Povežite se s nama

Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

na

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

Iz Udarnika pozivaju djevojčice: ‘Foxy je pravo mjesto za sportski početak!’

Ženski rukometni klub Udarnik u ponedjeljak od 18.20 sati u dvorani srednjih škola počinje s treninzima u svojoj univerzalnoj sportskoj školi Foxy

Objavljeno

na

Nema što se ne nudi u našem gradu po pitanju sportskih aktivnosti, Velikogoričani svih generacija bave se jednim od čak 23 sporta u ponudi, pri čemu čak 80 posto naših aktivnih sugrađana otpada na mlađe od 18. Ovoga puta iz ŽRK Udarnika obraćaju se onima najmlađima, koje pozivaju na upis u svoju univerzalnu sportsku školu Foxy.

“Ako tražite zabavan, siguran i aktivan početak bavljenja sportom za svoje dijete, Foxy je pravo mjesto!”, poručuju iz Udarnika, uz dodatak:

“Što radimo? Puno igre i kretanja, razvoj koordinacije, ravnoteže i motorike, upoznavanje sporta kroz igru, a sve to bez rezultatskog pritiska. Samo zabava!”

Program je namijenjen za djevojčice rođene 2019., 2020. i 2021. godine, a prvi trening na rasporedu je u ponedjeljak, 12. siječnja, s početkom u 18:20 sati u dvorani Srednjoškolskog centra. Treninzi će biti svakog ponedjeljka i srijede u istom terminu, od 18:20 do 19:20 sati, a sve informacije o upisima mogu se dobiti na broj 098 471 130 ili na e-mail [email protected].

“Foxy treninzi su veseli, razigrani i prilagođeni djevojčicama predškolske dobi jer ljubav prema sportu počinje kroz igru!”, poručuju za kraj iz našeg rukometnoga kluba.

Nastavite čitati

Sport

VIDEO “Buzzer beater” u Gorici: Šutalo srušio lidera sa zvukom sirene!

Košarkaši Gorice u prvoj su utakmici u novoj godini pripremili pravi spektakl! U grad je stiglo Škrljevo, vodeća momčad Prve lige, a Gorica je do sedme pobjede (89-87) u sezoni došla na najdramatičniji mogući način…

Objavljeno

na

Sjajna košarkaška utakmica u Velikoj Gorici, gdje je Gorica dočekala vodeću momčad lige DepoLink Škrljevo i došla do velike pobjede 89:87 kojom je ostala u igri za TOP 4. Pobjednika je odlučio Kristijan Šutalo koji je zabio pobjednički koš sa zvukom sirene za veliku euforiju domaćih igrača i navijača, koji su u lijepom broju ispunili dvoranu.

Domaći igrači sjajno su otvorili utakmicu te su na krilima raspoloženog Šutala i Validžića nakon šest i pol minuta imali vodstvo od 20:4. Visoko vodstvo igrači trenera Damira Miljkovića zadržali su do isteka prve četvrtine te su na mali predah Goričani otišli s +15 (29:14). Druga četvrtina protekla je u izjednačenoj igri, u kojoj domaći košarkaši gostima nisu niti jednog trenutka dozvolili da zaostatak spuste na manje od deset poena, pa se tako na veliki odmor otišlo s prednošću Gorice 49:39.

Treća četvrtina u potpunosti pripada gostima koji serijom trica (Akrap, Đugum, Jelenković, Akrap) u pet minuta rade seriju 16:2 za prelazak u vodstvo 55:51. Brzo su domaći košarkaši zbili redove te mini serijom 5:0 (trica Ivankovića, dvica Bljaića) nakratko vratili prednost na svoju stranu, nakon čega je krenula igra koš za koš uz konstantno izmjenjivanje u vodstvu do kraja četvrtine, nakon koje je semafor pokazivao 67:65.

Takav rasplet situacije sugerirao je veliku neizvjesnost u posljednjih deset minuta u kojima Gorica polaganjem Šutala u 34. minuti ima prvo značajnije vodstvo 75:70, da bi četiri i pol minute prije kraja susreta Niko Rimac s tri pogođena slobodna bacanja donio Gorici +6 (80:74). Cetina i Piletić uzvraćaju mini serijom 5:0 za 80:79 na 2,20 do kraja.

U ključnog igrača domaće momčadi tada se promeće Šutalo koji je postigao sedam koševa uz onaj najvažniji pobjednički sa zvukom sirene. Prethodno je Fran Pilepić tri sekunde prije kraja pogodio tricu za 87:87, da bi nakon minute odmora domaći igrači u preostale tri sekunde pronašli Šutala koji je sa zvukom sirene pogodio za veliko slavlje i konačnih 89:87.

– Ovoga puta nam se vratilo i malo te sportske sreće. Ovo je lijep potica za ono što nam sada slijedi. Mislim da smo cijelu utakmicu bili stvarno dobri. U jednom trenutku ekipi Škrljeva prelagano smo dopustili da se vrati, da bi onda u posljednjih pet minuta krenula igra koš za koš. Uspjeli smo nekako uz Šutala uz taj zadnji šut završiti utakmicu i zasluženo pobijediti – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.

S 26 poena, 6 skokova i pet asistencija Šutalo je bio prvo ime domaće momčadi, za koju je Kristijan Validžić ubacio 14, Filip Kalajžić 11 uz 9 skokova, a dvocifren je s 12 ubačaja bio i Niko Rimac. Kod DepoLink Škrljeva najefikasniji s 18 postignutih poena bio je iskusni Fran Pilepić, po 16 su ubacili Toni Jelenković i Davor Konjević.

Nastavite čitati

Sport

Remi za početak godine: Trontelj pogodio svoju, Pršir protivničku mrežu

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 u prvoj pripremnoj utakmici u Umagu. Slovenski Koper poveo je već nakon 70 sekundi, a Goričani su se vratili u nastavku golom svoga kapetana Jurice Pršira

Objavljeno

na

Objavio/la

Trećeg dana boravka u Umagu, na centralnom dijelu priprema, nogometaši Gorice odigrali su i prvu od tri planirane utakmice u ovom ciklusu. S druge strane bio je ozbiljan protivnik, jer Koper je treća momčad slovenskog prvenstva, s nekim vrlo zanimljivim pojedincima u svome kadru, no ozbiljna je i Gorica, što je potvrđeno i ovoga puta, u utakmici koju ćemo opisati kao – prava pripremna!

Dakle, nastupile su dvije različite postave, svaka je dobila po 45 minuta, što će reći da je trener Carević odlučio dati svima prilika u ovom prvom ogledu. Vremena za uigravanje nema previše i za pretpostaviti je da će u naredne dvije utakmice više prilike dobiti oni kojima je trener namijenio status prvotimaca, no ovoga puta prilika je bila jednaka za sve…

Utakmicu je tako na vratima počeo Žarkov, ispred njega bila je trojka Josić – Filipović – Čabraja, na bokovima Trontelj i mladi Orešković, u sredini Pozo i Bakić, dok su Fiolić i Pavičić bili iza leđa isturenog Gashija. I počelo je sve skupa dosta konfuzno, pogotovo nakon što je već na otvaranju druge minute utakmice loptu u svoju mrežu zakucao Slovenac Trontelj, ali nakon uvodne faze uspjela se Gorica posložiti, a u drugoj polovici poluvremena i ozbiljno prijetiti. Gashi je zabio gol koji je poništen zbog zaleđa, tresla se i greda Koperova gola…

U nastavak je ušlo novih 11 igrača Gorice, počevši od mladog Došena na golu, ispred koji su bili njegov vršnjak Prgomet, Perić i Leš, na bokovima su bili Vrzić i Duraković, u sredini Kavelj i Kučiš, a Pršir i Erceg nadirali su iza napadača Čuića. U tom je obliku Gorica bila još malo bolja, još ozbiljnija, a u 65. minuti došla je i do izjednačenja. Pritisak na zadnju liniju protivnika urodio je plodom, loptu je preuzeo Jurica Pršir, namjestio se i pogodio za konačnih 1-1.

Prva provjera tako je završila uspješno, a prvi tjedan u Istri završit će rekuperacijskim treningom u nedjelju. U utorak će Goričani ponovno navući dresove i zaigrati protiv Radomlja, još jednog slovenskog prvoligaša, a sljedeće subote, neposredno prije polaska kući, protivnik će biti mađarski ZTE.

Nastavite čitati

Sport

Nogometni tulum u Buni ide dalje: ‘Stiže nam fenomenalna generacija…’

Nogometaši Bune krenut će u pripreme za premijerligaško proljeće prvog dana veljače, kad će trener Đuretić okupiti praktički isti kadar kao i jesenas. Planova za budućnost ima, a imaju na bregima i dobar razlog za to…

Objavljeno

na

Objavio/la

Da postoji nagrada za najbolji nogometni tulum 2025. godine, velike su šanse da bi taj laskavi trofej otišao u Malu Bunu! U dom NK Bune, na naše živopisne i pitoreskne brege, u ruke družine koja je obilježila turopoljski nogometni univerzum u godini iza nas. Učinila je to Buna svojim rezultatima, uspjesima za povijest, ali i načinom na koji su se utakmice ovog posebnoga kluba pratile, proživljavale, zalijevale…

Bilo je tu i doze dramatike, neizostavne za svaku povijesnu priču poput ove naše, jer Buna u proljeće 2025. nije uspjela uzeti titulu u 1. ŽNL, već je plasman u najviši rang županijskog nogometa izborila kroz dodatne kvalifikacije. Organizirali su se autobusi za gostovanja, uključujući i to posljednje, presudno, mjesto i cijeli kraj živio je za uspjeh svoga kluba, a kad se on i dogodio, kad je NK Buna prvi put u povijesti izborila mjesto u županijskoj eliti, u čuvenoj “premijerki”, naravno da su Brežani to znali i proslaviti.

Međutim, kao i sve dobre stvari u životu, i ta 2025. godina nekako je proletjela, prošla, ostala iza nas, a s dolaskom nove godine pojavljuju se i novi izazovi. Odmor će potrajati sve do početka veljače, za kad je trener Mario Đuretić odredio datum prve prozivke, ali klupska uprava vrijedno je radila čak i u blagdansko vrijeme.

– Je, aktivno je u klubu, stalno nešto dogovaramo, planiramo… – javio se predsjednik NK Bune Josip Jerleković, prvi među jednakima u vodstvu kluba.

– Za početak, za seniorsku momčad doveli smo samo jednog novog igrača. Iz Buševca se vratio vratar David Petrac i to će vjerojatno ostati jedina prinova ove zime. Smatramo da nema potrebe dovoditi bilo koga samo da bismo doveli, budući da imamo 25 igrača u seniorskom kadru, da za svaku poziciju imamo po dvojicu igrača… Bilo je još nekih razgovora i dogovora, željeli smo dovesti tri igrača koja bi nam bila prava, velika pojačanja, ali niti jednog njihovi trenutačni klubovi nisu željeli pustiti, tako da smo njihove dolaske prolongirali za ljeto – upotpunjuje svoj izvještaj o aktualnostima presidente Joža.

Naravno da su u Buni zadovoljni učinjenim u prvoj polovici debitantske sezone u Premijer ligi Zagrebačke županije, drže sedmo mjesto sa 26 bodova, šest manje od vodećeg Poleta, no ambicije neće ići u nebeske visine.

– Zadovoljni smo i rezultatima i svime ostalim, zato smo i zaključili da nam nekakvi veliki dodaci nisu potrebni. Idemo mi lijepo odraditi dobre pripreme, dočekati nastavak sezone spremni i nastaviti skupljati bodove. Naš jedini cilj je da ostanemo stabilni, da se pokušamo zadržati u prvih deset momčadi lige, a onda ćemo dalje planirati. U tim planovima važno mjesto imaju i naši mladi igrači, naši sjajni juniori, koje ćemo polako uvoditi i u prvu momčad – otkriva planove Jerleković.

Ta juniorska momčad poseban je dio ove fenomenalne breške nogometne priče. Klinci su odradili vrhunsku jesen, trenutačno su prvi u svojoj ligi, što nije nimalo slučajno.

– Sve su to domaći dečki, iz našeg sela i okolice, a vodi ih Miro Lukinić, bivši trener seniorske momčadi. To je generacija koja je svojevremeno na Alpas Cupu igrala četvrtfinale, što je bio nevjerojatan rezultat za klub poput našega, a nakon toga su najbolje dečke uzeli veći klubovi iz našega kraja. Neki su bili u Gorici, neki u Kurilovcu, neki u Jelačiću… Prošlog ljeta dio ih se poželio vratiti u Bunu, samim time povukli su i neke druge, pa su se na kraju vratila njih čak sedmorica. Nadamo se da će baš ti klinci biti nositelji igre naše seniorske momčadi u godinama koje dolaze, to nam je želja i plan – ističe predsjednik kluba.

Agilna uprava planove radi i izvan samog travnjaka, a odnose se na infrastrukturu. Velika želja je uređenje pomoćnog igrališta na parceli odmah uz glavni teren, ali to se može dogoditi tek nakon što Grad zemljište prenamijeni iz poljoprivrednog u sportsko.

– To bi nam puno značilo, budući da sad treniramo u Šiljakovini, do koje ipak imamo četiri kilometra. Pomoćni teren donio bi nam i bolje mogućnosti za rad s mladima, ali to nije i jedina želja. Planiramo postaviti i male tribine, koje bismo podijelili u dva dijela, jednu za domaće, a drugu za gostujuće navijače. Tu bi bilo stotinjak sjedećih mjesta, jer vrijeme je da našim navijačima omogućimo ugodnije praćenje utakmica, da ne moraju svi biti na nogama cijelo vrijeme – zaključio je prvi čovjek NK Bune.

Nogometni tulum na bregima, prema svemu sudeći, nastavlja se u istom ritmu… I to je, realno, najbolja moguća vijest za turopoljski niželigaški svijet.

Nastavite čitati

Sport

Između sunca i kiše: Gorici stiže prva provjera, pojačanja i dalje ne stižu

Nogometaši Gorice u četvrtak oko podne stigli su u Umag, gdje su prvi trening odradili u idealnim uvjetima. Petak je obilježila kiša, a u subotu će doći trenutak za prvu utakmicu. Na drugoj strani bit će i jedno veliko ime…

Objavljeno

na

Objavio/la

U četvrtak su se nogometaši Gorice potrpali u autobus koji je vozio prema Umagu, odradili putovanje kroz snijegom okovane gorske krajeve Hrvatske, pa stigli na destinaciju koju je – obasjalo sunce! Nakon ovih posljednjih nekoliko dana u Velikoj Gorici, u kojoj je sivilo zamijenila bjelina snježnog pokrivača, i zimska varijanta sunčevih zraka dočekana je s oduševljenjem u goričkim redovima…

Nažalost, već dan poslije situacije se bitno promijenilo, jer ovaj je komadić istarskog poluotoka pošteno oprala kiša, koja je u značajnoj mjeri otežala uvjete za rad ekspediciji iz Turopolja. Međutim, naravno da nikakvih pogovora nije bilo, dečki su pod ravnanjem trenera Marija Carevića vrijedno odradili zacrtano.

Tako će, nadamo se, biti sve do kraja ovog desetodnevnog ciklusa, budući da su uvjeti u Umagu – fenomenalni! Gorica na raspolaganju ima teren samo za svoje potrebe, ovih dana nitko drugi na njega neće zakoračiti, a budući da su sva četiri terena u vrhunskom stanju, preostaje samo raditi i trenirati. Tu je i teretana unutar hotela, u kojoj će se također odrađivati dio zamišljenog programa, a u svemu tome jedina je želja da bude što manje ozlijeđenih i bolesnih.

U hotelu su s Goričanima još dva kluba, mađarski ZTE, koji će biti i protivnik Gorice 17. siječnja, na oproštaju od Umaga, ali i slovenski drugoligaš Brinje Grosuplje, u čijim redovima igra Velikogoričanin Vinko Skrbin, bivši igrač Gorice, koji je lijepo pozdravio sve one s kojima je dijelio dobro i zlo u svojim godinama provedenim u svome matičnom klubu. Bit će vremena i za popiti kavu, popričati, jer takvim se “aktivnostima” društvo iz goričke delegacije najčešće i bavi između treninga, u predvorju impresivno uređenoga hotela, otvorenog u lipnju prošle godine.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli HNK Gorica (@hnk_gorica)

U subotu od 14.30 sati Gorica će odraditi i prvu od planirane tri utakmice na ovim pripremama. Protivnik će biti prilično ozbiljan, jer slovenski Koper nakon prve polovice sezone dijeli drugo mjesto u slovenskom prvenstvu, ima jednako bodova kao Maribor, a poznatih lica ima i u njihovu kadru. Naime, član Kopera je bivši igrač Gorice Fran Tomek, kao i legendarni Josip Iličić, danas 37-godišnjak, a nekad igrač Palerma, Fiorentine i Atalante.

Trener Carević nema previše vremena za eksperimentiranja i njegov odabir igrača za taj ogled svakako će puno toga reći o planovima za polusezonu koja je pred nama. Tešku i zahtjevnu polusezonu, u kojoj će neizbježno biti velikih i ozbiljnih izazova, a pripremni ogled sa Koperom bit će prvi koračić prema onome što se želi postići tijekom proljeća 2026. godine.

Pomoglo bi treneru Careviću i da dobije još ponekog igrača, nekog od onih koji bi imali status pojačanja, no po tom se pitanju zasad i dalje ne događa ništa. Točnije, događa se, ali u smislu razgovora i pregovora. I u potpunoj tišini, jer doslovno se niti jedan igrač na tržištu u ovim trenucima ne povezuje s mogućim dolaskom u Goricu. Prijelazni rok otvoren je sve do 17. veljače, odluka sportskog sektora je da je bolje ne žuriti nego pogriješiti, no nema nikakve dvojbe da bi trener svakog novog igrača želio što prije vidjeti na treningu.

U ovom trenutku sigurno je jedino da će na Koper krenuti dosadašnji kadar, ostaje još samo da vidimo tko će sudjelovati u kojem obujmu.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno