano Ronaldo.
– E, on je fizički trenutačno na gornjoj granici – kaže Sovina i nastavlja:
– Danas je on vrh, ali ja vjerujem da u ljudskom organizmu ima još potencijala. Ne koristimo mi svoj organizam maksimalno, ima tu prostora i zato bi se u budućnosti i to moglo promijeniti. Evolucija ide svojim tijekom, a važnu ulogu na to ima i okolina, točnije očekivanja od sportaša. Što je pritisak veći, organizam dolazi pod veći podražaj i automatski povećava svoje mogućnosti.
Tu je riječ o fizičkim karakteristikama, ali naravno da sve njih nadmašuje nogometni talent.
– Najvažniji je nogometni gen, dar za igru, to je ključno. Ali naravno da su važna i brzinska i eksplozivna svojstva, karakteristike koje igrači moraju imati urođene. Ako ih nemaš, možeš se ‘prošvercati’ na nižim razinama, ali na vrhunskom nivou, gdje je vrijeme reakcije maksimalno smanjeno, nemaš šanse – pojašnjava Sovina.

U proteklih nekoliko tjedana Leo je zajedno sa svojim izbornikom i stručnim stožerom zahvaljujući dobrim igrama reprezentacije Hrvatske iz jednog sna ušao u drugi, a to je aktivno sudjelovanje na nogometnom prvenstvu Europe. Buševec i Velika Gorica će zasigurno u tim danima s pažnjom pratiti momka u trenirci sa hrvatskim grbom kako pred utakmicu kontrolira zagrijavanje Modrića, Madžukića i ostalih hrvatskih zvijezda. Neka taj san traje što duže pa makar ga dočekali i na krovu Europe.

(autor: Marko Vidalina – preneseno iz Reportera broj 346)

HOTNEWS

Danas je Dan materinjeg jezika – Turopoljci, pospominjajte se po domaći!

Hrvatski jezik bogat je što zbog riječnika, to zbog dijalekata kojima se diljem Hrvatske priča – dio je to tradicije. Sigurni smo da naši Turopoljci i dan danas njeguju svoje lijepo ‘kaj’

Objavljeno

on

Međunarodni dan materinjeg jezika obilježava se svake godine od 21. veljače 2000. godine s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinjeg jezika te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti. UNESCO kao organizacija Ujedinjenih naroda za promicanje suradnje među narodima na područjima obrazovanja, znanosti i kulture odredila je upravo današnji datum kao dan za obilježavanje. Istog datuma započinje i Mjesec hrvatskog jezika, koji svake godine obilježava Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, te završava 17. ožujka, kad je bila objavljena “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika”, davne 1967. godine.

Mjesec hrvatskoga jezika logično zaokružuje priču o hrvatskom jeziku – jeziku naše pismenosti, kulture i identiteta. Slobodno se razvija, njime se slobodno piše i govori, a od 1. srpnja 2012. postao je i službeni jezik Europske unije. Dani hrvatskoga jezika slave se od 1991. godine.

Dijalekt je nešto što naš jezik čini bogatijim, a mnogi Turopoljci u vlastitom domu s obitelji vole se ‘pospominjati’ na kajkavskom dijalektu. I zato…

Deklice i dečeci dragog nam turopoljskog kraja, denes se slobodno prešećite po tratuvaru i rečite kteru lepu turopoljsku reč susedima, a snehe dok fanjke doma kuvaju, vredno ručak spravljaju, u to ime slobodno spiju jednu kupicu, popevaju si turopoljsku kiticu i potancaju! Mam bu Vam dan lepši!

 

Nastavi čitati

HOTNEWS

Četiri gorička vrtića vratila stari sjaj nakon obnove

Uz pomoć Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Grad Velika Gorica u 2018. godini uspješno je obnovio Dječje vrtiće Lojtrica, Ciciban i Žirek

Objavljeno

on

Protekla 2018. godina bila je plodonosna za obnovu dječjih vrtića. Naime, projekte je u sklopu javnog poziva Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku usmjerene na poboljšanje materijalnih uvjeta u predškolskim ustanovama za ulaganja na objektima četiri dječja vrtića uspješno prijavio i Grad Velika Gorica

Opremljeno je dječje igralište za Dječji vrtić Ciciban u Ulici Vladimira Vidrića, sanirana je zgrada Dječjeg vrtića Lojtrica u Velikoj Mlaki, te su zamijenjene vanjske ograde na dva objekta Dječjeg vrtića Žirek u Koprivničkoj ulici i Ulici kralja Stjepana Tomaševića. U okviru ovog poziva izrađen  je i glavni projekt energetske obnove za Dječji vrtić Žirek u Koprivničkoj ulici, u cilju novih ulaganja u energetsku obnovu ustanova odgoja i obrazovanja koju Grad Velika Gorica kontinuirano provodi.

Ukupna sredstva koja su uložena u obnovu spomenutih četiri objekata iznose 1.200.000,00 kuna uz doprinos Ministarstva u iznosu od 270.000,00 kuna.

Nastavi čitati

HOTNEWS

Jeste li znali? Za 104 dana hodanjem kroz Hrvatsku…

2109 kilometara od Iloka do Prevlake – Nikola Horvat predstavlja knjigu o Croatian Long Distance Trailu

Objavljeno

on

Nikola Horvat će doživljaje i iskustva s hodanja kroz Hrvatsku ispričati 26. veljače u 19 sati, u Vijećnici POU VG, te pokazati kroz video i foto sadržaje. Naime, s grupom istomišljenika osnovao je udrugu Long Distance Trail Hrvatska koja je marljivo radila na trasiranju onoga što će postati najduža i gotovo jedina dugoprugaška staza za hodanje u Hrvatskoj.

Ideja zbog koje je knjiga  ‘Upoznaj Hrvatsku osobno:Teslin priručnik za hodače’ nastala, bilo je prethodno iskustvo autora koji je propješačio najpoznatiju takvu stazu u svijetu – Pacific Crest Trail. Stoga se ista može smatrati svojevrsnim priručnikom kako bi se drugi potencijalni hodači upustili u avanturu dugačku 2109 kilometara – od Iloka do Prevlake.

Ovaj priručnik je namijenjen apsolutno svima, neovisno o iskustvu u hodanju na duge staze, a koji sadrži mnoštvo informacija korisnih za Croatian Long Distance Trail.

 

Nastavi čitati

Reporter 378 - 20.12.2018.

Facebook

Izdvojeno