Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

prije 6 godina

23. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

Dominacija je bila plan! “Već sad imamo momčad spremnu za viši rang”

Nogometaši Posavca iz općine Orle odavno su osigurali, a nakon posljednjega kola i proslavili titulu prvaka u Jedinstvenoj 1. ŽNL. Fešta je potrajala do dugo u noć, a pripreme za novi iskorak već su krenule…

Objavljeno

prije 3 sata

11. lipnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Općina Orle posljednjeg je vikenda niželigaške nogometne sezone slavila do dugo u noć! Nogometaši Posavca odavno su osigurali titulu prvaka Jedinstvene 1. ŽNL, doslovno su protutnjali ovim rangom, ali nakon “gostujuće” utakmice protiv Velike Mlake u posljednjem kolu stvar je postala i službena.

Pehar je podignut visoko u zrak, a zatim je uspjeh i burno proslavljen. Navodnici su se ovdje upleli zato što je Posavec u posljednjem kolu gostovao na domaćem terenu i pobijedio domaće goste 2-0.

“Utakmica u kojoj smo glavama već bili na proslavi koja je bila spremna nakon utakmice! Hvala NK Velika Mlaka 1947 što su prihvatili našu molbu da se utakmica odigra na našem terenu, da upotpunimo slavlje. Nakon utakmice je krenula zaslužena fešta do jutarnjih sati uz tamburaše”, objavili su iz NK Posavca, uz dodatak:

“Hvala navijačima koji su nas pratili cijelu sezonu i bili konstantno naš 12. igrač! I na kraju možemo samo reći da smo ostvarili najveći rezultat našeg kluba. Premier liga, dolazimo!!!”

Iza NK Posavca je sezona u kojoj je osvojeno 75 od mogućih 90 godina, u kojoj je upisan samo jedan poraz, šest remija i čak 23 pobjede.

– Fešta je bila jako lijepa, kao i uvijek kod nas, a sezona iza nas bila je sjajna! Baš tako smo je i zamišljali, na taj način smo je i planirali, jer od prvog dana smo jasno rekli da želimo u viši rang. U skladu s tim formirali smo i igrački kadar, koji je zaista pokazao kvalitetu, jer ne možeš bez ozbiljne kvalitete izgubiti samo jednu utakmicu u cijeloj sezoni, zabiti 85, primiti samo 14 golova… – kaže Ervin Vujica, predsjednik kluba i načelnik Općine Orle, koja čvrsto stoji iza svojih nogometaša.

– Morali smo puno toga proći ranije da bismo danas došli do ovoga. U prethodnim sezonama znali smo “pasti na nos”, učiti na nekim svojim pogreškama i krivim procjenama, ali kad se jednom ustabiliš, pa kad još i pogodiš s trenerom, stvore se svi uvjeti za jednu ovakvu sezonu – dodao je Vujica.

Trener s kojim su u NK Posavcu pogodili zove se Nino Matković, čovjek je to s ozbiljnim imenom i prezimenom u turopoljskim nogometnim krugovima, koji je još jednom pokazao koliko je dobar trener.

– On nije trener, to je trenerčina! – ispravit će nas spremno Vujica.

– Njega se mora slušati, ima svoje zahtjeve i granice, a dečki se toga drže. Jako su dobro trenirali, bili su redovni, a kad ti se dogodi da cijelu sezonu nemaš trening s manje od 18 igrača, sve se to vrati i na rezultatu. Kad dobro treniraš, kad si spreman, lakše je i slagati taktiku, a kod nas je sve to funkcioniralo.

S obzirom na kvalitetu momčadi, plan nije previše mijenjati, jer u klubu su uvjereni da im ne treba previše zahvata na kadru.

– Načelno, plan zaista nije puno mijenjati. Uvjereni smo da s ovim kadrom možemo biti u sredini tablice u višem rangu, ali nekih promjena će svakako biti. Jedan igrač nam je otišao, dogovorili smo dolazak Marka Đurašića iz Mraclina, a pregovaramo i s još jednim igračem – otkriva Vujica.

Igralište u Bukevju, originalni dom NK Posavca, u fenomenalnom je stanju, no i dalje se čeka izgradnja pratećeg objekta, odnosno svlačionica, pa će i u Premier ligi trener Matković i njegovi igrači domaćini biti u mjestu Lekneno-Trnje.

– Da, ostajemo ovdje. Dimenzije igrališta su odgovarajuće, radovi na uređivanju travnjaka već su krenuli, a čekaju nas i još neke prilagodbe po pitanju uvjeta. Cijelo ljeto ćemo se time baviti i odradit ćemo sve kako bismo bili spremni za početak nove sezone – završio je načelnik i predsjednik.

Kao što su i sami rekli… Premier liga, oni stižu!

Nastavite čitati

Sport

Pančo u Rugvici, Mraclin traži trenera… I slaže potpuno novu momčad!

Dosadašnji trener NK Mraclina Marko Pancirov preuzeo je klupu NK Sava Rugvice, pa Mraclinci moraju tražiti novo rješenje na klupi. Uz novog trenera, imat će u sljedećoj sezoni i bitno renoviranu momčad…

Objavljeno

prije 4 sata

11. lipnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Vijest je stigla kao iz vedra neba, i prije nego što je u javnost izašlo da se rastaje s NK Mraclinom, ali iz NK Rugvice Save s ponosom su požurili objaviti ime svog novog trenera:

“Kao što se već pročulo iz nekih novinarskih krugova, vrijeme je da i službeno potvrdimo informaciju! Marko Pancirov novi je trener prve ekipe Rugvice Save!

Gospodin Pancirov u nogometnim krugovima dobro je poznato ime, a u svojoj bogatoj trenerskoj karijeri dugoj više od 25 godina vodio je vrlo respektabilna imena i klubove, a sada je vrijeme došlo i na crno-žute iz predgrađa!Novom treneru želimo dobrodošlicu, puno rada i naravno – pobjeda!”, stoji u objavi iz Rugvice.

Riječ je o klubu koji se natječe u 3. NL Centar, vrlo ambicioznom i financijski stabilnom klubu, a ambiciozan je i dosadašnji trener Mraclina. Drugi mandat na Grabi potrajao je samo jednu polusezonu, a sad svatko kreće svojim putem. Trener Pancirov pokušat će izboriti viši rang s društvom iz Rugvice, dok je u Mraclinu potraga za novim trenerom već krenula.

Njegovo ime moglo bi biti otkriveno već početkom sljedećeg tjedna, a dotad će ljudi iz kluba raditi u tišini. Navodno se pregovara s trenerima iz našega kraja, novo rješenje traži se u turopoljskom bazenu, no na ime odabranog morat ćemo pričekati još koji dan.

Osim na klupi, promjena će biti i u svlačionici, odnosno u igračkom kadru. Igračku karijeru završio je Igor Hajduk, koji će možda i ostati uz klub u nekoj drugoj funkciji, a za Mraclin više neće igrati ni iskusni stoper Ivan Rajić, koji će u novoj sezoni nositi dres NK Gradića. Novi igrač NK Posavca je Marko Đurašić, a za Mraclin više neće igrati ni Matej Godinić i Ivan Jančić.

Ukupno je to pet odlazaka, a dolazaka će biti gotovo – triput više! Traumatična sezona iza nas, okončana na dvanaestome mjestu, bila je okidač za ozbiljan remont momčadi, koji će se i službeno krenuti događati u sljedećim danima. Plan je zadržati 11 igrača iz dosadašnjega kadra, a dostupne informacije kažu da su sedmorica novih već dogovoreni. Među njima su navodno i neka poprilično “jaka” imena za ovaj rang, neke se u kuloarima spominja imenom i prezimenom, ali potvrda iz kluba tek se očekuje.

Na tih sedmoricu dogovorenih, kažu dostupni izvori, doći će i još četvorica ili petorica, što znači da će Mraclin ukupno dovesti najmanje 11 novih igrača. Plan je imati 22 igrača i dva vratara u kadru, što će reći da će najmanje polovica te brojke biti nova lica. Među novim igračima su, kažu priče, i nekolicina iz viših rangova, iz čega se da zaključiti da u Mraclinu misle ozbiljno. Žele se, za razliku od ove sezone, veseliti pobjedama, uživati u nogometu, a takvu momčad očito i slažu.

Nastavite čitati

Sport

Radovi na rosteru u tijeku: Promjene u najavi, klinci spremni za veliku priliku

Nogometaši Gorice krenut će s pripremama 22. lipnja, a nakon uvodna tri tjedna otići će na Kranjsku Goru i loviti zalet za novu sezonu. Momčad će se mijenjati, razgovori su u tijeku, ali potrebno je i strpljenje…

Objavljeno

prije 1 dan

10. lipnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Odmor je u tijeku u svijetu klupskog nogometa, sve oči nogometnog svijeta uperene su prema Kanadi, SAD-u i Meksiku, prema svemu onome što nas čeka na najvećem Mundijalu ikad, ali u pozadini je itekako živahno. U svim klubovima, pa tako i u HNK Gorici. Približava se početak priprema, sve je više aktivnosti na tržištu, i to u oba smjera, pa u danima pred nama možemo očekivati i poneku novost iz “ponosa grada” po pitanju igračkoga kadra za sljedeću sezonu.

Start priprema zakazan je za 22. lipnja, trener Mario Carević nastavlja sa svojim poslom, zajedno sa svojim stožerom, koji će nakon odlaska Mensura Mujdže doživjeti i određene promjene. Na raspolaganju će imati momčad koja se ne bi trebala mijenjati ni približno onoliko kao prošloga ljeta, kad je građena potpuno nova momčad, a to je svakako dobra okolnost. Baza igrača postoji, ima se na čemu graditi, ali naravno da će promjena biti. I odlazaka, i dolazaka, i posudbi…

Zasad se zna da dio goričke svlačionice više neće biti Mateo Leš, kojem je istekao ugovor i nakon tri godine u Velikoj Gorici krenut će nekim drugim putem. To će najkasnije posljednjeg dana kolovoza učiniti i dosadašnji kapetan Jurica Pršir, kojeg su brojni mediji već smjestili u poljsku Wislu Plock, no kamen spoticanja i dalje je ugovor koji, potpuno netipično, traje do 31. kolovoza. Kako sad stvari stoje, Pršir će krenuti u pripreme s Goricom, po slovu ugovora bit će igrač Gorice i u nekoliko prvih kola, no vremena je još dovoljno i mogući su i drugi scenariji.

Od novih igrača zasad je stigao Ivan Cvijanović. Lijevi bek koji je stigao iz portugalske Vizele svoj je autogram na ugovor s Goricom stavio još i prije posljednjega kola prošle sezone, nešto ranije stigao je i kamerunski stoper Hadji Issa Moustapha, a pojačanja će sigurno biti još.

– Promjena u momčadi sigurno će biti, očekujemo i dolaske i odlaske, ali u nogometu je teško predvidjeti što će se sve od planiranog i realizirati. Mi imamo svoje želje, vodimo razgovore i tražimo najbolja moguća rješenja, a s druge strane ima i ozbiljnog interesa za naše igrače. Naravno da će dolasci ovisiti i o eventualnim odlascima, ali svakako će ovo za sve nas, kao i svako drugo, biti radno ljeto. U svakom slučaju, pokušat ćemo što veći dio razgovora koje vodimo dovršiti do početka priprema – kaže sportski direktor Gorice Boštjan Blažinčič.

Tog 22. lipnja na pripremama bi se trebali pojaviti i igrači koji se vraćaju s posudbi – Fran Stunja odradio je sezonu u slovenskom Dekaniju, Lovro Dukić u Kustošiji, a Tin Došen u petrinjskoj Mladosti. U tom društvu nisu Vinko Skrbin i Patrik Jug, kojima su ugovori istekli. Vinko je sa slovenskim klubom Brinje Grosuplje ušao u prvu ligu i igrao finale kupa, Patrik je s Jarunom ispao iz našeg drugog ranga, a obojica su svoje goričke epizode završili… Baš kao i Luka Kapulica, koji je prošlu sezonu proveo na posudbi u drugoligašu Karlovcu, nakon čega je raskinuo ugovor s Goricom.

Kad smo već kod posudbi, u takvom su aranžmanu u Gorici bili Žan Trontelj i Wisdom Sule, a uskoro ćemo doznati hoće li netko od njih dvojice i ostati u našem klubu. Kako doznajemo, u Tronteljevu slučaju odluka je na Gorici, koja ima opciju zadržati sjajnog Slovenca u svom kadru, a to je važan detalj. Trontelj je pokazao jako puno u sezoni za nama i nema dvojbe da će biti u fokusu brojnih klubova, jednako kao i Iker Pozo, Ante Kavelj i još neki igrači.

Puno je, dakle, nepoznanica, situacija koje su na čekanju, ali zato je jasno da će priliku kroz pripreme dobiti brojni mladi igrači iz goričkog pogona. Neki od njih tražit će minutažu kroz posudbe, neki će i dalje ostati dio juniorske momčadi, ali priliku će dobiti njih čak 13-14 koji su došli iz omladinske škole.

Nakon uvodna tri tjedna na Gradskom stadionu, Goričani će 11. srpnja otići na središnji dio priprema u Kranjsku Goru, a sezona kreće na prijelazu sa srpnja na kolovoz. A do tad će trebati odraditi veliki posao, i na terenu i u uredima…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Veterani NK Klas novi prvaci Lige veterana NSVG-a

Objavljeno

prije 2 dana

9. lipnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) u sezoni 2025./2026. završena je utakmicama 26. kola. Novi prvak lige su veterani Nogometnog kluba Klas iz Mičevca, apsolutno zasluženo. Bili su konstantni u svojoj prezentaciji, sa 104 gola uvjerljivo su najefikasniji, jedini poraz se desio u završnici kod drugoplasiranog Kurilovca.