Kume, kud baš meni?! Nindža i prijatelji sredili Istru u Valdasovu debiju
Nogometaši Gorice pobijedili su Istru 1961 s visokih 3-0 u prvoj utakmici novog trenera Valdasa Dambrauskasa. Strijelac prvoga goričkoga gola bio je Matija Dvorneković, kum i veliki prijatelj Istrina trenera, bivšeg stratega Gorice Ivana Preleca…
Emocije treba ostaviti po strani. Svi smo mi profesionalci, borimo se za svoj klub, ali naravno da ćemo i prije i poslije utakmice biti veliki prijatelji, što i jesmo, rekao je Matija Dvorneković najavljujući dolazak Istre 1961 u Veliku Goricu, momčadi na čijoj klupi sjedi Ivan Prelec.
Ova dvojica Goričana su i generacija, praktički cijeli život se druže, zajedno su toliko puta i igrali nogomet zajedno, i danas će ponekad zaigrati na kakvom turniru… Bio je Prelec i trener prijatelju Nindži u sezoni kojom je Gorica izborila ulazak u 1. HNL, a ove sezone su već treći put bili na suprotnim stranama. Igrač Nindža u dresu Gorice, trener Prela na klupi Istre. I ovoga puta Dvorneković je doista, dokazano, ostavio emocije po strani.
Igrala se 57. minuta jedne posebne utakmice, debija novog trenera Gorice Valdasa Dambrauskasa, samo šest dana nakon debakla na Poljudu, kad je Jiloan Hamad iz srca veznog reda dao sjajnu loptu na desno. Prošlo je u tom trenutku, broje li se i sudačke nadoknade, točno 528 minuta od posljednjega goričkoga gola, kojeg je Lukasz Zwolinski još jesenas zabio Interu iz Zaprešića. Uključujući i ovih 56, ovog petka poslijepodne.
Na Hamadovu loptu natrčao je Matija Dvorneković, najstariji igrač u goričkoj svlačionici, dokapetan, miljenik navijača. I Prelecov kum. Sjurio se Nindža prema golu, ostavio beka Istre iza sebe i elegantno poslao loptu u mrežu golmana Istre Josipa Čondrića. Prelec se uhvatio za glavu i pomislio:
– Ne opet, ne valjda opet…
Kum i prijatelj za to je vrijeme predvodio slavlje pred navijačima, doživio je i da mu suigrač Dario Čanađija “izglanca kopačke”, a promrzla publika konačno se pošteno zagrijala. Nije moglo bolje, konačno gol, i to s potpisom igrača s brojem 10, jednog od onih koji se mogu smatrati zaštitnim licem ove Gorice!
I Valdas Dambrauskas, pedantni trener iz litavskog Pakruojisa, stisnuo je šake, proslavio gol s ekipom na klupi, ali već sljedeće sekunde ponovno se potpuno fokusirao na utakmicu.
– U ovakvim trenucima ne pobjeđuje taktika nego karakter!
Tako je Valdas govorio prije utakmice, a ovih 90 minuta pokazalo je da je u pravu. Gorica je igrala organizirano i s velikom dozom opreza, ali maksimalno požrtvovno i borbeno, na svakom centimetru terena. Rezultat je to i onog famoznog pozitivnog šoka, koji najčešće dolazi s promjenom trenera, a pokazalo se ključnim. Nije, naravno, sve bilo idealno, trebat će vremena da sve sjedne na svoje mjesto, ali ova je utakmica pokazala dovoljno razloga za optimizam.
Imala je i Istra svoje šanse, u prvom poluvremenu spašavali su se Goričani u dvije situacije – odatle i onaj Prelecov ‘ne valjda opet’, jer Istra uporno promašuje šanse pa onda prima golove – ali i naša je momčad stvorila nekoliko lijepih situacija. Dvornekovićev gol prelomio je utakmicu, usmjerio vodu na gorički mlin, a posao su udarcima iz daljine dovršili Michal Maslowski i Kristijan Lovrić. Poljak je u 80. minuti potegnuo s 20-ak metara i pogodio precizno, od stative, a Lovrić je u sudačkoj nadoknadi izvukao još jedan trik iz rukava. Udarac iz mjesta, u suprotne rašlje, uz golmanu neuhvatljivu parabolu, zaslužuje čak i eurovozijsku razmjenu…
– Jako važna pobjeda. Bilo nam je iznimno bitno krenuti na ovaj način, rekli smo i igračima da nije važno igrati lijepo, nego uzeti tri boda. Uspjeli smo u tome i sve zasluge za to, ali apsolutno sve, idu igračima! Bili su zaista nevjerojatni. Nisu dali 120 posto, nego čak i više od toga – rekao je trener Gorice Valdas Dambrauskas u analizi utakmice.
– U nekim dijelovima utakmice igrali smo jako dobar nogomet, ali nakon prvoga gola smo dopustili malo previše protivniku. Zasluge za to idu i Istri, imali su jako dobar plan igre i značajno su nam otežali posao, pogotovo u prvom poluvremenu. Mi smo držali loptu, imali dominaciju, ali najbolja šansa bila je njihova. I u drugom poluvremenu bila je to taktička bitka, protivnik je mijenjao neke stvari, ali dobro smo se prilagodili. Na kraju, došli smo do ove fantastične pobjede, toliko potrebne, i nadam se da ćemo u istom stilu i nastaviti – dodao je Dambrauskas.
Samo je tri dana novi trener proveo s igračima uoči debija, ali neke promjene u načinu igre već su vidljive.
– Imam ja svoju ideju igre, ali naravno da je najvažnije kako će to igrači prihvatiti. Kako bi se zasad čini, neće biti problema po tom pitanju. Ne postoji trener na svijetu koji može nešto bitno promijeniti u tri treninga, zato želim čestitati i prošlom stožeru, bivšem treneru Jakiroviću. Napravio je zaista sjajan posao s momčadi, no svaki trener tijekom karijere doživi ovakve trenutke… Sad je na meni da pokušam nastaviti njegov posao – kazao je Valdas i nastavio:
– Pokušali smo u ovom kratkom vremenu s nekim idejama, igrači su to jako dobro prihvatili, ali naravno da nam je potrebno vrijeme. Želim postići automatizme u igru, doći do toga da igrači reagiraju bez razmišljanja. U modernom nogometu ni nema puno vremena za razmišljanje, moraš unaprijed znati što radiš kao momčad, na koji način se ponašati…
Zadovoljni, ali nimalo euforični Dambrauskas mogao je mirno zaključiti ovu priču, što se nikako ne bi moglo reći za gostujućeg trenera, našeg Ivana Preleca.
– Čestitam Gorici na zasluženoj pobjedi, no mislim da je ona malo previsoka, s obzirom na sve što se događalo. Međutim, Gorica je zabila tri gola, mi nismo. I to je već više puta viđeno s naše strane. Ne preostaje nam ništa drugo nego boriti se dalje, no brine me malodušnost nakon primljenog prvoga gola. To nije način na koji se bori za ostanak u ligi – rekao je Prelec i dodao:
– Do prvoga gola Gorica nam je prijetila jedino iz prekida, mi smo promašili svoje šanse, a to je priča koja nam se stalno ponavlja. Ne iskoristimo svoje prilike i protivnik nas kazni. Nakon te pogreške u našoj obrani, kad je Dvorneković ostao sam i uspio zabiti, utakmica je definitivno otišla na stranu Gorice.
Prelecova borba se, dakle, nastavlja, a dalje ide i gorička priča. Trener je probio led, uzeo prve bodove, prvi put uživo vidio kako to izgleda kad Nindža povede onu “imamo bekove, imamo halfove…”, a sad je na radu Varaždin. Gorica u srijedu (17 sati) gostuje kod posljednje momčadi na tablici, bilo bi jako važno i tu uzeti bodove. Nakon Varaždina, naime, slijedi sudar s Lokomotivom, koja bježi velikih šest bodova.
Bravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!
Desetak sati prije utakmica sa Istrom 1961 travnjak našeg stadiona bio je prekriven snježnim pokrivačem, a već malo nakon podne vrijedna ga je ekipa dovela u izvrsno stanje. U akciju su krenuli svi koji su mogli…
Kad je u subotu ujutro krenuo padati snijeg, pa kad je kasnije u subotu nastavio padati, a sve to događalo se dan prije dolaska Istre 1961 na Gradski stadion, prva pomisao mnogima je bila: “Ok, sad ćemo vidjeti kako radi to novo grijanje terena!” Međutim, s obzirom da i dalje nisu osigurani svi uvjeti da grijanje terena krene u pogon, preostalo je jedino pouzdati se u “old school” način rješavanja snijega – lopate u ruke!
Situacija je bila takva da se treba organizirati brzo, jer nije jednostavno očistiti više od sedam tisuća kvadrata snijega. I zato su u akciju pozvani svi koji su bili na raspolaganju!
Lopatu u ruke uzeo je tako i dojučerašnji predsjednik kluba Nenad Črnko, jednako kao i aktualni sportski direktor Boštjan Blažinčič te njegov prvi suradnik Luka Perić i tehnički direktor kluba Darko Blažinčić, a vlasnik kluba Ilija Karamatić pobrinuo se za čaj, koji se kuhao u dvije ogromne posude. Bio je tu i direktor Škole nogometa Slavko Perković, voditelj Škole Marko Radanić i gotovo svi treneri iz omladinskog pogona, ali i dvije momčadi: snijeg su čistili juniori 1 i juniori 2, i oni su dijelili dobro i zlo zajedno sa svima nabrojenima, kao i sa ostalim zaposlenicima kluba, ali i ljudima iz Ustanove.
Iako, nije tu bilo zla, vladalo je samo dobro. Klupski zaposlenik Filip Pazman s razglasa je puštao domoljubne pjesme, koje su se miješale s klupskim hitovima, a u svemu tome uživali su i – navijači! Neizostavni Bobi, naravno, ovo nije propustio, ali nije bio i jedini, jer uključilo se još nekoliko njegovih kolega s tribina. Ukupno je tu bilo nešto više od 50 ljudi, odreda mali heroji ove nogometne nedjelje…
– Malo iza devet sati počeli smo se skupljati na stadionu, prvo smo teren podijelili na četiri dijela, dali svakome njegova zaduženja i krenuli na posao. Snijeg smo prvo skupljali na cerade, pa ih izvlačili van, da bi ga na kraju Mario iz Ustanove ralicom odgurao dalje od ruba. Sve skupa ispalo je jako lijepo, baš pravo zajedništvo, dobro druženje, a mislim da smo i napravili dobar posao – zadovoljan je Slavko Perković, za kojeg kažu da je prvi stigao na snijegom prekriveni teren.
Sve skupa bilo je gotovo oko 12.20 sati, preostalo je nakon toga još samo popiti malo toplog čaja, dobro se ugrijati pa krenuti na odmor. Već od 18.15 sati, naime, kreće utakmica protiv Istre, koja će se igrati u gotovo idealnim uvjetima. Svaka čast svima, ovo je događaj za svaku pohvalu!
Niz ide dalje: Dominirali, upali u probleme, izvukli se i – pobijedili!
Košarkaši Gorice do četvrte uzastopne pobjede došli su na gostovanju u Đakovu, momčad koju vodi bivši trener Gorice Miron Češkić pobijedili su 88-74 uz 26 koševa Nike Rimca i double-double učinak Filipa Kalajžića
Pobjednički niz košarkaša Gorice nastavljen je i u Đakovu! Na izuzetno vrućem i neugodnom gostovanju, gdje se ove sezone već poskliznulo Škrljevo, naši su košarkaši potvrdili uzlaznu rezultatsku putanju, ostvarivši četvrtu uzastopnu pobjedu, kojom su došli do trećeg mjesta na prvenstvenoj ljestvici. Na isteku četrdeset minuta semafor je pokazao 88-74 u korist naše momčadi.
Izuzev nekoliko početnih vodstava domaće momčadi, ostatak susreta rezultatska prednost bila je na goričkoj strani. Nakon prve četvrtine imao je sastav trenera Miljkovića šest poena viška (24-18), da bi na odmor otišli s lijepih +13 (45-32).
U nastavak susreta domaći igrači ulaze agresivnije, no bez previše učinka, jer nakon dvije minute igre po drugi puta je +16 (52-36) za Goricu. Mala dekoncentracija u posljednjim trenucima treće četvrtine, kad domaći igrač Hajduković sa zvukom sirene pogađa tricu za -8 (60-52), donijela je Đakovčanima slamku spasa, koju su objeručke prihvatili te s tri uzastopne trice bivšeg igrača Gorice Ivana Oštrića dolaze na samo minus četiri (65-61). Nešto kasnije Oštrić i Šustić smanjuju u dva navrata na samo minus dva, i to šest i pol minuta prije kraja.
Probudila se u tim trenucima i publika, koju je najprije tricom za 71-66 utišao Niko Rimac, a nakon toga je uslijedila serija 14-4 goričkih košarkaša igrača, kojom su na dvije minute prije kraja došli do novih plus 15 (85-70) i time riješili pitanje pobjednika.
– Dobra utakmica moje momčadi, na čemu čestitam igračima. Vodili smo cijelo vrijeme, bili smo kompletniji, držali smo se dogovora, a znali smo da imamo i prednost u visini, što smo maksimalno iskoristili – kazao je nakon susreta trener Gorice Damir Miljković.
Sa 26 poena najučinkovitiji igrač Gorice bio je Niko Rimac, Filip Kalajžić je uz 21 poen imao i 10 skokova, a dvocifren učinak imao je i Borna Dramalija, koji je ubacio 14 poena. Kod Đakova po 18 poena Ivana Oštrića i Blaža Vojedilova.
Radnikovci u akciji: ‘Predlažemo da gorički stadion dobije ime NK Radnik!’
Bivši igrači, trener i klupski djelatnici NK Radnika okupili su se povodom 80 godina osnutka kluba. I ovoga puta evocirali su uspomene, prisjetili se brojnih dogodovština, ali ovoga puta krenuli i sa zanimljivom inicijativom
Točno na 80. rođendan svog nikad prežaljenoga kluba, nešto više do 16 godina otkad klub njihovih mladosti više ne postoji, okupili su se “radnikovci” svi generacija. Inicijator druženja i obilježavanja ove okrugle obljetnice bio je i ovoga puta Ivan Mikulčić, jedan od ljudi koje ne žele dozvoliti da povijest kultnog i uvijek nam dragog NK Radnika padne u zaborav.
– Nakon završetka drugog svjetskog rata velikogorička mladež pokrenula je snažnu inicijativu za obnovu sportskih aktivnosti na području Turopolja, a posebno nogometa, kao najpopularnijeg sporta. Tako je 21. studenog 1945. godine održana Glavna godišnja skupština Fiskulturnog društva Radnik Velika Gorica u prostorima stare pošte u Velikoj Gorici, na adresi Trg kralja Tomislava 41. Izabrana je Uprava Fiskulturnog društva, kao i kapetani sportskih sekcija, odnosno predsjednici sekcija-klubova. Tako je za prvog kapetana, odnosno predsjednika kluba NK Radnik izabran Vlado Sirovan, svestrani sportaš i poznati velikogorički krojački obrtnik – prepričao je Mikulčić.
Prisjetili smo se i da je prvi kapetan nogometne momčadi bio Kazimir Plepelić, rođen 1921. godine u Plesu. Igrao je desnog halfa, pričaju klupski kroničari, bio je temperamentan igrač i pravi vođa.
– Prvi trener momčadi bio je Dragutin Kršek, koji je stanovao u Zagrebu, a na treninge i utakmice u Veliku Goricu je putovao vlakom do željezničke stanice, a dalje do igrališta biciklom. Nikad nije propustio niti jedan trening niti utakmicu! – ističu “radnikovci”, dodajući kako je prvi nogometni sudac ponikao iz Radnika bio Vlado Kezić, poznati gorički brijač, u čijoj su se brijačnici okupljali brojni navijači i simpatizeri kluba.
Prvo igralište, možda je i nešto manje poznato, nalazilo se na tadašnjem sajmištu, odnosno na prostoru današnjeg Tržnog centra. Budući da su svlačionice bile u prostorima prizemlja tadašnjeg Doma kulture u Turopoljskom gradu, današnjem Muzeju Turopolja, trebalo je prošetati tih nekoliko stotina metara od svlačionice do igrališta… Međutim, nije to potrajalo predugo, jer već 1946. godine igralište se seli u Kolarevu ulicu, gdje su se gorički sportaši okupljali sve do 1987. godine, kad je došlo do selidbe na lokaciju današnjeg Gradskog stadiona.
Nabrajajući uspjehe i postignuća kroz klupsku povijest, ističu se ulazak u Zagrebačku zonu 1968., zatim kvalifikacije za drugu jugoslavensku ligu 1971., pa ulazak u Međurepubličku ligu 1988… Uspostavom samostalne Hrvatske, Radnik je već u drugoj sezoni postao prvoligaš (1992.) i u najvišem rangu zadržao se dvije sezone. Spomenuti su u tom nizu i uspjesi mlađih klupskih kategorija, od pionira do juniora, a posebno su “radnikovci” ponosni na to što su čak šestorica igrača poniklih u Radniku oblačili dres hrvatske reprezentacije: Pavličić, Panadić, Cvitanović, Butina, Župetić i Budimir.
– Osim toga, brojni su “radnikovci” postali poznati treneri i funkcioneri, političari, ali i poznati obrtnici, poduzetnici, znanstvenici i ugledni građani. Velik doprinos brojni “radnikovci” dali su i u Domovinskom ratu – ističe Mikulčić, dodajući kako o svemu tome gomilu informacija nudi monografija “NK Radnik 1945. – 2009.” autora Ivana Mišerića, koja kao vrijedan i trajan dokument čuva uspomenu na postignuća svih generacija.
Naravno da i šesnaest godina poslije “radnikovci” žale što više nema Radnika.
– Unatoč tome što se klub od 2009. više ne natječe, na nama je da od zaborava očuvamo naš Radnik družeći se redovito svake godine i evocirajući brojne uspomene. Podigli smo isključivo donacijama prekrasni spomenik na prostoru bivšeg igrališta u Kolarevoj ulic,i čiji je okoliš nedavno i hortikulturno uređen. Višak doniranih sredstava dodijeljen je sportašima s posebnim potrebama, te mlađim uzrastima klubova u sportovima od posebnog interesa za Grad Veliku Goricu. Isto tako, u sportskom domu Gradskog stadiona obnovljena je i novopostavljena galerija fotografija “Povijest Radnika u 13 slika”, donacijom ŠRC-a Velika Gorica – kazao je Mikulčić i dodao:
– Nećemo stati na tome. Svjedoci smo da brojni stadioni u Hrvatskoj i šire nose imena svojih zaslužnika. Smatram da bi i našem stadionu trebalo dati ime. Cijelo ovo vrijeme svi ga inercijom zovemo Radnik, ali on u nazivu ima samo Gradski stadion. Predlažem da do idućeg našeg druženja, za godinu dana, obavimo međusobne konzultacije i dogovore o imenu, pa da ga kao zajednički prijedlog usvojimo i uputimo u daljnju proceduru nadležnom Odboru Gradskog vijeća za imenovanje ulica i trgova te samom Gradskom vijeću na usvajanje. Tako bi 2027. godine, na 40 godišnjicu gradnje stadiona, isti dobio i ime!
Ideja zvuči jako dobro, povezuje dvije važne ere turopoljskog nogometa, a ne treba smetnuti s uma ni to da je svaki naziv bolji od ovog bezličnog “Gradski stadion”. A pogotovo ovaj: stadion NK Radnik!
Istra je opet u gradu: ‘Morat ćemo biti na najvišem mogućem nivou…’
Nogometaši Gorice u nedjelju u 18.15 sati na svom travnjaku dočekuju Istru 1961, koja je nedavno loše prošla u obližnjem Kurilovcu. Kakav će taj travnjak biti tek ćemo vidjeti, budući da grijanje terena zasad nije u funkciji
Punih 16 dana od posljednje prvenstvene utakmice, od domaćeg remija s Vukovarom (1-1) u jednoj ludoj utakmici, nogometaši Gorice na svom će stadionu dočekati Istru 1961. Bilo je dovoljno vremena za pripremiti se, analizirati Istru i postaviti zahtjeve koji bi trebali voditi do uspjeha, a upravo se recentnim uspjesima svojih igrača trener Mario Carević poželio posvetiti na početku najave sudara s Puljanima.
– Ovim putem bih čestitao na vrhunskim rezultatima i selekcijama U-19 i U-21, i našem Vrzi i Kavi. Vrza je bio učinkovit u nekim utakmicama, Kava je dobio neke minute, ali jako je bitno da su dio tih reprezentacija koje stvaraju vrhunske rezultate – rekao je uvodno Carević misleći, naravno, na Luku Vrzića i Antu Kavelja.
Njih dvojica, jasno, nisu sudjelovali u najvećem dijelu klupskog trenažnog procesa tijekom reprezentativne stanke, ali svi ostali vrijedno su radili.
– Odigrali smo tu prijateljsku utakmicu u Kopru, neki igrači bili su odsutni, neki su imali lakše ozljede, ali sad smo manje-više svi na okupu i treniramo stvarno dobro. U pozitivnom smo nizu i jedva čekamo utakmicu u nedjelju – ističe Carević.
Pitanje je u kakvom će sastavu istrčati Gorica, tko će sve biti spreman, ali alibija nema niti ih trener traži.
– Imamo neke upitnike, vidjet ćemo još uoči same utakmice hoće li svi biti spremni, no imamo dobru grupu, imamo polivalentne igrače, koji mogu odigrati i na nekim drugim pozicijama, tako da nećemo plakati – kaže trener Gorice.
Istra je u Turopolju, sudeći po statistici, rado viđen gosti. Samo dvaput Puljani su odnosili puni plijen iz Velike Gorice, u kojoj su gostovali 14 puta. Međutim, naravno da statistika neće igrati, da je ovo potpuno nova priča.
– Istra je u dobrom rezultatskom nizu, igraju stvarno dobar nogomet, čvrsti su i pragmatični, dobri u tranziciji, čak i odlični… Međutim, mislim da moji momci mogu tome parirati. Ako budemo na svojoj razini, a ja ne sumnjam da ćemo biti, vjerujem da možemo doći do pobjede – rekao je Carević i dodao:
– U pripremi utakmice i analizi, kroz cijeli tjedan, govorili smo o detaljima na koje treba obratiti pozornost, no ključno je da mi budemo pravi. Isključivo sam fokusiran na svoju momčad, koliko god imam puno poštovanje prema Istri, koja je u dobrom nizu i igra dobro. Pobijedili su Dinamo doma prije stanke i jasno je da ćemo morati uložiti maksimalan trud i biti na najvećem mogućem nivou da uzmemo bodove.
Uz odnose snaga između dvaju protivnika, bit će ovoga puta zanimljivo vidjeti i kako će se ponašati novi travnjak našega stadiona. Iz tehničkih razloga grijanje travnjaka zasad i dalje nije u funkciji, pa je mnogobrojno društvo iz kluba subotu i najveći dio nedjelje provelo uklanjajući snijeg s igrališta. Ogroman je to posao, koliko god bi se čovjek na prvu možda i prevario… Naime, samo peterac ima više od stotinu kvadrata, šesnaesterac se proteže na više od 600 kvadrata, pa sve to puta dva, pa kad to sve očistiš, i dalje nisi napravio ništa! Tek nakon toga ide se na čišćenje ostatka igrališta, koje ukupno ima više od sedam tisuća kvadrata.
U prijevodu, bilo bi sjajno da se cijevi ispod igrališta što prije budu stave u pogon… Zasad idemo po starom.
Svjetsko prvenstvo i Svjetski kup u akrobatskom rock’n’rollu otvoreno je kvalifikacijskim nastupima jučer (subota, 22.11.2025., početak u 10 sati), a finalna natjecanja u pojedinim kategorijama započela su u 18 sati u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.
Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Organizator velike internacionalne manifestacije je Sportski plesni klub VEGA pod pokroviteljstvom Grada Velike Gorice i potporu domaćih odnosno međunarodnih sportskih organizacija. Plesači se natječu u deset kategorija, a njihove izvedbe ocjenjuje međunarodni sudački žiri.
Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Interes za plesnu manifestaciju je očekivano velik, a to se vidi i po odzivu posjetitelja, koji su posve ispunili tribinu u dvorani.
Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Finale Djeca 1. Emma Peto / Tamas Titusz Vajna (Mađarska), 2. Zlata Viesielova / Serafym Bosyi (Ukrajina), 3. Aliesia Riabova / Timofii Bohoslovskyi (Ukrajina).