Povežite se s nama

Kultura

Legenda o Kinu Gorica: Od tučnjave za ulaznice do borbe s videorekorderima

Nekad je goričko kino bilo važan faktor u društvenom životu grada, zatim je gotovo zatvorilo svoja vrata, a posljednjih godina ponovno se vraća u život… Ovo je priča o rođenju, usponima i padovima našega kina

Objavljeno

na

U vrijeme kad kinematografski giganti “žderu” sve oko sebe, kad neke nove, mlađe generacije gotovo pa poistovjećuju riječ “kino” s rječju “Cinestar”, mala kina žive svoje teške dane. I vode veliku borbu za svakog posjetitelja. Takva sudbina zadesila je – zašto bismo mi bili izuzetak – i naše Kino Gorica. Ne tako davno ono je bilo praktički na izdisaju, pred gašenjem, posjetitelji na većini projekcija brojali su se na prste jedne ruke i polako je umirao smisao njegova postajanja. Unatoč tome, goričko kino je nekako opstalo u tim najtežim danima i othrvalo se svim prijetnjama da se ugasi, nestane. Nakon svega, danas je sve živahnije, sve snažnije, iako se ova aktualna priča teško može uspoređivati s nekim davnim vremenima, u kojima je kino bilo središte goričkog društvenog života.
Oporavak je krenuo tamo negdje 2013. godine, kad se u cijelu priču uključio Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i – spasio stvar.

– Uh, stvarno jest – kaže Vesna Gjurković, voditeljica Kina Gorica, koja je na toj poziciji već punih 20 godina.

– Kad se pojavio Cinestar, s njim je u našu kinematografiju ušla i digitalna oprema, koju nitko osim njih nije imao. Kako je glavni distributer ujedno i vlasnik Cinestara, nije mu bilo u interesu ni prebacivati sve filmove na filmske trake, a i one koje bi prebacili, čekali bismo po dva, tri mjeseca. Složit ćete se, baš i nema smisla prikazivati film tri mjeseca nakon što je prikazan u zagrebačkim centrima, koji su našoj publici toliko blizu – pojašnjava voditeljica goričkoga kina.

I tako je bilo sve do te 2013. godine. Sve je zapinjalo na tehnologiji. Dok je Cinestar živio po svojim pravilima, izazvao veliki “boom” među publikom, sva ostala kina, pa tako i goričko, živjela su u nekim prošlim vremenima. Filmovi koji bi milošću nezainteresiranih distributera ipak bili presnimljeni na filmske role, krenuli bi na turneju po Hrvatskoj. Nakon što bi se film prikazao u jednom gradu, rola bi se poštom ili autobusom slala u grad koji je sljedeći na redu. Da, možda zvuči kao “srednji vijek”, ali tako je stvar doista funkcionirala sve do prije pet, šest godina.

– To je stvarno bilo grozno razdoblje. Mala kina diljem Hrvatske počela su čak i zatvarati svoja vrata, više nisu mogla opstati. Srećom, goričko kino nije bilo jedno od njih, ali i mi smo bili na izdisaju, vjerojatno bi se kino i zatvorilo da nije bilo potpore Grada. I tad je HAVC, na sreću svih nas, pokrenuo projekt digitalizacije. Svim kinima koja su se prijavila na natječaj HAVC je financirao digitalnu opremu i time je krenuo oporavak – objasnila nam je Gjurković.

Od tog trenutka, zapravo, sva su kina došla u puno ravnopravniji položaj. Kad je stigla digitalna oprema, svi su dobili mogućnosti prikazivati filmove u istom trenutku, čim bi se on “otvorio” u Hrvatskoj. I zato se danas najnormalnije događa ono što se donedavno činilo nezamislivim, da najpopularniji naslovi istoga dana budu prikazani u Cinestaru i u, primjerice, Vodicama, Đakovu, Čakovcu… I u Velikoj Gorici.

– Osim što sad startamo s programom u istom trenutku kad i Cinestar, kvaliteta prikazivanja je tehnički praktički jednaka, a pritom smo mi puno jeftiniji. Naravno da se i dalje ne možemo uspoređivati s velikim centrima, ali da je lakše, definitivno jest. Napokon ljudi počinju prepoznavati da i u svom gradu mogu pogledati film, da ne moraju ići u Zagreb kako bi otišli u kino, da nije Cinestar jedina opcija – ističe Vesna Gjurković.

Ljudi su se, točnije, morali samo podsjetiti da je tako, da je i goričko kino ponovno ozbiljna opcija. Kao što je bilo generacijama prije ove naše. Naime, Goričanima je u njihovu gradu kinematografija bila dostupna još prije više od 70 godina. Živih svjedoka tog vremena nema previše, ali ostalo je zapisano da je prvo kino u Velikoj Gorici otvoreno još u prvoj polovici 40-ih godina prošlog stoljeća. Država se tad zvala NDH, u tijeku je bio drugi svjetski rat, a naš grad izgledao je bitno drukčije. I kino je bilo na drugoj lokaciji.

– Preko puta tadašnjeg hotela Park, na današnjoj Zagrebačkoj, bila je mesnica, a pokraj nje to prvo kino. Bilo je to malo, simpatično kino, ali funkcioniralo je, filmovi su se prikazivali i gledali. Na toj lokaciji poslije je bila tiskara – ispričao nam je Ivan Matanović, jedan od ključnih ljudi za ravoj kina i općenito kinematografije u Velikoj Gorici.

On je rođeni Petrinjac, a u Veliku Goricu došao je još 1955. godine.

– U vrijeme kad sam ja došao, Velika Gorica je imala 2500 stanovnika. A mi smo u najboljim vremenima, pamtim to dobro, godišnje imali oko 140.000 gledatelja u kinu – kaže Matanović.

Razlika u životu i funkcioniranju kina tad i danas je, dakle, nemjerljiva. I neusporediva. U gradu od 2500 stanovnika, s okolicom ne više od 7000, prodavalo se 140.000 ulaznica godišnje, a sad smo u gradu od 70.000 ljudi presretni dođe li brojka prodanih ulaznica do 20.000. Vremena se stvarno mijenjaju…

– Kino je na toj lokaciji, preko puta hotela Park, bilo do pred kraj 50-ih godina, a tad je poljoprivredna zadruga počela graditi zgradu Zadružnog doma, u kojoj je 1959. počelo funkcionirati i kino. Do tad je njime upravljala tvrtka koja se zvala Kino poduzeće, a od početka 60-ih pridruženo je Narodnom sveučilištu – zapamtio je sve Matanović.

Zgradu o kojoj je govorio generacije Goričana znale su kao “Kokot”, a danas je mi poznajemo kao zgradu Pučkog otvorenog učilišta. Ili, jednostavnije, kao – Kino. Bila je tu i knjižnica, kasnije i glazbena škola, autoškola, sjedište goričkog radija, redakcije Velikogoričkog lista… Prikazivale su se i kazališne predstave, ali kino je uvijek bilo najveći hit. I izazivalo je najveći interes. Prema riječima dugogodišnjeg ravnatelja POU-a Drage Bukovca, često je bilo i jedini društveni događaj u gradu, što dobrim dijelom objašnjava i one sjajne brojke, onih 140.000 prodanih ulaznica.

– Kino je u to vrijeme doista uglavnom bilo puno. Djelomično i zato što nije bilo toliko sadržaja, ali i zato što smo bili jako dobro organizirani. Osobno sam stalno išao u Zagreb po nove filmove, čak i preko nekih mojih prijateljskih veza uspjevali smo prikazivati filmove praktički u isto vrijeme kad su se prikazivali u Zagrebu, što je u to vrijeme bila velika stvar – kaže Ivan Matanović, koji je 1960. godine postao prvi ravnatelj novoizgrađenoga kulturnog centra u današnjoj zgradi POU-a.

Branka Blažeković, Ivan Cigetić, Tatjana Cirković, Ivan Matanović, Neva Kosović i Željko Horvat ispred novoga kina

Na toj je poziciji ostao punih 30 godina, sve do 1990. godine, kad je otišao u mirovinu.

– Ja sam vam uvijek bio čovjek koji voli sve znati – sa smiješkom je govorio Matanović i nastavio:

– Dok sam odrastao u Petrinji, moj otac je bio voditelj gradskoga kina i već tad me sve to počelo privlačiti. Kao dijete sam imao pristup kabini iz koje su se radile projekcije, što je drugima bilo potpuno nedostupno, i to me jako zainteresiralo. Zato sam uživao baviti se tim poslom u Velikoj Gorici. Ja sam vam znao usred noći gdje je i za što služi doslovno svaki prekidač, svaki osigurač u zgradi kina.

I imalo se tu što znati. Gledajući iz današnje perspektive, bila je to “muzejska” tehnologija, ali za to doba radilo se o tehnološki vrlo naprednom sustavu za prikazivanje filmskih projekcija.

– Da, to je tad bilo zaista moderno kino. Imali smo dvije kino aparature, dva projektora, a na toj, tehnološki prilično visokoj razini, držali smo se i kasnije. Zgrada se u nekoliko navrata preuređivala, modernizirala, a negdje tijekom 70-ih godina dobili smo i čuvene Iskrine uređaje, koji su tad bili vrlo cijenjeni – priča Matanović.

Sve to, ulaganja, ali i trud zaposlenika, kojih je u Narodnom sveučilištu Juraj Kokot u jednom razdoblju bilo i do 150, jasno se očitovalo i na društvenom životu grada, odnosno posjetu kino projekcijama. Goričko kino, možemo to danas slobodno reći, bilo je i ponešto ispred svog vremena. Repertoar je bio bogat, u kino se moglo ići svaki dan, a filmovi su se najčešće prikazivali od 20 sati.

– To je bio naš uobičajeni termin, ali često se događalo da neke popularnije filmove, za koje je bio veći interes, prikazujemo i dva puta na dan. Nedjeljom su se filmovi prikazivali i od 16 sati, a znali smo imati i podnevne matineje isključivo za vojnike koji su služili vojni rok u vojarnama u Gorici i okolici – prepričao je Ivan Matanović, koji je sa suradnicima osmislio i posebnu ponudu nazvanu “Noćne kino projekcije”, u to vrijeme prilično neobičnu:

– Točno, u drugoj polovici 70-ih i početkom 80-ih imali smo i noćne projekcije. Posebno atraktivne filmove prikazivali smo u 23 sata, što je bio termin koji je mlađa publika posebno voljela.

Idila je trajala sve do druge polovice 80-ih, kad se pojavio veliki neprijatelj kina – videorekorder. Ono što je prvotno bilo nezamisliv luksuz, uskoro je postalo dostupno širim masama i videoteke su počele nicati na sve strane. Na štetu goričkoga kina, s čijeg je čela 1990. otišao Ivan Matanović. I u tim teškim vremenima po kino palicu predao u ruke prvo Vesne Kokot, zatim Borivoja Zimonje, a neko vrijeme i uvaženog i poznatog goričkog kulturnjaka Drage Bukovca.

– Dobro, ja sam tu zapravo sam uskakao u nekim prijelaznim fazama – pojasnio nam je Bukovec, koji je negdje u tim kratkim razdobljima uspio ući u povijest goričkoga kina.

– Znate, Dragec vam je rekorder našega kina – otkrila nam je Vesna Gjurković

A Dragec, gospon Bukovec, jako je dobro znao na što misli.

– Točno, ispalo je tako da je upravo u jednom od mojih mandata oboren rekord kina. Bilo je to početkom 1998., kad je u naše kino došao Titanic. Oborio je sve rekorde, i po gledanosti, i po zaradi – rekao je Bukovec, a njegova nasljednica Vesna Gjurković pamti kako je izgledalo kad je u Goricu došao “Mr. Bean – film potpune katastrofe”.

– Mnogi će se sjetiti kako su te jeseni 1997. ljudi sjedili čak i na podu kako bi pogledali film, uloviti ulaznicu i u toj je situaciji bila prava premija. Dok smo prikazivali Mr. Beana, čak je i policija morala dolaziti ovdje održavati red. Ljudi su se doslovno znali potući za karte! Sa sjetom pamtimo ta vremena i takve filmove. Sad više nema takvih, izrazitih ‘blockbustera’ zbog kojih bi se netko potukao – sa smiješkom kaže aktualna voditeljica goričkoga kina.

Taj veliki “boom” dogodio se u doba kad je posjećenost kina zapravo već bila u padu. U vrijeme “rata” s videotekama bilo je svakojakih pokušaja da se ponovno privuče publiku, koja je sve više filmove gledala doma, iz naslonjača, a sve manje dolazila u kino. I u tim trenucima, kad je Kino Gorica bilo u nezapamćenoj krizi, uzde je u svoje ruke uzela Vesna Gjurković.

– Dvorana je bila zapuštena, oprema stara, a interes publike sve slabiji. Iako je 2004. godine naša zgrada renovirana, pa smo dobili i novu opremu, odnosno novi projektor, tad je došla ta prva digitalna oprema, koju mi nismo imali. Uslijed svega toga, često se događalo da se projekcije jednostavno moraju otkazati zato što ne bismo prodali niti jednu ulaznicu – kaže nam Vesna, koja posebno pamti jedan od hrvatskih filmova iz toga vremena:

– Prikazivali smo film sedam dana, a došlo nam je ukupno šest ljudi?! Četiri projekcije morali smo otkazati, a na preostale tri dođe nam po dvoje ljudi.

Danas toga više nema.

– Sjajno je što Goričani sve više dolaze u kino, ali i što sve više gledaju hrvatski film. Unazad nekoliko godine pojavilo se nekoliko filmova koji su privukli publiku i sad su ljudi počeli dolaziti gledati i filmove koji nisu toliko razvikani, što znači da je sad i malo više povjerenja u hrvatske filmove – zaključila je Gjurković.

Kino u gostima: Gdje dođe struja, dolazi i kino

Velika Gorica je nakon drugog svjetskog rata polako počela rasti, razvijati se, a u tu se priču uklapao i rast popularnosti kina. No Ivan Matanović i ljudi okupljeni oko njega nisu u svemu tome zanemarivali ni sela. Stanovništvu iz gradske okolice tad nije bilo jednostavno dolaziti u Goricu, pa je kino dolazilo k njima.
– Do sredine 60-ih godina diljem Turopolja i Vukomeričkih gorica bilo je problema s elektrifikacijom, a kad se to počelo mijenjati, mi smo reagirali. Mislim da smo negdje 1965. kupili pokretne, prijenosne projektore. I kako bi u neko selo došla struja, dolazili bismo i mi prikazivati filmove. Te projekcije, naravno, bile su uvijek pune – kazao je Ivan Matanović.
U Buševcu, Kučama, Lukavcu, Pokupskom i Veleševcu filmovi su se prikazivali jednom tjedno, ali dolazilo je povremeno i u druga sela.
– Krajem 50-ih i početko 60-ih konačno je struja stigla i u Vukomeričke gorice. U to je vrijeme snimljen film “Svoga tela gospodar”, a kasnije i “Breza”. Radnja oba ta filma odvijala se upravo u Vukomeričkim goricama, odnosno oko Kravarskog i Hruševca Gornjeg, gdje je Slavko Kolar i službovao – pričao je Matanović i nastavio:
– Usporedno sa širokom vrpcom, film je bio snimljen i na traku od 16 mm. Narodno sveučilište imalo je taj projektor i želio sam film prikazati u Donjem Hruševcu, u koji se u to vrijeme, pogotovo kad bi krenule jesenske kiše, moglo doći samo pješice i zaprežnim kolima. Tako je i bilo. Sjećam se da sam autom došao do Kravarskog, pa dalje nastavio kolima, kroz duboko blato. Film je prikazan, na oduševljenje lokalnog stanovništva, nakon čega sam u gluho doba noći, sav blatnjav, stigao u Kravarsko do automobila. Ni kiša, ni blato, vjerojatno zato što sam bio mlad, nisu mi mogli pokvariti zadovoljstvo koje sam osjećao zbog radosti koju sam pružio ljudima.

Kultura

Predstava ‘Stambeno pitanje’ za Svjetski dan kazališta u Velikoj Gorici

Predstava počinje u 20 sati.

Objavljeno

na

Svjetski je dan kazališta, a tim povodom večeras u Dvorani Gorica možete pogledati predstavu ‘Stambeno pitanje’.

Riječ je o predstavi Gradskog kazališta ‘Scena Gorica’ u kojoj glume Đorđe Kukuljica, Anita Matić Delić, Mladen Kovačić i Mia Krajcar.

Kroz predstavu pratimo dva bračna para, koji se nađu u vrlo mogućoj i mnogima prepoznatljivoj situaciji. Dijalozi su britki, dramska lica su slojevita, zanimljiva, a u njima su upisana ona stanja i raspoloženja koja će mnogi prepoznati iz svojih bračnih ili „dobrosusjedskih“ situacija.

Na sceni vidimo kako se „običnim“ ljudima najjednostavnije životne situacije pretvore u horor priču, koju autorica teksta piše na vrlo duhovit način.

Preostalo je svega još nekoliko ulaznica stoga požurite po svoju. Predstava počinje u 20 sati.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Svečani koncert povodom 50 godina djelovanja Umjetničke škole Franje Lučića

Objavljeno

na

Objavio/la

Svečani koncert povodom 50 godina djelovanja Umjetničke škole Franje Lučića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Povodom 50 godina djelovanja Umjetničke škole Franje Lučića održan je svečani koncert plesnih i glazbenih ansambala u izvedbi učenika i nastavnika Umjetničke škole u Dvorani Gorica Pučkog otvorenog učilišta u Velikoj Gorici, jučer (četvrtak, 26.03.2024., početak u 19:30 sati).

Svečani koncert povodom 50 godina djelovanja Umjetničke škole Franje Lučića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pred posve ispunjenom dvoranom u uvodnom govoru ravnatelj Škole Borut Vidošević je ukratko elaborirao postanak i razvitak škole, njeno uspješno narastanje i širenje te optimističan pogled u budućnost škole te njeno daljnje pozicioniranje u Gradu Velika Gorica, Hrvatskoj i inozemstvu. Govorio je i o Franji pl. Lučiću, njegovoj umjetničkoj veličini i ostavštini kojom se ponosi Turopolje.

Svečani koncert povodom 50 godina djelovanja Umjetničke škole Franje Lučića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kompletan koncert osmislili su učenici i nastavnici Umjetničke škole. Sve se odvijalo glatko po utvrđenom programu, bez voditelja i bez zastoja. Učenici Plesne škole prezentirali su svoje umijeće, a glazbena pratnja bili su im učenici i nastavnici Glazbene škole.

Svečani koncert povodom 50 godina djelovanja Umjetničke škole Franje Lučića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Skoro dvosatni koncert zatvorili su Orkestar harmonika (tri točke), Tomislav Stanešić, harmonika, 2.s., dirigent Igor Jugec, prof., Stefan Georgijev, truba, 2.s., Krešimir Starčević, prof. klavir, Marin Rabadan, prof. udaraljke i Mješoviti orkestar srednje škole (dirigent Marko Požgaj, prof.).

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

Večer poezije: Ljiljana Brković Zorčić pobjednica Natječaja u pisanju poezije s pjesmom ‘Ne znam protumačiti sve svoje pukotine…’

Na natječaj je stiglo čak 86 pjesama različitih tema i stilova, iz raznih dijelova Hrvatske i susjednih zemalja.

Objavljeno

na

Večer poezije koja je u srijedu navečer održana u Gradskoj knjižnici okupila je brojne zaljubljenike u stihove. Na samom početku događanja, organizatori Katarina Drvodelić i Gradska knjižnica Velika Gorica, istaknuli su zahvalnost svima koji su sudjelovali u Natječaju u pisanju poezije, a posebno učenicima i profesorima Umjetničke škole Franje Lučića čije su izvedbe obogatile večer. Natječaj je ove godine privukao izniman interes, s brojem prijava gotovo udvostručenim u odnosu na prethodnu ujedno i prvu godinu ove manifestacije.

Ukupno je pristiglo 86 pjesama različitih tema i stilova, iz raznih dijelova Hrvatske te susjednih zemalja. Pjesme su bile nadahnute prirodom, ljudima i prolaznošću života, pisane na raznim jezicima i dijalektima, pokazujući bogatstvo poetskog izražavanja.

Presretne smo što je knjižnica bila ispunjena do zadnjeg mjesta osobama koje su sudjelovale u natječaju i gostima. Veseli nas što je ovo tek druga godina da ovo organiziramo, a već je tako velika zainteresiranost. Čestitamo svim dobitnicima, ali i žiriju koji nije imao lak zadatak odabrati najbolje – govore organizatori.

Prvu nagradu osvojila je Ljiljana Brković Zorčić s pjesmom “Ne znam protumačiti sve svoje pukotine…”, .drugo mjesto pripalo je Ankici Piculek s pjesmom “Hmiroče dreve’, a treće mjesto osvojio je Franko Stipković s pjesmom “Šetnja obalom”. Organizatori su osigurtali i nagrade za prva tri mjesta, pa ih je tako knjigama darovala Gradska knjižnica Velika Gorica, a poklon pakete su upotpunili pokrovitelji događaja, Obrt Pčelarstvo Antolčić, Monika Antolović i Aromarica, te Alar Flowers.  Čestitke su upućene svim dobitnicima, nakon čega su sudionici natječaja i gosti bili pozvani da pročitaju svoja djela pred publikom. Posebnu zahvalu organizatora primili su gosti koji su pristigli iz Rijeke, Nove Gradiške, Vrbovca, Samobora, ali nimalo manju i gosti koji stižu iz Velike Gorice i naše predivne okolice.

Nakon službenog dijela, večer je nastavljena čitanjem poezije, a svi zainteresirani su imali priliku podijeliti svoje stvaralaštvo s prisutnima.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2023

Objavljeno

na

Objavio/la

 

21.03.2024. Velika Gorica. Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2023. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novi 19. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2023 predstavljen je sinoć (četvrtak, 21.03.2024., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 368 stranica Ljetopisa 2023 (najveći do sada) nalaze se mnogobrojne teme koje su vezane uz život Grada Velike Gorice, Turopolja i susjednih općina (Pokupsko, Kravarsko i Orle).

21.03.2024. Velika Gorica. Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2023. Foto: David Jolić/cityportal.hr

21.03.2024. Velika Gorica. Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2023. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prilozi su posvećeni najrazličitijim velikogoričkim temama: povijesti, znanosti, robotici i umjetnoj inteligenciji, gradskom životu, tradiciji, kulturi, sportu, mladeži, vjeri, kulturno-umjetničkom stvaralaštvu, zabavi. Na kraju Ljetopisa je i kratka kronologija događanja, koja svjedoči o bogatom životu Grada Velike Gorice i njenih žitelja u svim životnim segmentima.

21.03.2024. Velika Gorica. Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2023. Neven Karas. Foto: David Jolić/cityportal.hr

21.03.2024. Velika Gorica. Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2023. Stipo Bilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U predstavljanju su sudjelovali urednik Stipo Bilić i autori priloga: Dubravko Katulić, Vladimir Štarkelj, braća i sestra Dijanić Antonio, Dora i Ivan (robotičari). Posjetitelje su pozdravili zamjenik gradonačelnika Neven Karas i ravnateljica POU-a Anita Pišković. Prigodni umjetnički program izveo je Tamburaški sastav KUD-a Stari Grad Lukavec. Moderatorica je bila Mirjana Ćorić.

21.03.2024. Velika Gorica. Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2023. Foto: David Jolić/cityportal.hr

21.03.2024. Velika Gorica. Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2023. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prodajna cijena Ljetopisa Grada Velike Gorice 2023 je 8 eura.

21.03.2024. Velika Gorica. Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2023. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon predstavljanja Ljetopisa prijateljsko druženje nastavljeno je prigodnim domjenkom.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

Čak 86 pjesama stiglo na natječaj u pisanju poezije, a sutra će biti poznati pobjednici

U Gradskoj knjižnici sutra slijedi ‘Večer poezije’ ujedno i završnica natječaja.

Objavljeno

na

U Središnjem odjelu Gradske knjižnice sutra će se održati druga Večer poezije koja će ujedno biti i završnica Natječaja u pisanju poezije. Na večeri poezije će biti proglašeni dobitnici kojima će biti dodijeljene bogate nagrade, a svi sudionici natječaja i gosti će imati priliku pročitati svoju poeziju pred publikom.

Na natječaj je tako pristiglo čak 86 pjesama i to iz različitih dijelova Hrvatske i inozemstva. Prijavitelji su svoja djela slali s velikogoričkog područja, ali i Međimurja, Dalmacije, Istre, BiH i Srbije. Stiglo je poezije na dijalektima, haiku poezije i pjesama raznih tematika poput ljubavi, prirode i prolaznosti života. Sada je na redu tročlani žiri koji do srijede mora odabrati najbolja djela.

– Oduševljeni smo što se broj prijava povećao, gotovo za duplo. Nakon prošlogodišnjih 40-ak zaprimljenih djela, ove godine imamo gotovo 90 prijava. Sretno smo što ova umjetnost i dalje živi, a aktivnosti naših sugrađana i pratitelja to dokazuje – navode organizatorice.

Večer poezije u Središnjem odjelu Gradske knjižnice organizira Katarina Drvodelić uz djelatnice knjižnice, a sve počinje od 18 sati. Večer će dodatno uljepšati nastup učenika Umjetničke škole Franje Lučića te uglazbljena poezija jednog od sudionika natječaja. Za pobjednike natječaja osigurane su bogate nagrade.

Ulaz je, kao i na sve događaje knjižnice besplatan. Pozvani su sudionici natječaja, ali i svi ljubitelji poezije.

 

Nastavite čitati

Reporter 435 - 28.03.2024.

Facebook

Izdvojeno