Sport
Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’
Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…
“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”
Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!
– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.
– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.
Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem
Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.
– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.
Međutim, ostala je u obitelji.
– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:
– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.
Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak
Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.
– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.
Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.
– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.
Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.
– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.
Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.
– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:
– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…
Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.
A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.
– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.
– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.
Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.
I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.
– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.
Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.
– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.
Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu
Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…
– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.
Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.
– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.
Sport
Petarda Taxi Bračića i glatka pobjeda Gorenc Transporta u 1/16 finala na 33. Kup HVIDR-a
Danas je na rasporedu novih pet utakmica šesnaestine finala
Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici jučer (utorak, 06. siječnja 2026.) je odigrano pet utakmica 1/16 finala. Zanimljive i efikasne utakmice, postignuto je 23 gola na 6 utakmica.
33. Kup HVIDR-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Najuvjerljiviji dojam bila je predstava sastava Taxi Bračića, ne samo zbog visoke pobjede, nego i zbog igre odnosno nadmoći koja je pokazana na parketu. ”Taksisti” su svi redom aktivni nogometaši u goričkim klubovima, tjelesno su spremni i čestim izmjenama drže visoki ritam utakmice.
33. Kup HVIDR-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na sličan način su i Gorenc Transporti riješili prolazak u osminu finala, golovima Grdenića i Galovića u prvom poluvremenu, a J.Kovačić je početkom drugog dijela postavio konačni rezultat.
Danas (srijeda, 07.01.2026.) na programu je novih pet utakmica šesnaestine finala, početak je u 17:30 sati.
Galerija fotografija:
-
- 33. Kup HVIDR-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 33. Kup HVIDR-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
33.Kup HVIDR-a 2025. (28.12.2025. – 11.01.2026.)
Rezultati 1/16 finala (06.01.2026.): Crofna – Turbina 2:4 (Baf, N.Tolj-ag / Kramarić 2, Kelava, N.Tolj), CB Scotch CB Passage – Gorenc Transporti 1:3 (Mikulin / Grdenić, Galović, Kovačić), Bau Elektro – CB Concordia Pizza Factory 2:4 (Panadić, Đurašić / Pavić, Kestić, Kos, Prenkpalaj), Taxi Bračić – Oštri Ćošak 5:0 (Lovrić, Harambšić, Matić, Vojnović, Glavić-ag), Elektroluč Solar – Kos Prijevoz 0:2 (Drezga, Beloša-Fijan).
Sport
Klaf se rastao sa Širokim: ‘Hvala na profesionalnosti, radu i zalaganju!’
Dean Klafurić više nije trener NK Širokog Brijega, s kojim se sporazumno razišao nakon velikih promjena u upravi kluba. Kad riješi sve formalnosti, Klaf će se vratiti kući i čekati novu priliku…
Sport
Mraclin krenuo u akciju: Vratio se šahist Kos, doletio i Krilić
Novi igrači NK Mraclina postali su Nikola Kos (17) i Fran Krilić (20), a u narednim danima i tjednima možemo očekivati i nova pojačanja, pri čemu će sad u fokusu biti nešto iskusniji igrači
Sport
Pet velikih pojačanja u Kurilovcu, a zasad nije došao – nitko!
Nogometaši Kurilovca u pripreme za proljetni dio sezone krenut će 16. siječnja, nakon čega im slijedi šest tjedana ozbiljnog posla pod vodstvom trenera Harambašića. U mislima je, naravno, samo jedan datum…
Nikad već pozitivan nemir igrači Kurilovca nisu osjećali tijekom zimskog predaha kao što je to ovoga puta. Imali su vremena i prostora za ozbiljan odmor, imat će ga i u sljedećih desetak dana, ali nema ni truna sumnje da se i za blagdanskim stolom, i gledajući “Sam u kući”, i prateći koncert bečke filharmonije, po glavi igrača i stručnog stožera motao – Dinamo!
Sami su Kurilovčani zaslužili takvu vrstu nemira, pred njima je utakmica za povijest, a debelo podcrtani datum je 4. ožujka. Tog će dana nogometaši malog, ali ponosnog NK Kurilovca istrčati na maksimirski travnjak, na megdan Dinamu, i to u četvrtfinalu Kupa Hrvatske. Podatak koji, koliko god puta izgovorili ili ispisali, i dalje ne zvuči realno… A opet, itekako je realno. I dogodit će se.
Točno 57 dana daleko od te utakmice igrači Kurilovca i dalje odmaraju. Baš kao i trener Senad Harambašić, koji je prvo okupljanje zakazao za onaj sljedeći petak, 16. siječnja.
– Budući da u proljetni dio sezone krećemo krajem veljače, odnosno početkom ožujka, imat ćemo šest tjedana priprema. U ovim okolnostima, s obzirom na sve, trebat će nam to vrijeme ako želimo odraditi dobar posao. A naravno da želimo – kaže Senad, koji je ujedno i sportski direktor Kurilovca.
U prijevodu, dok ga nema na terenu, ima ga na telefonu. Promjena će biti, ali one ne bi trebale biti značajne ni u jednom smjeru.
– Svi smo ostali na okupu, uz izuzetak Florijana Rakovića, koji više nije naš član. Otišao je u zagrebačku Devetku, u jedan rang niže, u želji za većom minutažom, a mi mu želimo puno sreće i uspjeha – ističe trener Harambašić, koji planira i neka osvježenja.
– Razgovaramo s nekoliko mladih igrača, uglavnom su to dečki koji su i dalje juniori, voljeli bismo na taj način malo proširiti kadar, a moramo razmišljati i o budućnosti. Trebat će nam mladih igrača i za sljedeću sezonu, ovo je dobar trenutak da ih počnemo uvoditi u naš sustav. U svakom slučaju, tu će se raditi o maksimalno dva igrača.
Pojačanja Kurilovcu i nisu neophodna, barem ona koja bi došla sa strane, ali zato je tu čak pet “unutarnjih” pojačanja.
– Veselim se povratku nakon ozljeda cijelog niza igrača. Vraćaju nam se Stjepan Završki, Đevad Selman, Eliah Chikwado i Jakov Caganić, a njima možemo dodati i konačno spremnog Filipa Turkalja, koji je pauzirao godinu i pol, pa se kroz jesen polako vraćao. Sad bi svi trebali biti spremni i to će nam puno značiti. S njima petoricom na popisu imamo 24 igrača, a to je kadar koji je jak i postojan, kojem ne treba previše dodataka – vjeruje trener Kurilovca.
Dobra je vijest i to što je suspenziju zbog crvenoga kartona odradio Mak Goziembah, pa bi Kurilovec 1. ožujka, a možda i koji dan ranije, mogao krenuti na Gaj Mače s najjačim snagama. Budući da se na Maksimir ide već tri dana poslije, pokušat će Kurilovčani dogovoriti da se u Maču utakmica odigra dan ili dva ranije, ali to je već do domaćina…
Za Gaj Mače, ali i za Dinamo, kao i za sve ono što slijedi nakon toga spektakla, Kurilovčani će se pripremati i kroz seriju prijateljskih utakmica, počevši od ogleda s Hrvatskim dragovoljcem 27. siječnja. Četiri dana poslije protivnik će biti Bjelovar, nakon čega slijede sudari sa Zelengajem, TOP Kerestincem i Dugim Selom, dok se protivnik za “generalku” 21. veljače i dalje traži.
Sport
Kralj Pamplone: Opet ovacije za Antu Budimira, pao je još jedan rekord!
Ante Budimir i ranije je rušio rekorde svoga kluba, a u subotu je postao i stranac s najviše nastupa za Osasunu u stogodišnjoj povijesti. Ovacije je dobio u remiju protiv Athletic Bilbaa…
-
Vijestiprije 5 danaPrometna nesreća u Novom Čiču! Automobil nakon sudara završio u kanalu – otežan promet
-
Vijestiprije 2 danaNovi raspored odvoza otpada – građanima stiže jedna važna promjena
-
Sportprije 2 danaPet velikih pojačanja u Kurilovcu, a zasad nije došao – nitko!
-
HOTNEWSprije 3 danaOstavili ih da se uguše i smrznu – sedam štenaca umrlo u vrećici, kamera snimila počinitelje