Kurilovec devetkom kroz Mraclin: ‘Čeka nas sezona puno teža od prošle!’
Nogometaši Kurilovca protutnjali su Mraclinom u polufinalu goričkog kupa, pobijedili s visokih i uvjerljivih 9-0 te odradili posljednji test uoči starta nove trećeligaške sezone. Kako su prošle pripreme, koliko su se tu uklapale utakmice u kupovima i koje su promjene u momčadi otkriva trener Kurilovca Perica Vidak
Ulazak u peti rang natjecanja preko dodatnih kvalifikacija koji dan ranije, kako bi rekao veliki Ćiro, galvanizirao je nogometaše Mraclina u iščekivanju još jednog velikog okršaja. Vjerovali su u Mraclinu da prolazak u finale Kupa Nogometnog središta Velika Gorica nije nemoguća misija, bez obzira na to što je s druge strane bio trećeligaš Kurilovec, pogotovo nakon što su shvatili da će gosti na Grabu istrčati bez velikog broja prvotimaca, s mlađim igračima… Na kraju, ništa od svega. Završilo je ružno za domaćina, Kurilovec je pobijedio 9-0!
– Velika je to razlika, prevelika… U intenzitetu, u trčanju, u svakom duelu, u svemu. Nismo bili u punom sastavu, igrali smo bez sedmorice koja su taj dan odradila jak trening, no svejedno je to razina više. Naravno da su se i oni ispuhali u svojim kvalifikacijama, da im je to bilo puno važnija, pa je na kraju, realno, naša pobjeda mogla biti i puno uvjerljivija – kaže trener Kurilovca Perica Vidak.
Utakmice u dva kupa, goričkom i županijskom, u velikoj su mjeri remetile njegove planove u pripremama, no dobro je u svemu što su barem rezultati bili sjajni. U županijskom kupu Kurilovec je izbacio Bistru (3-1) i Vrbovec (0-0, prolazak nakon jedanaesteraca) te izborio ulazak u Kup Hrvatske i finale s Goricom, a u goričkom kupu prošli su Gradiće (3-2) i sad Mraclin (9-0).
– Je, istina je da nam te utakmice nisu najbolje sjedale u tim terminima, ali iskoristili smo ih na najbolji mogući način. Važno nam je bilo doći do finala županijskoga kupa zbog Kupa Hrvatske, no cijelo ovo vrijeme nismo zaustavljali trenažni proces zbog tih utakmica. Protiv Gradića i Vrbovca, primjerice, igrali smo nakon dva najjača treninga u pripremama, bez svježine, no svejedno smo uspjeli – kaže Vidak i nastavlja:
– Sve te utakmice u puno većoj mjeri koristili smo kao pripremu za sve što nas čeka u novoj trećeligaškoj sezoni nego što smo gledali rezultat. Ispred nas je sezona koja će, uvjeren sam, biti teža nego prošla, bez obzira na to što više nema Vinogradara. Po imenima mi se najvećim favoritom za vrh čini Gaj Mače, a tu je i Jarun, kojeg zovu ‘novi Vinogradar’, pa Mladost Petrinja, koja je još jača nego prošle sezone, zatim Lučko, čiji je budžet iznad ove lige, a tu smo i mi, puno bolje Trnje, ali i Trešnjevka, koja nam dolazi u subotu u 18 sati, na otvaranju prvenstva. To je jako dobra momčad!
Dobar je, prema svemu sudeći, ponovno biti i Kurilovec. Ako su u Lučkom financije iznad ove lige, onda je u Kurilovcu to slučaju s količinom i kvalitetom rada pod palicom trenera Vidaka. Upravo zbog toga se i s manje novca može graditi momčad za vrh.
– Da, želja nam je opet biti u vrhu, a uz to i razviti ponekog mladog igrača, dobiti novu kvalitetu na taj način. U smislu ciljeva važnija će biti sljedeća sezona, u kojoj će se trebati izboriti za jedinstvenu 3. HNL, a ovu sezonu možemo dobro iskoristiti kao pripremu za sljedeću. I vjerujem da ćemo biti dobri u svemu tome, jer nismo previše mijenjali momčad, nastavljamo istim putem – naglašava Perica, pa nabraja koja su to sve nova lica na Udarniku.
– Otišao nam je samo Hrvoje Humeljak u Lukavec, a na njegovo mjesto došao nam je Filip Hodak, 23-godišnjak koji je došao iz Jaruna. U napadu smo se pojačali Vlatkom Martinovićem (22), a stigao nam je i Antonio Ćosić, dosadašnji kapetan juniora Gorice. Puno će nam značiti i povratak Mate Tominca, veznog igrača koji se posljednje dvije godine borio s ozljedama, a sad je opet spreman i na visokoj razini – kaže Vidak.
Nije jedan od onih trenera koji zazire od javnih pojedinačnih pohvala igračima…
– Moram istaknuti Jana Paola Debijađija! Taj dečko puno radi na sebi, ulaže u svoj napredak i to se jasno vidi. Ima samo 20 godina, a pokazuje takvu sigurnost, samopouzdanje… I ne iznenađuje me što su se za njega već počeli raspitivati mnogi drugoligaši, pa čak i neki prvoligaši! – otkrio je Perica Vidak za kraj.
A sad je vrijeme za početak. Nova trećeligaška sezona, dakle, za Kurilovec kreće u subotu u 18 sati, kad na Udarnik stiže Trešnjevka. Istovremeno će u Koprivnici igrati naš prvoligaš Gorica, ali sigurno će mnoge zanimati i kakav se to kurilovečki stroj zagrijava za nove izazove…
Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’
Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…
Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.
U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.
“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.
Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.
Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’
Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!
Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.
– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…
Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.
U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.
– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.
I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.
– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.
Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.
– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.
Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.
– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.
Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.
– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…
Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.
– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.
Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.
Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.
– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.
Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!
Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja
Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…
A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.
Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.
Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.
Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.
Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…
Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad domaćih je napadačkom igrom pokušala doći do prednosti, ali obrana Pušće izdržala je do 28. minute kada je Šebek pogodio mrežu za vodstvo 1:0. Do odlaska na odmor još dvije lopte su završile u mreži gostiju za uvjerljivo 3:0 vodstvo domaćih.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon odmora raspoloženi Šebek je iskosa s desne strane poentirao i treći put za 4:0, a nedugo zatim Gaši je iz blizine svojim drugim pogotkom zaokružio petardu – 5:0! Nakon toga igra je izgubila na dinamici, jer domaći su bili zadovoljni rezultatom, a gosti nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti vrata Andrije Budimira.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Meštrica (24 8 0 16 42:75 24) je s 24 boda na 14. mjestu prvenstvene ljestvice, a Pušća (24 14 2 8 61:42 44) je s 44 boda na 3. mjestu.
Turopoljske lige trčanja nastavljaju svojim ritmom, a iza trkača je i četvrto kolo cestovne lige u organizaciji Atletskog kluba Turopolje.
Na kratkoj stazi najbrži su bili Slavko Parlov u muškoj konkurenciji i Pia Teskera u ženskoj. Na dvostruko dužoj dionici, odnosno 8 kilometara, pobjedu su odnijeli Martin Marčec i Jasna Mikulić.
Liga se nastavlja bez stanke, a peto kolo na rasporedu je 5. svibnja, kada će trkači ponovno tražiti bodove i osobne rekorde u nastavku turopoljske trkačke sezone.