Sport

KURILOVEC – Kompletirali se u hodu, napredovali i postali konkurentni svima u ligi

Objavljeno

prije 4 godine

9. prosinca 2021.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Jesenski osvrt – trener Senad Harambašić

Polusezona u 3. HNL središte je završila, vrijeme je za analizu. Što se napravilo, što nije, što je moglo bolje i što treba ispraviti, pitanje za glavnog trenera prve momčadi trećeligaša Kurilovca Senada Harambašića.

Nakon raskida suradnje Kurilovca i Gorice krajem prošle sezone uprava ga je predložila za trenera seniorske momčadi za narednu sezonu. Poznato je da se momčad iz prethodne sezone raspala, Kurilovec je ostao bez mnogo igrača. Prihvatio je ulogu trenera, svjestan od samog početka ovojesenske avanture, znao je u kakvom je stanju seniorski kadar. O početku i aktivnosti oko okupljanja momčadi, puno igrača na selekciji u kratkom vremenu, koliko je novim igračima trebalo vremena da se prilagode momčadi trener Senad Harambašić kaže:

– Poznato je da se momčad seniora po završetku prošle sezone raspršila po ostalim klubovima (18 igrača je otišlo) te unatoč razgovorima s njima sredinom srpnja nisu imali motiva za nastavak suradnje predbacujući stanje unutar momčadi zadnjih šest mjeseci te da su uglavnom već dogovorili nove sredine. Potreba kluba je bila okupiti bilo kakav kadar koji bi trebao osigurati redovno natjecanje bez obzira na rezultat ali nadajući se da će uspjeti osigurati (uz izvjesne poteškoće) plasman za ostanak u ligi. S obzirom na odlazak kompletne struke i ljudi iz IO koji su bili uz prošlosezonsku momčad (Krmpotić Ivica, Gabelica Filip, Vučur Robert, Cvetko Damir…) predsjednik kluba obratio se članu NO kluba Vladimiru Stepaniću i meni kao voditelju škole te smo zajedno počeli donositi smjernice kako dalje! Da je bilo lako – nije! Broj igrača za početak priprema 13, s naših 5 juniora, odgađamo početak! Nije 14.07. već dogovaramo 19.07. početkom priprema sa nadom u kompletiranje igračkog kadra. U prva tri tjedna protok igrača i dogovora/razgovora kako bi uspjeli nešto složiti, Marko i Denis Prenkpalaj, Domić,L.Kovačić, Celčić, Brdek, Golubić, Krpan, Sudar, Povoljnjak, Dianežević, Zavalić, Višić, Burić dio igrača koji su bili ili kontaktirani ili su dio trenirali kod nas ali nisu ostali. Od prošlogodišnjih igrača Tolj, Bakula, Beljan, Grdenić – nije igrao godinu dana, Šarić – potrebna operacija koljena te juniori Bolješić i Milatović te se priključuju juniori Livada i Vidaković a dovode Završki, Ugbede, Popović, Resler, Selman, Marelja, Bukvašević, Beganović, Zubak, Išek, Halilić, Radoš, Bagramyan, Ćaćić, Đuđić a kasnije u doselekciji dolaze Vukčević, Kušec, Saiti, Knežić i Župetić a odlazi Bagramyan. Uvelike su pomogli Krešimir Marušić-Keko, Branko Pavlica, Mladen Grgić te preporuke nekih nogometnih djelatnika van kluba. Igrački kadar se konsolidira 10-ak dana prije početka prvenstva. Ukupni kadar sada broji 28 igrača (godišta 2003. – dva igrača juniora, 2002. – 10 igrača ulaznih seniora, 2001. – 5 igrača , 2000. – 3 igrača, 1999. – 4 igrača i ostala 4 igrača), dakle 20 mlađih igrača, 4 igrača koji su godinu stariji od njih i 4 iskusnija igrača. Stručni stožer se kompletirao do početka mjeseca kolovoza. Prilagodba je bila, zahvaljujući igračima, u okvirima strpljivosti te ona još traje jer neiskustvo i prilagodba su dva utega!

Ulazak u prvenstvo prema rezultatima do 5. kola nije bio blistav, uz poraze samo jedan remi, momčad je još bila u fazi preslagivanja? Smatraš li da uz pet pobjeda i šest neriješenih utakmica uz 12. mjesto na tablici ove jeseni tvoja momčad zaslužuje pohvale za obavljeni dio posla i jesi li ti osobno zadovoljan učinjenim?

– Ulazak je bio ciljan sa slaganjem temelja u momčadi i odrednica u FO te smo tome i prilagodili sustav djelovanja iz kojeg smo izvukli 3 remija u 4 kola uz uvodni poraz i gol razliku 1:2. Tek nakon dobivene kompaktnosti mijenjali smo način djelovanja i do 11. kola skupili 3 pobjede, 4 remija i 3 poraza te na označenu kontrolnu točku 10. kola zaključili da smo na dobrom putu. U drugoj polovini jesenskog natjecanja prezentirali smo se zaista dobro, konkurentno i stabilno te bez obzira na učinak do kraja (2 pobjede, 2 remija, 3 poraza) mislim da smo napravili dobru bazu i proširili roster momčadi. Bodovni učinak i pozicija na tablici su, po meni, realan prikaz prikazanog u jesen. Čestitam igračima „podizanje na noge“ i prvim koracima momčadi, suradnicima Dinku Livadi, Tihomiru Perekoviću i Željku Desputu na učinjenom za naš kolektiv. Dali sam zadovoljan učinjenim? Nisam siguran da sam potpuno objektivan, ali jedna me tekma „žulja“ na moj „brk“ i onda bi mogao reći da jesam.

Što je moglo bolje i što treba ispraviti?

-Uvijek se, gledajući u retrovizor, moglo nešto bolj, ali ne treba se zamarati s time jer više ne utječemo na to već se okrenuti djelovanju koje će omogućiti napredak kako pojedinca tako i momčadi ukupno.

Kako ti se čini liga po jačini klubova?

– Razgovarajući sa kolegama u ligi i općenito promatrajući zbivanja i okolnosti definitivno rabimo svi istu „devizu“ da svatko svakoga može pobijediti, iako neki imaju više od 11 igrača na terenu…?

Ima li prostora za pomak prema gore na tablici u proljeće? Početak priprema i možebitna pojačanja?

– Prostora za napredak je u izobilju i naravno da očekujem progresiju naših sposobnosti, a koliko će ona utjecati na bodovni saldo i da li će omogućiti višu poziciju to budemo vidjeli. Početak priprema sredinom mjeseca siječnja na SRC Udarnik a pojačanje je prvo na vidiku u povratku našega Mije Šarića u natjecateljsku formu te nešto razmišljamo/dogovaramo sa jednim iskusnijim igračem. Moram napomenuti da predsjednik kluba Dražen Vujnović ulaže maksimalne napore uz pomoć Vlade Stepanića da momčadi i stručnom stožeru osiguraju uvjete za bezbrižan rad te uz tajnika Ratka Ledera i djelatne osobe kluba (Bašu, Zdenku, Maricu i Geđu) čine atmosferu za „mirno more i ugodnu plovidbu“.

12. KURILOVEC 5 6 6 23:20 21

MOMČAD JESENI (4-2-3-1): Išek – Grdenić, Bukvašević, Završki, Radoš – Ugbede, Popović – Tolj, Resler, Bakula – Selman.

IGRAČ JESENI – KRISTIAN POPOVIĆ: vezni igrač, odličnog skoka, snažnog duela, disciplinaran u djelovanju (Te-ta), progresija u igri prema naprijed (najveći pomak u momčadi napravio u tom segmentu), profesionalne etike, dodatno radi, strijelac tri gola, pozitivna osoba.

STRIJELCI: 6 – Selman, 4- Tolj, 3 – Bakula, Resler Popović, 2 – Beganović, 1 – Marelja, Musa.

BROJ NASTUPA IGRAČA I MINUTAŽA U IGRI: Bagramyan 4/121, Bakula 16/1256, Beganović 12/500, Bolješić 6/180, Grdenić 16/1380, Išek 17/1530, Kušec 8/592, Marelja 12/495, Milatović 3/49, Musa 14/1095, Popović 17/1530, Radoš 14/1085, Resler 16/1336, Selman 17/1390, Tolj 16/1342, Zubak 6/183, Završki 15/1239, Župetić 7/120.

Povezane teme:3. hnl središte Nk Kurilovec senad harambašić

Sport

Kobre prebrze za Mraclin

Objavljeno

prije 6 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.

IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo

MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.

Strijelci: 0:1 – Husnjak (3), 0:2 – Čakarun (57), 0:3 – Kelava (73), 1:3 – Hajduk (90).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.

KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.

Nastavite čitati

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 15 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 16 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 16 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 22 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.