Poveži se s nama

Sport

Kupa, Donja Zelina i Gaj maksimalni

U 3. kolu 2. ŽNL istok derbi Gaj-Donja Zelina

Objavljeno

Druga županijska liga istok, kao sedmi posljednji rang nogometa u Hrvatskoj, ima 10 klubova istočnog dijela Zagrebačke županije. Predstavnici NS Velika Gorica su Kupa iz Pokupskog i Turopolje iz Turopolja. Igra se dvokružno a 1. kolo odigrano je 7. 8. rujna.

Rezultati: TUROPOLJE: Turopolje-Kupa 1:7, NOVA KAPELA: Croatia-Mladost Obedišće 7:0, TUČENIK: Graničar-Donja Zelina 3:4, BREZINE: Mladost-Sloboda 0:8, SEOCE: Gaj-Žabnica 2:0. Drugo kolo, 15. rujna: POKUPSKO: Kupa-Žabnica 9:0, GRADEC: Sloboda-Gaj 1:2, PAUKOVEC: Donja Zelina-Mladost Brezine 7:0, OBEDIŠĆE: Mladost-Graničar 3:3, TUROPOLJE: Turopolje-Croatia 0:0. Poredak nakon 2. kola: 1. Kupa 6 bodova, 2. Donja Zelina 6, 3. Gaj 6, 4. Croatia 4, 5. Sloboda 3, 6. Graničar 1, 7. Turopolje 1, 8. Mladost Obedišće 1, 9. Žabnica 0, 10. Mladost Brezine 0.

Treće kolo igra se 21. i 22, rujna od 16,30 a sastaju se: Croatia-Kupa, Graničar-Turopolje, Mladost Brezine-Mladost Obedišće, Gaj-Donja Zelina i Žabnica-Sloboda.

Sport

Priča o malom Špikiću: ‘Kad je bio dijete, jedine igračke bile su mu lopte’

Znate kako se djeca zaigraju, ne vrate se doma na vrijeme… E, moja prednost je bila što sam uvijek znao da je Dario na igralištu. Gdje se igrao nogomet, tu je bio i on. Presretni smo što je opet doma, u Gorici, kaže Božo Špikić, otac novog igrača HNK Gorice

Objavljeno

on

Dvorneković, Krizmanić, Šroler, Špičić, Muhar… Velikogoričana u svijetu prvoligaškog nogometa i nema previše, barem zasad, nije ih ni u prošlosti baš ni “na izvoz”, i zato pomalo čudi što je nekako ispod radara u široj sportskoj javnosti prošla činjenica da je Goričanin i Dario Špikić (20), godinama veliki talent Dinama, a zatim i klinac koji je uzburkao duhove prelaskom u Hajduk. I, znate to već, novi igrač HNK Gorice.

– Da, ovo je naš grad, tu živimo još od 1989. godine – sa smiješkom kaže zadovoljni tata Božo.

Sretan je Dario što je došao u Goricu, što se vratio u svoj grad igrati prvoligaški nogomet, ali tata je posebno sretan.

– Jako puno nam ovo znači. Počeo je karijeru u Udarniku, zatim je prešao u Radnik, ali već nakon nekoliko mjeseci završio je u Dinamu. Cijelo vrijeme je tako bio doma i mogu vam reći da mu je teško palo kad je prije godinu i pol morao otići od kuće, kad se preselio u Split. Ipak je bio jako mlad, odvojen od obitelji… Kad se pojavila opcija s Goricom, svi smo bili sretni i zadovoljni, i Dario i cijela obitelj. Sad je opet doma, svi smo opet zajedno – priča Božo Špikić, koji je u HNK Gorici zatekao i jedno odavno poznato lice.

– Predsjednik Črnko i ja skupa smo išli u školu, znamo se već više od 40 godina – otkrio je Božo, pa krenuo u priču o nogometnom odrastanju svog sina.

Nogomet je počeo ozbiljno igrati sa sedam godina, priključio se vršnjacima u Udarniku, u svom Kurilovcu, no već nakon dva mjeseca bilo je jasno da mora ići dalje. Otišao je u Radnik, ali i tu je priča bila slična. Mjesec ili dva i slijedio je novi korak, odlazak u Dinamo. Išlo je sve to jako brzo…

– Za to je najzaslužniji on, odnosno njegova kvaliteta. Prepoznali su ga vrlo rano, Cico Grlić vidio ga je u Udarniku i odmah doveo u Radnik. Ubrzo je nastupio na jednom turniru na Maksimiru, Mirko Jozić bio je tad šef omladinske škole u Dinamu, i čim je turnir završio, zvali su me na razgovor. Poveli su ga odmah na turnir u Medulinu, zadovoljio je i tamo, nakon čega je ostao u Dinamu. Imao je tad osam godina, a sljedećih 11 proveo je u Maksimiru – priča nam tata.

Dario Špikić prošao je cijelu Dinamovu školu, no šansu u prvoj momčadi nije dobio… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Praktički cijelu osnovnu i srednju školu prošao je kao igrač Dinama, s nogometom u venama, napredovao je sjajno, bio i reprezentativac u svim uzrastima, no u jednom trenutku je zapelo.

– U Dinamu je Dario imao profesionalni ugovor, potpisao ga je 2016. godine. Međutim, u jednom trenutku nismo bili zadovoljni tretmanom koji je imao, gledajući njegov talent i igrački razvoj, i tad se pojavila opcija s Hajdukom. Krešimir Gojun, njegov bivši trener iz Dinama, pozvao nas je da dođemo u Split, uspio nas je nagovoriti… Na kraju je ispalo da je to jedna loša epizoda, na koju se više ne želimo ni vraćati. Neka to sve ostane iza nas, sad je vrijeme da se bavimo boljim i ljepšim stvarima. Evo, opet smo doma i to je najvažnije – optimističan je Špikić senior.

Vrlo brzo roditelji su shvatili da bi njihovo najmlađe dijete, živahni Dario, mogao postati nogometaš.

– Kad je bio dijete, sve igračke bile su mu nogometne lopte. Imam i dvoje starije djece, oni su imali svoje igračke, ali njega nije zanimalo ništa osim lopte. Od najranijih njegovih dana nogometne lopte su bile po cijeloj kući. Znate kako djeca znaju kasniti kući kad odu van, zaigraju se, normalno je to, ali ja sam barem znao gdje ću ga pronaći. Uvijek je bio na igralištu. Gdje se igra nogomet, on je tu. Doslovno je od najranijih dana pokazivao tu nevjerojatnu ljubav prema lopti, prema nogometu – sjeća se Božo.

Odigrali su u svemu tome ulogu i nogometni geni, koje je očito nosio.

– Da, igrao sam i ja nogomet. Nisam igrao profesionalno, ali bio sam u Lukavcu, u Poletu iz Buševca, kasnije i u veteranima Radnika… Valjda zato sve što se njemu događa u nogometu ne doživljavam toliko stresno, a njemu ne namećem apsolutno ništa. Ja sam isključivo roditelj, tu sam da mu budem podrška na svakom njegovom koraku. I ništa drugo – kaže tata pa predstavlja i drugog sina i jedinu kćer:

– Dario ima brata i sestru, blizance starije godinu i pol od njega, Anamarija studira upravno pravo, a Josip informatiku. Dario je završio osnovnu školu Nikole Hribara, a zatim je upisao Prometnu školu. Kako zbog nogometa, tako i zbog škole, uvijek je nekako više bio vezan uz Zagreb nego uz Veliku Goricu.

E, sad će biti vezan za Goricu. Životno, nogometno, u svakom smislu. A tati se neće previše toga promijeniti u sadržaju njegovih vikenda, i dosad je često bio na tribinama Gradskog stadiona.

– Dolazio sam često na utakmice, itekako pratim Goricu, čak i izvana se vidi da ovdje vlada zaista dobra atmosfera. To je i prevagnulo u našoj odluci, činjenica da je ovo zdrav klub na zdravim temeljima – rekao je Božo Špikić.

Očekivanja su velika, optimizam raste, ali tata ni u jednom trenutku neće poletjeti. Prioriteti su jasni.

– Vjerujem da će se kroz Goricu Dario uspjeti podići kao igrač, jer ipak je dosad igrao drugu ligu. Njegov talent nije upitan, no o tome više mogu govoriti stručnjaci. Kažem, meni je u ovom trenutku najvažnije da je on opet doma – završio je Božo.

Jedna lijepa priča, nogometna i gorička, na svom je početku… Dario, na tebi je red.

Nastavi čitati

Sport

Gorica sredila Sonik Puntamiku, slijedi ‘mali derbi’ s Osijekom

Košarkaši Gorice pobijedili su Sonik Puntamiku 91-74 i ostali usamljeni na trećemu mjestu prvenstvene ljestvice, budući da je Split izgubio u gostima kod Zadra. U sljedećem kolu opet igraju doma, dolaze Vrijednosnice Osijek, vrlo kvalitetan i zahtjevan protivnik

Objavljeno

on

Prvih deset minuta gosti su “bombardirali” tricama i držali prednost, koju je Gorica lovila i na kraju ulovila. U drugoj četvrtini gorička prednost je počela značajno rasti, a u trećoj je otišla sve do ogromnih i uvjerljivih 25 koševa razlike. U posljednjih deset minuta došlo je do malih komplikacija, društvo iz Zadra je zaprijetilo, ali ni približno u tolikoj mjeri da ugrozi novu, 12. pobjedu Gorice ove sezone.

U tri rečenice tako se može opisati sve što se događalo u sudaru košarkaša Gorice i Sonik Puntamike na parketu Gradske sportske dvorane u subotu navečer.

– Bila je ovo teška utakmica za pripremu, budući da je riječ o protivniku s jako puno iskusnih igrača, koji jako dobro čitaju igru. Mi smo imali problema s ozljedama tijekom tjedna, tri igrača nisu trenirala, no uspjeli smo odigrati nekih 25 minuta energetski na visokom nivou – kazao je trener Josip Sesar nakon pobjede 91-74.

I doista, ljubitelji košarke mogli su u zelenom dresu Sonik Puntamike vidjeti brojna poznata lica. Bivši igrač Zadra Šime Špralja, bivši igrač Cibone i Zadra Petar Marić, pa onda Juraj Segarić, Tomislav Cvitković…  Zanimljivo društvo, potencijalno vrlo opasno, no Goričani nisu dopustili iznenađenja. Odigrali su u svom stilu, raznovrsno i momčadski, s Ivanom Majcunićem kao prvim strijelcem ovoga puta. Ubacio je 17 koševa, Brzoja je dodao 12, Petrović i Babić po 11, Mašić  deset, Mazalin devet, Miković i Kapusta po osam… I zato čak ni pad u zadnjoj četvrtini nije bio posebno opasan.

– Da, malo smo pali u zadnjoj četvrtini, ali zaliha od 20-ak poena prednosti bila je dovoljna da sačuvamo pobjedu bez nekog velikog stresa – kaže Sesar, a iskusni Petar Babić dodaje:

– Sve u svemu, ispalo je kako smo i priželjkivali. Tridesetak minuta smo igrali odlično, a onda smo se u završnici malo previše opustili, ušli u njihov ritam i nepotrebno si zakomplicirali situaciju. Srećom, ne i previše, zaslužno smo ovo dobili.

U sljedećem kolu, već u petak, u našoj dvorani gostuju Vrijednosnice Osijek. Bit će to mali derbi…

– Mogu biti zadovoljan dosadašnjim periodom, a u petak nam slijedi utakmica protiv Osijeka, koji nam je glavni konkurent za četvrtu poziciju. Moramo se dobro pripremiti, nadam se da će nas zaobići ozljede i da ćemo odigrati pravu utakmicu – kazao je Sesar.

Nastavi čitati

Sport

Nakon Dinama i Hajduka, Goričanin u Gorici: ‘Sretan sam što sam doma!’

Dario Špikić (20) odrastao je u Kurilovcu, čak 11 godina proveo je u omladinskoj školi Dinama, a posljednjih godinu i pol bio je u Hajduku. Hitro krilo odsad će biti igrač HNK Gorice, odabrao je dres s brojem 17 i potpisao ugovor do ljeta 2024. godine

Objavljeno

on

O njemu se pričalo kao o “novom Marku Pjaci”, novoj velikoj Dinamovoj nadi. Prošao je cijelu omladinsku školu u Maksimiru, čekao šansu u prvoj momčadi, ali Dario Špikić (20) takvo nešto nikad nije i dočekao. Pa je, zajedno s Juricom Prširom, odlučio otići potražiti svoju sreću u redovima najvećeg rivala Hajduka. Od lipnja 2018. nosio je bijeli dres, gotovo isključivo kao dio B momčadi, usput se borio i s jednom teškom ozljedom, da bi u prvim danima 2020. stavio svoj potpis na ugovor s HNK Goricom. Čime se, zapravo, vratio kući.

Dario Špikić, naime, dečko je iz Kurilovca. Klinac koji je prve nogometne korake napravio u Udarniku, kratko bio i u Radniku, da bi već sa osam godina dospio od Dinama. Punih 12 godina poslije vraća se na Gradski stadion, ovaj put nosit će dres prvoligaša iz svoga grada.

– Presretan sam što sam se vratio kući. Kao dijete sam počeo na ovom stadionu, no već nakon nekoliko mjeseci otišao sam dalje. Sad se ukazala prilika da se vratim i hvala Bogu da se sve uspješno dogovorilo. Evo, opet sam doma, sad je na meni da se dokažem i pokažem – kazao je Dario.

Nije čovjek od velikih riječi, priznat će to i sam, puno mu je draže izražavati se na terenu, s loptom. Sve detalje u pregovorima prepustio je svojim zastupnicima, fokusiran je samo i jedino na nogomet. Prošao je dva najveća hrvatska kluba, Dinamo i Hajduk, cijelu dosadašnju karijeru proveo je na najvišoj razini domaćeg nogometa, ali kad se ukazala opcija s Goricom, nije previše dvojio.

– Ne, stvarno nisam, jer ipak je bilo puno lakše zato što je ipak ovo moj grad, sredina u kojoj sam odrastao – kaže Dario, opet kratko i sažeto, da bi zatim još kraće odgovorio na molbu da opiše sebe kao igrača.

– Ja sam krilni napadač… I ne volim puno govoriti o sebi, da ne ispadne da se hvalim. Više volim da drugi o tome govore – kazao je sramežljivo simpatični 20-godišnjak.

A kad je već tako, pokušat ćemo ga opisati mi… Špikić je prodorno krilo, s brzinom kao najvećom kvalitetom, ali igrač je to koji zna igrati, koji je tehnički potkovan, koji ima i završnicu. Ima, naravno, i svoje mane, no dojam je da će se igrač njegovih karakteristika jako dobro uklopiti u Jakirovićev sustav. Dolazi kao igrač s velikim potencijalom, jer i dalje je mlad i razvojan igrač, ali svi u klubu vjeruju da može puno toga donijeti i odmah.

Omiljena pozicija mu je ona na lijevom krilu, ali može i na desno, za koje direktor Niko i trener Jakir već neko vrijeme traže pravo rješenje. Tu su poziciju dosad pokrivali i Dvorneković, i Hamad, i Mathieu, ponekad je tu završavao i Čanađija, ali Špikić će priliku sigurno dobiti, za njega bi prostora moralo biti.

– Moji ciljevi u Gorici? Isti kao i klupski, izboriti Europu – kaže najnovije pojačanje, koje ovaj zimski prijelazni rok čini vrlo, vrlo zanimljivim iz goričke perspektive.

Stigao je 20-godišnji litavski reprezentativac Paulius Golubickas, kroz probno razdoblje nametnuo se 19-godišnji Gojko Gadže, a sad je stigao i 20-godišnjak s iskustvom iz Dinama i Hajduka, reprezentativac u svim mlađim uzrastima, a istovremeno i domaći dečko… Otišao je Špičić, došao Špikić.

– Ma razlika je samo u jednom slovu, to ti je palatalizacija na gorički način – našalio se član izvršnog odbora Kristijan Japec, jak na hrvatskom jeziku.

Čim su riješene sve formalnosti, Špikić se priključio suigračima na pripremama u Medulinu. Prvi put će u goričkom dresu s brojem 17 zaigrati u nekoj od utakmica Arena Cupa.

– Trenirao sam cijelo ovo vrijeme, ali u ovom trenutku nisam 100 posto spreman. Bit ću za deset dana, na vrijeme za sve što nas čeka – završio je Špikić.

Ugovor kaže da će igrač Gorice biti do ljeta 2024. godine. Pregovori oko njegova dolaska bili su dugi i iscrpljujući, puno se toga moralo poklopiti i dogovoriti, ali na kraju je sve završilo happy endom. Goričanin u Gorici… E, to se zove transfer!

Nastavi čitati

Reporter 389 - 19.12.2019.

Facebook

Izdvojeno