Povežite se s nama

HOTNEWS

Leonard Sovina – od Poleta preko Gorice do reprezentacije Hrvatske

Objavljeno

na

Leonard Sovina (31), dijete Buševca, postao je dio stručnog stožera novog hrvatskog izbornika Ante Čačića

Ante Čačić ja smo se našli i rekao mi je: ‘Odlučio sam da ćeš mi biti u stručnom stožeru. Pristaješ li? Naravno da nisam razmišljao ni sekunde. Ne postoji veća čast i važnija funkcija u poslu kojim se bavim. U Hrvatskoj ne postoji ništa veće od ovoga.
Tako je izgledao trenutak kad je mali Buševec dobio svog čovjeka u stručnom stožeru hrvatske reprezentacije. Leonard Sovina, nekad nogometaš Poleta, zadužen je za kondicijsku pripremu Modrića, Rakitića, Mandžukića, Kovačića i ostalih kockastih zvijezda, igrača najvećih svjetskih klubova.
– Nikakav mi to nije problem, s dosta tih igrača sam već radio, sve su to odlični dečki i nema razloga za ništa drugo osim one neke pozitivne treme. Ali nje i mora biti, bez toga nema pravog posla, ta vrsta treme dokaz je da nešto osjećamo, da ti to nešto znači – kaže Sovina.
Da priča bude još bolja, Leo je do svega ovoga došao sa samo 31 godinom. Kratku nogometnu karijeru završio je sa samo 21 godinom, kad se potpuno posvetio fakultetu, odnosno ovom poslu. A igračku karijeru počeo je u blizini roditeljske kuće.
– Krenuo sam kao klinac u Buševcu, u Poletu, u kojem sam igrao sve do jednog turnira u Novom Čiču. Na njemu smo kao pioniri igrali protiv Zagreba, bio sam tad prvi razred srednje škole. Nakon te utakmice treneri iz Zagreba pozvali su me na probu, otišao sam i ostao u Kranjčevićevoj sve do seniora – sjeća se Leo.

Fakultet i ozljede “pobijedile” nogomet
U tim je trenucima svijet u očima jednog mladog nogometaša izgledao ružičasto, pogotovo nakon što je potpisao profesionalni ugovor sa Zagrebom. No brzo se spletom okolnosti sve rasplinulo.
– Da, potpisao sam ugovor, pa otišao na jednu sezonu na posudbu u Lučko. Bila je to ona sezona u kojoj je Zagreb postao prvak, a nakon nje promijenila se uprava, ali i cijela struktura kluba. U sklopu svega toga odlučili su raskinuti ugovor sa mnom – kaže Sovina.
Iako bi se to moglo očekivati od 19-godišnjaka kojem je netko rekao da ga ne treba više, Leo nije potonuo. Ni najmanje.
– Ne, nije mi to posebno teško palo jer se tijekom te godine puno toga promijenilo u mom životu. Upisao sam Kineziološki fakultet, zatim se i ozlijedio, a kad se to povezalo, dovelo je do da sam se vratio kući, u Polet – priča svoju priču izbornikov pomoćnik.  Povratak kući značio je i polagano gašenje najviših igračkih ambicija.
– Nije to više bilo to, obveze na fakultetu bile su velike, nanizale su se i neke ozljede, pa sam nakon dvije godine odlučio prestati s igranjem i okrenuti se trenerskom poslu. Mislim da sam na vrijeme shvatio da je trenerski posao za mene bolji put od igračkog. Završio sam Kineziološki fakultet u najkraćem mogućem roku i počeo raditi – prebacuje se na aktualnu karijeru Sovina.
Prvi posao stigao je kao nastavak prakse u NK Zagrebu, klubu u kojem je koju godinu ranije bio kao igrač. Radio je u omladinskoj školi, učio se i ubrzo završio puno bliže kući. Međutim, ne zadugo.

Kad klinac dođe među seniore…
– Kad je nova uprava na čelu s Nenadom Črnkom ušla u klub, dogovorili smo se i došao sam u Goricu. Radio sam godinu i pol dana sa seniorima, sve dok nisam preselio u Lokomotivu. Sreten Ćuk, tada pomoćni trener Lokomotive, pozvao me nakon što smo surađivali u amaterskoj reprezentaciji na Regions Cupu. I odmah sam počeo raditi s prvom momčadi Lokomotive – priča Leo, koji je u prvoligašku momčad došao sa samo 26 godina.
– Problem? Ne, nije, pa radio sam i u Gorici sa seniorima, počeo sam s 24. Kad je riječ o autoritetu, mi ga i ne moramo imati toliko, ipak smo mi pomoćnici u stožeru. Uostalom, autoritet dođe sam od sebe, kad igrači vide da znaš svoj posao, godine su tu nevažne.
U Lokomotivi je ostao do danas, već pet godina, a dobar dio od toga kao dio stožera Tomislava Ivkovića, trenera s puno temperamenta. Neki će ga nazvati i kontroverznim.
– S Tomom Ivkovićem bilo je zanimljivo, ali i jako lijepo surađivati. Bio je to odnos s puno uzajamnog poštovanja, stvarno jako lijepo razdoblje, a isto vrijedi i za Antu Čačića, koji ga je naslijedio – hvali svoje šefove Sovina, koji je novog hrvatskog izbornika upoznao još 2011. godine.
– Gospodin Čačić bio je kratko u Lokomotivi i prije nego što je preuzeo Dinamo, tad smo se upoznali i prvi put surađivali. Evo, sad smo se opet sreli, dosad u Lokomotivi, a odsad u reprezentaciji – kaže Leo i dodaje:
– To je izvrstan stručnjak, jako iskusan, odličan psiholog, čovjek koji ima sjajne odnose i s igračima i sa suradnicima. S njim je užitak raditi.
Kolege iz stručnog stožera, Joea Šimunića, Antu Mišu i Marijana Mrmića od ranije nije poznavao.
– Eto, nisam ih ranije sretao, ali pred nama je vrijeme – sa smiješkom kaže Sovina, koji će unatoč angažmanu u reprezentacije i dalje nastaviti raditi u Lokomotivi.

Tih, miran, nenametljiv, dečko iz Buševca je uspio je vrlo brzo otići do vrha. Maksimalno je posvećen svom poslu, zapravo zaljubljen u ono što radi, valjda mu zato tako dobro i ide. U svemu tome treba ponekad i predahnuti, a Leo to najrađe čini nedjeljom, uz rub dobro poznatog igrališta.
– Ulovim vremena, pogledam i Goricu, ali utakmice Poleta su mi omiljena razbibriga nedjeljom. Sin i ja smo redoviti, on se igra negdje sa strane, a ja pogledam utakmicu, vidim se s prijateljima iz nogometnih krugova i uživam – zadovoljno kaže Sovina.

Na svojim ozljedama shvatio sam što sve tijelo može
Nisu ocjene u srednjoj školi bile loše, ali Kineziološki fakultet oduvijek je bio jedina opcija.
– Cijeli život sam u sportu. Kao dijete sam se bavio hrvanjem, sve do srednje škole paralelno sam trenirao hrvanje i nogomet. Sport mi je doslovno način života, valjda sam morao završiti u njemu – kaže Leo Sovina.
Kad već nije u njemu završio kao igrač, a u tome su ga spriječile i ozljede, završio je na ovaj način. Opet zbog ozljeda.
– Kroz svoje ozljede sam shvatio neke stvari, naučio koliko je važna ta fizička priprema, ali i koliko se može pomoći igračima da budu bolji. Zainteresiralo me sve to i evo me, danas sam ovdje – govori Sovina, dodajući kako danas više ni rekreativno ne igra nogomet, potpuno je posvećen trenerskom poslu.
Ali nije on baš samo kondicijski trener…
– Prvo usmjerenje mi je bio nogomet, tek sljedeće sam upisao kondicijsku pripremu. Dakle, ja sam i nogometni trener – pohvalio se Leo.

 

 

Ronaldo je vrh, ali bit će ljudi još jači, brži, skočniji…
Nogomet, kao i svijet, stalno evoluira, a tu je velika uloga ljudi koji se bave fizičkom pripremom sportaša. Recimo, jednog Maradonu, s onakvom građom, u današnjem bi nogometu “pojeli”. Sad je vrijeme “monstruma” kao što je Cristiano Ronaldo.
– E, on je fizički trenutačno na gornjoj granici – kaže Sovina i nastavlja:
– Danas je on vrh, ali ja vjerujem da u ljudskom organizmu ima još potencijala. Ne koristimo mi svoj organizam maksimalno, ima tu prostora i zato bi se u budućnosti i to moglo promijeniti. Evolucija ide svojim tijekom, a važnu ulogu na to ima i okolina, točnije očekivanja od sportaša. Što je pritisak veći, organizam dolazi pod veći podražaj i automatski povećava svoje mogućnosti.
Tu je riječ o fizičkim karakteristikama, ali naravno da sve njih nadmašuje nogometni talent.
– Najvažniji je nogometni gen, dar za igru, to je ključno. Ali naravno da su važna i brzinska i eksplozivna svojstva, karakteristike koje igrači moraju imati urođene. Ako ih nemaš, možeš se ‘prošvercati’ na nižim razinama, ali na vrhunskom nivou, gdje je vrijeme reakcije maksimalno smanjeno, nemaš šanse – pojašnjava Sovina.

U proteklih nekoliko tjedana Leo je zajedno sa svojim izbornikom i stručnim stožerom zahvaljujući dobrim igrama reprezentacije Hrvatske iz jednog sna ušao u drugi, a to je aktivno sudjelovanje na nogometnom prvenstvu Europe. Buševec i Velika Gorica će zasigurno u tim danima s pažnjom pratiti momka u trenirci sa hrvatskim grbom kako pred utakmicu kontrolira zagrijavanje Modrića, Madžukića i ostalih hrvatskih zvijezda. Neka taj san traje što duže pa makar ga dočekali i na krovu Europe.

(autor: Marko Vidalina – preneseno iz Reportera broj 346)

HOTNEWS

Lumidea i UčiLab grade svakodnevicu u kojoj djeca razvijaju znanje, vještine i samopouzdanje

Objavljeno

na

Foto: Perica Marina

U brzorastućem velikogoričkom kvartu usred građevinskog zamaha te u jednom od najperspektivnijih gradskih područja, niknula je jedna malena obrazovna ustanova s velikim potencijalom.

Lucija, Ana, Matea i Petra učiteljice su razredne nastave i čine stručan vodeći kadar u ovoj goričkoj odgojno-obrazovnoj priči.

Kako to obično i bude među ženama, sve je krenulo jednom uobičajenom nedjeljnom kavom koja se naposlijetku pretvorila u lijepu poslovnu priču.

Lumidea –  prostor rane komunikacije, dječjeg razvoja i podrške roditeljstvu

Lucija je začetnica cjelokupne ideje o Lumidei, da ona kao takva postane prostor rane komunikacije, dječjeg razvoja i podrške roditeljstvu u ovim izazovnim vremenima te da prati dijete od najranijih koraka pa sve do školskih klupa. Zato s ponosom može za sebe reći da je njen Baby Signs ® centar prvi centar takve vrste ne samo u Velikoj Gorici, već i u Hrvatskoj. Program kao takav osmislile su psihologinje dr. Linda Acredolo i dr. Susan Goodwyn na temelju dugogodišnjeg istraživanja te je prvi znanstveno utemljen program ove vrste u svijetu. Skromna i nadasve simpatična Lucija govori o Baby signs ® metodi kao načinu na koji se potiče rana komunikacija između roditelja i beba pomoću jednostavnih znakova koje djeca mogu koristiti prije nego što progovore. Kao majka troje djece i sama se u svom privatnom životu uvjerila koliko je ova metoda olakšala njenu komunikaciju s djecom kojoj je to omogućilo da izraze svoje potrebe, smanje frustraciju zbog nemogućnosti razumijevanja te im potaknulo razvoj govora.

Magistra primarnog obrazovanja sa smjerom engleskoj jezika, certificirani Baby Signs ® instruktor te vlasnica licence za BS Hrvatska i sveučilišni specijalist Prava djece sa specijalizacijom u području mentalnog zdravlja – svim tim titulama Lucija se može itekako ponositi, a osim Baby Signs ® tečaja, nudi i tečaj engleskog jezika za djecu predškolske dobi te pripremu za predškolarce koja je već krenula s radom.

UčiLab omogućuje učenicima ‘da u opuštenoj atmosferi pišu domaću zadaću i ponavljaju gradivo za pisane i usmene provjere znanja’

Ljubav prema poučavanju gradim kroz više od deset godina u radu s najmlađima, u početcima kao učiteljica engleskog jezika, radeći s bebama i djecom od 3 mjeseca do 12 godina. S vremenom sam shvatila da djeca najbolje uče u opuštenom okruženju i kada im je zabavno – kad jezik postane igra. Također, kao roditelj uvidjela sam koliko je izazovno pronaći kvalitetan, opušten i razvojno primjeren program engleskog jezika za malu djecu i tada se rodila ideja o „Little English“. – rekla nam je.

A dok je Lucija predstavljala svoj dio djelatnosti, iza fotoobjektiva smješkale su se dvije učiteljice, Lucijine kolegice i prijateljice – Matea i Petra. Njihova ideja u UčiLabu spominjala se dulje vrijeme, no nije izašla na svjetlo dana do one sudbonosne kave.

Lucija nam je rekla da otvara svoj Lumidea centar i da ima nekoliko slobodnih termina u svom poslovnom prostoru kroz radni tjedan i vikend za popuniti te nas pitala da razmislimo jesmo li otvorene za kakav oblik suradnje. Nismo morale dugo razmišljati, kroz smijeh nam kažu djevojke: Pogledale smo se i sve smo znale.

Kako su obje učiteljice, a Petra i majka dvoje školaraca, svjesne su današnjih izazova s kojima se susreću učenici, ali i roditelji. Sve je više djece iz područja razredne nastave na instrukcijama, kažu nam. U ovo moderno doba djeca većinu vremena provode pred ekranima što svakako utječe na njihovu koncentraciju i pažnju, kako u školi tako i kod kuće. Sve je više roditelja koji traže dodatnu pomoć u učenju za svoju djecu. Tu nastupa UčiLab u kojem pružamo podršku i djeci i roditeljima. Omogućujemo učenicima koji dolaze k nama da u opuštenoj atmosferi pišu domaću zadaću i ponavljaju gradivo za pisane i usmene provjere znanja. Naglasak je na radu u manjim skupinama, kako bi se učiteljice mogle i individualno posvetiti djeci i njihovim potrebama. „Mjesto gdje nestaju sve školske brige“, slogan je kojim se vodimo, a svakako smatramo, poučene vlastitim iskustvom i radu s djecom, da je redovito pisanje domaćih zadaća, barem od 1.do 4. razreda, osnovni preduvjet za znanje i uspjeh, ali i za usvajanje osnovnih radnih navika.

Petra kao majka dvoje djece dodaje kako je i u njenom slučaju vrlo teško kada roditelj sam pokušava napraviti nešto s djecom. Kroz smijeh nam kaže da iako je i sama učiteljica, njena joj djeca vrlo često znaju reći da „ona ne zna dobro riješiti zadatak“ ili da „njihova učiteljica to nije objasnila na taj način  i da to sigurno nije tako kako ona kaže“.

Vrlo često nam roditelji dolaze na informacije sa sličnim pričama, a jako puno njih upisuje djecu u produženi boravak, što zbog posla i radnog vremena, ali i zbog atmosfere u školi u kojoj će djeca uglavnom odraditi domaće zadaće na koje bi se kod kuće teško „natjerali“, dodaje Matea. Kada se pisanje domaće zadaće i učenje odvija uz kontinuiranu podršku i aktivno praćenje učitelja, djeca su suradljiva i pokazuju interes. Nema distraktora poput TV-a i mobitela kao kod kuće i dugoročno se počnu osjećati bolje i uspješnije kada i sami uvide da njihov kontinuirani rad i trud pokazuje rezultate.

Ljubav kao motivacija

Kako bi se djeca u UčiLabu osjećala ugodno i zadovoljno, svaki dan će imati na raspolaganju osvježavajući prirodni napitak i zdravi „snack“, a slobodno će vrijeme nakon učenja i pisanja domaćih zadaća moći iskoristiti na kreativan način. Obje magistre primarnog obrazovanja, s dugogodišnjim iskustvom rada u jednoj velikogoričkoj školi uvjerene su da će roditelji prepoznati dobrobiti UčiLaba. Kada ih pitamo što ih motivira da i nakon škole rade sa školarcima, jednoglasno kažu – ljubav. Ljubav prema djeci nas pokreće, kao i želja da današnjim generacijama, pred kojima stoji jako puno izazova, olakšamo ovo đačko doba koje bi zaista trebalo biti najljepše, a ne najstresnije. Djevojke u pripremi imaju i brojne radionice kojima će moći pristupiti roditelji i djeca, no ne žele još otkriti sve detalje. Nešto mora biti i iznenađenje, kažu nam.

Kako se razgovor s djevojkama iz UčiLaba primicao kraju, pažnju nam je privukla zanimljiva radionica još jedne učiteljice i kolegice iz Lumidee – Ane. Oprema malih znanstvenika, eksperimentalni pribor, a ponajviše smijeh djece orio se prostorijom dok su emitirali erupciju vulkana.

Voditeljica Tinker Labs centra u Velikoj Gorici, vođena vlastitim roditeljskim iskustvom i željom da djeci omogući kvalitetno, poticajno i kreativno okruženje za učenje, posvetila se radu s najmlađima kroz inovativne edukacijske programe. Tinker Labs je edukativni centar koji kroz STEAM radionice potiče dječju znatiželju, kreativnost i istraživački duh. Programi su namijenjeni djeci od 3 do 14 godina i temelje se na učenju kroz igru, eksperimente i praktičan rad u manjim skupinama, uz individualizirani pristup svakom djetetu, kaže nam vesela i simpatična učiteljica Ana.

 

Osmijeh na dječjim licima nakon razgovora s ovim mladim učiteljicama govorio je više od 1000 riječi. Želimo im puno sreće u njihovom radu, a sve zainteresirane roditelje pozivamo da se jave na kontakt mail: [email protected], [email protected], [email protected] te prijave svoje dijete što prije na željeni program. Grupe se popunjavaju iz dana u dan i zato s prijavom svakako ne čekajte predugo.

Njihov rad možete pratiti i na sljedećim linkovima: UčiLab, Tinker LabsLumidea.

 

 

Foto: Perica Marina

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Sudar dvaju automobila na Zagrebačkoj

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Cityportal.hr

Na semaforu u Zagrebačkoj ulici, kod Pučkog otvorenog učilišta dogodio se prometni sudar u kojem je jedno vozilo udarilo u stražnji dio drugog automobila. Za sada nema informacija o ozlijeđenima.

Promet se odvija jednim trakom pa savjetujemo da pripazite.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Djeca i mladi u fokusu: Velika Gorica ulaže milijune u zelenu infrastrukturu

Ukupna vrijednost projekta „Dječja zelena mreža – plemeniti Pauković“ iznosi 5.279.323,66 eura, pri čemu se 4.448.696,98 eura financira bespovratnim sredstvima Europske unije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Mario Žilec

Velika Gorica nastavlja s intenzivnim ulaganjima u održivi urbani razvoj, a najnoviji projekt pod nazivom „Dječja zelena mreža – plemeniti Pauković“ dodatno učvršćuje taj smjer. Ukupna vrijednost svih aktualnih zelenih inicijativa u gradu, uključujući i projekt Pauk u VG, doseže oko 6,5 milijuna eura.

Novi projekt osmišljen je kao odgovor na potrebe suvremenih generacija koje sve više traže zdravije, sigurnije i klimatski otpornije životno okruženje. Riječ je o inkluzivnom konceptu koji obuhvaća sve društvene skupine, s ciljem podizanja kvalitete života za sve građane.

U središtu projekta nalazi se ideja povezivanja ključnih javnih prostora kroz sustav zelene infrastrukture. Plan uključuje umrežavanje sedam urbanih lokacija i tri koridora u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, čime bi se stvorio koherentan i održiv gradski prostor.

Projektna rješenja razvijena su u skladu s načelima Novog europskog Bauhausa te pristupom rješenja temeljenih na prirodi (Nature-Based Solutions), što bi trebalo osigurati dugoročnu održivost, otpornost i funkcionalnost prostora.

Ukupna vrijednost projekta „Dječja zelena mreža – plemeniti Pauković“ iznosi 5.279.323,66 eura, pri čemu se 4.448.696,98 eura financira bespovratnim sredstvima Europske unije kroz Program Konkurentnost i kohezija 2021.–2027..

Gradonačelnik Krešimir Ačkar naglasio je značaj projekta za razvoj grada:

„Ovaj projekt predstavlja važan korak u razvoju Velike Gorice kao grada koji sustavno ulaže u kvalitetu života svojih građana. Kroz ‘Dječju zelenu mrežu’ stvaramo povezane, sigurne i zelene prostore namijenjene prvenstveno djeci i mladima, ali i svim našim sugrađanima. Posebno nas veseli što su prepoznati i na europskoj razini te sufinancirani sredstvima Europske unije. Nastavljamo graditi Goricu kao moderan, održiv i uključiv grad budućnosti.“

Ovim ulaganjima Velika Gorica dodatno potvrđuje svoju orijentaciju prema razvoju zelene infrastrukture i stvaranju otpornog urbanog prostora s naglaskom na dugoročno poboljšanje životnih uvjeta svojih stanovnika.

Nastavite čitati

Crna kronika

VIDEO Pokušaj provale u Velikoj Buni! Provalnik razvaljivao vrata dok je žena bila u kući, sve je zabilježila kamerom

“Čula sam kao da vrata lupaju”.

Objavljeno

na

U Velikoj Buni danas je zabilježen pokušaj provale u obiteljsku kuću. Nepoznati muškarac pokušao je nasilno ući kroz vrata terase, no pobjegao je nakon što ga je vlasnica primijetila i posegnula za mobitelom.

“Ja danas nisam trebala biti doma nego na poslu, ali sam zbog nekih okolnosti slučajno ostalo doma. Kad je muž otišao, oni su počeli tu lupat, a ja sam bila gore na katu. Čula sam kao da vrata lupaju i nakon kratke pauze, počelo je opet. Kad sam se spuštala s kata, pogledam prema terasi, a ono čovjek nogom pokušava provaliti vrata”, ispričala nam je Vlatka Zgurić Dobrenić, u čiju je kuću provalnik pokušao ući.

Kada mu se približila, muškarac je počeo vikati kako ga netko progoni i želi napasti. U trenutku kada je pokušala snimiti situaciju mobitelom, udaljio se s mjesta događaja.

Vlatka je potom pokušala predvidjeti njegov smjer kretanja kroz kuću, a kako navodi, muškarac je pobjegao vozilom, plavim Golfom s koprivničkim registracijama.

O događaju je odmah obaviještena policija koja je obavila očevid.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Djeca iz vrtića i škola posjetila Vodocrpilište i učila o važnosti vode

Ovakvi posjeti dio su kontinuiranih aktivnosti VG Vodoopskrbe usmjerenih na edukaciju najmlađih, s ciljem razvijanja svijesti o važnosti očuvanja prirodnih resursa od najranije dobi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Cityportal.hr

Povodom Svjetskog dana voda, a u sklopu edukativnih aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti o važnosti očuvanja vode, danas su djelatnici VG Vodoopskrbe ugostili djecu iz vrtića Žirek. Mališani su imali priliku iz prve ruke saznati kako voda dolazi od crpilišta do njihovih domova te zašto je važno odgovorno se odnositi prema ovom dragocjenom resursu.

Kroz zanimljivo i prilagođeno predstavljanje, djeci je objašnjen cijeli proces – od zahvaćanja vode iz podzemnih izvora pa sve do slavina u kućanstvima. Poseban naglasak stavljen je na očuvanje vode i njezinu svakodnevnu važnost.

„Moram reći da mi je stvarno veliko zadovoljstvo što ih možemo uputiti na koji način voda dolazi od našeg crpilišta iz zemlje do njihovih slavina u kućama i da ih uputimo na važnost očuvanja vode“, istaknuo je direktor VG Vodoopskrbe d.o.o. Ivan Rak.

Osim edukativnog dijela, za najmlađe je organizirano i prigodno druženje. Djeci je podijeljena svježa pitka voda iz sustava, poslužena na način koji dodatno naglašava njezinu prirodnu kvalitetu, kao i slatki zalogaji – bomboni iz košare te svježe kiflice, što je dodatno razveselilo male posjetitelje.

Direktor Rak osvrnuo se i na kvalitetu vode u ovom području, naglasivši njezine prednosti.

„Prema analizama koje su rađene u Republici Hrvatskoj, mi smo sigurno u top području u Republici Hrvatskoj po kvaliteti vode. Jest da je naša voda relativno tvrda za ove pojmove, ali to ne znači da je nezdrava za piće. Naprotiv, tvrđa voda je puno zdravija za piće“.

Ovakvi posjeti dio su kontinuiranih aktivnosti VG Vodoopskrbe usmjerenih na edukaciju najmlađih, s ciljem razvijanja svijesti o važnosti očuvanja prirodnih resursa od najranije dobi.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno