Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

prije 6 godina

23. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

Ovdje su se rađali i “Bilić Boysi”… Hrvatska U-21 ponovno je doma u Velikoj Gorici

Hrvatska U-21 reprezentacija na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici igrat će drugu utakmicu kvalifikacija za Europsko prvenstvo protiv Ukrajine. Akcija kreće u utorak u 18 sati, a ulaz za gledatelje je – besplatan

Objavljeno

prije 15 sati

13. listopada 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

U vrijeme kad je Slaven Bilić bio izbornik, a Luka Modrić, Eduardo, Ćorluka, Kranjčer i ostatak društva nositelji kvalitete u rosteru, hrvatska U-21 reprezentacija svom je dom pronašla u – Velikoj Gorici. U srcu Turopolja voljeli su biti smješteni, trenirati, ali i igrati svoje utakmice, uključujući i one najvažnije…

Prošlo je od tad gotovo cijelih 20 godina, promijenio se i svijet, i naš stadion, i naš klub, i Luka Modrić, a u utorak poslijepodne ponovno će upravo Velika Gorica biti dom U-21 reprezentacije. Izbornik je danas Ivica Olić, kvalitetu nose igrači poput Lovre Zvonareka, Adriana Jagušića, Fabijana Krivaka i ostalih, među kojima su i po jedan naš dečko i naš igrač.

Naime, u utorak od 18 sati na vršnjake iz Ukrajine krenut će i igrač Gorice Ante Kavelj, ali i bivši igrač Gorice, danas golman Dubrave Tim Kabel Josip Cundeković. Priključio se ovom društvu prije dva dana i Luka Vušković, vjerojatno i najjače ime u kadru izbornika Olića, a svi oni imaju zajednički cilj srušiti Ukrajinu. U nogometnom, ne u ruskom smislu…

– Ovo je drugi ciklus, u kojem smo imali sedam dana za pripremu utakmice, što nam je omogućilo dovoljno vremena za trening i taktičke pripreme. Gledali smo Ukrajinu uživo u Sloveniji protiv Mađarske i dobili puno realniju sliku nego nakon njihove prve utakmice s Litvom. Imaju kvalitetu, zasluženo su bili u prvoj jakosnoj skupini, vidi se da imaju glavu i rep. Vodi ih španjolski trener, prepoznaje se sustav 4-3-3 i jako su dobro uigrani. Očekujem tešku utakmicu, ali isto tako vjerujem da imamo bolju momčad i da ćemo to potvrditi na terenu – rekao je izbornik Olić.

Dan uoči utakmice na novom travnjaku našeg stadiona treninge su isplanirali i jedni i drugi, a u utorak od 18 sati krenut će žestoka borba za bodove. Bit će to nastavak nogometne ponude visoke razine u našem gradu u posljednje vrijeme, budući da je Gorica nanizala tri domaće utakmice, da će ih nanizati još šest, a sad će još igrati i buduće zvijezde hrvatskog i ukrajinskog nogometa.

Da stvar bude još bolja, ulaznice za ovu utakmicu neće se naplaćivati, ulaz je besplatan, a to je prilika koju ljubitelji nogometa u našem gradu ne bi smjeli propustiti.

Nastavite čitati

Sport

Čudesni niz Udarnika traje i dalje: Četiri utakmice, četiri pobjede, a dojam za pet!

Rukometašice Udarnika pobijedile su Karlovac 36-20 na svom parketu i nastavile savršeni niz na početku nove sezone. Četiri utakmice, četiri pobjede, gol-razlika impresivnih +43… I veliki izazov u sljedećem kolu!

Objavljeno

prije 20 sati

13. listopada 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Skromno, tiho i bez velikih najava u novu sezonu 2. HRL Zapad ušle su rukometašice Udarnika, na čelu s njihovom trenericom Ljiljanom Ivaci. Pojačanja nisu bila pretjerano zvučna, barem ne na prvu, a ni priče o ambicijama nisu bile glasne i glamurozne… Međutim, Ljilja i njezine cure izgledaju krenule su – boli glava!

Nakon prve dvije pobjede u sezoni bilo je top, uz puno razloga za zadovoljstvo, pogotovo zato što su obje bile uvjerljive, dvocifrene po pitanju razlike. Prva koja nije bila takva stigla je u trećem kolu, na jednom malo drukčijem gostovanju, jer taj je put do Raba, na kojem je Senia bila domaćin, bio “prvo gostovanje trajektom u povijesti kluba”. Ujedno, bila je to i treća pobjeda u tri utakmice.

Da bi se niz mogao nastaviti i ovoga vikenda, u prvoj sljedećoj domaćoj utakmici, dao je naslutiti i položaj gošći iz Karlovca na tablici, ali i Udarnikova forma. Međutim, da će to biti baš ovako uvjerljivo, da će niz nastaviti impresivnom pobjedom od čak 16 golova razlike… E, to je već – wow!

Karlovac je ozbiljno u utakmici bio otprilike četiri uvodne minute, jer već u 11. minuti Udarnik je imao pet golova viška, da bi do predaha prednost narasla na ogromnih 17-9. Praktički identičnu sliku gledali smo i nastavku, kad je Udarnik stekao novih osam golova prednosti, pa je sve završilo s tih zastrašujućih 36-20.

Karla Brakus postigla je osam golova i još jedanput pokazala koliko je značajno pojačanje za ovu ekipu Udarnika. Isto vrijedi i za Lorenu Belanić, koja je bila precizna sedam puta, šest komada zabila je Katarina Gujić, a po triput su precizne bile Iva Žerdin i Leona Lilić.

Za ekipu koja nakon četiri kola ima savršen učinak u bodovima i gol-razliku +43 (?!) najveći dosadašnji izazov slijedi idućeg vikenda, u petoj rundi prvenstva. Udarnik, naime, ide u goste kod Trešnjevke, koja je nanizala tri pobjede u posljednja tri kola. Jednu manje od sjajnog Udarnika!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Izravnali račune točno u podne: Pobjeda Gorice kao uvertira za svadbu!

Rukometaši Gorice došli su do vrijedne pobjede 29-27 u gostima kod Bjelin Spačve u Vinkovcima. Ceković je zabio sedam golova, Mlakar i Neralić po pet, Solariček četiri… Sorić je skupio deset obrana

Objavljeno

prije 20 sati

13. listopada 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Zbog jedne svadbe u Vinkovcima, fešte na kojoj su naumili sudjelovati brojni igrači Bjelin Spačve, početak utakmice između toga kluba i Gorice ove je subote zakazan – točno u podne. Plan domaćina, u njihovu idealnom scenariju, bio je “odraditi” Goricu, pa se posvetiti nekim drugim oblicima zadovoljstva prikladnim slavonskim svadbama, ali zapelo je s tim planom već na startu…

Goričani se nisu morali razbuđivati u ovom neobičnom terminu, budući da su na nogama bili od vrlo ranih jutarnjih sati, a tako je nekako i krenulo. Povela je Gorica 3-1, no tad je došlo do malog zastoja. Bjelin Spačva preuzela je kontrolu, otišla na velikih 13-9 osam minuta prije kraja poluvremena, da bi se do odlaska na odmor stvari ipak značajno preokrenule. Goričani su napravili seriju 6-1 i na predah otišli s prednošću od jednoga gola.

Drama i preokreti tu su tek počeli, jer otišla je Gorica na početku nastavka na tri gola prednosti, da bi nova serija Vinkovčana ponovno donijela preokret i vodstvo domaćina. I onda, baš kao i u prvom poluvremenu, odluka pada u posljednjih osam minuta… Gorica je baš na toj udaljenosti od sirene povela 26-25, a šest minuta prije kraja bilo je 27-27. U tom su trenutku gorička vrata zaključana, prolaza više nije bilo, a veliku i vrijednu pobjedu donijeli su Grubišić i Neralić, za konačnih 29-27.

Bila je ovo utakmica u kojoj su se Goričani, osim za bodove, borili i za vraćanje nekih starih dugova, jer upravo su porazom od 14 razlike u Vinkovcima, na istome ovome mjestu, prošle sezone ostali bez plasmana u Ligu prvaka. Nisu to sasvim sigurno zaboravili, motiv je morao biti posebno naglašen, a to je na kraju i dovelo do jako važne pobjede, kojoj je Gorica zadržala drugo mjesto u skupini A.

Standings provided by Sofascore

U sljedećem kolu Gorici dolazi Trogir, igrat će se u subotu od 18.30 sati, a time će biti završen i prva polovica uvodnog dijela prvenstva. Drugim riječima, Gorica će doći na pola puta od plasmana u Ligu za prvaka…

Nastavite čitati

Sport

Sjajan nastup velikogoričkih trkača na 33. Zagrebačkom maratonu

Dvanaest članova velikogoričkog kluba nastupilo je na 33. Zagrebačkom maratonu, dok su dvojica predstavnika branila boje kluba na utrkama u Dalmaciji.

Objavljeno

prije 23 sata

13. listopada 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: ATK Turopolje

Na 33. Zagrebačkom maratonu, održanom u nedjelju na ulicama metropole, među pet tisuća sudionika našlo se i dvanaest članova ATK-a Turopolje. Natjecali su se u maratonskoj, polumaratonskoj i desetkilometarskoj utrci, a boje kluba branili su i trkači na utrkama u Dalmaciji.

Najbolje rezultate među Velikogoričanima na glavnoj 42-kilometarskoj dionici ostvarili su Bojan Šebrek i Josip Martinović, obojica s osobnim rekordima i vremenima blizu granice od tri sata. Šebrek je maraton završio za 3:04:41 (chip vrijeme 3:04:21) i zauzeo 59. mjesto ukupno te 14. u kategoriji M40. Martinović je ciljem prošao za 3:06:46 (chip 3:06:34), što mu je donijelo 62. mjesto ukupno i 16. u kategoriji M40.

Svoje prve maratone istrčali su Tomislav Delač (4:49:28) i Martin Potočnik (4:59:45), obojica uspješno debitirajući na zahtjevnoj dionici od 42 kilometra.

Na polumaratonskoj utrci nastupilo je šestero članova kluba. Želimir Delač ostvario je najbolji plasman, s vremenom od 1:36:09 osvojio je prvo mjesto u kategoriji M65 i 91. mjesto ukupno. Slijedili su ga Marko Budanko (1:41:12), Tomislav Dedić (1:45:23) i Darko Kovač (2:07:09).

U ženskoj konkurenciji na istoj dionici, Matea Pokas je svoj prvi polumaraton istrčala za 1:50:35, dok je Tanja Radić utrku završila za 2:13:34. Na 10-kilometarskoj utrci nastupile su Stanka Svetličić i Ivanka Potočnik. Svetličić je s rezultatom 59:56 (chip 59:09) uspjela probiti psihološku granicu od sat vremena, dok je Potočnik utrku završila za 1:04:34.

Dan ranije, u subotu, klub su predstavljala dvojica trkača u Dalmaciji. Goran Siuc je na Hvaru nastupio na Spartan Beast 21K utrci, dugoj gotovo 25 kilometara s 30 prepreka, koju je završio za nešto više od četiri sata. Marijan Malčević pak je sudjelovao na Dalmatia Ultra Trailu, na stazi Sea DUT dugoj 57,6 kilometara s 3000 metara visinske razlike, koju je savladao za deset i pol sati.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac sedmom pobjedom preuzeo vodstvo

Objavljeno

prije 24 sata

13. listopada 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 11.kolu Premier lige zabilježio pobjedu protiv Bestovja rezultatom 3:1, golovima Davida Gogića, Filipa Sarafa i Petra Milića, za goste David Mišić. Sedmom pobjedom i 23 boda Kučani su opet na prvom mjestu u trenutačnom poretku.