Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

prije 6 godina

23. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

Traži se najbolji tenisač u gradu! Krenula je 15. sezona Velikogoričke lige

Svakog dana od 17 sati kreću mečevi tenisača rekreativaca na terenima uz srednju školu, igra se u četiri razreda, a na kraju svakog mjeseca najbolji napreduju u “ligu više”:..

Objavljeno

prije 6 sati

2. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

S početkom ovog mjeseca, unatoč vremenskim uvjetima koji su daleko od idealnih, počela je i nova sezona rekreativnog tenisa u Velikoj Gorici. Naravno, tenisači rekreativci ne miruju ni tijekom zime, igra se pod balonima, ali sezona tenisa na otvorenom ono je što svi željno očekuju. Zima ionako služi samo da bi se odradile pripreme za ono što je krenulo na prvi april…

“Prvog dana travnja počelo je 15. izdanje Velikogoričke teniske lige! Ligaško natjecanje za velikogoričke tenisače pokrenuto je 2012. godine, vodi ga TK iTeam Velika Gorica, a namijenjeno je svim rekreativcima željnima kvalitetnog tenisa i druženja”, objavili su iz kluba.

“Princip natjecanja je jednostavan – igrači su raspoređeni u redove, a u svakom redu u skupine po pet igrača koji igraju međusobno u ciklusima od mjesec dana kroz vanjsku tenisku sezonu, od 1. travnja do 30. rujna, nakon čega se igra završi turnir i dodjeljuju se nagrade. Prvi red je najjači, a četvrti, ulazni red, je za igrače koji su nešto slabijeg teniskog ranga. Kako igraju i pobjeđuju ili gube, igrači napreduju u više, odnosno ispadaju u niže redove.

Specifičnost lige je da se novi igrači mogu pridružiti prije početka svakog ciklusa, a za sad nas igra točno 50! Sve zainteresirane za odlične rekreativne teniske mečeve pozivamo da navrate do našeg kluba u Cvjetnom naselju svaki dan od 17 sati na dalje i bace oko na izvedbe naših članova. Više informacija za prijave može se saznati na www.tkiteamvelikagorica.hr ili na našem facebooku TK iTeam VG.”

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Euru! Klinci se iz ‘kockastog’ vratili sa širokim osmijesima

Europsko prvenstvo u danima iza nas izborila je U-17 reprezentacija Hrvatske, u kojoj su trojica igrača Gorice i jedan dečko iz Šćitarjeva, kao i ona U-19, čiji je dio Luka Vrzić, a u dresu U-21 selekcije blistao je Ante Kavelj…

Objavljeno

prije 6 sati

2. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tjedan priprema za Varaždin trajao je u Velikoj Gorici, a usporedno su se na raznim lokacijama po Hrvatskoj i Europi vodile bitke za plasman na Europsko prvenstvo u mlađim kategorijama. A tu je gorički pečat bio poprilično snažan, i to gdje god pogledaš, u koju god od uspješnih hrvatskih selekcija…

Najbrojniji i najsnažnije zastupljeni igrači HNK Gorice bili su u selekciji U-17, koja je igrala Elitnu rundu kvalifikacija za Euro u Poljskoj. Hrvatske boje u ogledima s vršnjacima iz Slovačke, Irske i Poljske branila su trojica Goričana, ali i još jedan naš dečko, koji nogometno odrasta u Maksimiru.

Hrvatska je do pobjede 5-2 protiv Slovačke i 2-0 protiv Irske te remija 1-1 s Poljskom došla uz doprinos vratara Lovre Lojena, čvrste “jedinice” unatoč tome što je godinu mlađi od ostalih, Juraja Frigana, koji je dobio ozbiljnu minutažu, te Mihaela Kelave, koji je dobio nešto manje prilike. Uz njih, u ovoj je selekciji i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva, koji je u Dinamo otišao preko Mladosti iz Obrezine još kao sedmogodišnjak.

Sa sedam bodova iz tri utakmice, uz pet golova napadača Osijeka Jakova Dedića, Hrvatska se u ovoj kategoriji plasirala na Europsko prvenstvo koje će se igrati u Estoniji od 25. svibnja do 7. lipnja. Kako stvari stoje, sva četvorica bi trebala biti u kadru izbornika Marijana Budimira…

Za plasman na Euro istovremeno se borila i reprezentacija U-19, u kojoj je također Gorica imala svog predstavnika. Luka Vrzić ima možda i najveću seniorsku HNL minutažu u cijelom kadru, no dobio je svega deset minuta prilike od izbornika, bivšeg trenera Gorice Siniše Oreščanina. Jedina šansa stigla je u pobjedi 4-1 protiv Švicarske, nakon čega je ova selekcija pobijedila i Norvešku (1-0), pa je i remi (1-1) s Francuskom u posljednjem kolu bio dovoljan za prvo mjesto u skupini.

Sve te utakmice odigrane su u Varaždinu, gdje će se Luka vratiti već u petak sa svojom Goricom, a Europsko prvenstvo igrat će se u Walesu, i to od 28. lipnja do 11. srpnja. Vrzić ima sve argumente da se nađe u rosteru koji će ići na Euro, stalan je član ove momčadi posljednjih godina, a voljeli bismo da zasluži/dobije i bolji status od ovoga kojeg ima trenutačno…

Sve bliža Europskom prvenstvu je i reprezentacija U-21, koja je odigrala samo jednu, ali vrlo uspješnu i vrlo neobičnu utakmicu. Na osječkoj Opus Areni protivnik je bila Turska, čiji se izbornik teško ozlijedio uz rub terena, prekid je trajao satima, da bi na kraju Hrvatska pobijedila 3-0 i napravila ogroman korak prema cilju. Velikim dijelom tako je bilo i zahvaljujući Anti Kavelju, koji igra sjajnu sezonu u Gorici, a samim time ima i sve važniju ulogu u reprezentaciji.

Izbornik Ivica Olić ponudio mu je šansu, a Kavelj je ponuđeno iskoristio. Za ovu su selekcije kvalifikacije tek na polovici, ova će ekipa svoj Euro, ukoliko ga izbori, igrati u ljeto 2027. godine, a dotad možda još poneki igrač Gorice izbori mjesto u tom društvu…

Nastavite čitati

Sport

Slučaj Ulaznice: Dinamo tražio niže cijene, iz Gorice stiglo odlučno “ne”

Iz HNK Gorice objavili su kako će ulaznice za polufinale Kupa prodavati po cijeni od 20 eura za obje tribine, iz Dinama su apelirali na korekciju cijena, ali u našem klubu ostali su pri svojoj odluci

Objavljeno

prije 7 sati

2. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Dva dana prije prvenstvenog ogleda u Varaždinu, usred klimatološki depresivnog tjedna, iz HNK Gorice objavili su kako su u prodaju puštene ulaznice za onu sljedeću utakmicu, prvu sljedeću domaću, po mnogo toga posebnu. U srijedu u 18.30 sati na rasporedu je, naime, utakmica polufinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa između Gorice i Dinama. Treći je to put da je Gorica u polufinalu Kupa, drugi put da se sudara s Dinamom u ovoj fazi, ali prvi put da je domaćin.

U skladu s tim, nastavno na posebnost koju ova utakmica ima, donesena je odluka o cijeni ulaznica, koje su iste za obje tribine – 20 eura! Iznos je to koji je uzburkao duhove, gotovo dvostruko viši od redovnih cijena ulaznica, pa je već nekoliko sati kasnije stigla objava iz Maksimira.

“GNK Dinamo iznenađen je objavljenom cijenom ulaznica za navijače Dinama za utakmicu polufinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa u Velikoj Gorici sljedeće srijede. Smatramo kako bi cijena trebala biti usklađenija s praksom i duhom dobrih odnosa između klubova i njihovih navijača te smo HNK Gorica službeno zamolili za njezinu korekciju.

Vjerujemo kako će HNK Gorica izaći u susret našoj zamolbi te našim navijačima savjetujemo da pričekaju s kupovinom ulaznica dok situacija ne bude razriješena”, objavljeno je u priopćenju.

U kasnim večernjim satima istoga dana došao je odgovor s Gradskom stadiona.

“HNK Gorica želi se očitovati povodom objava vezanih uz cijene ulaznica za utakmicu polufinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa.

Naglašavamo da su cijene ulaznica jednake za sve posjetitelje utakmice te su određene u skladu s organizacijskim i sigurnosnim zahtjevima susreta koji, s obzirom na njegov značaj i očekivani broj gledatelja, ima obilježja događaja visokog rizika i podrazumijeva povećane troškove organizacije.

Nakon razmatranja svih okolnosti donesena je odluka da cijene ulaznica za ovu utakmicu ostaju nepromijenjene.

Vjerujemo da će utakmica proteći u sportskom i korektnom ozračju te pozivamo navijače da svojim dolaskom podrže svoje momčadi”, objavljeno je iz našeg prvoligaša.

Najkraće moguće rečeno, cijena ulaznica je 20 eura i tako je i ostati. U Gorici su odluku donijeli, iza nje su čvrsto stali i na kraju zauzeli gard kad ju je trebalo obraniti. I to treba poštovati. Kako će se to odraziti na odaziv publike i broj prodanih ulaznica, kao i na buduće odnose s velikanom iz Maksimira, tek ćemo doznati, ali u našem prvoligašu imaju svoju poslovnu logiku, svoju računicu i svoj način. Tko voli, nek’ izvoli…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Košarkaši Gorice boljom završnicom pobijedili Mladost

Objavljeno

prije 11 sati

2. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Košarkaši Gorice su u 22. kolu Prve lige pobijedili momčad Mladosti rezultatom 78:71, nakon što su u zaključnu četvrtinu donijeli prednost od sedam poena (63:56).