Sport
Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’
Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…
“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”
Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!
– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.
– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.
Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem
Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.
– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.
Međutim, ostala je u obitelji.
– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:
– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.
Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak
Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.
– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.
Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.
– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.
Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.
– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.
Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.
– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:
– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…
Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.
A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.
– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.
– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.
Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.
I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.
– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.
Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.
– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.
Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu
Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…
– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.
Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.
– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.
U predvečerje 2. veljače snažni reflektori ponovno su obasjali Staru Grabu, označivši početak priprema nogometaša Mraclina za proljetni dio sezone. Na sportskom objektu okupila se seniorska momčad zajedno s upravom kluba i novim trenerom Markom Pancirovom. Na uvodnom sastanku igračima su se obratili predsjednik kluba Miro Iličić i sportski direktor Luka Cvetnić, koji su istaknuli ciljeve i očekivanja u nastavku prvenstva. Naglašena je važnost zajedništva, discipline i kvalitetnog rada tijekom pripremnog razdoblja. Na kraju se okupljenima obratio novi trener Marko Pancirov, koji je detaljno predstavio plan i program priprema za proljetni dio prvenstva, čiji početak slijedi za nešto više od mjesec dana.
Jesenski dio sezone seniorske momčadi Mraclina u IV. NL Središte Zagreb nije ispunio očekivanja. Nakon 15 odigranih kola igrači su sezonu zaključili na 10. mjestu ljestvice sa skromnih 16 osvojenih bodova. Klub je po završetku polusezone napustio trener Saša Sabljak, koji je prihvatio novi angažman u inozemstvu.
Uprava kluba brzo je reagirala te za novog trenera imenovala Marka Pancirova, koji u Mraclin dolazi iz višerangiranog Samobora. Pancirovu je ovo drugi mandat na klupi Mraclina, a pred njim su jasni ciljevi – podizanje rezultata u proljetnom dijelu prvenstva te slaganje momčadi za iduću sezonu.
– Odluka nije bila teška. Mraclin je bio izuzetno korektan u pregovorima, a veže nas i zajednička povijest. Znao sam gdje dolazim, jer smo još u jesen 2018. zajedno započeli uzlet kluba – istaknuo je Pancirov.
Novi trener podsjetio je i na značajan napredak kluba u posljednjim godinama.
– Igrači znaju što Mraclin predstavlja – znaju za slogu, entuzijazam i ambiciju koja vlada u klubu, a u takvom okruženju svaki sportaš želi biti, volim odane igrače koji se znaju podmetnuti – zaključio je Pancirov.
Novopridošli igrači: Dominik Smolković (Polet Buševec) Nikola Kos (Gradići), Fran Krilić (Velika Mlaka 1947) i Luka Roginić (Kurilovec). Karlo Strunje proljetni dio prvenstva propustiti će zbog poslovnih obaveza, a Marin Sudar otišao je u Posavec.
Pripremne utakmice: Mraclin – Ban Jelačić (V) 7.2., Mraclin – Kralj Tomislav 11.2., Mraclin – Špansko 14.2., Mraclin – Polet (SK) 21.2., Mraclin – Sava (S) 27.2. i Mraclin – Tomislav Radnik (Sveti Ivan Žabno) 28.2.
Igrački kadar: Karlo Matejčić (vratar), Ivan Zagorac (vratar), Toni Borovac, Jurica Brdek, Bruno Dandić, Josip Domitrović, Marko Đurašić, Matej Godinić, Igor Hajduk, Dominik Hodalin, Ivan Jančić, Ivan Kaurin, Nikola Kos, Fran Krilić, David Marjanović, Domagoj Matić, Marko Paradžik, Adrian Manuel Perić, Ivan Rajić, Marko Rakas, Luka Roginić, Dominik Smolković, Josip Tokić.
Sport
Polet polijeće: Ludnica na tablici, show u najavi i jedna želja – titula!
Trener Josip Rožić u ponedjeljak će okupiti igrače Poleta iz Buševca na pripremama za proljeće prepuno izazova: Buševčani su na vrhu tablice, ali konkurenti su i brojni i ozbiljni, a bilo je i promjena u igračkom kadru…
Na završetak njezine kalendarske verzije još ćemo malo morati pričekati, ali nogometna zima polako je došla svome kraju. Na najvišoj razini vratili smo se u đir odmah iza Nove godine, prvi niželigaši krenuli su sredinom siječnja, a svi ostali kreću početkom veljače. Ovog ponedjeljka tako će krenuti Mraclin, naš jedini predstavnik u 4. NL, ali i Polet iz obližnjeg Buševca, klub s najvećim šansama da se sljedeće sezone pridruži susjedima u višem rangu.
Jesen u županijskoj Premier ligi za Buševčane je bila iznimno uspješna, okončali su je na vrhu tablice, pa je logična želja i ambicija da se na tome mjestu ostane sve do kraja.
– Iskreno, ova dugačka zimska pauza za nas je bila izrazito lijepa, jer svaki put kad pogledamo tablicu, vidimo da smo na samom vrhu. Sjajan je to osjećaj, lijepo je biti jesenski prvak i na tome još jednom čestitke našim dečkima, ali to ujedno znači i da nas čeka vrlo zanimljivo proljeće – kaže uvodno trener Joža Rožić, potpisnik ovog uspjeha.
I nije teško složiti se s njim, jer pogled na tablicu otkriva da je Polet prvi sa 32 osvojena boda, ali isti taj pogled će otkriti i da je opasna gužva odmah iza buševečkih leđa. Drugi Kloštar i treća Sutla-Laduč imaju samo bod manje, četvrta Lonja i peta Dubrava su na dva boda manje… A kad je pet vodećih klubova u pet bodova, show je zagarantiran.
– Liga je velika, broji 18 klubova, puno je utakmica pred nama i puno bodova u igri do kraja. Kako će biti zanimljivo u borbi za ostanak, još će zanimljivije biti u toj borbi za sam vrh poretka. Bodovne razlike su male, nitko se nije odvojio kao prijašnjih par sezona, a sve to skupa dokaz je koliko je ovakva liga zanimljiva. Pogotovo za naše, turopoljske klubove – kaže trener Joža.
Josip Rožić uspješno vodi Polet prema ostvarenju klupskih ambicija, no dug je još put pred Buševčanima… Foto: Vitomir Štuban
Kad je riječ o ambicijama, tajni nema.
– Naše ambicije su iste kakve su bile i u jesenskom dijelu sezone. Prvi cilj je osigurati što prije ostanak u ligi, a mislim da smo jako blizu tog cilja. A ostali ciljevi… Oni su uvijek isti u Poletu. Želimo boriti se za što bolji plasman, pa i za sam vrh ako je to moguće. Kao što sam rekao i prije početka prvenstva, Kloštar i Sutla-Laduč su u ovoj ligi daleko najambiciozniji po mnogim stvarima, čak bih rekao da po tim nekim stvarima spadaju i u sami vrh višeg ranga, ali na nama je da razmišljamo samo o sebi. I da napravimo sve da budemo konkurentni kroz proljetni dio – ističe Rožić.
A da bi borba za titulu bila moguća, valja se dobro pripremiti, počevši od ovog ponedjeljka.
– Pripremni period odradit ćemo u pet tjedana prije samog početka prvenstva. Trenirat ćemo tri do četiri puta u tjednu i odraditi četiri pripremne utakmice, protiv Posavca, Bune i Topuskog, plus kup utakmica 1. ožujka. Moguća je i još koja utakmica u tjednu, ali to će ovisiti o vremenskim prilikama i vjerujem da neće utjecati na naš plan priprema – govori trener Rožić.
Odmah na startu proljetnog dijela sezone Polet ide na teško gostovanje u Kloštar Ivanić, kod prvih pratitelja… Foto: Vitomir Štuban
Klub su tijekom zime napustila tri igrača, uključujući i Dominika Smolkovića, koji je otišao u Mraclin, no tu su i dva nova igrača.
– Da, zasad imamo dva nova igrača, odnosno dva povratnika. Iz Lomnice nam je došao Bruno Jušić, a iz Gradića Luka Komšić, ali nadam se dolasku još jednog ili dvojice igrača kroz pripremni period pred nama – govori Joža i zaključuje:
– Iskreno, mišljenja sam da su nam trenutačno najveća pojačanja oni iz unutarnjih redova. To su igrači koji su kroz jesenski dio imali velikih problema s ozljedama i još nekim obavezama. Najveća želja za proljetni dio nam je da nas zaobiđu ozljede što je više moguće, jer time će i sama konkurencija unutar momčadi biti jača.
Proljeće će odmah krenuti vatreno, jer već u prvom kolu, 7. ožujka, Polet ide u Kloštar Ivanić, kod jednog od brojnih ozbiljnih rivala…
Sport
Kakav igrač! Kako je jedan Španjolac procvjetao u srcu Turopolja…
Španjolac Iker Pozo po kriterijima SofaScorea trenutačno je treći igrač cijele lige! Protiv Hajduka je bio junak pobjede, autor poteza odluke, a po svemu viđenom ove sezone on je – megapojačanje!
Kad je prvog dana srpnja prošle godine potpisao dvogodišnji ugovor s HNK Goricom, 24-godišnji Španjolac Iker Pozo La Rosa bio je utjelovljenje fraze “dolazak na mala vrata”. Čak nije došao ni sam, nego u paru s Antom Kaveljem, suigračem u Šibeniku, koji je malo prije toga ispao iz lige! Nogometna javnost upoznala je Poza kroz nastupe u dresu Šibenika, ali malo je bilo onih koji su vjerovali da 173 centimetra visoki veznjak može biti ono što je postao…
Mario Carević, međutim, znao je koga je dobio.
Danas je Iker Pozo jedan od najboljih igrača Gorice! Ako ne i najbolji. Po statističkim pokazateljima on je i jedan od najboljih veznih igrača lige, a posljednja vijest je da je heroj pobjede protiv Hajduka. Ne samo zbog gola za pobjedu, nego zbog svega što je odigrao, zbog načina na koji je dirigirao goričkom igrom u oba smjera, zbog cjelokupne partije koju je pružio…
– Hajduk je za četiri puta manje novca mogao imati Poza, a na kraju su doveli Huga Guillamona. A ja tvrdim da je Pozo četiri puta bolji igrač od Guillamona! – rekao je televizijski analitičar Joško Jeličić u epopeji o Ikeru.
– Da sam na ovoj utakmici vidio samo njegovo dodavanje za Fiolića, koji je tu morao bolje reagirati i zabiti, vidio bih dovoljno! Bravo, majstore – dodao je oduševljeni Jeličić.
S analitičarom Joškom slaže se i SofaScore, po čijim je kriterijima Pozo također igrač utakmice, i to s ocjenom 9.0! Izuzev Matijaša (8.4), prvi sljedeći je Filipović sa 7.7… Gledajući prosječne ocjene za cijelu sezonu, Iker Pozo u ovom je trenutku treći igrač lige s prosječnom ocjenom 7.31, odmah iza Adriana Jagušića (7.52) i Sergija Domingueza (7.35). Gol protiv Hajduka bio mu je četvrti u sezoni, ima i tri asistencije, a po oduzetim loptama je drugi igrač lige.
Sve u svemu – megapojačanje!
Iker Pozo bio je čovjek odluke u utakmici protiv Hajduka, za konačnih 1-0 pogodio je u 44. minuti… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Jako puno Gorici je u defenzivi donio Jakov Filipović, uz aut-liniju je ponajbolji desni bek lige Žan Trontelj, u sredini jako dobru sezonu igra i Ante Kavelj, ali teško da bi se itko usudio proturječiti argumentu da je upravo Pozo najveće od svih pojačanja pristiglih prošlog ljeta. Bila je to velika rekonstrukcija momčadi, otišlo je 25 igrača, došlo 12 novih, a među njima je dosad najviše pokazao upravo on. Igrač koji razgrađuje i gradi istovremeno, fajter i šmeker u istom paketu, majstor koji bi dobro došao i klubovima na višim razinama…
A tu negdje dolazimo i do problema. Interes za Ikera Poza navodno je sve intenzivniji, povezuje ga se u nekim pričama čak i s Dinamom, što će reći da postoji opasnost da Gorica izgubi svog ponajboljeg pojedinca. Prijelazni rok u HNL-u traje do 17. veljače, vremena za eventualni transfer ima dovoljno, ali pitanje je ima li smisla puštati toliko važnog igrača. Ne bude li, naravno, u pitanju ozbiljan novac za odštetu… Pozo ima ugovor do ljeta 2027. godine, bilo bi sjajno da ga odradi barem do ljeta.
Zasad sve izgleda kao da je ta opcija najrealnija i da će dečko rođen prije 25 godina u španjolskom gradiću Fuengiroli i dalje biti stanovnik Velike Gorice. Svoju nogometnu priču počeo je u omladinskom pogonu velikog Real Madrida, zajedno s bratom Joseom s 12 godina otišao je u Manchester City, gdje je bio do U-23 momčadi, pa krenuo dalje, preko nizozemskog drugoligaša Eindhovena, Rijeke i Šibenika, sve do Turopolja. U kojem, srećom po navijače Gorice, igra nogomet života.
Neka potraje…
Sport
‘Nismo se pojavili na terenu…’
Košarkaši Gorice doživjeli su drugi poraz zaredom, ponovno na gostovanju, ovoga puta u kultnim Jazinama. Rezultatom 105-89 pobjedu je odnijela domaća Aleta Puntamika
Sport
Četiri medalje za AK Maraton VG na Premier atletskoj ligi
Nastupili su sa 17 natjecatelja iz gotovo svih dobnih kategorija.
-
Sportprije 5 danaZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 5 dana‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
Gospodarstvoprije 4 danaFortenova sprema prodaju PIK Vrbovca? Oglasila se i stranica Halo, inspektore
-
Sportprije 5 danaCITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!