Povežite se s nama

Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

prije 6 godina

na

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Povezane teme:

Sport

Nogometni tulum u Buni ide dalje: ‘Stiže nam fenomenalna generacija…’

Nogometaši Bune krenut će u pripreme za premijerligaško proljeće prvog dana veljače, kad će trener Đuretić okupiti praktički isti kadar kao i jesenas. Planova za budućnost ima, a imaju na bregima i dobar razlog za to…

Objavljeno

prije 19 sati

na

10. siječnja 2026.

Objavio/la

Da postoji nagrada za najbolji nogometni tulum 2025. godine, velike su šanse da bi taj laskavi trofej otišao u Malu Bunu! U dom NK Bune, na naše živopisne i pitoreskne brege, u ruke družine koja je obilježila turopoljski nogometni univerzum u godini iza nas. Učinila je to Buna svojim rezultatima, uspjesima za povijest, ali i načinom na koji su se utakmice ovog posebnoga kluba pratile, proživljavale, zalijevale…

Bilo je tu i doze dramatike, neizostavne za svaku povijesnu priču poput ove naše, jer Buna u proljeće 2025. nije uspjela uzeti titulu u 1. ŽNL, već je plasman u najviši rang županijskog nogometa izborila kroz dodatne kvalifikacije. Organizirali su se autobusi za gostovanja, uključujući i to posljednje, presudno, mjesto i cijeli kraj živio je za uspjeh svoga kluba, a kad se on i dogodio, kad je NK Buna prvi put u povijesti izborila mjesto u županijskoj eliti, u čuvenoj “premijerki”, naravno da su Brežani to znali i proslaviti.

Međutim, kao i sve dobre stvari u životu, i ta 2025. godina nekako je proletjela, prošla, ostala iza nas, a s dolaskom nove godine pojavljuju se i novi izazovi. Odmor će potrajati sve do početka veljače, za kad je trener Mario Đuretić odredio datum prve prozivke, ali klupska uprava vrijedno je radila čak i u blagdansko vrijeme.

– Je, aktivno je u klubu, stalno nešto dogovaramo, planiramo… – javio se predsjednik NK Bune Josip Jerleković, prvi među jednakima u vodstvu kluba.

– Za početak, za seniorsku momčad doveli smo samo jednog novog igrača. Iz Buševca se vratio vratar David Petrac i to će vjerojatno ostati jedina prinova ove zime. Smatramo da nema potrebe dovoditi bilo koga samo da bismo doveli, budući da imamo 25 igrača u seniorskom kadru, da za svaku poziciju imamo po dvojicu igrača… Bilo je još nekih razgovora i dogovora, željeli smo dovesti tri igrača koja bi nam bila prava, velika pojačanja, ali niti jednog njihovi trenutačni klubovi nisu željeli pustiti, tako da smo njihove dolaske prolongirali za ljeto – upotpunjuje svoj izvještaj o aktualnostima presidente Joža.

Naravno da su u Buni zadovoljni učinjenim u prvoj polovici debitantske sezone u Premijer ligi Zagrebačke županije, drže sedmo mjesto sa 26 bodova, šest manje od vodećeg Poleta, no ambicije neće ići u nebeske visine.

– Zadovoljni smo i rezultatima i svime ostalim, zato smo i zaključili da nam nekakvi veliki dodaci nisu potrebni. Idemo mi lijepo odraditi dobre pripreme, dočekati nastavak sezone spremni i nastaviti skupljati bodove. Naš jedini cilj je da ostanemo stabilni, da se pokušamo zadržati u prvih deset momčadi lige, a onda ćemo dalje planirati. U tim planovima važno mjesto imaju i naši mladi igrači, naši sjajni juniori, koje ćemo polako uvoditi i u prvu momčad – otkriva planove Jerleković.

Ta juniorska momčad poseban je dio ove fenomenalne breške nogometne priče. Klinci su odradili vrhunsku jesen, trenutačno su prvi u svojoj ligi, što nije nimalo slučajno.

– Sve su to domaći dečki, iz našeg sela i okolice, a vodi ih Miro Lukinić, bivši trener seniorske momčadi. To je generacija koja je svojevremeno na Alpas Cupu igrala četvrtfinale, što je bio nevjerojatan rezultat za klub poput našega, a nakon toga su najbolje dečke uzeli veći klubovi iz našega kraja. Neki su bili u Gorici, neki u Kurilovcu, neki u Jelačiću… Prošlog ljeta dio ih se poželio vratiti u Bunu, samim time povukli su i neke druge, pa su se na kraju vratila njih čak sedmorica. Nadamo se da će baš ti klinci biti nositelji igre naše seniorske momčadi u godinama koje dolaze, to nam je želja i plan – ističe predsjednik kluba.

Agilna uprava planove radi i izvan samog travnjaka, a odnose se na infrastrukturu. Velika želja je uređenje pomoćnog igrališta na parceli odmah uz glavni teren, ali to se može dogoditi tek nakon što Grad zemljište prenamijeni iz poljoprivrednog u sportsko.

– To bi nam puno značilo, budući da sad treniramo u Šiljakovini, do koje ipak imamo četiri kilometra. Pomoćni teren donio bi nam i bolje mogućnosti za rad s mladima, ali to nije i jedina želja. Planiramo postaviti i male tribine, koje bismo podijelili u dva dijela, jednu za domaće, a drugu za gostujuće navijače. Tu bi bilo stotinjak sjedećih mjesta, jer vrijeme je da našim navijačima omogućimo ugodnije praćenje utakmica, da ne moraju svi biti na nogama cijelo vrijeme – zaključio je prvi čovjek NK Bune.

Nogometni tulum na bregima, prema svemu sudeći, nastavlja se u istom ritmu… I to je, realno, najbolja moguća vijest za turopoljski niželigaški svijet.

Nastavite čitati

Sport

Između sunca i kiše: Gorici stiže prva provjera, pojačanja i dalje ne stižu

Nogometaši Gorice u četvrtak oko podne stigli su u Umag, gdje su prvi trening odradili u idealnim uvjetima. Petak je obilježila kiša, a u subotu će doći trenutak za prvu utakmicu. Na drugoj strani bit će i jedno veliko ime…

Objavljeno

prije 2 dana

na

9. siječnja 2026.

Objavio/la

U četvrtak su se nogometaši Gorice potrpali u autobus koji je vozio prema Umagu, odradili putovanje kroz snijegom okovane gorske krajeve Hrvatske, pa stigli na destinaciju koju je – obasjalo sunce! Nakon ovih posljednjih nekoliko dana u Velikoj Gorici, u kojoj je sivilo zamijenila bjelina snježnog pokrivača, i zimska varijanta sunčevih zraka dočekana je s oduševljenjem u goričkim redovima…

Nažalost, već dan poslije situacije se bitno promijenilo, jer ovaj je komadić istarskog poluotoka pošteno oprala kiša, koja je u značajnoj mjeri otežala uvjete za rad ekspediciji iz Turopolja. Međutim, naravno da nikakvih pogovora nije bilo, dečki su pod ravnanjem trenera Marija Carevića vrijedno odradili zacrtano.

Tako će, nadamo se, biti sve do kraja ovog desetodnevnog ciklusa, budući da su uvjeti u Umagu – fenomenalni! Gorica na raspolaganju ima teren samo za svoje potrebe, ovih dana nitko drugi na njega neće zakoračiti, a budući da su sva četiri terena u vrhunskom stanju, preostaje samo raditi i trenirati. Tu je i teretana unutar hotela, u kojoj će se također odrađivati dio zamišljenog programa, a u svemu tome jedina je želja da bude što manje ozlijeđenih i bolesnih.

U hotelu su s Goričanima još dva kluba, mađarski ZTE, koji će biti i protivnik Gorice 17. siječnja, na oproštaju od Umaga, ali i slovenski drugoligaš Brinje Grosuplje, u čijim redovima igra Velikogoričanin Vinko Skrbin, bivši igrač Gorice, koji je lijepo pozdravio sve one s kojima je dijelio dobro i zlo u svojim godinama provedenim u svome matičnom klubu. Bit će vremena i za popiti kavu, popričati, jer takvim se “aktivnostima” društvo iz goričke delegacije najčešće i bavi između treninga, u predvorju impresivno uređenoga hotela, otvorenog u lipnju prošle godine.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli HNK Gorica (@hnk_gorica)

U subotu od 14.30 sati Gorica će odraditi i prvu od planirane tri utakmice na ovim pripremama. Protivnik će biti prilično ozbiljan, jer slovenski Koper nakon prve polovice sezone dijeli drugo mjesto u slovenskom prvenstvu, ima jednako bodova kao Maribor, a poznatih lica ima i u njihovu kadru. Naime, član Kopera je bivši igrač Gorice Fran Tomek, kao i legendarni Josip Iličić, danas 37-godišnjak, a nekad igrač Palerma, Fiorentine i Atalante.

Trener Carević nema previše vremena za eksperimentiranja i njegov odabir igrača za taj ogled svakako će puno toga reći o planovima za polusezonu koja je pred nama. Tešku i zahtjevnu polusezonu, u kojoj će neizbježno biti velikih i ozbiljnih izazova, a pripremni ogled sa Koperom bit će prvi koračić prema onome što se želi postići tijekom proljeća 2026. godine.

Pomoglo bi treneru Careviću i da dobije još ponekog igrača, nekog od onih koji bi imali status pojačanja, no po tom se pitanju zasad i dalje ne događa ništa. Točnije, događa se, ali u smislu razgovora i pregovora. I u potpunoj tišini, jer doslovno se niti jedan igrač na tržištu u ovim trenucima ne povezuje s mogućim dolaskom u Goricu. Prijelazni rok otvoren je sve do 17. veljače, odluka sportskog sektora je da je bolje ne žuriti nego pogriješiti, no nema nikakve dvojbe da bi trener svakog novog igrača želio što prije vidjeti na treningu.

U ovom trenutku sigurno je jedino da će na Koper krenuti dosadašnji kadar, ostaje još samo da vidimo tko će sudjelovati u kojem obujmu.

Nastavite čitati

Sport

Košarkaši idu dalje: ‘Jedan njihov igrač zarađuje kao cijela naša momčad…’

Košarkaši Gorice iz stare su godine donijeli omjer 6-5, a u prvom ovogodišnjem izazovu čeka ih domaći ogled sa Škrljevom. Jedan igrač napustio je redove Goričana, novih igrača za sad nema…

Objavljeno

prije 2 dana

na

9. siječnja 2026.

Objavio/la

Točno tri tjedna nakon posljednje u prošloj, košarkaše Gorice čeka prva utakmica u ovoj godini. Vremena za predah nije bilo previše, prvoligaška karavana odmah ide dalje, a Goričani će 2026. godinu otvoriti domaćim ogledom sa Škrljevom.

– Kakvo je stanje? Dobro je, zdravi smo, a to je u ovom trenutku najvažnije – kaže trener Damir Miljković Cici, misleći na sve ono što je njegovu momčad pratilo u zadnjim utakmicama u prošloj godini.

Gorica je, naime, 2025. zatvorila sa tri vezana poraza, počevši od ispadanja iz Kupa u osmini finala od Đakova, a na to je u velikoj mjeri utjecala sezona gripe.

– Da, bilo je baš puno problema u tom smislu, u te zadnje tri utakmice imali smo po šest-sedam igrača s temperaturom. Dečki su dali koliko su mogli, ali teško je puno i očekivati od igrača koji je deset dana bio pod temperaturom. Nažalost, u svemu tome su se dogodili ti porazi koji su pokvarili ukupnu sliku prvog dijela sezone, a meni je najviše žao što se u sklopu toga dogodio i taj poraz u Kupu – govori trener Miljković.

U prvih 11 kola prvenstva njegova je mlada momčad upisala šest pobjeda i pet poraza, što je učinak koji Cicija neće zadovoljiti, ali kojeg se može i objasniti.

– Objektivno, mogli smo imati pobjedu ili dvije više, ali što je, tu je. Nema ništa od kukanja, idemo dalje još jače, a sve što je bilo ostavljamo u prošlosti. Idemo pokušati naučiti nešto iz svega što smo prošli, biti pametniji u nastavku sezone. Dobro nam je došla ova stanka da se odmorimo, zaliječimo i kvalitetno pripremimo, iako nije ni tu sve bilo idealno. Zbog nekoliko turnira u našoj dvorani morali smo raditi u dvorani u Novom Čiču, a tamo je bilo dosta hladno…

Klub je u ovoj pauzi napustio mladi Gabrijel Kuzmić, koji se vratio u juniorsku momčad Cedevite Jr., a novih dolazaka zasad nema. Posljednji dodaci bili su Niko Rimac i Filip Kalajžić, no moguće je da neće biti i posljednji.

– Vidjet ćemo što se će događati. Nećemo uzimati nekog igrača pod svaku cijenu, ali ako se ukaže nekakva prilika za nekakvu dugoročnu priču, zašto ne? Razmišljamo i o sljedećoj sezoni, o budućnosti… Dobro smo pogodili s Rimcem i Kalajžićem, tražimo i gledamo i dalje, u skladu s budžetom koji je takav kakav je – ističe trener Cici.

U svakom slučaju, došao još netko ili ne, u našem košarkaškom klubu nitko neće poletjeti po pitanju ambicija.

– Probat ćemo u nastavku sezone biti bolji, to nam je cilj i želja, nadam se da će tako i biti. Bit će tu uspona i padova, jer momčad je mlada i neiskusna, ali važno je da smo zauzeli dobar smjer. Napravili smo i neke temelje za sljedeću sezonu, ali to ne znači da nećemo pokušati i u ovoj iskoristiti svaku moguću priliku. U svakom slučaju, pokušat ćemo napraviti dodatan iskorak, pri čemu moramo biti svjesni da nemamo baš prevelik roster i ne možemo pretjerano sanjariti, koliko god mi to možda željeli. Činjenica je da u nekim klubovima u ovoj ligi jedan igrač zaradi koliko i cijela naša momčad. Tako će biti i u subotu… – govori Miljković.

Okršaj sa Škrljevom na rasporedu je u subotu od 18 sati, u našoj Gradskoj sportskoj dvorani.

– Mogu obećati da ćemo dati sve što možemo, pa ćemo vidjeti za što će to biti dovoljno. Nema nervoze, sve je pod kontrolom, a sezona je još dugačka, svašta se tu može dogoditi. Za početak, idemo pokušati pobijediti Škrljevo – zaključio je Cici.

Nastavite čitati

Sport

Cura iz Velike Mlake najbolja u državi! Kako je Iva osvojila Viroviticu…

Na Prvenstvu Hrvatske održanom u Virovitici dvostruku titulu u konkurenciji juniorki osvojila je 15-godišnja Iva Jerković iz Velike Mlake. Prvo je slavila u konkurenciji parova, a zatim i pojedinačno…

Objavljeno

prije 2 dana

na

9. siječnja 2026.

Objavio/la

Sjajne vijesti za velikogorički sport u prvim su danima nove godine stigle iz – Virovitice! U tom je gradu, naime, održano dvoransko Prvenstvo Hrvatske u tenisu, a u konkurencija juniorki konkurenciju je pokorila jedna naša cura.

Iva Jerković je 15-godišnjakinja iz Velike Mlake, članica je zagrebačkog Teniskog kluba Zagi, a u Virovitici je u velikom stilu došla do dvostruke titule državne prvakinje u konkurenciji tenisačica do 16 godina! Korak po korak, Iva je sigurno došla do finala, u kojem je apsolutno dominirala. Završilo je 6-1, 6-2 u njezinu korist, Ana Marija Rebić iz TK Ponikve uspjela je uloviti samo tri gema…

Tijekom cijelog turnira Iva je bila fenomenalna, nije izgubila niti jedan set, a uvjerljiva pobjeda u finalu pojedinačne konkurencije bila je samo šlag na tortu čudesnih dana u Virovitici. Naime, dan ranije Iva je prvakinja države postala i u konkurenciji parova, i to u kombinaciji s Lenom Aralicom.

To što je Iva Jerković na ovaj način odradila državno prvenstvo za malo bolje upućene i nije osobito iznenađenje, budući da je cura iz Velike Mlake trenutačno vodeća na HTS-ovoj ljestvici u konkurencija tenisačica do 16 godina.

Kako se čini, na potezu Velika Mlaka – Velesajam gradi se jedna ozbiljna i vrlo perspektivna teniska priča…

Nastavite čitati

Sport

Gorica maksimalna u konkurenciji mlađih pionira, kod pionira Kurilovec i Mraclin bodovno izjednačeni na vrhu

Liga se nastavlja u subotu 17. siječnja

Objavljeno

prije 2 dana

na

9. siječnja 2026.

Objavio/la

Natjecanje 19.velikogoričke malonogometne lige 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 06. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prve subote (03.01.2026.) u novoj 2026. godini.

Liga se nakratko prekida, kompletan raspored utakmica 07. kola pomaknut je na subotu, 17.01.2026.! Razlog je sudjelovanje nekoliko mladih selekcija goričkih klubova na malonogometnim turnirima izvan Hrvatske.

19. Velikogorička malonogometna liga 2025./2026.

Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8 ekipa. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.

Liga će biti nastavljena u subotu, 17. siječnja 2026. godine.

Galerija fotografija:

19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 06. kolo

Mlađi pioniri – 06.kolo (03.01.2026.):  Velika Mlaka 1947 – Polet 3:0, Vatrogasac – Mraclin 3:2, Buna – Kurilovec 4:0, Gorica – Gradići 3:0, Ban Jelačić – Mladost 5:1.

Poredak: 1. Gorica (6 6 0 0 39:5 18), 2. Buna (6 5 0 1 17:6 15), 3. Mraclin (6 4 0 2 25:11 12), 4. Velika Mlaka 1947 (6 4 0 2 17:9 12), 5. Gradići (6 3 0 3 9:12 9), 6. Vatrogasac (6 2 1 3 13:24 7), 7. Polet (6 2 0 4 12:23 6), 8. Kurilovec (6 1 1 4 8:22 4), 9. Ban Jelačić (6 1 0 5 7:20 3), 10. Mladost (6 0 2 4 4:12 2).

Pioniri – 06. kolo (03.01.2026.): Kurilovec – Lomnica 10:0, Ban Jelačić 2 – Vatrogasac 1:2, Ban Jelačić 1 – Mraclin 0:1, Buna – Mladost 1:0.

Poredak: 1. Kurilovec (6 5 0 1 24:4 15), 2. Mraclin (6 5 0 1 9:3 15), 3. Ban Jelačić 1 (6 4 1 1 15:3 13), 4. Vatrogasac (6 4 0 2 17:9 12), 5. Buna (6 2 2 2 7:8 8), 6. Mladost (6 1 0 5 5:12 3), 7. Lomnica (6 1 0 5 5:28 3), 8. Ban Jelačić 2 (6 0 1 5 1:16 1).

Prstići – 06. kolo (03.01.2026.): Velika Mlaka 1947 – Polet 2:3, Turopolje – Mladost 3:0, Vatrogasac – Lukavec 11:0, Buna – Kurilovec 2:0, Dinamo Hidrel – Klas 2:1, Gorica – Gradići 14:0.

Početnici B – 06. kolo (03.01.2026.): Buna – Mraclin 1:3, Gorica 03 – Lukavec 0:3, Klas – Kurilovec 8:0, Vatrogasac slobodni.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno