Sport
Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’
Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…
“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”
Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!
– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.
– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.
Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem
Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.
– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.
Međutim, ostala je u obitelji.
– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:
– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.
Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak
Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.
– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.
Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.
– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.
Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.
– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.
Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.
– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:
– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…
Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.
A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.
– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.
– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.
Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.
I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.
– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.
Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.
– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.
Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu
Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…
– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.
Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.
– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.
Sport
Do pobjede u pet minuta: Debi za pamćenje, dva brza komada i jedna ozljeda
Nogometaši Gorice pobijedili su Radomlje 2-0 u drugoj pripremnoj utakmici u Umagu, a strijelci su bili Filip Čuić s bijele točke i Ivan Fiolić. Svoje prve seniorske minute u karijeri odigrao je 16-godišnji Mihael Kelava
Druga utakmica, prva pobjeda i nekoliko novih ideja. Tako bi se, u najkraćim crtama, mogla opisati utakmica između naše Gorice i slovenskog prvoligaša Radomlja na pripremama u Umagu. Tri dana nakon 1-1 s Koperom, Goričani su opet išli na megdan klubu iz najvišeg razreda slovenskog nogometa, ponovno se igralo na vrhunski pripremljenom travnjaku u Umagu, a najveća razlika je u konačnom ishodu…
Nakon što je u prvoj utakmici dao priliku Žarkovu i Došenu, ovaj ogled trener Mario Carević počeo je s Davorom Matijašem na golu i sa zanimljivim trojcem ispred njega: Jakovu Filipoviću i Mateu Lešu pridružio je mladog Zvonimira Josića. Budući da zbog crvenog kartona u Osijeku na otvaranju proljeća neće biti Stefana Perića, očito je da trener Carević testira mogućnosti 19-godišnjeg Zvone, dečka koji je dijete kluba u punom smislu te fraze.
Sredinu terena držali su Ognjen Bakić i Iker Pozo, na bokove su se smjestili Žan Trontelj i Elvir Duraković, a Jurica Pršir i Domagoj Pavičić smjestili su se iza leđa jedinog isturenog napadača – Vanje Pelka. I to je jedna od novih varijanti, jer gorički Zagorac dosad je korišten rijetko, a u samom vrhu napada praktički nikad…
Gorica u takvom sastavu nije izgledala loše, ali u prvih 45 minuta golova nije bilo ni na jednoj strani. Najbliže vodstvu Gorica je došla nakon pokušaja svoga kapetana Pršira, koji je pogodio stativu, no nakon svega se na predah otišlo s početnih 0-0.
Već s početkom drugog poluvremena krenule su i prve izmjene, a utakmica je riješena sredinom nastavka, u pet minuta. Prvo je u 67. minuti Bakić izborio jedanaesterac kojeg je u vodstvo Gorice s bijele točke pretvorio Filip Čuić, da bi u 72. minuti Stjepan Kučiš, Josićev vršnjak, još jedno dijete kluba, asistirao Ivanu Fioliću za konačnih 2-0.
Dao je Carević minutažu svim igračima osim trećem golmanu Franu Došenu, junioru Tomislavu Prgometu, lakše ozlijeđenom Luki Vrziću te Anti Ercegu, pri čemu su neki dobili 60, neki 45, a neki 30 minuta na terenu. A u svemu tome jedna se izmjena posebno izdvaja…
Naime, posljednjih dvadesetak minuta, ušavši umjesto Bakića, dobio je 16-godišnji Mihael Kelava, talentirani klinac i jedan od velikih klupskih projekata, pa će taj 13. siječnja 2026. jednoga dana možda postati i vrlo poseban datum. Kelava je, naime, baš ovog utorka odigrao svoje prve seniorske minute u karijeri koja ima sve predispozicije da bude lijepa i uspješna. Imao je Kelava priliku vidjeti gdje je u ovom trenutku u ovakvom društvu, nakon čega mu preostaje jedino – raditi dalje!
A dalje će raditi i Gorica, koja će u Umagu biti sve do subote. Ovaj dio priprema završit će se ogledom s mađarskim ZTE-om uoči polaska kući, a šest dana poslije već slijedi gostovanje u Varaždinu.
Loša vijest iz sudara s Radomljem je ozljeda Domagoja Pavičića, zbog koje je veznjak Gorice morao izaći iz igre, ali svi se u goričkom taboru nadaju da tu neće biti riječ o ozbiljnijem problemu…
Sport
Povratak u Vukovinu, drugi dio: Klepac opet čuva mreža Jelačića!
Nakon Antonija Ćosića i Antonija Prižmića, NK Ban Jelačić doveo je i trećeg novog igrača u svoju svlačionicu. Iz Rugvice se u Vukovinu nakon pola sezone vratio golman Leonardo Klepac
Ozbiljno i aktivno u Vukovini pristupaju zimskom prijelaznom roku. U niželigaškom svijetu nije lako bilo koga dovesti, pravila kažu da klubovi nisu dužni davati slobodne papire igračima koji su kod njih registrirani, a u tim je uvjetima komplicirano tražiti pojačanja. Unatoč tome, u agilnoj upravi NK Jelačića uspjeli su osnažiti momčad, razveseliti trenera Tomislav Škrinjarić i samim time reći ponešto o svojim ambicijama za proljeće.
Prvi je, još početkom prosinca, stigao Antonio Ćosić, u prvim danima nove godine u svoj se nekadašnji nogometni dom vratio Antoni Prižmić, a sad se njegovim primjerom poveo i 25-godišnji golman Leonardo Klepac.
“Sad je službeno – tko jednom proba Jelačić, kad-tad mu se vraća! Veselimo se još jednom povratniku, još jednom starom/novom igraču, čiji smijeh i neprestane šale u svlačionici i izvan nje jedva čekamo! To je naš vratar Leonardo Klepac, koji nam se vraća iz Rugvice, a kojeg je početkom sezone odlično zamijenio mladi Matej Vidić.
Nažalost, pred Matejom je trenutno oporavak neizvjesnog trajanja pa se tako pojavila potreba za novim vratarom, i ekspresnom reakcijom uprave, rodilo se ovo rješenje. Dobrodošao kući!! Jedva čekamo početak treninga i nove pobjede!”, objavili su iz Jelačića.
U njegovoj nogometnoj priči, koja je započela u Sesvetama, svoje mjesto imaju i Dugo Selo, i Trnje, i Zelina, i Kralj Tomislav, ali Jelačić je prvi klub u koji je Klepac poželio vratiti. A i to nešto govori o klubu, okruženju, ljudima…
Sport
Bivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’
Vanja Kulenović (22) nosio je dres juniora Gorice, ali priliku u seniorskoj momčadi nikad nije dobio. Svoj je put gradio preko Krapine, Samobora i Velenja, usput radio razne poslove, a sad je postao igrač slovenske Mure
Dok nogometaši Gorice nastavljaju sa svojim pripremama u Umagu i čekaju sljedeću prijateljsku utakmicu, koju će odigrati u utorak protiv slovenskog prvoligaša Radomlja, prva zimska pojačanja i dalje se čekaju. Novih igrača, međutim, zasad nema, pa se u pričama o transferima pojavljuju isključivo – bivši igrači Gorice.
Jakov Gurlica je tako, nakon što je prije nekoliko dana raskinuo ugovor s Goricom nakon jedne i pol sezone, potpisao ugovor s Vukovarom 1991. Ostat će Gurlica tako u najvišem razredu hrvatskog nogometa, Silvijo Čabraja vjeruje da će mu mladić iz Škabrnje biti od pomoći, pa će mu Goričani po novome biti suparnici, rivali u mogućoj borbi za ostanak.
“U redove Vukovara dolazi iz Gorice kao slobodan igrač, a prve nogometne korake napravio je u NK Škabrnja ‘91, zatim u NK Zadar i u Dinamovoj školi nogometa. Premijerni nastup u HNL-u upisao je 2023. godine u dresu modrih, nakon čega je dio sezone proveo na posudbi u slovenskom NK Bravo. Dobro došao u Vukovar, Jakove!”, objavili su Vukovarci, koji punom parom rade na osnaživanju momčadi.
Filmska priča mladog Kulenovića…
Za to vrijeme, iz susjedne Slovenije stiže još jedna vijest koja uključuje bivšeg igrača Gorice. Vanja Kulenović je 22-godišnji napadač koji je u Goricu došao kao junior, a otišao kao nerealizirani senior. Kad već prilika u Gorici nije stigla, Kulenović je krenuo okolnim putem. Prije samo godinu dana igrao je u dresu Samobora, uz to je i radio u praonici automobila i kao dostavljač pizze, ali san o uspješnoj nogometnoj karijeri nije se ugasio.
Danas je Vanja igrač slovenskog prvoligaša Mure, koji je svoju priču ispričao u velikom intervjuu za 24sata.
– Radio sam nekoliko poslova, tražio sam posao da mi prati nogomet jer mi je nogomet bio broj jedan. Nikad nisam odustao od sna, nisam se zadovoljio igrati u četvrtom rangu. Nije bilo lako, ali pomoglo mi je da sazrem, izrastem kao osoba – ispričao je Kulenović.
– Tražio sam poslove koje mogu raditi ujutro da popodne mogu ići na treninge. Prao sam automobile, dostavljao pizze, radio nekad i noćne smjene. Sve samo da mogu igrati nogomet. Jako puno igrača se izgubi kad odu u niže lige i kad krenu raditi. Izgube taj žar i glad za uspjehom, ali mene to nikada nije napustilo. To me guralo naprijed. No ovo je tek početak. Nisam ja još ništa napravio, tek sam došao ovdje i sad je vrijeme za još veći rad, još veće dokazivanje i traženje još većeg uspjeha – dodao je Vanja, koji je s Murom na pripremama u Turskoj.
A prije samo godinu dana njegov radni dan je izgledao ovako…
– Budio sam se oko 7 ujutro, a smjena bi bila od 9.30 do 16 sati. Došao bih doma, malo predahnuo, navečer bih imao trening, a prije njega bih odradio zagrijavanje u teretani. Vratio bih se doma oko 21 sat i pripremao bih se za sljedeći dan. I tako svaki dan. Kad se sjetim što sam sve prošao, a sad se probudim oko 9 ujutro, sve je servirano, dočeka me doručak i odem na trening. Tad sam sanjao ovo što imam sad, a sad sanjam još nešto više.
Važno je u svemu tome, kaže, bilo da odustajanje nikad nije opcija.
– Kada sam dostavljao pizze, mnogi bi mi rekli: ‘Još ganjaš nogomet ili je gotovo?’ Moj odgovor uvijek je bio isti: ‘Nikad nije gotovo’. Znao sam da ću se uvijek baviti nogometom, bila to prva, druga ili četvrta liga, jer meni je nogomet sve. Puno ljudi u Samoboru me zna, bilo je dosta podrške, ali bilo je i onih koji su mu uporno govorili da nikad neću postići ništa više od pizza i NK Samobora. No, sumnje su sumnje, a ja sam na terenu pokazao kako stvari stoje. Meni je nogomet život, ne može proći dan da ne pogledam rezultate, tko je s kim i kako igrao. Pratim sve lige i bivše suigrače, uvijek sam sanjao da ću ja biti u toj poziciji da igram prvu ligu. Eto, želja mi se ispunila – kaže Vanja.
Svoju nogometnu priču počeo je u NK Bregani, da bi je nastavio u Lokomotivi, a zatim i s Dinamom, nakon čega je završio u Gorici. Bio je i na pripremama sa seniorskom momčadi, no brzo je shvatio da prilika tu neće doći. Preko Zagorca iz Krapine završio je u Samoboru, a to se pokazalo ključnim.
– Da, ispostavilo se da je to najbolja stvar koju sam napravio. Igrali smo u Kupu protiv Lokomotive, izgubili smo 4-2, ali odigrao sam utakmicu života. Zapazili su me menadžeri Mario Musa, bivši igrač Dinama, i Dženis Mujičić, te su me uzeli pod svoje. Stvarno dobri ljudi, oni su mi jako puno pomogli u karijeri – kaže Kulenović.
Velika prilika otvorila se u slovenskoj drugoj ligi, u dresu Rudara iz Velenja minulog se proljeća prilagođavao, a minule jeseni – eksplodirao! Zabio je sedam golova i upisao sedam asistencija u 16 odigranih utakmica, čime je privukao pozornost Mure, kluba koji je 2020. pobijedio Tottenham u Europskoj ligi.
– Taman pred Božić sam potpisao, bolji poklon nisam mogao dobiti. Naplata je to truda i rada, ova godina nije mogla bolje početi. Super su me dočekali u klubu, tu su i trojica Hrvata. Mimoišao sam se s Robertom Murićem, on je baš otišao prije mog dolaska – kaže Vanja.
Dio snova, eto, postao je java, ali jedan san i dalje aktivno sanja:
– Zaigrati za Dinamo na krcatom Maksimiru! To je jedini san za koji želim da se ispuni.
Sport
Rukometaši u akciji: ‘Idemo se potući za Europu… A onda će doći i pojačanja!’
Rukometaši Gorice krenuli su s pripremama odmah nakon Tri kralja, a prvu utakmicu odigrat će ovog petka u Rudama. Pojačanja nema, neće ih vjerojatno ni biti, ali novim lica na treninzima ima…
Već više od dva desetljeća čuva se tradicija po kojoj se siječanj u Hrvata naziva i “mjesec rukometa”, što podrazumijeva praćenje hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima, često i velike i lijepe uspjehe koji se događaju… I ovoga puta ćemo se, naravno, nadati da naša reprezentacija može kreirati siječanjsku rukometnu euforiju, kao toliko puta do sad, ali jednim okom i dalje ćemo pratiti onaj dio rukometnog svijeta koji ovih dana odlazi u debelu zavjetrinu…
Dok su Dagurovi momci vodili pripremne bitke s Nijemcima, naime, u Velikoj Gorici je trener Matej Mišković okupio svoju ekipu. Dobro odmorenu, ali i dobro raspoloženu, jer završnica jeseni donijela je isključivo svijetle tonove. Za razliku od onog tragičnog raspleta iz prošle sezone, završnica 2025. godine donijela je povratak goričkog rukometa u gornji dom domaćeg prvenstva, među šest najboljih u državi, odnosno u – Ligu za prvaka!
Sveti cilj je ostvaren, dogodilo se to u dramatičnim okolnostima, trebalo se iscrpljivati i fizički i mentalno, a kad je sve konačno završilo, došao je idealan trenutak za odahnuti. I mirno krenuti u nastavak sezone, koja će nositi svoje vrste izazova.
– Želja i cilj nam je uključiti se u borbu za četvrto mjesto. Nećemo, naravno, unaprijed odustati ni od još viših pozicija, ali realnost kaže da su prva tri mjesta ipak rezervirana za Zagreb, Nexe i Sesvete. U borbi za to četvrto mjesto, koje vodi u Europu, mi ćemo se ravnopravno nadmetati s Dugim Selom i Trogirom, pri čemu ćemo napraviti sve što možemo da ponovno izborimo izlazak na europsku scenu – kaže Vlado Malbašić, direktor HRK Gorice.
Momčad koju vodi trener Mišković ostala je na okupu u stopostotnoj varijanti, odlazaka nema, a samim time nije se otvorila ni potreba za dolascima. Kako sad stvari stoje, ne postoje veliki izgledi da se to promijeni do početka drugog dijela sezone.
– Ne, nećemo nikoga dovoditi. Neke razgovore i pregovore vodimo, ali svi oni odnose se na sljedeću sezonu. Na ljeto će dolazaka svakako biti, ali i tu će nam temeljni cilj biti zadržati ovu momčad na okupu. Uz jedno, dva ili tri prava pojačanja, pogotovo uspijemo li izboriti Europu, imat ćemo sve što nam je potrebno da budemo još bolji – uvjeren je direktor Malbašić.
S pripremama za Ligu za prvaka Goričani su krenuli u srijedu, odmah nakon Tri kralja, ali zasad nisu kompletni. Marko Grubišić i Ante Lasan, naime, u sastavu su juniorske reprezentacije, dok u kadetskom uzrastu Goricu pod nacionalnim stijegom predstavlja Lucas Pitt. Međutim, dok njih nema, svoju priliku traže neki drugi klinci…
– Pripremama smo priključili nekoliko naših mladih igrača za koje smatramo kako imaju potencijal vrijedan pažnje. Takvih igrača u našem pogonu definitivno imamo i željeli smo da ti dečki osjete kako je biti dio prve momčadi, da ih polako uvodimo i u tu priču, računajući da će barem dio njih u godinama koje dolaze imati važne uloge u momčadi – ističe Malbašić.
Igrat će Goričani tijekom priprema i prijateljske utakmice, a prva u tom nizu odigrat će se u petak u Rudama, protiv momčadi s kojom se Gorica susrela dvaput tijekom jeseni iza nas.
Otvoreni su upisi u proljetni ciklus programa tjelovježbe Mame i bebe, koji se već dugi niz godina uspješno provodi u organizaciji Udruge za sport i rekreaciju Klokan Sport Velika Gorica.
Program provodi Ana Cesarec, mag. logopedije i instruktorice funkcionalnog fitnesa, koja je specifično educirana za postnatalnu tjelovježbu, s višegodišnjim iskustvom rada s mamama i bebama.
Program je namijenjen mamama i njihovim bebama u dobi od 3 do 12 mjeseci, a odvijat će se od 3. veljače do 3. lipnja.
Treninzi se održavaju utorkom i četvrtkom na gradskom bazenu Velika Gorica (dvorana, 1. kat) od 10.30 sati za grupu početnika i od 11.30 sati za mame s prethodnim iskustvom vježbanja nakon poroda.
Od ove sezone formirana je i nova grupa u Montessori Family Centru Zagreb – Obrt za čuvanje djece od 0 do 6 godina. Treninzi se održavaju srijedom i petkom u 17.45 sati.
Prijave se primaju putem e-mail adrese: [email protected] u kojoj treba navesti ime i prezime majke, ime rođenja bebe, kontakt broj i željenu lokaciju (Velika Gorica ili Montessori Family Centar).
Prvi trening je proban i besplatan, grupe će imati 10 polaznika s bebama. Požurite s prijavom!
(Foto: Mame i bebe facebook)
-
Sportprije 5 danaWunderkid na pripremama! Carević u Umag poveo i kapetana reprezentacije
-
Vijestiprije 5 danaDHMZ upozorava! Petak donosi opasne zimske uvjete u Zagrebačkoj županiji – upaljen narančasti alarm
-
Sportprije 5 danaNeočekivani obrat: Klafurića u Širokom naslijedio – Damir Milanović!
-
Sportprije 1 danTaxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a, Dominik Smolković najbolji igrač, David Buđak najbolji vratar