Petek na Gorice pojam je koji ima svoje značenje, tradicionalni je to “sajmišni” dan u tjednu, gužve su redovito nešto veće, a sadržaji po gradu nešto bogatiji. Ovog petka na Gorice, eto, ispalo je da će jedan od sadržaja biti i – nogomet! Na Gradskom stadionu ovo kolo HNL-a, naime, u petak od 18 sati otvaraju Gorica i Hajduk. U prijevodu, gužve neće biti nešto veće, nego puno, puno veće nego inače…

Te će gužve, već po običaju, kreirati navijači suparničke momčadi, pa će Hajduk ponovno imati podršku najvećem dijela stadiona u Velikoj Gorici.

– Podrška punih tribina? Za koga točno? – nasmijao se i trener Mario Carević na pitanje o atmosferi koja čeka nogometaše trenutačno osme i druge momčadi na tablici.

– Veći gušt, bolji osjećaj svakom sportašu je igrati pred punim tribinama, bez obzira na čijoj je strani većina tih navijača. Atmosfera je puno bolja u takvim uvjetima – logično je dodao Carević, kojem je ono što će se događati na tribinama važno otprilike kao lanjski snijeg.

– Naše je da na terenu budemo fokusirani na stvari koje nisu bile dobre u našoj igri. Moramo to pokušati popraviti, a uz to moramo biti i hrabri. Hajduk je u boljoj formi, dolazi ovdje s gardom, dijele prvo mjesto s Dinamom, ali ja imam puno povjerenje u svoju momčad. Bez obzira na to što nismo u dobrom nizu, stvarno vjerujem u ovu momčad. Mislim da imamo unutarnje kapacitete da se vratimo dobrim rezultatima, da možemo opet krenuti boljim putem. Kažem opet, imam ogromnu vjeru u ovu momčad, ali moraju i igrači vjerovati u sebe – rekao je trener Gorice.

Tri poraza zaredom na domaćem terenu donijela su određenu razinu nemira, iako razloga za dramu nema, jer nove prilike stižu vrlo brzo jedna za drugom. Dolazak Hajduka tako je prilika da se jednim dobrim rezultatom stvari vrate u pozitivu.

– Rekao sam i prije Dinama u takvim utakmicama mi moramo biti čak i malo iznad svojih mogućnosti da bi uzele neke bodove. Stojim pri tome, tako je uvijek protiv Dinama, Hajduka i Rijeke, to su vrlo slične utakmice, pa ćemo vidjeti kako će biti ovoga puta… Hajduk se stvarno digao u formi, sad su drukčija momčad nego na početku prvenstva. Bolji su u presingu, prednja četvorka je dinamična i motorična, i naravno da je priprema za tu utakmicu bitno drukčija nego za utakmicu koju smo igrali na Poljudu – otkrio je Carević.

Ovoga puta neće biti ozlijeđenog Marka Livaje, koji redovito trpa protiv Gorice, ali to ne znači da će biti imalo lakše i jednostavnije.

– Livaja daje puno širine u izboru napadačkih akcija, dok su s Rebićem, Šegom, Pukštasom i Almenom puno dinamičniji i agresivniji, stalno u presingu. Kad gledamo zadnjih nekoliko naših utakmica, bilo ovdje, bilo na Poljudu, mi smo imali puno veći posjed i mogli smo se nametnuti. Ovoga puta to bi moglo biti malo drukčije, ta prednja četvorka ne da ti disati ni u jednom trenutku, i zato nisam siguran u kojem ćemo omjeru imati posjed. Međutim, pripremili smo nekakve drukčije detalje i nadam se da će to biti uspješno – ističe trener našeg prvoligaša.

Osim kartoniranog Marijana Čabraje, svi ostali igrači trebali bi mu biti na raspolaganju, a među njima treba izabrati onih 11 koji će krenuti mijenjati aktualne trendove

– Ja mrzim gubiti, iskreno ni ne znam gubiti, a način na koji mi gubimo pogotovo mi se ne sviđa. Kad pogledate golove koje mi primamo… Evo, i protiv Varaždina smo dva gola primili u kontroliranim uvjetima, u našem posjedu, bez pritiska, ostanemo preširoko… Moramo vratiti tu defenzivnu stabilnost, ne biti toliko otvoreni po izgubljenoj lopti, ali i minimalizirati individualne pogreške. Glava me boli zbog načina na koji dajemo protivnicima te situacije za gol. To je pitanje fokusa i koncentracije i nadam se da se neće ponavljati. Igrači su upozoreni na te stvari, vjeruje da će to biti puno bolje – zaključio je Carević.

Na klub u kojem je ponikao trener Gorice mogao bi krenuti s ovih 11:

Matijaš – Perić, Filipović, Leš – Trontelj, Pozo, Kavelj, Duraković – Pršir, Bakić – Čuić

Sve skupa krenulo je te 2005. godine iz čistog entuzijazma. Ljudi koji su se okupljali oko katoličke odbojkaške lige su došli na ideju da u Zaprešiću pokrenu klub koji će se bazirati na radu s mladima. Počeci su bili teški, proces je to koji dugo traje, ali danas imamo prvoligaški klub s uvjetima na kojima bi nam mnogi pozavidjeli…, rekao je Mato Dragičević, trener OK Nebo, gostujući u posljednjem nastavku našeg serijala “Sport Zagrebačke županije”.

Uz njega, na naš se kauč smjestila i Sandra Dramac, kapetanica prve ekipe, ali i trenerica u omladinskom pogonu.

– Kad sam se kao djevojčica počela baviti odbojkom, klub je bio u povojima. Bilo je to neusporedivo s ovim što imamo danas, u prvom redu što se tiče uvjeta za rad. Međutim, radili smo dobro i kvalitetno, a to se danas vidi na svim razinama kluba – ističe Sandra.

Odbojkaški klub Nebo dogurao je, korak po korak, do najvišeg ranga hrvatske odbojke, a u njemu igra sve važniju ulogu. Prošla sezona ući će u povijest kao najuspješnija u klupskoj povijesti, jer cure su završile na četvrtome mjestu i zapele tek u polufinalu doigravanja, a sjajno je krenula i nova sezona.

– Da, prošla sezona bila je svakako za pamćenje, ali imamo želju, cilj i ambiciju ove godine biti barem za jednu stepenicu više. Idemo pokušati biti najmanje treći, pa ćemo vidjeti što će se događati u doigravanju. Izgubili smo dvije važne igračice iz prošle sezone, ali doveli smo i nekoliko pojačanja, tako da smo u sezonu krenuli s tri pobjede, sa samo jednim izgubljenim setom – zadovoljan je trener Dragičević, a ništa drukčije ne razmišlja ni kapetanica Dramac.

– Cure koje su došle donijele su nam ono što nam je nedostajalo, a budući da su se jako brzo uklopile i u našu svlačionicu, stvari su se odmah na startu posložile. Na početku sezone igramo stvarno jako dobro, dominiramo, ali čeka nas još jako puno izazova, sezona je duga i svjesne smo da je najbolje ići polako, od utakmice do utakmice – kaže Sandra.

Uz redovne i vrlo uspješne aktivnosti sa seniorkama, Sandra Dramac dio svojih dana ulaže i u klupsku budućnost.

– Radim kao trenerica s najmlađim kategorijama, a u klubu je ukupno osmero trenera koji se bave sa čak 300 djevojčica! Točnije, trenutačno ih imamo i nešto više od toga, što je nevjerojatno za grad veličine Zaprešića. I ponosni smo na to – ističe kapetanica Sandra.

I prva ekipa i mlađe kategorije funkcioniraju u gotovo idealnim uvjetima, ona vremena premalih i neadekvatnih dvorana davna su prošlost, jer danas u Zaprešiću postoji – dom odbojke! Tako se neformalno naziva dvoranu koja je prije nekoliko godina izgrađena samo za odbojku, samo za odbojkašice!

– Ponekad znamo ugostiti i košarkaše, ali da, 99 posto kapaciteta dvorane koristi naš klub, na čemu smo izuzetno zahvalni Gradu Zaprešiću. Radimo u jako dobrim uvjetima, treniramo vrlo ozbiljno, često i po dvaput dnevno, a sve to se odražava i na rezultatima, koji su sve bolji – kaže trener Dragičević.

A mogli bi biti i još malo bolji… Nemojte se iznenaditi ako djevojke iz Zaprešića, klub u kojem igraju najvećim dijelom domaće igračice, ove sezone bude i u ozbiljnoj borbi za titulu prvakinja države. Mlađe kategorije blistaju, seniroke sve bolje… Za Nebo je, očito, samo nebo granica.

Gdje god se okreneš, na vrhu je – on! Luka Sedlaček, 27-godišnji napadač Kurilovca, igra sezonu života, zabija kao na traci, a to ga je dovelo do prvoga mjesta na dvije ljestvice strijelaca. S osam golova iz devet utakmica prvi je topnik 3. NL Centar, a s pet golova u dvije utakmice drži vrh liste strijelaca i u Kupu Hrvatske! Teško da može bolje od toga… Posljednja dva utrpao je u rutinskoj pobjedi protiv Maksimira u prošlom kolu.

– Da, riješili smo ih već u prvih desetak minuta. Maksimir je mlada momčad, domaće utakmice igraju na umjetnoj travi i znali smo da će im trebati malo da se prilagode. Cilj je bio odmah ih stisnuti, krenuti jako, udarili smo presing od početka, nisu se snašli i zabili smo dva komada. Pa odradili to rutinski do kraja – rekao je Sedlaček nakon što je nastavio svoj ludi niz golova.

– U čemu je tajna? Iskreno, nemam pojma. Radim sve isto kao inače, ali ide me. Baš me ide. Nije da forsiram ili soliram, doslovno igram jednako kao i uvijek, ali ispada da se stalno nalazim u pravim situacijama… Nadam se da će to potrajati, što drugo reći – sa smiješkom govori Sedla.

Svjestan je i sam da igra sezonu života, jer brojke su ovdje egzaktne.

– Nisam ranije nikad imao takvu statistiku, možda jedino u mlađim kategorijama, pionirima ili limačima. Što se seniorskog nogometa tiče, nikad nije bilo ovako dobro. Prije četiri godine zabio sam 18 golova u prvenstvu, to mi je rekord, tome sam dodao još pet-šest u kupu… A prošlu sezonu već sad sam dostigao – kaže nam “Haaland iz Kurilovca”.

Brojke su doista “haalandovske”, a kad je tako, kad Sedla ovako igra, puno je lakše i podizati klupsku letvicu.

– Godinama sam već u Kurilovcu i planiram biti ovdje dugoročno. Nadam se samo da će to kroz koju godinu biti i u višem rangu… – ističe Luka i dodaje:

– Ambicija igrača i stručnog stožera svakako je biti prvi, a onda je dalje na upravi kluba da osigura uvjete za eventualne iskorake.

Dođe li do toga, Luka Sedlaček bit će spreman za njih. Iako ga je život odveo u drugome smjeru, jer profesionalni nogomet ostao je nedosanjani dan, spreman je Sedla na žrtvu kad je u pitanju najdraža igra.

– Završio sam ekonomiju i radim u struci, u bankarskom sektoru, tako da su mi dani dosta popunjeni, gotovo isprogramirani. Posao od osam do četiri, nakon toga trening, a budući da radim i kao trener limača, često se dogodi da doma dođem tek nakon 21 sat. I mogu jedino zahvaliti zaručnici što sve to trpi – govori Sedlaček.

U seniorski nogomet zakoračio je kao igrač HNK Gorice, kluba u kojem je odrastao, no planovi su se putem morali mijenjati.

– Iskreno, vidio sam se u nekim višim rangovima, jer igrao sam u Gorici drugu ligu, nakon čega sam se spustio u Kurilovec. Plan je bio nakon godinu ili dvije napraviti novi iskorak, pokušati otići prema gore, ali nije se dogodilo. Ne znam zašto nije, ali znam da uvijek dajem sve od sebe… Tako je očito moralo biti.

Ispalo je tako da se Sedlaček prometnuo u kralja niželigaških šesnaesteraca, a povremeno uspije dotaknuti i malo glamura viših liga. Takvu će priliku imati i prve srijede u studenom, kad na Udarnik u sklopu osmine finala Kupa dolazi prvoligaš Istra. A Sedla će, nadamo se, i tad nastaviti po svome. Onako, haalandovski…

Kao uvertira u ogled s Istrom ove subote stiže veliki izazov nešto drukčije vrste. Prvenstveni izazov, jer u sklopu 10. kola 3. NL Centar na Udarnik u subotu u 15.30 sati dolazi Samobor, kojeg će na poznato mjesto dovesti trener Marko Pancirov. Samoborci su sjajni ove sezone, drže treće mjesto na ljestvici, pa će ogled s petoplasiranim Kurilovcem biti pravi derbi kola.

– Da, čeka nas županijski derbi, utakmica koja sigurno neće biti lagana i jednostavna. Za nas će to biti posljednja utakmica jeseni s klubovima iz vrha, a iz prošlosti sa Samoborom imamo mješovita iskustva. Uvijek je napeto i zanimljivo, za očekivati je da će tako biti i ovoga puta, ali mi idemo pobijediti – zaključio je Sedlaček.

Na dvije tisuće kilometara udaljenosti od kuće, u srcu Baskije, pitoresknom Bilbau, u srijedu navečer odigrala se utakmica na kojoj je organizirano ozbiljno okupljanje velikogoričkog nogometnog društva. Obitelj i prijatelji naših sudaca Ivana Mihalja i Bojana Zobenice došli su dati podršku dečkima u jednom prekrasnom trenutku karijere…

Athletic Bilbao dočekao je kazahstanski Qarabag u utakmici Lige prvaka, a suci te utakmice, prvi put nakon deset godina, bili su – Hrvati! Igor Pajač iz Zeline kao glavni sudac, a naši dečki, Ivan i Bojan, kao njegovi pomoćnici.

“Nakon godina truda i rada snovi su postali stvarnost! Hvala kao prvo mojoj obitelji, supruzi, ocu, majci, najdražoj teti i sestri, hvala mojim kumovima Ivanu i Mati, prijateljima Marku, Zvonku, Ivanu, Igoru, Jozi, Žaretu, Petru, Vukiju, Dariju, Gabiju, bivšem predsjedniku, ali prijatelju Bruni, mojim mentorima Šeletu, Bebeku, Vitku i Moći, sudačkom odjelu, kolegama Igoru i Zori, svim kolegama sucima, koji su me podržavali i koji me podržavaju, jer bez svih vas, ovo se ne bi moglo ostvariti. Ponosno ću predstavljati Hrvatsku, HNS i Veliku Goricu”, objavio je Bojan Zobenica na društvenim mrežama u iščekivanju najvažnije utakmice u njegovoj karijeri.

Zobenica je rođeni Vinkovčanin, ali je već godinama gorički zet i stanovnik našega grada, dio našeg nogometnog središta i samim time u potpunosti velikogorički sudac. Ivan Mihalj, s druge strane, više je velikomlački nego velikogorički sudac, ali tu su u pitanju nijanse, jer Ivan je izdanak u Turopolju i šire dobro poznate nogometne loze Mihalj…

Šef Pajač i “mahači” Mihalj i Zobenica odradili su jako dobar posao u utakmici koja je počela ludo, golom gostiju iz Kazahstana već u prvoj minuti, a završila ipak sigurnom pobjedom domaćina 3-1. Ocjene njihova nastupa su pozitivne, sve je prošlo bez ikakvih repova, a to bi moglo značiti da će se u budućnosti otvoriti nova slična prilika.

Četvrti sudac ovom je prilikom također bio domaći čovjek, Đakovčanin Zdenko Lovrić, a u VAR sobi sjedio je Riječanin Ivan Bebek, a pomagao mu je Švicarac Fedayi San, jedini član ove postave koji nije stigao iz Hrvatske.

Pajač kao glavni te Zobenica i Mihalj kao pomoćni suci nedavno su dijelili pravdu i u utakmici drugoga kola Europske lige između španjolske Celte i grčkog PAOK-a, kao i kvalifikacijski ogled reprezentacija Estonije i Moldavije.

Posljednji hrvatski sudac koji je sudio utakmicu Lige prvaka bio je Ivan Bebek, koji je u rujnu 2015. vodio ogled Real Madrida i Šahtara na Santiago Bernabeuu.

Proteklog vikenda karataši iz Velike Gorice nastupili su na čak tri različita događaja. Reprezentativnim pripremama u Toplicama Sveti Martin, Memorijalnom turniru u Ivancu te trećem kolu Zagrebačke karate lige. U tri dana natjecanja i treninga, članovi kluba osvojili su ukupno osam medalja te vrijedno skupljali iskustvo i bodove za nadolazeća prvenstva.

Na pripremama hrvatske karate reprezentacije, održanima od petka u Toplicama Sv. Martin, sudjelovalo je deset goričkih karataša u uzrastima kadeta i juniora. Pod vodstvom nacionalnih trenera, radili su na formi za nadolazeće bodovne turnire, kao i za Balkansko prvenstvo, gdje će predstavljati Hrvatsku.

U subotu, 18. listopada, manja ekipa nastupila je u Ivancu na Memorijalnom turniru koji je okupio više od 400 natjecatelja iz 44 kluba. Najuspješniji među Goričanima bio je Vito Miletović, koji je osvojio zlatnu medalju u kategoriji U12 -39 kg i srebro u U14 -40 kg. Njegov brat Borna Miletović također je stigao do srebra, dok je Ema Žagrović osvojila srebrnu medalju u kategoriji djevojčica U12 -39 kg.

Vikend je zaključen nastupom na 3. kolu Zagrebačke karate lige, održanom u nedjelju 19. listopada. Više od 20 goričkih karataša okušalo se u natjecanju čiji format svakom borcu omogućuje minimalno četiri meča po kolu – idealno za stjecanje iskustva i kontinuitet u nastupima. Nakon tri odrađena kola, pet članova kluba završilo je na postolju, Mihael Kaurić, Petar Buhin i Gabrijel Zagorac osvojili su srebra, dok su Ema Saletović i Borna Miletović zauzeli treća mjesta.

Klupska sezona tako ulazi u završnu fazu jesenskog dijela s vidljivim rezultatima i sve većim brojem mladih koji uspješno predstavljaju Veliku Goricu na regionalnoj i nacionalnoj razini.