Vijesti
‘Kupamo se u mrzlom Čiču! Zašto? Zašto što je super ušutkati vlastiti mozak…’
Svako kupanje je prije svega mentalni izazov, a s obzirom da kupanje u hladnoj vodi uzrokuje navalu endorfina, jedna od instantnih posljedica je super raspoloženje, ponekad čak i euforično, objašnjava Marina Drašković zašto su se ona i suprug odlučili početi kupati u jezeru na tri, četiri stupnja
Marina Drašković nekad je bila vrhunska sportašica, državna prvakinja u judu, a danas je majka i supruga. Osim oko obitelji, njezin se svijet vrti i oko pomaganja osobama s invaliditetom. Njihovoj integraciji u društvo, i to kroz omiljeni joj sport. Znate već priču o Judo klubu osoba s invaliditetom Fuji, ispričana je i opjevana već toliko puta, znate možda i koliko je Marina truda uložila u sve to, koliko je njezin klub s godinama narastao, koliko rad Fujija hvale na sve strane…
Prije samo koji dan predstavio je Fuji svoj projekt financiran sredstvima iz EU fondova, klub je dobio 1,2 milijuna kuna, Marina je lijepo objasnila na što će se taj novac potrošiti, kako će još više pomoći osobama s invaliditetom, ali ni sama nije bila ni svjesna što je sve čeka u tom procesu… Posla je puno, toliko da čovjeku dođe da, kao recimo u njezinu slučaju, skoči u hladno jezero!
“Pazi što si želiš, moglo bi ti se i ostvariti. Tako sam si ja jako htjela EU fondove, a nisam niti otprilike imala ideju što to u praksi znači. Inače se smatram osobom koja može podnijeti puno posla, ali danas sam imala žešći trenutak slabosti. Da sam mogla vratiti sve pare, vratila bi ih odmah. Onda sam se sjetila da je hladna voda jedino što mi um smiri odmah sada odmah. Jako mi se nije kupalo, došla sam na plažu i uvjeravala sebe da mi to ne treba. Sami sebi smo najveći protivnici. Ušla sam u vodu i oborila svoj rekord sa sedam minuta na deset minuta. I, što se promijenilo? Teoretski ništa. Isti posao koji sam imala ujutro čeka me i sada. Ali moja percepcija je drugačija. Naš stav je taj koji daje sud o tome koliko je nešto zahtjevno ili teško. Ako pomičeš granice u glavi, mijenjaš i vlastitu percepciju. EU fondovi nakon kupanja? Bitch please, nemrete biti toliko rigidni koliko ja mogu biti uporna”, napisala je Marina na svome Facebooku, a uz to je priložila i video kupanja u Čiču, koje je trenutačno na šest stupnjeva!
– Tako je barem bilo u srijedu, kad smo zadnji put mjerili – kaže nam Marina.
Jučer, danas… Dakle, kupanje u mrzlom Čiču nije “izolirani incident”.
– A ne, nikako. Krenuli smo 4. veljače, tad smo izmjerili da je voda na četiri stupnja, a u međuvremenu sam pokušavala ići na kupanje što sam češće mogla. U početku sam stizala četiri do pet puta tjedno, ali u zadnje par tjedana zbog posla ne stižem tako često. No jednom do dvaput tjedno mi je minimum – otkriva Marina.
I, neće to nikoga pretjerano iznenaditi, nije baš da uživa u svemu tome, u kupanju u “ledu”…
– Dugo mi je trebalo da se odlučim na to jer sam ekstra zimogrozna. I još se nisam navikla, svaki put mi je odvratno teško – govori Marina, a iznad glave se stvara sve više upitnika.
Dobro, pa čemu onda sve ovo?!
– E, to će ti bolje objasniti moj muž – kazala je Marina, pa ipak napravila kratak uvod u opsežno objašnjenje.
– Hladnoća je čest sinonim za neugodu. Međutim, ove zime je za nas poprimila potpuno novu dimenziju, jer hladnoća je pola zdravlja! Marko je s kupanjem u jezeru počeo prošlu jesen, a ja sam mu se pridružila u veljači ove godine. Temperatura jezera je tada bila tri, četiri stupnja. S vremenom je sve više ljudi počelo pokazivati zanimanje za ledeno kupanje pa trenutno imamo grupu od gotovo 15 redovnih kupača! – otkrila je Marina, a onda riječ dala i suprugu.
Marko, suprug, inače je glazbenik, svira klavijature u grupi Pravila igre, a na kupanje u hladnom jezeru gleda gotovo filozofski.
– Svakako je jedna od glavnih inspiracija bio čuveni Nizozemac Wim Hof, čovjek koji zbog svojih nevjerojatnih podviga na ekstremnoj hladnoći nosi nadimak ‘Ledeni čovjek’. On već godinama propovijeda i znanstveno utemeljeno dokazuje brojne korisnosti izlaganja hladnoći. Za sve zainteresirane toplo preporučujemo dokumentarni film o njegovoj metodi ‘Inside Superhuman World of the Iceman’, koji je dostupan na Youtubeu – objašnjava Marko pa nastavlja:
– Svako kupanje je prije svega mentalni izazov, a s obzirom da kupanje u hladnoj vodi uzrokuje navalu endorfina, jedna od instantnih posljedica je super raspoloženje, ponekad čak i euforično. S mentalne strane je super promatrati svoj mozak koji ti govori da to ne možeš, a ti ga ušutkaš i nastaviš po svome, pa dokažeš sam sebi da možeš. Da možeš svaki dan pobijediti sebe, promijeniti vlastitu percepciju i pogurati granice mogućeg i nemogućeg.
Cijela priča, tvrdi ovaj neobični bračni par, ima i značajnu zdravstvenu korist.
– Postoje brojni korisni učinci izlaganja hladnoći, od kojih kao najvažnije mogu izdvojiti poboljšanje cirkulacije, smanjenje upalnih procesa na razini cijelog tijela, blagotvorni stimulativni učinak na imunosni sustav te smanjenje anksioznosti. Možda i najvažniji benefit leži u tome što skok u hladnu vodu našim tijelima, otupjelim od pretjerane osjetilne ugode modernog života, pruža snažan podražaj koji nas može vratiti u doticaj sa iskonskom prirodom, sa snagom koju svi nosimo duboko u sebi. Važno je naglasiti da neoprezno i neodgovorno izlaganje prevelikoj hladnoći nosi ozbiljne rizike, prije svega rizik od pothlađenja ili hipotermije, koji mogu završiti i fatalno. Stoga preporučujemo oprez i postepenost u doziranju, naročito za početnike – kazao je Marko.
Eto, objašnjenje je temeljito i opsežno, a poziv da im se priključe svi zainteresirani je otvoren…
– Najbolja je ideja uvesti svakodnevnu rutinu tuširanja najhladnijom vodom koju možete podnijeti i na taj način polako dozvoliti tijelu da se navikne na hladnoću u vrlo kontroliranim uvjetima. S vremenom se onda može pristupiti kupanju u hladnom jezeru, po mogućnosti u društvu onih koji već imaju iskustva s takvom vrstom kupanja – zaključili su Marina i Marko.
Dakle, tko u ovome svemu može pronaći sebe, vrijeme je da se krene. Prvo hladno tuširanje, a onda Čiče. Prije nego se voda ugrije, a i to će se uskoro dogoditi. Na užas društva koje uživa u hladnoći..
promet
Malo je falilo! Zbog poledice vozilo odletjelo u jarak
Nailaskom na poledicu, vozilo je zanijelo i okrenulo u suprotan smjer vožnje.
Sport
Pančo abdicirao! Završio uspješnu eru u Samoboru, a Mraclin traži trenera…
Marko Pancirov više nije trener Samobora, nakon više od dvije godine završio je ovu epizodu svog nogometnog puta, a objava koja će zainteresirati mnoge klubove stigla je u noćnim satima
Sport
Bračićeva HVIDR-a: ‘Spavao sam s peharom! A sad sanjam Kutiju s goričkim haklerima…’
Osvajanje HVIDRA-e mi je jedan od najljepših trenutaka u životu!, kaže Damir Bračić, čovjek koji je okupio momčad pod nazivom “Taxi Bračić”, prve goričke ekipe nakon 1997. koja je osvojila ovaj prestižni turnir
Piše: Matko Mihaljević
Dojmovi nakon još jedne HVIDRA-e sliježu se i dalje. Prvi put u više od tri desetljeća dugoj povijesti ovog goričkog malonogometnog turnira osvajač je “Taxi Bračić”, a prvi put u ovom tisućljeću turnir je osvojila ekipa sastavljena isključivo od domaćih, goričkih haklera.
Najpoznatiji svjetski taksist sigurno je i dalje legendarni Robert De Niro, ali ako pričamo o najpoznatijem taksistu Turopolja, onda je to nakon ovog trofeja bez ikakve konkurencije Damir Bračić (50). Dobri duh našeg kraja i malonogometnih terena, nakon godina i godina pokušaja konačno je digao trofej u “Bakariću” i, kako kaže, to mu je jedan od najljepših trenutaka u životu.
Jeste li vjerovali prije početka turnira da možete do kraja?
– Iskreno, jesam. Čak smo u nekoliko navrata i pričali o tome. Ima ova ekipa već iskustva osvajanja, govorio sam o tome ranije, a i prošlogodišnje osvojeno treće mjesto na HVIDR-I dalo nam je za pravo vjerovati. Moram reći kako sam ja osobno ovaj naslov posvetio svom pokojnom ocu, koji je preminuo prije devet godina. Puno mi to znači, jedan od najljepših trenutaka u životu svakako.
Otkud mali nogomet uopće u vašem životu?
– Počeo sam kao sponzor prije osam godina. Prvi turnir je bila popularna “Humanitarka” i to smo odmah osvojili, početak iz snova. Imao sam tada u momčadi eminentna imena, uglavnom su to bili igrači koji su igrali za Big Bang; Anton Gaši, Damir Čibarić, Mario Švigir, Dino Bartoluci…
Ekipa koja je ove godine osvojila HVIDR-u već je dugo na okupu. Tko je sve igrao?
– Ma to su moji Galacticosi. Najdraža su mi, a i najbolja ekipa do sad. Ne samo zbog rezultata, već i zbog toga što su prava klapa i izvan terena. Moram reći da je ova ekipa I prije ovog osvojila neke turnire kao što su: Jaska, Pisarovina ili Vrbovsko…
Igrači koji su igrali na ovogodišnjoj HVIDR-i su: Fran Vujnović, Filip Turkalj, Luka Sedlaček, Mijo Šarić (zbog ozljede ovaj put kao moralna podrška) Dominik Smolković, Toni Borovac, Filip Harambašić, Domagoj Matić, Mato Barišić, Marko Preradović, Nikola Lovrić, Ante Banić, golman David Petar Buđak i voditelj ekipe Antonio Ćosić, inače igrač koji nije igrao zbog ozljede, ali odradio je vrhunski trenerski posao.
Kako je izgledao put do finala?
– Bili smo nositelji tako da nam je to malo olakšalo posao jer smo krenuli od šesnaestine finala, padali su redom: Oštri Ćošak, Kos-prijevoz i Agrad-projekt. U polufinalu smo dobili Pizza Factory, a u finalu Slane Srdele. Iako smo protiv Agrada u četvrtfinalu slavili s visokih 5:0 mislim da će se svi složiti da je to bila najteža utakmica. Da Buđak, jedan od mojih Galacticosa, nije branio kao Casillas u najboljim danima, možda i ne bismo pobijedili. Zahvaljujući njemu, dobili smo tako uvjerljivo. Inače, Agrad je ove zime odigrao 50-ak utakmica i upisao samo pet poraza, tako da ova pobjeda ima zaista posebnu težinu.
Koliko su navijači pomogli u osvajanju ovog trofeja?
– Puno. Bez lažne skromnosti tvrdim da smo imali najbrojnije i najglasnije navijače koji su nam itekako pomogli u ostvarenju cilja. Tribine su najbolji pokazatelj da smo prava gorička klapa, svi do jednog.
Je li bilo suza? Kako ste slavili?
– Bilo je više smijeha nego suza. Slavilo se skoro do zore, najprije kod Jure uz najbolju klopu, a onda i u obližnjem Visionu uz dobru kapljicu. Moram priznati da nakon proslave nisam uspio ni doći do krevete, zaspao sam u automobilu poput bebe, u društvu najdražeg “suvozača” te noći, našeg pehara. Nogomet se igra na dva poluvremena, ali koliko god ga volim, ipak mi je treće poluvrijeme najdraže. Ako me razumijete…
Na koliko turnira ste sudjelovali dosad? Zaradi li se nešto?
– Nikad me nije zanimao novac, ovo radim iz čiste ljubavi i do sad sam pod imenom “Taxi Bračić” s različitim ekipama sudjelovao na pedesetak turnira, a broj naslova je dvoznamenkast, tako da sam i s rezultatima jako zadovoljan. Očito imam nos za igrače, iako nikad sam nisam ozbiljno igrao.
Kako to funkcionira unutar vaše male sportske zajednice na turnirima?
– Ma najbitnije je da uvijek vlada dobra atmosfera, bilo da smo u našoj Velikoj Gorici ili negdje izvan grada. Ako putujemo na turnir, ja vozim dečke, ali u odluke na terenu se ne miješam, igrači to ipak rade bolje od mene. Ja sam tu prvenstveno podrška u svakom pogledu i naravno najveći navijač. Ipak, nisam baš skroz sam u ovoj priči. Moja sestra Ivana je zadužena za to da dresovi budu čisti. Zauzvrat ja pričuvam svog dragog nećaka Bornu s vremena na vrijeme. Kompenzacija, mora tako – smije se Bračić.
Kakvi su daljnji planovi?
– Nema odmora. Već ovaj vikend čeka nas u subotu najprije turnir u Vrbovskom, a onda u nedjelju cjelodnevni turnir u Pisarovini.
Imate li neki nedosanjani san s ovom ekipom?
– Imam. Kutija šibica! Za sad je to još uvijek san, ali vjerujem da ćemo napraviti da bude stvarnost. Zaista vjerujem da ću s ovom ekipom jednom osvojiti i legendarnu Kutiju!
Severinin tjelohranitelj kao “čuvar taksija”
Popularni “Taxi Bračić” vozi već 11 godina, a u živopisnom poslu poput ovoga uvijek bude i živopisnih doživljaja.
– Stvarno sam se svega nagledao. Recimo, prije nekoliko godina vozio sam neke Engleze iz Zagreba u Novalju. Bili su jako glasni cijelim putem i to sam još nekako tolerirao, no kad su krenuli povraćati po autu, protestirajući da neće platiti vožnju i štetu, prekipjelo mi je. Kako je na putu s nama bio moj prijatelj Mići Kuzmanović, inače stric našeg rukometnog reprezentativca Dominika Kuzmanovića i bivši tjelohranitelj Severine, ali i, ključno za priču, legendarni taekwandoaški as. Dovoljno je bilo da samo pogleda dečke. Da skratim, svi su bez pogovora platili štetu… Naravno, ima tu i puno lijepih trenutaka. Sve u svemu, volim svoj posao.
Osvojio nagradu i poseban dres, a izgubio – malo kose…
Uz Damira Bračića bili su i Dominik Smolković, kapetan i najbolji igrač turnira, ali i Toni Borovac, koji je bio i inicijator ovog malonogometnog druženja.
– Dojmovi su se sad već slegli, ali osjećaj je i dalje fenomenalan. Ponosan sam na nagradu za najboljeg igrača, ali naravno da sam najsretniji zbog cijele ekipe i činjenice da smo osvojili turnir u svome gradu. Stvarno je bilo lijepo, a meni se čini da mi je nakon svadbe s mojom Korinom krenulo na svim poljima. Dobro, izgubio sam malo kose, ali to tako ide s muževima – sa smiješkom kaže Smolković, koji je osvojio potpisan dres Osasune još jednog Goričana, našeg reprezentativca Ante Budimira.
Na pitanje je li im draži veliki ili mali nogomet, odgovori se razlikuju.
– Veliki nogomet je ipak broj jedan – kaže Smolković, a Borovac, prekaljeni dribler iz Porinove, ima drukčiji stav:
– Ma sve je to super, ali za mene je mali nogomet broj jedan…
HOTNEWS
BAČIĆ U GORICI: Velika Gorica će sigurno iskoristiti priuštivo stanovanje, poduzetnička zona Kušanec starta u proljeće
Ministar i gradonačelnik sa svojim suradnicima obišli obitelji Dereta, Sambolek i Otrok, kojima su izgrađene zamjenske obiteljske kuće.
Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, danas je bio u radnom posjetu Velikoj Gorici gdje je s gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom i suradnicima, razgovarao o osiguravanju priuštivog stanovanja velikogoričkom obiteljima.
Naime, Novi Zakon o prostornom uređenju predvidio je odlične mogućnosti za priuštivo stanovanje koje će Velika Gorica sigurno iskoristiti.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Prije nepune tri godine smo prvi puta došli u Veliku Goricu kada mi je gradonačelnik rekao o ideji da se HNS-ov kamp gradi u Velikoj Gorici i sada svjedočimo već realizaciji tog projekta. To govori o sposobnosti Gradske uprave. Danas smo razgovarali o jednom vrlo važnom projektu za gospodarski razvoj ovoga kraja, a to je poduzetnička zona Kušanec sviše od 50 tisuća kvadrata, preko pet hektara, čija je vrijednost 31 milijun eura, koju ćemo najkasnije do travnja mjeseca darovati Gradu – najavio je ministar i dodao kako je također tema sastanka bila priuštivo stanovanje.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Zakon o prostornom uređenju će omogućiti ovdje u gradu u jednom vrlo kratkom periodu, izgradnju nove stambene jedinice po priuštivoj cijeni i za prodaju, ali i za najam našim sugrađanima koji ne mogu te iste stambene jedinice kupiti. I prije smo u svim projektima s Gradom bili brzi u realizaciji – istaknuo je Bačić.
Naime, za to u obzir može doći nekoliko lokacija, no najizglednija je u Kurilovcu, s obzirom da udovoljava svim uvjetima od blizine škole, vrtića, prometnice i ostale infrastrukture – najavio je gradonačelnik Ačkar.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Gdje će Velika Gorica na najbolji mogući način implementirati i pokazati sve benefite novoga Zakona koji će omogućiti priuštivo stanovanje mladim obiteljima na vrlo atraktivnim lokacijama u našemu gradu, a što će se realizirati puno brže nego ranije, a krajnji korisnici će dobiti jeftiniju i povoljniju nekretninu na području grada. Dodatno će grad unaprijediti i poslovna zona Kušanec, i to zbog financijskih uvjeta koje će oni donijeti gradu, poboljšanja komunalne infrastrukture, ali i kvalitete života svakog našeg sugrađana – istaknuo je Ačkar i zahvalio ministru Bačiću kao i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, u ime svih Velikogoričanki i Velikogoričana.
Foto: Sanjin Vrbanus
Dodajmo kako su svi objekti koji su bili u obnovi na području grada sada završeni, a ministar i gradonačelnik sa svojim suradnicima ujedno su i obišli obitelji s područja grada kojima su izgrađene zamjenske obiteljske kuće.
Riječ je o obitelji Sambolek u Kučama, koja je u listopadu dobila zamjensku kuće od 55m², obitelji Dereta u Buševcu kojoj je u prosincu završena zamjenska kuća od 70 m², te obitelji Otrok u Ogulincu koja je u zamjenskoj kući od 55 m² od svibnja prošle godine.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Sada se osjećam sretno, jer je prije u kontejneru bilo katastrofa – prisjetila se Suzana Sambolek, i pokazala unutrašnjost obiteljske kuće u kojoj su, kako je rekla, uvjeti idealni.
– Dvije godine se je gradila kuća na mjestu stare koja je stradala u potresu. Prije pet godina je bilo strašno. Vlaži dole, kondenzacija, ne može se normalno kuhati jer se para kondenzira. Ali dobro. Nek’ smo zdravi i preživjeli ste. Sada nam je super – ispričala je Suzana, a u istoj situaciji dok su čekali dovršetak izgradnje zamjenskih kuća bili su i Derete u Buševcu i Otroki u Ogulincu.
Foto: Sanjin Vrbanus
Sada zaista imaju komforne uvjete stanovanja.
– Poznato je da smo grad mladih i grad obitelji i sigurno nam je jedan od prioriteta, nakon sto smo omogućili besplatne vrtiće i besplatan javni prijevoz, priuštiti mladim obiteljima adekvatno i prihvatljivo stanovanje – dodao je gradonačelnik.
FOTO galerija:
Foto: Sanjin Vrbanus
-
Sportprije 5 danaBivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’
-
Sportprije 5 danaTaxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a, Dominik Smolković najbolji igrač, David Buđak najbolji vratar
-
Sportprije 4 danaDo pobjede u pet minuta: Debi za pamćenje, dva brza komada i jedna ozljeda
-
Sportprije 23 sataPančo abdicirao! Završio uspješnu eru u Samoboru, a Mraclin traži trenera…