Povežite se s nama

Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

na

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

Nedjelja novih početaka: Posavec želi viši rang, dvojac zakopan na dnu

U nedjelju počinje proljetni dio prvenstva u 1. ŽNL, sedmom rangu natjecanja, pa će u akciju krenuti i sedam klubova s našeg područja. Na vrhu je naš Posavec, ali naši su klubovi i na samom dnu tablice…

Objavljeno

na

Objavio/la

Još ovo malo petka, cijela subota, pa će lopta krenuti sa centra i u sedmome rangu natjecanja, u 1. županijskoj ligi. Jedinstvenoj prvoj županijskoj ligi, u koju se smjestilo 16 klubova, a među njima je i čak sedam, dakle gotovo polovica, onih koji pripadaju velikogoričkom nogometnom središtu. Različiti su njihovi aktualni trenuci, položaji na tablici, ambicije, mogućnosti i planovi, a za početak će gotovo svi igrati – međusobno!

Prvo proljetno, ukupno šesnaesto kolo, bit će otvoreno u nedjelju od 12.30 sati u Novom Čiču. Domaći Dinamo Hidrel dočekat će goste iz Velike Mlake 1947 pola sata prije nego što će krenuti druga utakmica kola, sudar Jamnice i Rakovca. Sve ostale utakmice na rasporedu su u nedjelju od 15.30 sati, pa će turopoljski nogometni kibici u tom terminu moći birati između još dva ponuđena lokalna derbija.

U Pokupskom će tako gostovati Mladost iz Obrezine, dok će Posavec na svom igralištu dočekati Meštricu, u ogledu prve i posljednje momčadi lige. Ispada tako da jedino Turopolje neće igrati lokalni derbi, ali i na Leštantu će se igrati u istom terminu, u nedjelju od 15.30 sati, kad će kod Turopolja gostovati Graničar iz Tučenika.

Svim tim ogledima počet će proljeće u kojem će svatko od naših predstavnika voditi neke svoje bitke. NK Posavac iz Orla tu je u najboljoj poziciji, budući da je jesen okončao na vrhu tablice, s dva boda više od Rakovca, koji djeluje kao jedini pravi protukandidat za titulu prvaka i promociju u viši rang.

Na devet bodova manje je NK Kupa, koja je na jesen upisala dvostruko više pobjeda nego poraza, što je bilo dovoljno za trenutačno peto mjesto. Turopolje ima dva boda manje i drži šestu poziciju, na samo minus tri od trećega mjesta, a prvi sljedeći naš klub na tablici je devetoplasirana Velika Mlaka 1947, koja će u proljeće morati bez Frana Krilića, koji je otišao u Mraclin, dva ranga više. Na sigurnoj udaljenosti od dna drži se i dvanaesta Mladost iz Obrezine, a na tom neželjenom dnu su također naša dva predstavnika.

Dinamo Hidrel tijekom jeseni je upisao čak 11 poraza u 15 utakmica, skupivši samo po dvije pobjede i remija, što je dovelo klub u jako tešku situaciju. Dinamovci su trenutačno na pretposljednjem mjestu, šest bodova daleko od pozicije koja osigurava ostanak u ligi, cilj koji u Čiču svakako žele ispuniti. U tome bi trebao pomoći i veći broj novih igrača pristiglih ove zime.

U još većim problemima je Meštrica, koju samo čudesno proljeće može spasiti od ispadanja, budući da je na posljednjem mjestu, sa samo tri boda, odnosno jednom pobjedom i 14 poraza u jesenskom dijelu prvenstvu. Te brojke, kao i gol-razlika 17-64, jasno pokazuju koliko se ozbiljan zaokret mora dogoditi žele li u Gornjoj Lomnici uopće razmišljati o nekakvoj prilici da ostanu u ovom rangu…

Predzadnji Dinamo Hidrel i posljednja Meštrica međusobni će ogled igrati već u trećem kolu proljetnog dijela prvenstva.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Kreće ludilo u “premijerki”: Polet čuva vrh, derbi susjeda za početak!

Ovog vikenda počinje proljetni dio sezone u Premier ligi Zagrebačke županije, rangu u kojem sudjeluje najviše klubova s našeg područja. Također, ovo je rang u kojem je i najviše kandidata za sami vrh, jer tablica je čudo…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prvog dana prosinca odigrana je posljednja utakmica u Premier ligi Zagrebačke županije, najviše rangu županijskog i šestom rangu hrvatskog nogometa, a sedmog dana ožujka bit će odigrane prve sljedeće utakmice prvenstva koje je “naše” više nego bilo koje drugo. U “premijerki”, naime, sudjeluje čak osam klubova s našeg područja, što samo po sebi izaziva pozornost, a na to dolazi i – tablica!

Na tablici, naime, vlada kaos.

Na prvome mjestu prezimio je Polet iz Buševca, koji je u 17 kola osvojio 32 boda. A kad je na vrhu klub koji je doživio pet poraza na polovici prvenstva, jasno je da ovo nije baš svakidašnja tablica… U ludo izjednačenoj ligi čak je pet vodećih klubova smješteno u samo pet bodova, što će reći da show tek počinje. Samo bod manje od Poleta imaju Kloštar i Sutla-Laduč, a samo još jedan manje skupili su Lonja i Dubrava. Drugim riječima, malo je reći da je apsolutno sve otvoreno.

Uostalom, nije daleko ni šestoplasirano Bestovje, koji je na pet bodova manje od lidera sa Zvrnika, kao ni sedmoplasirana Buna s još jednim bodom manje, a Jelačić iz Vukovine i Lukavec na osmom i devetome mjestu su na i dalje dostižnih minus sedam u odnosu na Polet, još bod manje ima Turopoljac iz Kuča… I tu negdje dolazimo do polovice lige od 18 klubova, a nije baš česta pojava da na polovici sezone najmanje polovica klubova i dalje ima šansu da nakon sljedećih 17 utakmica završi na vrhu.

Međutim, svega bi moglo biti i na drugom kraju tablice, u borbi za ostanak. Tu je malo zaostao Strmec iz Bedenice, kojem Gradići bježe pet bodova. Potpuno renovirani Gradići, koji će u proljeće ući s nekom sasvim drugom fizionofijom u odnosu na jesen. Samo za nijansu mirnije dišu Lomnica i pogotov Klas, koji je na relativno mirnom trinaestome mjestu…

Za nastavak prvenstva naši su se klubovi pripremali i utakmicama goričkoga Kupa… Foto: David Jolić/cityportal

U svakom slučaju, čeka nas izuzetno zanimljivo proljeće u ovom rangu, počevši već od ovog vikenda. Malo je, naravno, kola u kojima nema turopoljskih derbija, pa ćemo i u subotu i nedjelju imati priliku uživati u toj vrsti rivalstva.

U subotu će tako na lukavečkom Lukavellu gostovati dečki iz Vukovine, igrač Bana Jelačića, a istoga dana, u istome terminu (15.30 sati) igrat će i mičevečki Klas, koji će gostovati kod Sloge u Križu, te vodeći Polet, koji će odmah imati vrlo zahtjevan izazov u gostima kod prvih pratitelja iz Kloštar Ivanića.

Buna će u nedjelju, opet u univerzalnom terminu od 15.30 sati, na svom travnjaku dočekati Sutlu-Laduč, Turopoljac će u Kuču igrati protiv Vatrogasca iz Zdenčine, a nedjeljni program nudi i pravi susjedski derbi. Mogli bismo to nazvati i “Derby della Gradonačelnik”, budući da će se na igralištu u Gradićima sudariti domaći sastav i gosti iz nekoliko minuta hoda udaljene Lomnice. U navijačkom smislu, neće biti lako onima koji su odrasli u jednom selu, a danas žive u drugome…

Show može početi!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Eric, uz tebe smo! NK Gradići žele pomoći svom ozlijeđenom igraču…

Iz NK Gradića pozivaju prijatelje kluba, simpatizere, pratitelje i sve koji su u mogućnosti da pomognu njihovom igraču, koji se našao u teškoj situaciji nakon ozljede u utakmici goričkoga Kupa…

Objavljeno

na

Nogometaši Gradića za nastavak prvenstva u Premier ligi Zagrebačke županije pripremali su se i kroz dvije utakmice goričkog Kupa, a ova druga bila je i posljednja. Turopoljac iz Kuča bio je bolji u drugome kolu, Kučani su otišli dalje nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, no to je Gradićanima bilo manje važno.

“Nažalost, rezultat je ovoga puta potpuno pao u drugi plan. Utakmicu je obilježio tragičan trenutak kada je naš napadač Eric u jednom sudaru zadobio tešku ozljedu – prijelom noge. Odmah mu je pružena liječnička pomoć te je hitno prevezen u bolnicu. Odmah ga očekuje operativni zahvat, a prema prvim informacijama minimalno osam mjeseci bit će potrebno za oporavak prije povratka treninzima. Ericu želimo puno snage, strpljenja i što brži te uspješniji oporavak. Uz tebe smo!”, objavili su iz NK Gradića.

Da ovo “uz tebe smo” misle potpuno doslovno, u punom smislu, dokazali su objavom dan kasnije.

“Kao što ste već mogli vidjeti, naš igrač Eric Bazira doživio je tešku ozljedu – lom noge. Nažalost, Eric je ovdje sam. Već tri godine živi u Hrvatskoj, radi i bori se za bolje sutra. Tragedija koja ga je zadesila dodatno mu otežava ionako izazovnu životnu situaciju.

Osjetili smo i želju i moralnu odgovornost stati uz njega, jer Eric je dio naše ekipe, dio naše obitelji. Dat ćemo sve od sebe da mu pomognemo koliko god budemo mogli. No slobodni smo zamoliti i Vas, članove, prijatelje i pratitelje našeg kluba, da se svi zajedno uključimo i pomognemo Ericu”, objavljeno je na klupskim društvenim mrežama, uz nastavak:

“Eric je zaposlen i ima zdravstveno osiguranje, ali nažalost ne znamo kako će se cijela situacija dalje odvijati niti kakav će biti stav poslodavca. Također, Eric nema dopunsko zdravstveno osiguranje te će zasigurno imati dodatnih troškova liječenja i oporavka.

Od ove objave pa nadalje, uplata koja sjedne kao donacija bit će u cijelosti proslijeđena Ericu. U nastavku ostavljamo barkod za uplate na račun kluba, s kojeg ćemo prikupljena sredstva prosljeđivati Ericu.

Eric Bazira je nakon teške ozljede s terena odvezen kolima Hitne pomoći… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Također, na svim nadolazećim utakmicama bit će postavljena posebna kutija u kojoj će se prikupljati dobrovoljni prilozi za Erica. Sva prikupljena sredstva bit će mu osobno uručena prilikom našeg posjeta.

Unaprijed Vam zahvaljujemo u ime cijelog kluba i samog Erica na svakoj podršci, lijepoj riječi i donaciji. Zajedno smo jači!”

Svakako je to lijepa gesta jednog niželigaškoga kluba koji pokazuje da u svakoj situaciji stoji iza svojih igrača. Naravno, svatko tko je u mogućnosti pozvan je da pomogne Ericu…

Nastavite čitati

Sport

Nema vremena za feštu: ‘Ono što nam slijedi još je važnije od Varaždina…’

Objavljeno

na

Objavio/la

Ogroman posao odradili su nogometaši Gorice tijekom tjedna, samo tri dana nakon teškoga gostovanja u Maksimiru. Pobjeda u Varaždinu u četvrtfinalu Kupa donijela je treći plasman među četiri najbolja u ovom natjecanju, što je fenomenalan uspjeh, ali vremena za slavlje nije bilo.

– Nema nikakve euforije. Naravno da smo zadovoljni što smo se plasirali u polufinale Kupa, ali svjesni smo da nam je Slaven Belupo u subotu još važnija utakmica, budući da nam je prvenstvo prioritet – morao se odmah sljedećem izazovu okrenuti trener Mario Carević.

I logično da je tako, jer Varaždin je bio protivnik tri dana nakon Dinama, ali i tri dana prije Slaven Belupa.

– Nemamo puno vremena, stiže nam treća utakmica u šest dana. Neke igrače smo uspjeli osvježiti i odmoriti, neke nažalost nismo, ali vjerujem da ćemo opet skupiti snage da odigramo utakmicu na najvećem mogućem nivou, u prvom redu fizički. Ovi koji su igrali u Kupu, koji će početi i u subotu, u međuvremenu će se osvježiti, a možda od prve minute krenu i neki koji nisu igrali protiv Varaždina, ili su manje igrali. U svakom slučaju, imat ćemo tih 11, plus klupu, koji su relativno svježi. I zato ne bih puno ni pričao o umoru, jer uvijek kažem da je umor samo u glavama. Bit ćemo mi dobri, ne strahujem – optimističan je Carević, bez obzira što je itekako svjestan kvaliteta subotnjega gosta.

– Čeka nas protivnik koji je zbilja dobar, a vraćaju im se i tri izuzetno važna igrača koja nisu igrala posljednje utakmice, Kovačić, Grgić i Nestorovski. O njima manje-više sve znamo, jednako tako i oni znaju sve o nama, neće tu biti puno iznenađenja. Znamo da imaju kvalitetu, da znaju igrati na rezultat, da su dobri u tranziciji. Imaju dosta pojedinaca koji znaju igrati, imaju i dobre šutere sa distance, a imaju i puno iskustva. Njihova visoka pozicija na tablici nije slučajna, nema dvojbe da nas čeka teška utakmica, ali ja stvarno mislim da moja momčad može odigrati na potrebnoj razini.

Postoje, naravno, i detalji na koji treba raditi, koji moraju biti bolji.

– Moramo popraviti branjenje prekida, koje nas je odvelo u poraz kod Dinama, a nakon kornera smo primili i gol u Varaždinu. U tom segmentu smo bili baš loši, ne znam što nam se dogodilo tih zadnjih pet dana, ali znam da nam tu treba puno više individualnog truda, koncentracije, odgovornosti… Fazu obrane generalno moramo podići na viši nivo. Stvaramo puno šansi svima, i stvarat ćemo ih, ali defenziva nam dugoročno mora biti ključ dobrog rezultata. Moramo se tu još malo stabilizirati i nadograditi, pa ćemo imati i bolje rezultate nego što imamo – uvjeren je trener Gorice.

Durakovića i Fiolića i dalje nema zbog ozljeda, a ovoga puta neće biti ni sjajnog Žana Trontelja, koji je skupio četiri žuta kartona, pa će trebati pronaći alternativu za desni bok. Veliki dobitak je nastup Francuza Thea Epaillyja u Varaždinu, kao ozbiljno pojačanje pokazao se i Bruno Bogojević, svidio se dosad prikazanim i Nigerijac Wisdom Sule, a protiv Varaždina je jako dobru partiju odradio i golman Muhamed Šahinović. Kapetan Pršir je djelovao spremno, Filipović se odmorio, Pozo izašao nakon 60 minuta, Erceg je uvijek tu, spreman… Dovoljno je to aduta za optimizam.

– Pripremit ćemo se najbolje što možemo i nadam se da ćemo odigrati baš dobru utakmicu! – zaključio je Carević.

S obzirom na okolnosti, startnih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:
Matijaš – Perić, Filipović, Leš – Bogojević, Pozo, Kavelj, Vrzić – Pršir, Epailly – Sule

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Traži se prvi reket grada! Otvorene prijave za goričku tenisku ligu

Tradicionalna Velikogorička teniska liga, u organizaciji TK iTeam VG, kreće u svoju novu sezonu, s dobrim starim formatom, ali i s nekim novim detaljima…

Objavljeno

na

I ove godine se u našem gradu igra Velikogorička teniska liga, popularni VGTL. To je rekreativno natjecanje na kojem se može pogledati sjajne teniske mečeve. Liga kreće početkom travnja, a organizirana je kao rekreativno tenisko kružno natjecanje piramidalnog tipa, koje okuplja teniske rekreativce od srednjoškolaca do “penzića”, javljaju iz Teniskoga kluba iTeam VG.

Sistem natjecanja je takav da se igrači uvijek nalaze u istom rangu s igračima svoje razine teniskih vještina, tako da se stalno igraju izjednačeni i zanimljivi mečevi. Nakon svakog odigranog ciklusa igrači se, ovisno o svom plasmanu, penju u viši red, padaju u niži ili pak ostaju na svojoj razini, ako im je omjer pobjeda i poraza neutralan.

Pobjednik VGTL-a će biti onaj igrač koji kroz ligaški dio natjecanja, ali i mečeve na završnom Mastersu krajem rujna, skupi najviše bodova na našoj rang listi.

Organizatori ističu i kako je novost od ove sezone to što će platforma za ligu biti online GDSI verzija (poznati “Glavno da se igra”), u kojoj će biti poseban odjeljak “Velika Gorica”, koji se može pronaći u meniju aplikacije “Tenis liga”. Sama aplikacija za mobitel dostupna je za Android i iOS.

“Sve upute za registraciju i prijavu u ligu zainteresirani mogu dobiti kod voditelja lige Mihe Trohe na 091 3344 031. Prijave traju do 1. travnja, zato požurite!”, poručuju iz kluba.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno