Povežite se s nama

HOTNEWS

Leonard Sovina – od Poleta preko Gorice do reprezentacije Hrvatske

Objavljeno

na

Leonard Sovina (31), dijete Buševca, postao je dio stručnog stožera novog hrvatskog izbornika Ante Čačića

Ante Čačić ja smo se našli i rekao mi je: ‘Odlučio sam da ćeš mi biti u stručnom stožeru. Pristaješ li? Naravno da nisam razmišljao ni sekunde. Ne postoji veća čast i važnija funkcija u poslu kojim se bavim. U Hrvatskoj ne postoji ništa veće od ovoga.
Tako je izgledao trenutak kad je mali Buševec dobio svog čovjeka u stručnom stožeru hrvatske reprezentacije. Leonard Sovina, nekad nogometaš Poleta, zadužen je za kondicijsku pripremu Modrića, Rakitića, Mandžukića, Kovačića i ostalih kockastih zvijezda, igrača najvećih svjetskih klubova.
– Nikakav mi to nije problem, s dosta tih igrača sam već radio, sve su to odlični dečki i nema razloga za ništa drugo osim one neke pozitivne treme. Ali nje i mora biti, bez toga nema pravog posla, ta vrsta treme dokaz je da nešto osjećamo, da ti to nešto znači – kaže Sovina.
Da priča bude još bolja, Leo je do svega ovoga došao sa samo 31 godinom. Kratku nogometnu karijeru završio je sa samo 21 godinom, kad se potpuno posvetio fakultetu, odnosno ovom poslu. A igračku karijeru počeo je u blizini roditeljske kuće.
– Krenuo sam kao klinac u Buševcu, u Poletu, u kojem sam igrao sve do jednog turnira u Novom Čiču. Na njemu smo kao pioniri igrali protiv Zagreba, bio sam tad prvi razred srednje škole. Nakon te utakmice treneri iz Zagreba pozvali su me na probu, otišao sam i ostao u Kranjčevićevoj sve do seniora – sjeća se Leo.

Fakultet i ozljede “pobijedile” nogomet
U tim je trenucima svijet u očima jednog mladog nogometaša izgledao ružičasto, pogotovo nakon što je potpisao profesionalni ugovor sa Zagrebom. No brzo se spletom okolnosti sve rasplinulo.
– Da, potpisao sam ugovor, pa otišao na jednu sezonu na posudbu u Lučko. Bila je to ona sezona u kojoj je Zagreb postao prvak, a nakon nje promijenila se uprava, ali i cijela struktura kluba. U sklopu svega toga odlučili su raskinuti ugovor sa mnom – kaže Sovina.
Iako bi se to moglo očekivati od 19-godišnjaka kojem je netko rekao da ga ne treba više, Leo nije potonuo. Ni najmanje.
– Ne, nije mi to posebno teško palo jer se tijekom te godine puno toga promijenilo u mom životu. Upisao sam Kineziološki fakultet, zatim se i ozlijedio, a kad se to povezalo, dovelo je do da sam se vratio kući, u Polet – priča svoju priču izbornikov pomoćnik.  Povratak kući značio je i polagano gašenje najviših igračkih ambicija.
– Nije to više bilo to, obveze na fakultetu bile su velike, nanizale su se i neke ozljede, pa sam nakon dvije godine odlučio prestati s igranjem i okrenuti se trenerskom poslu. Mislim da sam na vrijeme shvatio da je trenerski posao za mene bolji put od igračkog. Završio sam Kineziološki fakultet u najkraćem mogućem roku i počeo raditi – prebacuje se na aktualnu karijeru Sovina.
Prvi posao stigao je kao nastavak prakse u NK Zagrebu, klubu u kojem je koju godinu ranije bio kao igrač. Radio je u omladinskoj školi, učio se i ubrzo završio puno bliže kući. Međutim, ne zadugo.

Kad klinac dođe među seniore…
– Kad je nova uprava na čelu s Nenadom Črnkom ušla u klub, dogovorili smo se i došao sam u Goricu. Radio sam godinu i pol dana sa seniorima, sve dok nisam preselio u Lokomotivu. Sreten Ćuk, tada pomoćni trener Lokomotive, pozvao me nakon što smo surađivali u amaterskoj reprezentaciji na Regions Cupu. I odmah sam počeo raditi s prvom momčadi Lokomotive – priča Leo, koji je u prvoligašku momčad došao sa samo 26 godina.
– Problem? Ne, nije, pa radio sam i u Gorici sa seniorima, počeo sam s 24. Kad je riječ o autoritetu, mi ga i ne moramo imati toliko, ipak smo mi pomoćnici u stožeru. Uostalom, autoritet dođe sam od sebe, kad igrači vide da znaš svoj posao, godine su tu nevažne.
U Lokomotivi je ostao do danas, već pet godina, a dobar dio od toga kao dio stožera Tomislava Ivkovića, trenera s puno temperamenta. Neki će ga nazvati i kontroverznim.
– S Tomom Ivkovićem bilo je zanimljivo, ali i jako lijepo surađivati. Bio je to odnos s puno uzajamnog poštovanja, stvarno jako lijepo razdoblje, a isto vrijedi i za Antu Čačića, koji ga je naslijedio – hvali svoje šefove Sovina, koji je novog hrvatskog izbornika upoznao još 2011. godine.
– Gospodin Čačić bio je kratko u Lokomotivi i prije nego što je preuzeo Dinamo, tad smo se upoznali i prvi put surađivali. Evo, sad smo se opet sreli, dosad u Lokomotivi, a odsad u reprezentaciji – kaže Leo i dodaje:
– To je izvrstan stručnjak, jako iskusan, odličan psiholog, čovjek koji ima sjajne odnose i s igračima i sa suradnicima. S njim je užitak raditi.
Kolege iz stručnog stožera, Joea Šimunića, Antu Mišu i Marijana Mrmića od ranije nije poznavao.
– Eto, nisam ih ranije sretao, ali pred nama je vrijeme – sa smiješkom kaže Sovina, koji će unatoč angažmanu u reprezentacije i dalje nastaviti raditi u Lokomotivi.

Tih, miran, nenametljiv, dečko iz Buševca je uspio je vrlo brzo otići do vrha. Maksimalno je posvećen svom poslu, zapravo zaljubljen u ono što radi, valjda mu zato tako dobro i ide. U svemu tome treba ponekad i predahnuti, a Leo to najrađe čini nedjeljom, uz rub dobro poznatog igrališta.
– Ulovim vremena, pogledam i Goricu, ali utakmice Poleta su mi omiljena razbibriga nedjeljom. Sin i ja smo redoviti, on se igra negdje sa strane, a ja pogledam utakmicu, vidim se s prijateljima iz nogometnih krugova i uživam – zadovoljno kaže Sovina.

Na svojim ozljedama shvatio sam što sve tijelo može
Nisu ocjene u srednjoj školi bile loše, ali Kineziološki fakultet oduvijek je bio jedina opcija.
– Cijeli život sam u sportu. Kao dijete sam se bavio hrvanjem, sve do srednje škole paralelno sam trenirao hrvanje i nogomet. Sport mi je doslovno način života, valjda sam morao završiti u njemu – kaže Leo Sovina.
Kad već nije u njemu završio kao igrač, a u tome su ga spriječile i ozljede, završio je na ovaj način. Opet zbog ozljeda.
– Kroz svoje ozljede sam shvatio neke stvari, naučio koliko je važna ta fizička priprema, ali i koliko se može pomoći igračima da budu bolji. Zainteresiralo me sve to i evo me, danas sam ovdje – govori Sovina, dodajući kako danas više ni rekreativno ne igra nogomet, potpuno je posvećen trenerskom poslu.
Ali nije on baš samo kondicijski trener…
– Prvo usmjerenje mi je bio nogomet, tek sljedeće sam upisao kondicijsku pripremu. Dakle, ja sam i nogometni trener – pohvalio se Leo.

 

 

Ronaldo je vrh, ali bit će ljudi još jači, brži, skočniji…
Nogomet, kao i svijet, stalno evoluira, a tu je velika uloga ljudi koji se bave fizičkom pripremom sportaša. Recimo, jednog Maradonu, s onakvom građom, u današnjem bi nogometu “pojeli”. Sad je vrijeme “monstruma” kao što je Cristiano Ronaldo.
– E, on je fizički trenutačno na gornjoj granici – kaže Sovina i nastavlja:
– Danas je on vrh, ali ja vjerujem da u ljudskom organizmu ima još potencijala. Ne koristimo mi svoj organizam maksimalno, ima tu prostora i zato bi se u budućnosti i to moglo promijeniti. Evolucija ide svojim tijekom, a važnu ulogu na to ima i okolina, točnije očekivanja od sportaša. Što je pritisak veći, organizam dolazi pod veći podražaj i automatski povećava svoje mogućnosti.
Tu je riječ o fizičkim karakteristikama, ali naravno da sve njih nadmašuje nogometni talent.
– Najvažniji je nogometni gen, dar za igru, to je ključno. Ali naravno da su važna i brzinska i eksplozivna svojstva, karakteristike koje igrači moraju imati urođene. Ako ih nemaš, možeš se ‘prošvercati’ na nižim razinama, ali na vrhunskom nivou, gdje je vrijeme reakcije maksimalno smanjeno, nemaš šanse – pojašnjava Sovina.

U proteklih nekoliko tjedana Leo je zajedno sa svojim izbornikom i stručnim stožerom zahvaljujući dobrim igrama reprezentacije Hrvatske iz jednog sna ušao u drugi, a to je aktivno sudjelovanje na nogometnom prvenstvu Europe. Buševec i Velika Gorica će zasigurno u tim danima s pažnjom pratiti momka u trenirci sa hrvatskim grbom kako pred utakmicu kontrolira zagrijavanje Modrića, Madžukića i ostalih hrvatskih zvijezda. Neka taj san traje što duže pa makar ga dočekali i na krovu Europe.

(autor: Marko Vidalina – preneseno iz Reportera broj 346)

CityLIGHTS

Mladi kuhari u Velikoj Gorici pripremili jela s autohtonim sastojcima Zagrebačke županije

Natjecanje u sklopu Hrvatskog kuharskog kupa okupilo je kuhare do 35 godina, a pripremljeno je i 100 obroka.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

U Velikoj Gorici je danas održano treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa, koje je organizirano u suradnji s Hrvatskim kuharskim savezom, Gradom Velika Gorica i Srednjom strukovnom školom Velika Gorica.

Natjecanje je okupilo mlade kuhare do 35 godina, a naglasak je bio na korištenju autohtonih namirnica, očuvanju kulinarske baštine te održivim praksama u gastronomiji. Sudionici su pripremali jela koristeći proizvode karakteristične za Zagrebačku županiju, među kojima su bili i turopoljski tartufi s ciljem promocije lokalnih resursa i tradicije.

30. 4. 2026. Treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa. Foto: Morena Martinović/Cityportal

Predsjednik Hrvatskog kuharskog saveza Erich Glavica istaknuo je kako je Hrvatski kuharski kup projekt koji se provodi diljem zemlje s jednim jasnim ciljem.

“Ovo je aktivnost koju provodimo po cijeloj Hrvatskoj i jako smo sretni da su nas ugostili u Velikoj Gorici. Upravo naš cilj je naći mlade talente. Imamo profesionalne kuhare koji se već natječu, ali volimo uključiti mlade, dati im zadane teme i raditi s njima da vidimo tko od njih ima potencijala te ih uvježbamo kako bismo ih vodili na olimpijade i svjetska prvenstva”, rekao je Glavica

30. 4. 2026. Treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa. Foto: Morena Martinović/Cityportal

Tijekom natjecanja pripremljeno je 100 obroka namijenjenih učenicima Srednje strukovne škole Velika Gorica. Time je mladim kuharima omogućeno da predstave svoju kreativnost, ali i približe lokalnu gastronomiju mlađoj populaciji.

Program je započeo u 9 sati svečanim otvorenjem Kupa uz gradonačelnika Velike Gorice Krešimira Ačkara.

“Iznimno mi je drago da se 10 mladih kuhara našlo na ovom 3. kolu natjecanja kuhara na nacionalnom nivou. Ono što me posebno veseli je da ih čak osam dolazi iz Velike Gorice, što nam garantira gastronomsku budućnost na zadovoljstvo svih nas krajnjih korisnika”, rekao je Ačkar.

30. 4. 2026. Treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa. Foto: Morena Martinović/Cityportal

Dodao je kako je posebno važno da mladi kuhari kroz ovakva natjecanja stječu nova znanja i vještine, te se upoznaju s lokalnim autohtonim proizvodima.

“Sretni smo što će implementirati neke naše gastronomske autohtone oblike kao što su turopoljski tartufi i samim time gastronomija će u budućnosti biti, u našem gradu, na jednoj zavidnoj razini kakva do sada i nije bila”.

30. 4. 2026. Treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa. Foto: Morena Martinović/Cityportal

Nakon toga, krenula je priprema jela koju su izvodili mladi kuhari, a posjetitelji su imali mogućnost pratiti cijeli proces.

“Bio sam u kuhinji i tamo je jedna vrlo profesionalna atmosfera i jako je zanimljivo za mlade ljude koliko su predani tome, koliko su se posvetili svakom detalju koji čini razliku. Zanima me gdje će ti mladi biti za četiri godine i kakvi će to stručnjaci biti”, naglasio je gradonačelnik.

30. 4. 2026. Treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa. Foto: Morena Martinović/Cityportal

U poslijepodnevnom dijelu programa održan je edukativni segment posvećen turopoljskom škrletu. U sklopu njega održano je predavanje o sljubljivanju pjenušaca Zagrebačke županije s jelima, kao i predstavljanje povijesti i značaja turopoljskog škrleta.

Predsjednik Hrvatskog Sommelier kluba Darko Lugarić naglasio je kako je cilj edukacije podizanje razine gastronomije kroz povezivanje hrane i vina, osobito kod mladih

“Hrvatski Sommelier Klub i Hrvatsko-bugarski savez djeluju u jednom zajedničkom cilju, a to je podignuti gastronomiju na jedan viši nivo. Hranu uvijek prati dobro vino. Misija je danas upoznati mlade učenike koliko su hrana i vino partnerski povezani”, rekao je Lugarić.

30. 4. 2026. Treće kolo Hrvatskog kuharskog kupa. Foto: Morena Martinović/Cityportal

Dodao je kako gastronomija ne završava samo na tanjuru.

“Nije uvijek najvažnije napraviti samo jedan tanjur i tu priča staje, već je otvorena za jedan drugi segment, a to je nadopuna pićem, to jest vinom. Mi smo na kraju vinska zemlja, turistička zemlja koja jednom tako cjelovitom proizvodu daje odgovarajuću težinu”, zaključio je.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Milijunska investicija Zagrebačke županije: nova faza razvoja PŠ Strmec

Projekt u Strmcu dio je šireg investicijskog ciklusa Zagrebačke županije, u okviru kojeg je planirana realizacija 27 školskih objekata ukupne vrijednosti oko 150 milijuna eura, s ciljem uvođenja jednosmjenske nastave.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zagrebačka županija

U Strmcu su započeli radovi na projektu koji bi trebao značajno unaprijediti uvjete školovanja za 480 učenika Područne škole i omogućiti prelazak na jednosmjensku nastavu.

Investicija Zagrebačke županije vrijedna 8,76 milijuna eura obuhvaća proširenje postojećeg školskog prostora te izgradnju nove sportske infrastrukture, a početak radova obilježen je polaganjem kamena temeljca. Završetak projekta predviđen je u roku od 20 mjeseci.

Projekt koji mijenja uvjete nastave u Strmcu

„Ovdje će se graditi pet učionica sa popratnim sadržajima, gradit će se velika dvodijelna dvorana i gradit će se jedna manja dvorana“, rekao je zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec, opisujući ključne zahvate koji će se realizirati ovim projektom. Time će se, kako je istaknuo, značajno podići standard nastave i boravka učenika, a ulaganje ima i širi strateški cilj: „Ovo je povijesno ulaganje u školstvo, ovo je povijesno ulaganje u Zagrebačkoj županiji u naše najmlađe i ja vjerujem da ćemo onaj zajednički cilj svi skupa ostvariti, a to je da će naša Zagrebačka županija prijeći na jednosmjensku nastavu.“

Područna škola Strmec, koja djeluje u sastavu Osnovne škole Sveta Nedjelja, najveća je takva škola u Hrvatskoj s ukupno 480 učenika u 22 razredna odjela: „Ovo je naša najveća područna škola, ali najveća je i u cijeloj Republici Hrvatskoj. Broji 480 učenika, to je dakle polovina svih naših učenika i ovdje nastavu slušaju 22 razredna odjela“, istaknuo je ravnatelj Zvonimir Markić, naglasivši razmjere ustanove o kojoj je riječ. Govoreći o tradiciji škole i značaju ulaganja u obrazovanje, dodao je: „Sutra je naš 175. rođendan. Škola se prvi put spominje 1851. godine u Svetoj Nedelji u vrijeme možda i najvećih reformi u hrvatskom školstvu, u vrijeme bana Ivana Mažuranića, koji je s promjenama u školstvu, Hrvatsku poveo iz srednjega vijeka u moderno doba.“ Takav povijesni kontinuitet, kako proizlazi iz njegovih riječi, dodatno naglašava važnost današnjih ulaganja: „Ovo su svojevrsne reforme koje se danas događaju u školstvu pa vjerujem da će biti na korist i dobro svim našim učenicima jer ulaganje u našu djecu je jedina isplativa investicija i tu će kamata uvijek biti obilna.“

Povijesno ulaganje Zagrebačke županije u obrazovanje

Financiranje projekta osigurano je kombinacijom europskih i županijskih sredstava. Iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti dolazi 5,16 milijuna eura bespovratnih sredstava, dok Zagrebačka županija iz vlastitog proračuna osigurava preostalih 3,59 milijuna eura. „Želio bih u prvom redu čestitati na ovom projektu, na izvrsno priređenoj projektnoj dokumentaciji i vođenju odabira izvođača i nadam se da će izvođač biti na razini onoga što su u stvari garantirali“, rekao je ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs. Prema njegovim riječima, ovakvi projekti ključni su za postizanje jednakih uvjeta obrazovanja u cijeloj zemlji: „To će zaista biti jedan vrlo dobar, kvalitetan vrhunski objekt koji će djeci pružati upravo ono što želimo postići sa svim ovim reformama u obrazovanju na razini Republike Hrvatske. To je da svako dijete ima jednake mogućnosti i uvjete za obrazovanje, a s druge strane da sve škole u Republici Hrvatskoj pređu u rad u jednoj smjeni.“

Grad Sveta Nedelja već je sudjelovao u razvoju škole, koja je otvorena u rujnu 2024. godine, pri čemu je Grad financirao veći dio izgradnje, dok je ostatak osigurala Zagrebačka županija.

„Kada sam krenuo u svoj prvi gradonačelnički mandat, garantirao sam da će se nova škola napraviti i ta škola se na kraju u jednom ugodnom i dobrom sporazumom sa Zagrebačkom županijom i sagradila i napravila“, podsjetio je gradonačelnik Dario Zurovec. Takav razvoj, kako je dodao, prati i pozitivne demografske trendove: „Sveta Nedelja raste u svakom pogledu, cijelo vrijeme gledamo prema naprijed, dobra nam je demografska slika, tako da vjerujem da će puno učenika i puno uspješnih sportaša, ali naravno i drugih rekreativaca proći kroz te sportske dvorane.“

Širi investicijski ciklus: cilj jednosmjenska nastava

Projekt u Strmcu dio je šireg investicijskog ciklusa Zagrebačke županije, u okviru kojeg je planirana realizacija 27 školskih objekata ukupne vrijednosti oko 150 milijuna eura, s ciljem uvođenja jednosmjenske nastave.

Za 22 projekta već su odobrena bespovratna sredstva iz NPOO-a u iznosu od 98 milijuna eura, za ukupne investicije vrijedne 121 milijun eura, dok je dodatnih pet projekata trenutačno u fazi evaluacije.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

HOTNEWS

S(okolice) iz goričke okolice – umijeće lova sokolova

U Čičkoj Poljani žive vješte i nagrađivane ptice – vrhunski lovci koje trenira Marijan Žižanović, a pojavljivale su se i u poznatim filmovima i spotovima

Objavljeno

na

Objavio/la

Lov s orlovima, sokolovi koji glume u filmovima, konj pod sedlom i život u ritmu ptica grabljivica — zvuči kao scena iz filma, ali za jednog čovjeka to je svakodnevica.

Upravo takvu priču donosimo iz prve ruke: o Marijanu Žižanoviću, sokolaru koji je svoju strast pretvorio u način života.

Kako je sve počelo: od školskih klupa do sokolarstva

Ljubav prema pticama grabljivicama kod Marijana Žižanovića traje cijeli život  i počela je još u gimnazijskim danima. “Tada sam s latinskog na hrvatski prevodio knjigu Fridrika II. o umjetnosti lova s pticama. Tako je sve krenulo, iako su to bile stare, srednjovjekovne metode”, prisjeća se. Pravi zaokret dogodio se kada je upoznao sokolara iz Češke koji je uzgojio stepskog sokola. To poznanstvo dodatno ga je povuklo u svijet sokolarstva.

Intenzivnija ljubav prema sokolarstvu razvila se za vrijeme studija. “Tada sam pripitomio prve ptice, prvo jastreba, pa orla i sokola. Jednu po jednu.”  U to vrijeme živio je u Zagrebu, no uvjeti za ozbiljnije bavljenje sokolarstvom nisu bili idealni. “Nisam imao uvjete na Pantovčaku, u vrtu, za nešto ozbiljnije.” Tada započinje potraga za mjestom koje će odgovarati njegovom načinu života i njegovim pticama. Tražio je ravan teren, s dovoljno prostora, mogućnošću držanja konja i izvorom vode u blizini. “I našao sam baš takvo mjesto.” Danas Marijan većinu svojih dana provodi u Čičkoj Poljani!

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Na vrhu prirode i njegovog interesa

Ljubav prema prirodi i životinjama kod Marijana je jasna, poštuje ih sve, kaže, no ptice grabljivice za njega imaju posebno mjesto. “To su vrhunski predatori. Oni su na vrhu prirode.” Sokolovi i orlovi kroz povijest nisu bili samo lovci, već i simboli moći. U srednjem vijeku sokol se smatrao kraljevskom životinjom, a pravo na lov s određenim vrstama bilo je strogo određeno društvenim statusom. Osim simbolike, riječ je i o jednoj od najsposobnijih životinja u prirodi. Sokol je ujedno i najbrže živo biće na svijetu, u obrušavanju može doseći brzinu i do 390 kilometara na sat! Lovi jednako učinkovito i u zraku i na tlu, a plijen mu varira od ptica do manjih sisavaca. No rad s tim pticama danas zahtijeva i prilagodbu uvjetima u kojima žive.

“Sjeverni sokolovi dolaze iz arktičke klime i kod nas često obolijevaju jer nisu navikli na ove uvjete.” Zbog toga se u uzgoju koriste križanja. “Miješa se sjeverni i stepski sokol. Tako dobiješ pticu koja može živjeti ovdje, ali zadržava osobine vrhunskog predatora.” I dok sokole opisuje kao fascinantne i izuzetne, kada je riječ o lovu — izbor je jasan. “Sokolove imam za uživanje, ali lovim s orlovima. Oni su pojam snage.” Trenutno brine o čak 35 ptica, koje sve uzgaja sam, od sokolova do orlova i jastrebova.

Lov kao precizno uigrana igra povjerenja

Lov s pticama grabljivicama nije improvizacija nego precizno uigran odnos između čovjeka i životinje. Marijan u lov ne ide bez osnovne opreme: na ruci nosi zaštitnu rukavicu, a koristi i poseban nosač za ruku koji se postavlja na sedlo konja. Ovo rješenje, kako objašnjava, potječe još od mongolskih i kazahstanskih sokolara. Dok jaše, orao ga prati iz zraka, prateći svaki njegov pokret. No ključ uspješnog lova ne leži samo u tehnici, već u pripremi. Sve se, kaže, svodi na ono što sokolari nazivaju kondicija.

Kondicija u sokolarstvu znači točno upravljanje težinom ptice.” Nije riječ samo o fizičkoj spremi, već o pažljivo balansiranom odnosu između težine, gladi i energije. Upravo taj balans određuje hoće li ptica biti motivirana za lov i hoće li surađivati. Svakodnevno se mjeri gramaža i precizno određuje količina hrane. Kondicija znači da je ptica dovoljno gladna da lovi ali ne i izgladnjela. Upravo zahvaljujući toj preciznosti, moguće je kontrolirati ponašanje ptice u lovu. “Ovisno o težini, znam što će napadati. Hoće li ići na zeca, lisicu ili nešto veće.”

Jedan trenutak posebno mu je ostao u sjećanju. Dok je jahao, a njegov orao ga pratio iz zraka, iznenada se pojavio divlji mužjak bjelorepana i počeo kružiti oko njih. “Zanimalo me kako će moj reagirati.” Reakcija je bila trenutna: Marijan je podigao ruku, a njegov orao bez oklijevanja sletio na nju. Divlji bjelorepan ostao je zbunjen. “Digao se okomito u zrak i odletio. Nije mu bilo jasno što se dogodilo i zašto je ovaj došao meni.”

Sokolari na pisti: nevidljivi čuvari sigurnosti

Sokolarenje nije samo hobi ni tradicija nego ima i vrlo konkretnu, sigurnosnu ulogu. Marijan je sudjelovao u postavljanju temelja sokolarstva na Zračnoj luci Franjo Tuđman, gdje su ptice grabljivice postale dio sustava zaštite zračnog prometa. “Bili smo među prvima koji su tamo uveli biološku zaštitu s pticama grabljivicama.” Uloga sokolara u zračnoj luci iznimno je važna. Ptice grabljivice koriste se kako bi se spriječilo okupljanje drugih ptica, poput vrana, koje mogu predstavljati ozbiljnu opasnost za avione. “Taj posao može se raditi samo sa sokolovima. Nijedna druga ptica ne može to odraditi na isti način.” Sokol leti visoko, presreće druge ptice i svojim prisustvom održava zračni prostor sigurnim za uzlijetanje i slijetanje. No, iza toga stoji zahtjevan i dugotrajan proces treninga. “Trenirati sokola nije jednostavno. Kod nas ima možda tri ili četiri osobe koje to stvarno znaju raditi.”

Koliko su sokoli precizni i učinkoviti u lovu, pokazuje i jedna situacija koja mu je ostala u sjećanju. Tijekom lova u okolici Mičevca, njegov sokol krenuo je za vranom i nestao iz vidokruga. Ipak, zahvaljujući odašiljaču, mogao je pratiti gdje se nalazi. “Pokazivalo mi je da je u nečijoj kući.” Kada je stigao na adresu i pokucao, vlasnik kuće nije mogao vjerovati. “Rekao sam mu: ‘Znam da zvuči čudno, ali moj sokol je u vašoj kući’” Na kraju su ga pronašli u sobi, kako mirno jede svoj plijen. Vrana je, pokušavajući pobjeći, uletjela kroz prozor, ali sokol ju je uspio uloviti.

„Sokol ga je volio“

No, priča o Marijanu i njegovim pticama tu ne staje. Osim što love i treniraju, njegove ptice i glume. Pojavljivale su se u filmu Banović Strahinja, gdje su sudjelovale u scenama koje su mnogima ostale u sjećanju, a njihov let i danas izgleda jednako impresivno kao i na velikom platnu.

Prisjetio se i jedne zgode sa snimanja, kada je, umjesto iza kamere, završio u ulozi kaskadera. Naime, tijekom snimanja scene u kojoj orao napada tijelo Prometeja, na set je donio dva orla: ženku, za koju kaže da je izuzetno živahna i “jede sve”, i mužjaka, koji je mirniji i pogodniji za rad.

Plan je bio da u sceni sudjeluje upravo mužjak, no u brzini i organizacijskom kaosu na snimanju, pred kamerama se našla ženka. “Nije baš bilo svejedno”, priznaje kroz smijeh. Svojom energijom i nepredvidivošću poprilično je iznenadila kaskadera, pa je u jednom trenutku Marijan ipak morao uskočiti i preuzeti situaciju. Ovaj put nije ništa prepuštao slučaju. Ženku je maknuo sa strane, a u scenu uveo mirnijeg mužjaka. Kako kaže: „Jednom je bilo dovoljno.“, našalio se Marijan.

No, nisu se zadržale samo na filmu. Njegovi sokolovi i orlovi pojavili su se i u spotovima domaćih izvođača poput Dražena Žanka, Marka Perkovića Thompsona i Franke Batelić.

Od tišine prirode i lova, do reflektora i kamera. Ipak, za Marijana, sve se svodi na isto. Na odnos s pticama. Na povjerenje koje se gradi godinama. I na način života koji se ne može odglumiti.

Foto: Marijan Žižanović

Nastavite čitati

HOTNEWS

Rekordan odaziv: za Ružu Zagrebačke županije pristiglo 70 prijava

Svaka prijava koja je stigla nosi konkretnu priču o ljudima koji svakodnevno grade turističku ponudu našega kraja, od obiteljskih smještaja i restorana do digitalnih projekata i manifestacija koje okupljaju tisuće posjetitelja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Turistička zajednica Zagrebačke županije

Četvrto izdanje nagrade „Ruža Zagrebačke županije” bilježi dosad najveći interes – u natječajnom roku pristiglo je 70 prijava, što je rekordan broj u odnosu na prethodne godine, priopćila je Turistička zajednica Zagrebačke županije.

Veliki odaziv, kako navode iz TZ-a, pokazuje da nagrada sve snažnije zauzima mjesto prepoznatljivog pokazatelja turističke kvalitete u županiji te da je interes među dionicima turističkog sektora u stalnom porastu.

Najviše prijava ove je godine evidentirano u segmentu smještajnih objekata, što se povezuje s kontinuiranim razvojem i jačanjem smještajne ponude na području Zagrebačke županije. Uz tu kategoriju, značajan broj kandidatura zabilježen je i u segmentima manifestacija i događanja te djelatnika u turizmu i povezanim djelatnostima.

O ovogodišnjem odazivu govorila je direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije i predsjednica Povjerenstva za dodjelu nagrade Ivana Alilović.

„Sedamdeset prijava govori samo za sebe. Kada smo prije četiri godine pokrenuli Ružu Zagrebačke županije, nadali smo se da će nagrada postati prepoznatljiva platforma za isticanje turističke izvrsnosti, a danas vidimo da je postala i više od toga. Svaka prijava koja nam je stigla nosi konkretnu priču o ljudima koji svakodnevno grade turističku ponudu našega kraja, od obiteljskih smještaja i restorana do digitalnih projekata i manifestacija koje okupljaju tisuće posjetitelja”, poručila je direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije i predsjednica Povjerenstva za dodjelu nagrade Ivana Alilović.

U svakoj od osam kategorija dodjeljuju se po dvije nagrade, odnosno ukupno 16 priznanja.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

VE-GO-RA otkriva kako do HZZ potpore za samozapošljavanje

Prijave na mjeru otvorene su do 30. rujna 2026. godine, odnosno do iskorištenja predviđenih sredstava.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Anna Shvets/Pexels

Hrvatski zavod za zapošljavanje i dalje provodi mjere poticanja samozapošljavanja, a u 2026. godini iznosi potpora kreću se od 7.000 do 20.000 eura, ovisno o vrsti poslovnog subjekta i karakteru projekta. Upravo o tim mogućnostima i uvjetima bit će riječi na radionici koju organizira Razvojna agencija VE-GO-RA u Velikoj Gorici.

Edukativni susret zakazan je za 6. svibnja 2026. godine, od 16:00 do 18:00 sati, u Poduzetničkom inkubatoru. Radionicu vodi Josipa Matić iz VE-GO-RA-e, a fokus će biti na praktičnim koracima potrebnima za prijavu na mjeru samozapošljavanja.

Sudionicima će biti objašnjeno kako izgleda postupak prijave, što je ključno u izradi poslovnog plana te koji se uvjeti moraju ispuniti prije ulaska u vlastiti poslovni projekt. Predviđen je i prostor za individualna pitanja vezana uz konkretne poslovne ideje.

Program je namijenjen širokom krugu zainteresiranih – od nezaposlenih osoba koje tek razmatraju pokretanje vlastitog posla, preko onih koji su već u fazi razvoja poduzetničke ideje pa sve do mladih koji završavaju obrazovanje i razmišljaju o ulasku u poduzetništvo. Obuhvaća i osobe koje planiraju promjenu karijere i žele započeti samostalnu djelatnost.

U okviru HZZ mjere, najveći iznos potpore od 20.000 eura odnosi se na projekte u zelenim i digitalnim djelatnostima, dok se do 15.000 eura može ostvariti za ostale poslovne oblike. Za paušalne obrte predviđena je potpora do 7.000 eura.

Pravo na korištenje mjere imaju osobe koje su prijavljene na HZZ kao nezaposlene, koje prethodno nisu koristile ovu vrstu potpore te koje u posljednje dvije godine nisu imale aktivno poslovanje.

Prijave na mjeru otvorene su do 30. rujna 2026. godine, odnosno do iskorištenja predviđenih sredstava.

Prijavite se za VE-GO-RA radionicu ovdje.

Za detaljne informacije posjetite službenu stranicu mjera zapošljavanja ovdje.

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno