Sport
Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’
Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…
“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”
Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!
– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.
– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.
Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem
Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.
– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.
Međutim, ostala je u obitelji.
– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:
– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.
Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak
Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.
– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.
Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.
– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.
Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.
– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.
Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.
– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:
– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…
Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.
A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.
– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.
– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.
Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.
I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.
– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.
Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.
– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.
Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu
Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…
– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.
Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.
– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.
Revijalna utakmica između NK Klas-veterani i reprezentacije veterana Zagrebačkog nogometnog saveza (ZNS) odigrana je jučer (petak, 09.05.2026., početak u 20:30 sati.) na igralištu ŠRC Mičevec u Mičevcu.
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmica je odigrana povodom nove rasvjete na igralištu i tom prigodom su osobama koje su zaslužne za realizaciju ovog projekta uručeni prigodni odnosno simbolični darovi.
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Susret je odigran u trajanju 2×35 minuta.
Galerija fotografija
KLAS: Dražen Špoljarić (v), Tomislav Bedeković, Branko Pavlica, Igor Barukčić, Robert Štrauber, Nikola Furić, Vlado Majić, Renato Furić, Deni Bektaši, Domagoj Bedeković, Vedran Hlevnjak, Danijel Devčić, Damir Kotarski (v), Antonio Klenović, Marko Bedeković, Tomislav Posavac, Luka Kulušić, Manu Devedžić, Vlado Haluga.
ZNS (reprezentacija): Goran Grba (v), Miro Mikulić, Igor Čagalj, Dalibor Vučić, Zoran Kutleša, Domagoj Abramović, Dario Skoko, Antonio Maričević, Milan Milošević, Siniša Ferenček, Filip Gelo, Dražen Sitnik, Gabrijel Glasnović, Hrvoje Gelo, Mladen Marković, Toni Raković, Jurica Podvorac, Danijel Borovac, Ante Karlović (cap.).
Direktor reprezentacije: Jerko Leko. Izbornik: Dalibor Vučić.
Meštrica je u 26. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila Jamnicu rezultatom 4:1, s tri gola Božidara Karamatića i jednim Marka Tolja. Domaća momčad nije od početka djelovala uvjerljivo kao u prethodnim utakmicama, akcije nisu bile hitre i činilo se da su igrači umorni.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ipak, domaći su došli u vodstvo pogotkom Tolja, koji je s dvadesetak metara s desne strane zabio loptu u suprotne rašlje za 1:0. Jamnica je igrala otvoreno, igru im je uspješno vodio kapetan Silvestar Grčević, ali dvije povoljne prigode nisu iskoristili.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gosti su bili neoprezni u svom kaznenom prostoru u 53. minuti i Karabatić je pogodio praznu mrežu za 2:0. Desetak minuta kasnije na suprotnoj strani sličnu situaciju iskoristio je Potesak i smanjio na 2:1. Jamnica je igrala posve otvoreno uvjerena da može doći do izjednačenja.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sve njihove nade srušio je Karamatić eurogolom u 72. minuti, kada je s lijeve strane projektilom pogodio suprotne rašlje za 3:1! Pet minuta kasnije Karabatić je još jednom, skoro sa istog mjesta, ponovio svoju maestralnu daljinsku majstoriju i povisio na – 4:1!! Dva eurogola u samo pet minuta, to se rijetko događa.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U 23. minuti ozlijedio se Marco Ban, u sprintu je stao na loptu i srušio se, čini se teža ozljeda koljena. Iznesen je s igrališta, Hitna pomoć odvezla ga je u bolnicu na pregled.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Meštrica (26 10 0 16 49:78 30) je s 30 bodova na 12. mjestu prvenstvene ljestvice, a Jamnica (16 10 2 14 56:60 32) je s 32 boda na 10. mjestu.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2025./2026., 26. kolo
NK Meštrica – NK Jamnica (Pisarovina) 4:1 (1:0)
Gornja Lomnica. Stadion: ŠRC Meštrica. Gledatelja: 40. Petak, 08.05.2026., 18 sati. Sudac: Dario Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Tihomir Sopić i Ivan Rešetar (oba Samobor). Delegat: Marko Slivak (Bukevje). Strijelci: 1:0 – Tolj (17), 2:0 – Karamatić (53), 2:1 – Potesak (62), 3:1 – Karamatić (77), 4:1 – Karamatić (82).
MEŠTRICA: Budimir, Ban (od 23. Božić), Šebek (od 79. Radovanac), Štuban (cap.), Tolj (od 67. Krajina), Karamatić, Rukavina, Kovačević, Meter, Gaši, Zorić (od 83. Jeftić). Trener: Mario Meter.
JAMNICA: Šetek, Grčević, L.Špišić (od 58. Skender), Čačković, Grebenić, Mihaljević (od 84. Mikša), D.Špišić, Mioković, Lolić, Potesak, Vujanić. Trener: Marko Kovačić.
Sport
Samo Nexe paze! ‘Imamo mentalitet pobjednika, neće im biti lako…’
Rukometaši Gorice predahnuli su nakon posljednje utakmice Lige za prvaka, ali pred njima je i konačna nagrada: polufinale Kupa protiv Nexea, pa razigravanje za treće mjesto u ligi protiv Nexea…
Neće puno pretjerati onaj tko ovih dana ustvrdi da rukomet u Velikoj Gorici trenutačno živi svoje možda i najljepše dane. Bilo je sjajnih generacija i dobrih rezultata i ranije, ali ovo je trenutak u kojem rukometaši Gorice u tri dana osiguraju prvo Final Four kupa, pobjedom protiv favoriziranih Sesveta u gostima, a zatim i potvrde četvrto mjesto u Ligi za prvaka, sigurnom domaćom pobjedom protiv Trogira.
Preostalo je tako samo u zadnjem kolu ovog dijela sezone odraditi domaći sraz sa Sesvetama, koje su također imale svoju računicu. Završilo je na kraju 35-35, pred punim tribinama naše Gradske dvorane, uz rukomet koji se isplati gledati.
– Imala je ova utakmica dosta velik značaj i za nas i za Sesvete – kaže Marin Sorić, golman Gorice, jedan od ključnih ljudi u ovoj priči.
– Mi smo željeli jednu jako dobru sezonu privesti kraju na najbolji način, s pozitivnim rezultatom, a Sesvećani su se borili za svoj povijesni uspjeh, drugo mjesto u prvenstvu i razigravanje sa Zagrebom. To se moglo i osjetiti, utakmica je od početka bila dosta žustra i tvrda. Mi smo u prvom poluvremenu držali vodstvo, na odmor otišli s dva razlike, ali do kraja je bilo gusto i na kraju smo i jedni i drugi sretno i spretno uzeli taj bod. Kad se sve zbroji, možda je to i najpravedniji rezultat, iako kod nas ostaje mala žal za tim drugim bodom, jer željeli smo domaćim navijačima priuštiti tu pobjedu protiv renomiranog protivnika. Sesvetama je na kraju taj bod bio dovoljan, a mi ćemo s Nexeom u razigravanje za treće mjesto. Krećemo s nulte pozicije, pa tko bude bolji!
Ovaj remi s trenutačno drugom momčadi u državi dogodio se bez “četiri i pol” važna igrača na raspolaganju, jer nije bilo ni Grubišića ni Neralića, nije igrao ni Malin, kao ni kapetan Ceković, kojeg je odmijenio Maksimilijan Jurić.
– Baš su nas pred kraj sezone napale ozljede, vjerojatno i od umora i potrošenosti. Uz ta četiri izostanka, još je i crveni karton u 35. minuti dobio Mlakar, jedino preostalo lijevo krilo… Ali eto, mi ostali uspjeli smo se posložiti, koliko god bilo teško i zahtjevno. Dvorana je bila puna, nismo baš ni na to naviknuti, ali pokazali smo da smo postali jedna ozbiljna momčad. Podrška je stizala i s klupe i s tribina, a to nam je puno značilo – kaže Maks i dodaje:
– Prošle sezone nam je nešto falilo u najvažnijim utakmicama, možda i iskustvo, možda i malo tog pobjedničkog mentaliteta, ali ove sezone to smo definitivno preokrenuli. Uz dolazak novih igrača, poput Karaule, koji nam je baš pravi vođa, zajedno s Cekovićem, napravili smo pravi korak naprijed. Uspjesima koje postižemo i koje ćemo nadam se još postizati do kraja sezone, pokazali smo da smo pravi.
Često kroz glavu prođe ta prošla sezone, u kojoj je Liga za prvaka pobjegla na gotovo nevjerojatan način, nakon dva poraza od -14 u dvije ključne utakmice, i to nakon fenomenalnog otvaranja sezone.
– Bilo je to dosta traumatično iskustvo, iako smo u prvom dijelu te prošle sezone igrali stvarno fantastično. Nisam nikad igrao u klubu koji je u prvih desetak utakmica sve pobjeđivao po deset razlike u prosjeku, ali na kraju je splet nesretnih okolnosti doveo do po nas jako lošeg raspleta. U bitnim utakmicama smo podbacili i na kraju ispali za jedan gol… Ali radili smo dalje, a ova sezona je pokazala da se svaki trud isplati. Za sad smo sve ciljeve ostvarili. Osigurali smo plasman u Europu, plasirali smo se na završni turnir kupa, a sad se idemo potući i za to treće mjesto – najavljuje Marin Sorić, inženjer elektrotehnike među goričkim vratnicama.
Ima Sora i objašnjenje za ovako uspješnu sezonu…
– Vođeni smo od vrhunskog trenera, velika zasluga za sve ovo ide Mateju Miškoviću, koji nas je posložio i napravio od nas pobjednike. U svaku utakmicu, tko god bio na suprotnoj strani, ulazimo bez respekta i s jedinim ciljem da osvojimo dva boda. Kako trener to postiže? On više govori djelima nego riječima. Naravno da nas i nabrije i motivira, ali nešto drugo je još važnije. Kad u bilo kojem poslu, pa tako i u sportu, svaka osoba zna što radi u kojem trenutku, uspjeh ne može izostati. Možemo mi izgubiti utakmicu, ali put je ispravan i to će u konačnici doći na vidjelo. Svakim treningom, svakom videoanalizom, svaki od nas napreduje i ide korak po korak prema gore. Dobrim radom i dobrim rezultatima napunili smo se i samopouzdanjem, a posljedično i pobjedničkim mentalitetom, koji nam je prošle sezone falio. Izvukli smo pouke i ove sezone smo u svakoj važnoj utakmici bili na razini i izborili ono što smo željeli.
Nakon remija sa Sesvetama dobili su naši rukometaši tri slobodna dana, a od četvrtka se krenulo s pripremama za Festival rukometa u Poreču, koji je na rasporedu od 21. do 24. svibnja. Gorica i Nexe na rasporedu su u petak, 22. svibnja, s početkom u 19.30 sati.
– Pobijedili smo već Nexe ove sezone. Ne kažem da će se to stalno ponavljati, Nexe je i dalje jedna vrhunska europska momčad, koja je pobijedila i veliki Kiel u Našicama, pa u Njemačkoj ispala tek na sedmerce, ali svakako ćemo pokušati zapapriti im što je više moguće. Pokušat ćemo biti na tragu onoga što smo odigrali u pobjedi protiv njih u Velikoj Gorici, ali i u dobrom dijelu utakmice u Našicama. Vidimo svoju šansu, koja možda nije velika, ali bogami nije ni mala! Dat ćemo sve od sebe da im što više zakompliciramo situaciju i da izborimo finale ako bude ikako moguće – obećao je Sorić, a nadovezao se suigrač Jurić:
– Igramo na neutralnom terenu i vjerujem da su i oni svjesni da im neće biti lako. Pogotovo s obzirom na spoznaju da su nedavno izgubili od nas, i to vrlo uvjerljivo. Na kraju smo dobili sedam razlike, a krenuli smo u utakmicu s 0-6, što jako dobro pokazuje da nikad ne treba odustati. Igrali smo sedam na šest, brzo se vratili, nastavili tim tempom, igrali agresivnu obranu, puno se rotirali… I to je pravi put. Imamo šanse, želimo se dokazati na takvoj sceni i napravit ćemo sve da izborimo to finale sa Zagrebom. Čisto da ne igramo baš samo s Nexeom do kraja sezone, ha, ha…
Plan ne zvuči loše. Kad je već Nexe u polufinalu Kupa, pa onda i u razigravanju za treće mjesto, u utrci do šest bodova (trenutačno je 2-2), ne bi bilo loše malo to “razbiti” jednim povijesnim uspjehom.
Sport
Suze pokraj igrališta: HNK Gorica iznenadila navijača za rođendan
Vjerni navijač HNK Gorice Branimir Kuhar proslavio je 80. rođendan, a tim povodom u klubu su mu pripremili malo iznenađenje, koje mu je predao predsjednik kluba Ilija Karamatić
Nogometaši Gorice možda nemaju navijače koji su posebno brojni, a dijelom i baš zato posebnu pozornost zaslužuju oni koji su tu, koji pokušavaju biti podrška klubu iz svoga grada. Dobro su to poznata lica, ljudi koji su sa svojim miljenicima proputovali cijelu Hrvatsku, a u samu srž te specifične navijačke priče smjestio se jedan poseban lik.
Branimir Kuhar ostavio je iza sebe cijelih osam desetljeća, došlo je vrijeme i za okrugli rođendan, a to je bila prilika koju u klubu nisu propustili.
“Bio je to posebno emotivan dan za naš klub i za jednog našeg vjernog navijača. Predsjednik Ilija Karamatić uručio je dres s potpisima svih igrača Branimiru Kuharu povodom njegovog 80. rođendana.
Uvijek uz teren, na svakoj utakmici i svakom treningu prve momčadi HNK Gorica. Svojom vedrinom, pristupačnošću i neizmjernom ljubavlju prema klubu postao je neizostavan dio naše sportske obitelji. Jer klub čine ljudi poput njega – vjerni, predani i srcem uz Goricu.
Sretan 80. rođendan, Branimire!”, objavili su iz kluba.
Lijepa je to gesta, Branimiru je puno značilo, a svima zajedno ostaje nam nadati se da će nešto slično osjećati i generacije koje dolaze…
Sport
Velikogorički hrvači putuju u Poreč – prvo Europsko prvenstvo, zatim Svjetska serija
HK Velika Gorica 1991 šalje četiri mlada reprezentativca na Europsko prvenstvo, a zatim i seniora Matu Filipovića u Svjetsku seriju hrvanja na pijesku.
-
HOTNEWSprije 4 danaFOTO Novi čelnik županijskih vatrogasaca: ‘Zapovjednici, glave skupa, idemo delati’
-
Vijestiprije 4 danaFOTO Kamion zapeo u križanju kod Petrola, stvorila se velika kolona
-
Vijestiprije 4 danaU petak ujutro dio Velike Gorice ostaje bez struje – evo gdje će se odvijati radovi
-
Priča iz kvartaprije 5 danaLegenda o RVG-u: ‘I najveće zvijezde radije su dolazile k nama nego na HRT…’