Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

prije 6 godina

23. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

FOTO Veterani Klasa preuzeli vodstvo u Ligi veterana NSVG-a

Objavljeno

prije 12 sati

19. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) startala je u proljetnu polusezonu 2026. godine odigravanjem dvije zaostale utakmice iz jesenske polusezone 2015. godine. Klas je s 2:0 pobijedio Kurilovec i preuzeo vodstvo na ljestvici, a Velika Mlaka bila je bolja od Gradića rezultatom 3:1.

Velika Gorica, 19.03.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica. VNK VG Boys. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 19.03.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica. VNK Kurilovec. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 19.03.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica. VNK Dinamo (Novo Čiče). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ovog vikenda prema rasporedu bit će odigrane tri preostale utakmice iz jesenskog 13. kola (početak u 16:30 sati).

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 13. kolo

Rezultati odgođenih utakmica iz jesenske polusezone: Velika Mlaka 1947 – Gradići 3:1 (11. kolo). Klas – Kurilovec 2:0 (12. kolo).

Raspored preostale tri utakmice iz 13. kola (20./23.03.2026.): Posavec (Orle) – Lukavec, Dinamo (Novo Čiče) – Gradići, VG Boys – Klas (Mičevec).

Poredak nakon 13. kola: 1. Klas 29 (11 9 2 0 56:13), 2. VG Boys 27 (11 9 0 2 43:12), 3. Kurilovec 27 (12 9 0 3 39:13), 4. Dinamo 25 (11 8 1 2 42:17) 5. Vatrogasac 21 (12 7 0 5 25:20), 6. Velika Mlaka 1947 19 (12 6 1 5 29:25), 6. Lekenik 19 (12 6 1 5 28:31), 8. Lukavec 13 (11 4 1 6 17:19), 9. Buna 13 (12 4 1 7 17:24), 10. Polet 9 (12 3 0 9 14:28), 11. Hruševec 8 (12 2 2 8 13:45), 12. Posavec 5 (11 1 2 8 7:48), 13. Gradići 4 (11 1 1 9 8:43).

Nastavite čitati

Sport

Transfer koji je potresao Brege: Hoće li prvi topnik lige u Donji Hruševec?!

Iz dobro informiranih izvora stigla je vijest kako se priprema spektakularan transfer u svijetu Breške lige: posljednjih godina najbolji strijelac lige Pavao Galović iz Dubranca će navodno prijeći u Donji Hruševec…

Objavljeno

prije 14 sati

19. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Breška liga, dugo, dugo ništa, pa onda Olimpijske igre. I sve ostalo… Takav poredak prioriteta već više od dva desetljeća vlada na našim živopisnim Bregima, a da to nije samo fraza ili nekakva poštapalica, već stvarni život, primjera ima koliko hoćeš. Evo, stigao je još jedan, posljednji u nizu, pa je red da pristup ovoj temi bude akedvatan njezinoj važnosti.

Malonogometnu ligu Vukomeričkih gorica, kako je službeni i vrlo rijetko korišteni naziv ove lige, ovih je dana, dakle, potresao jedan bombastičan transfer u najavi! Kako prenosi najvažnije glasilo u svijetu Breške lige, Facebook stranica koji nosi naziv lige, boju dresa promijenit će Pavao Galović, najbolji strijelac lige posljednjih godina.

“Nogometni krugovi na području Vukomeričkih gorica posljednjih dana bruje o mogućem velikom transferu. Prema neslužbenim informacijama, Pavao Galović, jedan od prepoznatljivijih igrača ekipe Dubranec, mogao bi uskoro promijeniti sredinu.

Kao najozbiljniji kandidat za njegov potpis spominje se ekipa Donji Hruševec, a cijeloj priči dodatnu težinu daje činjenica da Galović radi kod Daniela Gorenca, čovjeka koji ima dobre veze u hruševečkom nogometnom okruženju.

Navodno su već viđeni prvi ‘pregovori’ uz kavu, a neki tvrde i uz gemišt, gdje se razgovaralo o Galovićevoj ulozi u novoj ekipi. Insajderi tvrde da bi u Donjem Hruševcu mogao dobiti važnu minutažu i postati jedan od ključnih igrača momčadi.

Iz Dubranca zasad vlada diplomatska šutnja, ali izvori bliski svlačionici poručuju da se nadaju kako će Galović ipak ostati vjeran svojoj ekipi.

Hoće li se ovaj transfer stvarno dogoditi ili je riječ samo o još jednoj nogometnoj priči iz seoskih kuloara – pokazat će vrijeme. Jedno je sigurno: Breška liga dugo nije imala ovako zanimljivu transfer sagu!”, stoji u objavi koja je izazvala lavinu komentara i reakcija.

Smisao Breške lige je da svatko igra za svoje selo, uz dodatak da igrači koji dolaze iz vukomeričkih sela koje nemaju ekipu mogu odabrati za koga će nastupati. Budući ću da je Galović iz sela Petravci, koje nema svoju ekipu, spada u tu kategoriju i može svake sezone odlučiti za koga će igrati. Prema svemu sudeći, napadač Poleta iz Buševca odabrao je da će ove sezone protivničke mreže bušiti u crnoj odori Donjeg Hruševca, što konkurencija vidi kao pokušaj stvaranja nekog novog Dream Teama…

Siva eminencija donjohruševečkog nogometa Daniel Gorenc odbacuje svaku moguću povezanost s ovom transfer-bombom, ponavljajući kako već dvije godine nema nikakve veze sa slaganjem ekipe iz njegova sela, spominjući čak i zakonske regulative usmjerene protiv onih koji tvrde drukčije. Skeptika po tom pitanju i dalje ima, ali šutnja je u ovom slučaju trenutačno očito vrijednija od zlata.

U svakom slučaju, čeka nas vruća sezona u najboljoj ligi u svemiru…

Nastavite čitati

Sport

Igrači i navijači zajedno na Rijeku: ‘Dođite na druženje u Tuđmancu…’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 17.45 sati dočekuju Rijeku na svom stadionu, a dva dana ranije, u petak od 17 sati, u Parku dr. Franje Tuđmana pripremaju poklone za navijače i prijatelje kluba

Objavljeno

prije 16 sati

19. ožujka 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Dok nogometaši Rijeke ovog četvrtka smišljaju kako doći do svojevrsne senzacije u Strasbourgu, kako iznenaditi domaćina i otići u četvrtfinale Konferencijske lige, njihovi kolege iz Gorice već se pripremaju za – Rijeku! U nedjelju će Riječani doći na Gradski stadion, četiri dana nakon ogleda u Francuskoj, a Goričani će biti spremni…

Bit će, nadamo se, spremni i navijači, koje iz našega kluba pozivaju da dođu na utakmicu u što većem broju, a s tim je ciljem organizirano i druženje igrača s navijačima ovog petka od 17 sati.

“Očekuje vas malo nogometa, prigodni pokloni, pokoja ulaznica i odlična atmosfera! Dođite upoznati naše igrače, fotografirati se i zajedno se zagrijati za utakmicu. Vidimo se!”, glasi poruka iz kluba.

Vrijeme bi trebalo biti lijepo, ugodno, idealno za ovakav tip druženja, a pozivnicu je izgovorio i ponajbolji igrač Gorice Marijan Čabraja.

Gorica u posljednje vrijeme igra jako dobar nogomet, skuplja bodove gdje god je to moguće, a sve upućuje na to da bi se u istom stilu moglo nastaviti i ove nedjelje od 17.45 sati. Raspoloženje je dobro, Rijeka će nedvojbeno biti potrošena i umorna od europskih obaveza, a to je prilika koju bi valjalo iskoristiti.

I bilo bi vrijeme da se to dogodi. Gorica nije uspjela pobijediti Rijeku u posljednjih deset međusobnih ogleda, u tih deset utakmica upisali su naši nogometaši jedan remi i devet poraza, što će reći da posljednja pobjeda datira iz travnja 2023. godine, iz vremena kad je Goricu vodio Željko Sopić, a na klupi Rijeke sjedio je Sergej Jakirović…

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički taekwondoaši osvojili 9 medalja na Feniks kupu

Lejla Lea Kajfeš, proglašena najboljom juniorkom.

Objavljeno

prije 1 dan

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Taekwondo kluba Velika Gorica osvojio je devet medalja na 19. Feniks Budosport turniru održanom 14. ožujka, na kojem je sudjelovalo više od 600 boraca iz četiri države i 50 klubova.

Velikogoričani su nastupili s 18 natjecatelja, a kući su se vratili s dvije zlatne, četiri srebrne i tri brončane medalje. Najuspješnije su bile Paula Kučiš u kategoriji kadetkinja do 55 kilograma te Lejla Lea Kajfeš među juniorkama do 63 kilograma, koje su osvojile zlato. Kajfeš je dodatno nagrađena titulom najbolje juniorke turnira. Srebrne medalje osvojili su Lana Petrović, Borna Ačkar, Borna Kralj i Ivan Lucas Brnić, dok su brončane medalje pripale Loti Borić, Sari Tubić i Katji Kajfeš u tehničkoj disciplini formi.

Turnir je ujedno bio i treći kriterijski za Svjetsko prvenstvo. Unatoč pobjedi na ovom natjecanju, Lejla Lea Kajfeš završila je ukupno druga u poretku zbog slabijeg bodovnog učinka na prethodna dva turnira.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Županijski prvaci srednjih škola u futsalu ponos Ekonomske škole Velika Gorica

Objavljeno

prije 2 dana

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Cityportal.hr redovno prati srednjoškolska sportska natjecanja, među njima su i pobjede Ekonomske škole Velika Gorica na Županijskom natjecanju u futsalu za učenike (19.02.2026.) odnosno učenice (24.02.2026.). Državno prvenstvo školskih sportskih društava u futsalu za srednje škole održava se u Poreču, od 18 do 20. ožujka 2026. godine.