Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

prije 5 godina

23. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

FOTO Lazina pobijedila Pešćenicu i potvrdila vodeću poziciju

Objavljeno

prije 9 sati

30. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Utakmicama 6. kola (nedjelja, 29.06.2025.) na igralištu u Okuju nastavljena je 11. Malonogometna liga Turopolja i Posavine.

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lazina je u derbiju kola glatkom 3:0 pobjedom protiv Pešćenice potvrdila vodeću poziciju i zasad ostaje jedina momčad bez poraza. Derbi je s dva gola u prvom poluvremenu odlučio Patrik Đurašić, koji je već u 3.minuti projektilom s desne strane neobranjivo pogodio suprotne rašlje za vodstvo 1:0. Drugi pogodak Đurašić je postigao snažnim udarcem iz blizine po sredini vrata za 2:0.

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon promjene strana Pešćenica je igrala bolje, ipak nije uspjela smanjiti zaostatak i učiniti utakmicu otvorenom. Poraz je bio neizbježan kada su pogodili svoja vrata za 0:3!

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Poljana Čička je minimalnom pobjedom (1:0) protiv Drnka zadržala 2. mjesto u trenutačnom poretku. Okuje je pobjedom 2:0 na domaćem terenu opet izborilo mjesto u vodećem kvartetu.

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga nastavlja sljedećeg vikenda s Kup natjecanjem u Turopolju (nedjelja, 06.07.2025., početak u 16 sati).

Galerija fotografija

11.Malonogometna liga Turopolja i Posavine 2025 – 06. kolo

Rezultati 06. kola (Okuje, 29.06.2025.): Pešćenica – Lazina 0:3, Ribnica – Okuje 0:2, Poljana Čička – Drnek 1:0, Mraclin – Rakitovec 2:1, Jagodno – Novo Čiče 1:1, Kuče – Turopolje 2:0.

Rezultati 05. kola (Jagodno, 28.06.2025.): Turopolje – Jagodno 1:2, Kuče – Pešćenica 2:3, Novo Čiče – Mraclin 0:1, Drnek – Ribnica 3:1, Okuje – Lazina 1:6, Rakitovec – Poljana Čička 1:10.

Redoslijed: 1. Lazina 16 (6 5 1 0 26:6), 2. Poljana Čička 15 (6 5 0 1 22:5), 3. Kuče 15 (6 5 0 1 22:8), 4. Okuje 12 (6 4 0 2 15:11), 5. Pešćenica 12 (6 4 0 2 9:7), 6. Mraclin 10 (6 3 1 2 7:9), 7. Drnek 9 (6 3 0 3 8:7), 8. Ribnica 6 (6 2 0 4 14:19), 9. Jagodno 4 (6 1 1 4 4:14), 10. Rakitovec 3 (6 1 0 5 11:36), 11. Novo Čiče 2 (6 0 2 4 3:12), 12. Turopolje 1 (6 0 1 5 8:15).

Najbolji strijelci nakon 6. kola: 7 golova – Šutalo (Kuče), Žugaj (Lazina), V.Hemen (Poljana Čička); 6 golova – Milatović (Kuče), Sudar (Ribnica), Lozić (Turopolje); 4 gola – M.Ivančić (Pešćenica), Žarina (Drnek), L.Roginić, Slivak, P.Đurašić (Ribnica), Saraf (Kuče), …

Nastavite čitati

Sport

FOTO Radovi u tijeku: Naziru se obrisi kampa HNS-a u nastajanju…

Nakon što je gradilište pripremljeno, na lokaciji uz Aveniju Pape Ivana Pavla II. počeo je nicati budući kamp HNS-a. Dio posla već je odrađen, a napredak se očekuje iz dana u dan, jer radovi neće stajati…

Objavljeno

prije 10 sati

30. lipnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Dva i pol mjeseca prošla su od trenutka kad su premijer Plenković, župan Kožić, gradonačelnik Ačkar i predsjednik HNS-a Kustić svečano otvorili radove na budućem kampu HNS-a u Velikoj Gorici. Bio je to glamurozan trenutak, uz svitu uvaženih gostiju, ali odmah je bilo jasno da je puno važnije ono što će se događati nakon što se uglednici raziđu.

Kad se to i dogodilo, počeli su radovi! U obliku u kojem to nalažu građevinski uzusi, u ritmu koji bi iz naše “navijačke” perspektive možda mogao biti za nijansu brži, ali važno je da se radi. Dugo smo čekali bagere, kao garanciju da cijela priča neće i ovoga puta neslavno propasti, a sad smo već i odmaknuli od te faze. Na križanju Avenije Pape Ivana Pavla II. i zaobilaznice odavno je kompletna mašinerija, kranovi, ljudstvo…

A kad je tako, vrlo brzo se mogu naslutiti i obrisi onoga što bismo trebali dobiti tamo negdje u proljeće 2027. godine. Za početak su napravljeni prilazi gradilištu, uz prigodnu oznaku da je skretanje desno dozvoljeno samo za vozila gradilišta, a kad je i to odrađeno, moglo se krenuti i u konkretnije radove.

Tako se danas, sedamdeset i nešto dana od onog ekskluzivnog okupljanja, jasno može vidjeti na kojem će mjestu biti tribine s popratnim sadržajima, gdje će niknuti glavna upravna zgrada, ali i gdje će se smjestiti igrališta. Zainteresirani Velikogoričani koji prolaze tim putem iz dana u dan mogu pratiti kako se gradilište mijenja, kako radovi napreduju, a to će se nastaviti događati i u ljetnim mjesecima. U teškim uvjetima, po velikim vrućinama, ali nema stajanja…

Znalo je u pojedinim trenucima gradilištem “operirati” svega nekoliko radnika, zato se i činilo da sve to skupa može ići i kudikamo brže, no očito sve ima svoje faze u ovakvom projektu. Pa smo pri našem posljednjem obilasku gradilišta naišli na dvadesetak građevinaca, lako uočljivih zahvaljujući narančastim prslucima, ali i kacigama, pod kojima nije lako preživljavati ove vruće dane.

U svakom slučaju, kamp raste i napreduje, a radovi bi se trebali i dodatno intenzivirati tijekom jeseni. Kako možemo doznati, sve zasad ide po planu, pa imamo pravo nadati se da ćemo u predviđenom roku imati tri igrališta, upravnu zgradu, veliki skladišni prostor… Pratit ćemo radove, naravno, i dalje…

Nastavite čitati

Sport

SVJETSKA LIGA Franka Jerkin osvojila povijesnu klupsku medalju!

U konkurenciji više od 3.200 natjecatelja iz čak 78 zemalja svijeta, Karate klub Velika Gorica iz Poreča se vratio s broncom.

Objavljeno

prije 13 sati

30. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Najprestižnije karate natjecanje za mlađe uzraste – Svjetska liga mladih (Youth League) pod okriljem Svjetske karate federacije, u Poreču je okupilo više od 3.200 natjecatelja iz čak 78 zemalja svijeta, među kojima su nastupali i naši gorički karatisti, njih 11 u svim dobnim kategorijama.

Inače, ovo je jedan od pet najjačih turnira, namijenjenih dobnim kategorijama mlađih kadeta do mlađih seniora.

Katja Braica, koja iz godine u godinu na turnirima Youth League bilježi odlične nastupe, ovoga puta je završila na visokom 9. mjestu, a do 2. i 3. kola došli su i Vito Hulina te Ema Jukić, no njihovi protivnici u nastavku nisu uspjeli doći do završnice, pa tako nisu imali mogućnost za repasaž.

Povijesni trenutak imala je Franka Jerkin, koja je u kategoriji U14 -47 kg osvojila broncu – prvu medalju kluba na Svjetskoj ligi mladih!

Franka je tijekom cijelog natjecanja pokazala iznimnu tehničku i taktičku zrelost, mirnoću i borbenost, a njezin put do odličja bio je impresivan, pobijedivši suparnice iz Irske, Francuske, Italije i Hrvatske, zatim gubi od Njemačke, te pobjeđuje Ukrajinu u repasažu za broncu.

Ovim velikim rezultatom Karate klub Velika Gorica uspješno je zaključio sezonu i odlazi na zasluženi ljetni odmor. Fokus sada seli na pripreme za izborne turnire za Europsko prvenstvo, koji počinju već u rujnu.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Ilba Graditeljstvo pobjednik 10. Memorijala Nikole Gmižića u Poljani Čičkoj

Objavljeno

prije 17 sati

30. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Ilba Graditeljstvo pobjednik je 10. memorijalnog malonogometnog turnira Nikole Gmižića u Poljani Čičkoj, koji je organizirala Udruga mladih Frajer i DVD Čička Poljana. Na turniru je sudjelovalo 15 ekipa, koje su prvo igrale u pet eliminacijskih skupina po 3 ekipe.