Povežite se s nama

Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

na

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

Maksimir za kraj serije: ‘Sve znamo, moramo biti i iznad svojih mogućnosti!’

Nogometaši Gorice u nedjelju od 19.15 sati gostovanjem kod Dinama na Maksimiru zatvaraju šesto kolo SuperSport HNL-a, ali i seriju gostovanja na početku sezone

Objavljeno

na

Reprezentativna stanka je završila pobjedom u Kupu, Gorica je na kraju rutinski slavila u Novskoj, a prvenstvu se vraća s izazovom potpuno drukčijeg tipa. Šesto ligaško gostovanje zaredom, posljednje uoči povratka na svoj ušminkani stadion, donosi ogled s impresivnim Dinamom.

– Dobro nam je došla reprezentativna stanka, neki igrači koji nisu prošli cijele pripreme dobili su malo poštede za odmor, a oni s manjom minutažom dobili su puno više minuta u tim utakmicama kod Maribora (4-2) te Libertasa (1-3) u Kupu. Mislim da smo malo izbalansirali trenažni proces, dobro nam je došla ta utakmica u Sloveniji, iako smo odmah na početku drugog dijela dobili crveni karton, pa smo igrali s igračem manje i nismo dobili sve što smo mislili dobiti iz te utakmice, ali i to je neko iskustvo – rekao je trener Mario Carević.

U Novskoj je srijedu bilo manjih komplikacija, budući da su domaćini poveli, ali na koncu se sve odvilo onako kako je zamišljeno.

– Mislim da smo zasluženo pobijedili, iako smo gubili, ali to su te draži Kupa. Rutinski smo prošli dalje i stvarno mogu biti zadovoljan pristupom igrača. Nekad u takvim utakmicama imaš problem pristupa, međutim nama se to nije dogodilo i zato mi je drago – istaknuo je trener Gorice.

Priprema za Dinamo, jasno, bit će potpuno drukčija, jer Goricu čeka gostovanje kod protivnika kojeg nikad nije uspjela pobijediti u Maksimiru u službenoj utakmici.

– Stvarno su puno uložili u momčad, to je totalno druga momčad u odnosu na prošlogodišnju. Puno su moderniji, vertikalniji i agilniji, dosta su dobri i opasni ove sezone. Imaju i neke loše strane, koje smo vidjeli u prethodnim utakmicama i nadam se da ćemo mi biti na svome vrhuncu. Kad ideš u goste momčadima poput Hajduka ili Dinama, svaki pojedinac mora biti na vrhuncu svojih mogućnosti i na maksimumu, čak i iznad svojih mogućnosti. Čak i vratar mora ima svoj dan, da bi nešto uzeo u takvim utakmicama. Svjesni smo toga i spremni smo na taj izazov – rekao je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Gorica bez milosti u Ogulinu: Otvorili sezonu sa zastrašujuća 94 koša razlike!

Košarkaši Gorice pobijedili su Ogulin u gostima 144-50 u prvom kolu regionalnoga kupa. U listu strijelaca upisali su se svi osim najiskusnijeg Mašića, a sad je na redu drugi korak u istom natjecanju

Objavljeno

na

Objavio/la

Novu sezonu košarkaši Gorice otvorili su u gradu koji je velikogoričkom sportu dao – Kristijana Lovrića. Ogulin je niželigaš, bilo je jasno i unaprijed da će Goričani tu biti veliki favoriti, a to se na kraju i potvrdilo u prilično izraženom smislu. Pita li se nesretne Ogulince, bilo je to čak i brutalno, jer momci trenera Damira Miljkovića Cicija zaista nisu imali milosti…

Završilo je na kraju sa gotovo nestvarnih 144-50, malo je nedostajalo da sve skupa ode do okruglih stotinu koševa razlike, a u košarci se teško može utakmici dobiti uvjerljivije čak i kad igraš protiv djece… Željni dokazivanja, Goričani su odlučili odraditi posao maksimalno ozbiljno, a na kraju su se na listu strijelaca upisali svi osim Ante Mašića, 40-godišnjaka u smiraju karijere:

Matija Pavlic 21, Borna Dramalija 21, Rinaldo Bljaić 18, Roko Ivanković 17, Pavao Turić 16, Frano Miloloža 15, Jakov Ninić 14, Kristijan Validžić 8, Kristijan Šutalo 7, Petar Gruja 5, Tvrtko Gluhak 2, Ante Mašić 0.

Već nakon prve četvrtine Goričani su imali 27 koševa viška, na veliki predah otišli su s rezultatom 69-21, a još uvjerljivije bilo je u nastavku. Treću dionicu dobili su 40-14, a posljednju 35-12.

Posao je, dakle, odrađen brzo i lako, slijedi drugo kolo regionalnoga kupa, čiji pobjednik odlazi u Kup Hrvatske.

Nastavite čitati

Sport

ŽRK Udarnik pokreće prvu rukometnu školu! Broj mjesta ograničen

Školica je zamišljena kao mjesto na kojemu će se djeca kroz igru i zabavu upoznavati s osnovama sporta.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Marino Bobetic/unsplash.com

Velika Gorica uskoro će dobiti prvu rukometnu “školicu”. Pokrenut će ju Ženski rukometni klub Udarnik, a namijenjena je djevojčicama rođenim 2019. i 2020. godine. Prvi trening kreće 15. rujna, od 18:20 do 19:20 h u velikoj dvorani Srednje strukovne škole Velika Gorica.

Školica je zamišljena kao mjesto na kojemu će se djeca kroz igru i zabavu upoznavati s osnovama sporta. Program uključuje razvoj motoričkih sposobnosti, koordinacije, agilnosti, ravnoteže, fleksibilnosti i brzine, učenje osnovnih elemenata trčanja te prve rukometne vještine. Treninge će voditi iskusne trenerice Jelena Boban, prof. kineziologije i Josipa Nuić, mag. praesc. educ.

Prijave su moguće na broj 098 471 130, a iz kluba napominju da je broj mjesta ograničen.

Nastavite čitati

Sport

Nova sezona, isti cilj: Renovirani rukometaši u prvenstvo ulaze s Rudama

Rukometaši Gorice prošli su prva dva kola Kupa, uvjerljivo su pobijedili niželigaša Rugvicu i premijerligaša Moslavinu, a u nedjelju u 17 sati na rasporedu je i otvaranje prvenstva s Rudarom na domaćem parketu

Objavljeno

na

Objavio/la

Nova sezona, nova prilika! Tako to nekako ide u svijetu rukometaša Gorice, koji su u novu sezonu već ušli kroz dvije utakmice Kupa Hrvatske, a u nedjelju u 17 sati otvorit će i novu kampanju u prvenstvu, u natjecanju koje se zove Paket24 Premijer liga. Momčad je formirana, siromašnija je za Jakova Dujića i Juru Čakarića, koji su sreću odlučili potražiti u inozemstvu, ali zato je bogatija za petoricu novih igrača. Ima tu i iskusnijih, i mlađih, ima i onih koji su napredovali iskoračili…

Sve u svemu, Gorica će imati argumente za vjerovati da ove sezone cilj može biti ostvaren. A cilj je samo jedan – Liga za prvaka! Prošle sezone nije išlo, u čudnovatom i po Goričane užasavajućem raspletu ostali su bez tog dosega, pa je trener Matej Mišković u pripreme ušao s izrazitom ambicijom da ove sezone gornji dom hrvatskog rukometa postane i dom velikogoričkog rukometa. Da je takvo što realno, da imamo razloga vjerovati u takav rasplet, doznali smo već u drugoj utakmici nove sezone.

Goričani su, naime, preskočili prvo kolo Kupa, da bi u drugom lakoćom sredili niželigaša Rugvicu. Na tom je gostovanju Miškovićev sastav pobijedio s visokih 41-20, uz osam golova Lucasa Pitta, momka kojem je samo 16 godina. Sedam puta zabijao je Rok Malin, po šest Emanuel Šima Jurić i Hrvoje Ceković, a sve skupa ispalo je kao dobar trening.

Kudikamo drukčiji opis može se prikačiti ogledu s kutinskom Moslavinom u sljedećem kolu. Gorica je gostovala u Kutini, kod momčadi čiji je dio i naš Ivan Laljek, a nakon zahtjevnih 60 minuta završilo je 29-22 u korist naših rukometaša. Blistao je u tom ogledu mladi reprezentativac Marko Grubišić, koji je utrpao sedam komada iz devet pokušaja, a po četiri gola dodali su Vid Starčević i Bruno Mlakar, još jedno od ovoljetnih pojačanja.

Svoje predstavljanje u dresu Gorice u tim su utakmicama odradili i preostali novi igrači, iskusni Marko Karaula i Andro Lopac te mladi Luka Bakula. Uz Pitta i Mlakara, to je petorka novih igrača, koji bi trebali donijeti i dodatnu kvalitetu i dodatnu širinu. Hoće li tako i biti, doznat ćemo vrlo brzo, jer pred Goričanima je zanimljivo otvaranje prvenstva. U nedjelju u 17 sati na rasporedu je Rudar iz Ruda u županijskom derbiju, igrat će se u našoj dvorani, a nakon toga slijedi gostovanje u Varaždinu, domaći sraz s Umagom, pa onda i gostovanje kod vječnog prvaka Zagreba.

Nastavite čitati

Sport

‘U Gorici me oduševilo – sve! Dobri smo, naše vrijeme tek dolazi…’

Elvir Duraković (24) ovog je ljeta stigao u HNK Goricu i odmah zauzeo svoje mjesto u prvih 11. Propustio je dvije utakmice zbog crvenog kartona na Poljudu, ali u Puli se vratio i spreman čeka Dinamo

Objavljeno

na

Serija gostovanja nogometaša Gorice zasad se zaustavila na brojci šest, u nju spada pet utakmica i prvenstvu i ova posljednja u kupu, a stiže i sedma. Goričani su ove sezone već gostovali na Maksimiru, baš su na tom stadionu odigrali i najbolju od dosadašnjih šest utakmica, pobijedili Lokomotivu 2-1, ali ovoga puta posao će biti nekoliko puta teži, budući da će u nedjelju od 19.15 sati s druge strane biti Dinamo.

Svaki igrač Gorice, naravno, morat će biti na visini zadatka, svatko na svom dijelu terena, a Dinamove napade po desnoj strani pokušat će zaustaviti 24-godišnji Elvir Duraković. Lijevi bek iz BiH jedno je od ovoljetnih pojačanja, jedan od onih koji su se odmah nametnuli i zauzeli mjesto u prvih 11.

– Gorica je zdrava sredina, dobra priča. Pričao sam s nekima koji su bili ovdje i svi su mi rekli da je Gorica idealna za nastavak karijere – rekao je Duraković u razgovoru za Germanijak, u kojem je otkrio i kako je ugovor sa Sarajevom raskinuo na vlastitu štetu, sve zbog želje da dođe u Turopolje.

– Dugo je trajala ta ‘hoću-neću’ situacija. Htio sam otići, ali u klubu nisu bili baš presretni mojom odlukom. I onda smo se malo natezali, da bi na koncu raskinuo ugovor. Jednostavno, nisam više bio pravi u glavi. Izgubio sam i volju i želju – kazao je Duraković.

Ispričao je i svoju nogometnu priču, počevši od ranih dana u omladinskoj školi Željezničara. Prošao je i Zrinjski, ponovno Želju, pa se preko Gračanice, Tuzle, Kaknja i Konjica dokopao Sarajeva, koje ga je prošlog proljeća poslalo na posudbu u Šibenik. Vratio se na stadion Asim Ferhatović Hase ovoga ljeta, no odlučio se za novi početak.

– Nazvao sam agenta i rekao mu da je vrijeme za promjene. Da mi treba nova priča, neka zdrava sredina. I ponudili su mi Goricu, u kojoj me oduševilo sve. Od suigrača i atmosfere u svlačionici, stručnog stožera, predsjednika, ljudi iz Uprave. Svi dišu za klub, a opet, rade to nenametljivo. Jednostavno, osjećam se sjajno i nadam se da će se to vidjeti na mojim igrama – ističe Duraković, dodavši kako se veseli nedjeljnom ogledu na Maksimiru.

– Spremamo se, čekamo i nadamo se. Pričati bilo što o Dinamu bilo bi suvišno. Nova su momčad, traže se, ali to se ne vidi na rezultatima. No, svjesni smo svojih kvaliteta i znamo da ćemo imati prilika na toj utakmici. Na nama je da ih iskoristimo, pa ćemo vidjeti na kraju koliko smo bili uspješni u tome – govori Elvir.

S obzirom na dobar osjećaj koji ga prati u novoj sredini, raste i optimizam po pitanju ishoda sezone.

– Dobra smo momčad, ali sigurno će trebati neko vrijeme da se posložimo i dovedemo u situaciju da možemo ponuditi ono najbolje što znamo. Rekao bih da naše vrijeme tek dolazi – zaključio je Duraković u razgovoru za Germanijak.

Nastavite čitati

Reporter 452 - 28.08.2025.

Facebook

Izdvojeno