Kume, kud baš meni?! Nindža i prijatelji sredili Istru u Valdasovu debiju
Nogometaši Gorice pobijedili su Istru 1961 s visokih 3-0 u prvoj utakmici novog trenera Valdasa Dambrauskasa. Strijelac prvoga goričkoga gola bio je Matija Dvorneković, kum i veliki prijatelj Istrina trenera, bivšeg stratega Gorice Ivana Preleca…
Emocije treba ostaviti po strani. Svi smo mi profesionalci, borimo se za svoj klub, ali naravno da ćemo i prije i poslije utakmice biti veliki prijatelji, što i jesmo, rekao je Matija Dvorneković najavljujući dolazak Istre 1961 u Veliku Goricu, momčadi na čijoj klupi sjedi Ivan Prelec.
Ova dvojica Goričana su i generacija, praktički cijeli život se druže, zajedno su toliko puta i igrali nogomet zajedno, i danas će ponekad zaigrati na kakvom turniru… Bio je Prelec i trener prijatelju Nindži u sezoni kojom je Gorica izborila ulazak u 1. HNL, a ove sezone su već treći put bili na suprotnim stranama. Igrač Nindža u dresu Gorice, trener Prela na klupi Istre. I ovoga puta Dvorneković je doista, dokazano, ostavio emocije po strani.
Igrala se 57. minuta jedne posebne utakmice, debija novog trenera Gorice Valdasa Dambrauskasa, samo šest dana nakon debakla na Poljudu, kad je Jiloan Hamad iz srca veznog reda dao sjajnu loptu na desno. Prošlo je u tom trenutku, broje li se i sudačke nadoknade, točno 528 minuta od posljednjega goričkoga gola, kojeg je Lukasz Zwolinski još jesenas zabio Interu iz Zaprešića. Uključujući i ovih 56, ovog petka poslijepodne.
Na Hamadovu loptu natrčao je Matija Dvorneković, najstariji igrač u goričkoj svlačionici, dokapetan, miljenik navijača. I Prelecov kum. Sjurio se Nindža prema golu, ostavio beka Istre iza sebe i elegantno poslao loptu u mrežu golmana Istre Josipa Čondrića. Prelec se uhvatio za glavu i pomislio:
– Ne opet, ne valjda opet…
Kum i prijatelj za to je vrijeme predvodio slavlje pred navijačima, doživio je i da mu suigrač Dario Čanađija “izglanca kopačke”, a promrzla publika konačno se pošteno zagrijala. Nije moglo bolje, konačno gol, i to s potpisom igrača s brojem 10, jednog od onih koji se mogu smatrati zaštitnim licem ove Gorice!
I Valdas Dambrauskas, pedantni trener iz litavskog Pakruojisa, stisnuo je šake, proslavio gol s ekipom na klupi, ali već sljedeće sekunde ponovno se potpuno fokusirao na utakmicu.
– U ovakvim trenucima ne pobjeđuje taktika nego karakter!
Tako je Valdas govorio prije utakmice, a ovih 90 minuta pokazalo je da je u pravu. Gorica je igrala organizirano i s velikom dozom opreza, ali maksimalno požrtvovno i borbeno, na svakom centimetru terena. Rezultat je to i onog famoznog pozitivnog šoka, koji najčešće dolazi s promjenom trenera, a pokazalo se ključnim. Nije, naravno, sve bilo idealno, trebat će vremena da sve sjedne na svoje mjesto, ali ova je utakmica pokazala dovoljno razloga za optimizam.
Imala je i Istra svoje šanse, u prvom poluvremenu spašavali su se Goričani u dvije situacije – odatle i onaj Prelecov ‘ne valjda opet’, jer Istra uporno promašuje šanse pa onda prima golove – ali i naša je momčad stvorila nekoliko lijepih situacija. Dvornekovićev gol prelomio je utakmicu, usmjerio vodu na gorički mlin, a posao su udarcima iz daljine dovršili Michal Maslowski i Kristijan Lovrić. Poljak je u 80. minuti potegnuo s 20-ak metara i pogodio precizno, od stative, a Lovrić je u sudačkoj nadoknadi izvukao još jedan trik iz rukava. Udarac iz mjesta, u suprotne rašlje, uz golmanu neuhvatljivu parabolu, zaslužuje čak i eurovozijsku razmjenu…
– Jako važna pobjeda. Bilo nam je iznimno bitno krenuti na ovaj način, rekli smo i igračima da nije važno igrati lijepo, nego uzeti tri boda. Uspjeli smo u tome i sve zasluge za to, ali apsolutno sve, idu igračima! Bili su zaista nevjerojatni. Nisu dali 120 posto, nego čak i više od toga – rekao je trener Gorice Valdas Dambrauskas u analizi utakmice.
– U nekim dijelovima utakmice igrali smo jako dobar nogomet, ali nakon prvoga gola smo dopustili malo previše protivniku. Zasluge za to idu i Istri, imali su jako dobar plan igre i značajno su nam otežali posao, pogotovo u prvom poluvremenu. Mi smo držali loptu, imali dominaciju, ali najbolja šansa bila je njihova. I u drugom poluvremenu bila je to taktička bitka, protivnik je mijenjao neke stvari, ali dobro smo se prilagodili. Na kraju, došli smo do ove fantastične pobjede, toliko potrebne, i nadam se da ćemo u istom stilu i nastaviti – dodao je Dambrauskas.
Samo je tri dana novi trener proveo s igračima uoči debija, ali neke promjene u načinu igre već su vidljive.
– Imam ja svoju ideju igre, ali naravno da je najvažnije kako će to igrači prihvatiti. Kako bi se zasad čini, neće biti problema po tom pitanju. Ne postoji trener na svijetu koji može nešto bitno promijeniti u tri treninga, zato želim čestitati i prošlom stožeru, bivšem treneru Jakiroviću. Napravio je zaista sjajan posao s momčadi, no svaki trener tijekom karijere doživi ovakve trenutke… Sad je na meni da pokušam nastaviti njegov posao – kazao je Valdas i nastavio:
– Pokušali smo u ovom kratkom vremenu s nekim idejama, igrači su to jako dobro prihvatili, ali naravno da nam je potrebno vrijeme. Želim postići automatizme u igru, doći do toga da igrači reagiraju bez razmišljanja. U modernom nogometu ni nema puno vremena za razmišljanje, moraš unaprijed znati što radiš kao momčad, na koji način se ponašati…
Zadovoljni, ali nimalo euforični Dambrauskas mogao je mirno zaključiti ovu priču, što se nikako ne bi moglo reći za gostujućeg trenera, našeg Ivana Preleca.
– Čestitam Gorici na zasluženoj pobjedi, no mislim da je ona malo previsoka, s obzirom na sve što se događalo. Međutim, Gorica je zabila tri gola, mi nismo. I to je već više puta viđeno s naše strane. Ne preostaje nam ništa drugo nego boriti se dalje, no brine me malodušnost nakon primljenog prvoga gola. To nije način na koji se bori za ostanak u ligi – rekao je Prelec i dodao:
– Do prvoga gola Gorica nam je prijetila jedino iz prekida, mi smo promašili svoje šanse, a to je priča koja nam se stalno ponavlja. Ne iskoristimo svoje prilike i protivnik nas kazni. Nakon te pogreške u našoj obrani, kad je Dvorneković ostao sam i uspio zabiti, utakmica je definitivno otišla na stranu Gorice.
Prelecova borba se, dakle, nastavlja, a dalje ide i gorička priča. Trener je probio led, uzeo prve bodove, prvi put uživo vidio kako to izgleda kad Nindža povede onu “imamo bekove, imamo halfove…”, a sad je na radu Varaždin. Gorica u srijedu (17 sati) gostuje kod posljednje momčadi na tablici, bilo bi jako važno i tu uzeti bodove. Nakon Varaždina, naime, slijedi sudar s Lokomotivom, koja bježi velikih šest bodova.
Nogometna godina za povijest: Čudo na Udarniku, gazda u Gorici i fešta na Buni…
Kalendarska godina iza nas bila je posebna po nekoliko detalja; po onome što se dogodilo u Kupu na Udarniku, a posljedično i na ždrijebu, ali bilo je u nogometnoj 2025. i velikih uspjeha, velikih promjena, povijesnih dosega..
Pregledavajući nogometnu 2025. godinu u velikogoričkom kraju, polazište cijele priče mora biti jedan određen dan iz godine na izmaku. Tog 8. prosinca održava se ždrijeb četvrtfinala SuperSport Kupa Hrvatske, a među osam klubova u bubnju bila su i – dva velikogorička! Gotovo nestvarna činjenica, trenutak koji definitivno zaslužuje posebno mjesto u povijesti nogometa u ovom kraju. Nikad se ranije ništa takvo nije dogodilo, lako je moguće da se nikad više neće ni dogoditi…
Uz Goricu, koja je preko Rudeša došla do četvrtfinala, za ovaj je nevjerojatan detalj, jasno, zaslužan Kurilovec, koji je kreirao spektakl u ogledu s Istrom 1961. Za nagradu su kuglice u ždrijebu dečkima s Udarnika donijele – Dinamo! Najvažnija utakmica u 77 godina postojanja maloga kluba s dušom odigrat će se na Maksimiru 4. ožujka 2026. godine,
– Dinamo je za nas i klub i institucija zbog kojeg su puno puta ruke u Kurilovcu bile u zraku. Puno puta smo se zbog Dinama veselili, volimo i “brundati” ako nešto u Dinamu ne štima, jer znamo što je Dinamo, središte cijelog ovog dijela nogometne Hrvatske… I nije problem reći da je to klub koji nam je svima drag. A sad smo dobili priliku prvi put igrati službenu utakmicu protiv Dinama, u četvrtfinalu Kupa Hrvatske… Fenomenalno – kaže trener Kurilovca Senad Harambašić i u svom stilu dodaje:
– Odmah sam uzeo kalendar u ruke i išao vidjeti što im ide prije i poslije nas. Četiri dana poslije idu Hajduku na Poljud, nadamo se da će do tad trajati i u Europi, pa će možda i rotirati… A mi ćemo igrati finale Svjetskog prvenstva. I naravno da ćemo imati veliki motiv u smislu dokazivanja, ali i borbe za svoj klub, za svoj Kurilovec, za grad Veliku Goricu. Siguran sam da ćemo se prezentirati najbolje što budemo mogli u tom trenutku, na što ljepši i bolji način.
Uz ovakav se trenutak cijela velikogorička nogometna priča doima bitno glamuroznijom, a kad se tome doda da dva naša kluba u četvrtfinalu Kupa i nije jedino povijesno iz ove godine, logično je da i cijela nogometna godina postaje – povijesna.
Ilija Karamatić preuzeo je klub kojeg je Nenad Črnko uspješno vodio 16 godina… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Naime, dosad nezamislive promjene dogodile su se i u svijetu HNK Gorice, koja je baš tijekom ove godine, točnije njezine posljednje trećine, postala športsko dioničko društvo. Nema više u ulozi prvog čovjeka kluba Nenada Črnka, čovjeka koji je “tata i mama” kluba koji je pod njegovim vodstvom dogurao do nacionalne nogometne elite, a to je promjena na koju se i dalje nije lako naviknuti.
Novi gazda je Ilija Karamatić, poslovni čovjek kojeg se može opisati i tajanstvenim, i opreznim, i ambicioznim… Najvažnije je, naravno, da bude i uspješan, odnosno da “ponos grada” sutra bude bolji klub nego što je bio jučer. Metode funkcioniranja su se promijenile, promijenili su se i ljudi u klubu, a nije nemoguće da promjena u tom smislu bude i u budućnosti, jer ovo je proces koji je tek krenuo. Kako se može doznati, ideja je kroz desetogodišnji projekt pretvoriti HNK Goricu prvo u financijski stabilan i posložen klub, a zatim i klub koji će tražiti svoje mjesto u vrhu europskog nogometa, samim time i u europskim natjecanjima, u čemu bi trebao pomoći i planirani klupski kamp negdje u gradskoj okolici.
Uz dvojac iz Kupa, Goricu i Kurilovec, velikogorički nogomet u prvih pet rangova natjecanja ima još samo Mraclin, iza kojega je godina s dva lica. Proljeće je bilo jako dobro, uspješno i raspjevano, igralo se na Grabi i finale goričkoga kupa, u kojem je ipak slavio Kurilovec, u sjajnom ozračju, pred stotinama ljudi… Jesen je bila kudikamo sumornija i teža, Saša Sabljak zasjeo je na klupu da izvuče stvar, a to će se nastaviti događati na proljeće. Uz neke promjene u kadru, Mraclin će ići dalje svojim putem, s ljudima iz kluba koji su primjer svima u okruženju.
A u jednom rangu niže, ukupno šestom, nazvanom Premier liga Zagrebačke županije, kreće turopoljski nogometni show. U tom je rangu ukupno 18 klubova, a od toga ih je čak osam s goričkog područja. Polet iz Buševca tu je u najboljoj poziciji, jer prošlu je sezonu zaključio na drugome mjestu, a ovu jesen na – prvome! Sjajni Buševčani ne kriju da bi voljeli otići i u rang više… Jelačić iz Vukovine na slabo je proljeće nadovezao solidnu jesen, koja je okončana na osmome mjestu, s bodom manje od sedme Bune.
Brežani su posebna priča ove 2025. godine, jer pamtit će se povijesna promocija u najviši rang županijskog nogometa, u kojem Buna nikad ranije nije bila, a pamti se i svaka utakmica ovog posebnoga kluba. Navijači su uvijek tu, i doma i u gostima, raspjevani i naoružani bakljama i gajbama, a dečki na terenu rade jako dobar posao u debitantskoj sezoni u ovom rangu.
Nogometaši Poleta drže vrh u Premier ligi Zagrebačke županije, u kojoj je čak osam naših klubova… Foto: Vitomir Štuban
Zlatne sredine drže se Turopoljac i Lukavec, nijansu ispod toga su Klas i Lomnica, a najlošije stoje Gradići, koji su proljetos ispali iz višeg ranga.
– Mislim da je Premier liga pun pogodak. Gotovo pola lige su naši klubovi, puno je lokalnih derbija, a posebno smo zadovoljni kako rade u Buševcu. Malo nas brinu Gradići, nismo baš očekivali da će ovako loše stajati nakon ispadanja, ali sad se promijenilo vodstvo kluba, nadamo se da će se promijeniti i rezultati – kaže Željko Mihalj, predsjednik NS Velika Gorica.
Zadovoljan je i stanjem u jedinstvenoj prvoj županijskoj ligi, u kojoj je sedam naših klubova. I tu imamo lidera, Posavec drži vrh, a slijede ga Kupa, Turopolje, Velika Mlaka i Mladost Obrezina, dok su na samome dnu Dinamo Hidrel i Meštrica.
– Vesele dobri rezultati Posavca, dok svi drugi funkcioniraju u okviru svojih mogućnosti. Mi u Savezu ponosni smo što smo najjači i najveći savez u županiji, imamo velik broj registriranih igrača, oko 120 selekcija mlađih uzrasta, a to je posebno važno, da klubovi ne stagniraju u radu s mladima. Rezultati seniora su tu drugi dio priče – kaže Mihalj, koji se slaže s tezom da je premalo klubova u višim rangovima.
– Da, premalo je to što imamo samo tri kluba u prvih pet rangova, ali mislim da nam nedostaje samo još jedan klub u prva tri ranga. Žao mi je što to već nije postao Kurilovec, odnosno što se nikad nije realizirala suradnja s Goricom o kojoj se dugo pričalo. Kad bismo uspjeli još jedan naš klub podići u jedinstveni treći rang, bila bi to velika stvar, ali ovisi to o nizu faktora.
Prokomentirao je Mihalj i aktualne rasprave u Sv. Nedelji, u kojoj je gradonačelnik Zurovec naumio od šest manjih klubova stvoriti dva veća. Velika Gorica ih ima čak 18, od prvoligaša Gorice pa do najniže rangiranog Vatrogasca iz Kobilića.
– Mislim da naša vlast nije toliko blesava da bi tako nešto radila. Koliko god klubovi imaju djece, uvijek je sve bolje nego da djeca nisu na nogometnim terenima – stav je prvog čovjeka velikogoričkog nogometa.
Prijave za HVIDR-in turnir pri kraju: Kad se spoje tradicija i aplikacija…
Najpoznatiji i najdugovječniji malonogometni turnir u našem gradu došao je do svog 33. izdanja. Prijave traju do subote u 18 sati, a izvlačenje skupina bit će u prostorijama županijskog nogometnog saveza
Samostalna Hrvatska tek se rađala, borba za slobodu trajala je i dalje, kad je početkom devedesetih velikogorička HVIDR-a odlučila pokušati nogometom pomoći svima kojima je pomoć potrebna. Prvi koraci bili su komplicirani i zahtjevni, pogotovo s obzirom na okolnosti, ali HVIDR-in turnir vrlo brzo je narastao do statusa jednog od najpopularnijih na području Zagreba i okolice.
Tijekom godina rastao je i broj prijavljenih, i nagradni fond, i količina prestiža u lovu na titulu pobjednika, pa su parket “bakarića” gazila i neka od najvažnijih imena malog nogometa u Hrvata. Usporedno su dijelom turnira namijenjenom mlađim kategorijama prolazili praktički svi gorički klinci koji su voljeli naganjati loptu, a na tribinama se okupljalo “pola grada”, pogotovo na onim završnim danima.
Imao je turnir, dakle, i svoje uspone, ali i svoje padove, da bi posljednjih godina organizatori ponovno krenuli u ozbiljnu akciju povratka turnira na svoje najviše razine. Neće to biti laka borba, velikih turnira s bogatim nagradnim fondovima ima nekoliko u Zagrebu i okolici, ali i ova bi godina mogla biti korak u tom smjeru…
Turnir je, eto, došao do svog 33. izdanja, počet će 28. prosinca, a potrajati sve do 11. siječnja. Igrat će se u “bakariću” istovremeno i U-13 Winter Cup, u svome drugom izdanju, a sve skupa djeluje kao sportsko druženje koje vrijedi ispratiti. Ili se prijaviti, zaigrati, okušati se u ozbiljnom malom nogometu…
Prijave su otvorene do subote, 27. prosinca, u 18 sati. Nakon toga se “zaključavaju” i tog trenutka turnir će dobiti svoj konačni oblik. U prijevodu, i dalje je moguće prijaviti se za sudjelovanje, što se može učiniti putem online obrasca ili telefonskim pozivom na jedan od brojeva organizatora: 099 4260 505 (Branko) ili 098 8219 33 (Slavko). Kotizacija iznosi 150 eura za seniorski turnir, odnosno 100 eura za U-13 Winter Cup, a uplate se vrše na račun HR2823600001101278308.
Velika Gorica, 10.12.2025. Najava 33. Kup HVIDR-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
U formatu 5+1 prijavljene momčadi borit će se za nagradni fond koji ukupno iznosi 10.000 eura. Pobjedniku će pripasti 5500 eura, drugoplasiranom će pripasti 3000 eura, trećeplasiranom 1000, a četvrtoplasiranom 500 eura. Uz to, i ove godine će se tradicionalno birati najbolji igrač i vratar turnira, kao i Dream Team, a nagrađen će biti i najbolji strijelac.
Prošle godine najbolja je bila momčad pod nazivom Max autodijelovi, a koliko će dobro ići branitelju naslova, kao i svima ostalima, osim s tribina “bakarića” može se pratiti i na aplikaciji SofaScore.
Štefanje u avionu: Ekipa iz ŽRK Udarnika odletjela na mega turnir u Švedsku!
Dvije selekcije ŽRK Udarnika odletjele su prema Švedskoj, gdje će se u gradu Lundu, na jednom od najvećih turnira na svijetu, nadmetati u konkurenciji nevjerojatne 843 ekipe iz cijelog svijeta
Pretvorilo se to već u ozbiljnu i jako lijepu tradiciju, ali svake se godine u ove vrijeme u redovima ŽRK Udarnika svejedno osjećaju posebno. Ne samo zato što su blagdani u tijeku, nego i zato što je ovo božićno-novogodišnje vrijeme ujedno i vrijeme za veliki izazov. Putuje se u švedski Lund, na jedan od najvećih rukometnih turnira na svijetu, gdje će se mlade velikogoričke rukometašice nadmetati s najboljima…
Ove godine polazak je dogovoren za blagdan Sv. Stjepana, već sljedećeg jutra nakon Božića, a sve skupa događa se u sklopu projekta “Uspomene za cijeli život”. Program je to sufinanciran sredstvima Ministarstva turizma i sporta, a sudjelovanje na turniru u Švedskoj njegov je završio dio. Ukupno je na put krenulo 30 djevojaka iz dvije uzrasne kategorije, a s njima se prema sjeveru uputilo i pet “službenih osoba”, odnosno ljudi iz kluba.
Zrakoplov koji je poletio s našeg Plesa otprilike sat i pol kasnije sletio je u zračnu luku u Kopenhagenu, glavnom gradu Danske. Mostom će gorička delegacija zatim prijeći u Švedsku, pa preko Malmöa doći do obližnjeg Lunda, mjesto događaja. Na turniru “Lundaspelen in Handball” okupit će se nevjerojatne 843 ekipe iz cijeloga svijeta, a boje ŽRK Udarnika branit će selekcije U-12 i U-15.
Prošlih godina znalo je tu biti i jako lijepih rezultata, čak i podviga za pamćenje, ali naravno da u svemu ovome rezultat nema primarnu ulogu. Glavni i osnovni cilj je, kao što i kaže naziv projekta, stvarati uspomene za cijeli život.
Mladi rukometaši HRK Gorica u dobi od 11 do 17 godina uspješno su proveli program „Loptom preko granice“, u sklopu kojeg su od 19. do 21. prosinca nastupili na međunarodnom rukometnom turniru u Velenju (Republika Slovenija). Projekt je sufinanciran od Ministarstva turizma i sporta, a njegov cilj bio je omogućiti djeci i mladima međunarodno sportsko iskustvo, potaknuti razvoj socijalnih i timskih vještina te promicati vrijednosti sporta i fair playa.
Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspjeno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica
Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspjeno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica
Tijekom provedbe programa ostvareni su svi planirani ciljevi. Mladi sportaši sudjelovali su u pripremnim treninzima, prijateljskim utakmicama i edukativnim radionicama, s posebnim naglaskom na komunikaciju, poštovanje protivnika, fair play i sigurnost u sportu. Program je bio namijenjen djeci od 11 do 17 godina, uključujući i djecu s teškoćama u razvoju, čime je dodatno naglašena inkluzivna dimenzija sporta i jednakih prilika. Program je bio besplatan za sve sudionike.
Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspjeno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica
Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspjeno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica
Turnir u Velenju predstavljao je vrhunac programa. Dječaci HRK Gorice odigrali su ukupno devet utakmica u tri dobne kategorije, a uz sportske rezultate jednako su važne bile emocije, nova prijateljstva i iskustva stečena u međunarodnom okruženju. Turnir su obilježili timski duh, zajedništvo, puno smijeha, ali i pokoja suza te sitne ozljede o kojima je brinula dr. Zdenka Orlović, dugogodišnja liječnica kluba.
Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspjeno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica
Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspjeno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica
Pod vodstvom trenera Marinka Karavanića, Tomislava Mesarova i Patrika Varjačića te voditelja programa Hrvoja Pekere, djeca su se vratila u Veliku Goricu bogatija za jedno važno iskustvo – sportsko, odgojno i životno. Program „Loptom preko granice“ još je jednom potvrdio kako sport, uz pravilno vođenje i podršku zajednice, može biti snažan alat za osobni razvoj djece, promicanje fair playa i jačanje međunarodne suradnje te vidljivosti hrvatskog sporta izvan granica Republike Hrvatske. (Tekst: Hrvoje Pekera, voditelj programa)
Ispod bora poželjeli – bolje proljeće! ‘Vratit ćemo Mraclin tamo gdje pripada’
Nogometaši Mraclina završili su prvu polovicu sezone u 4. NL Središte Zagreb B na desetome mjestu, sa skromnih 16 bodova. Razloge, uzorke i povode analiziraju trener Saša Sabljak i igrač Jurica Brdek…
Na trećoj razini famozne piramide turopoljskog nogometa, posljednjoj izvan svijeta županijskog nogometa, smjestio se NK Mraclin. Odmor traje već gotovo mjesec dana, odradili su Mraclinci i svoj advent, blagdani su pred vratima, ali nema dana da ekipa iz Mraclina ne razmišlja o nogometu. Prezidente Iličić i direktor Cvetnić na čelu su te ekipe koja će valjda i tijekom božićnog ručka razmišljati kako na proljeće popraviti jesen…
Mraclin je, naime, nakon prve polovice sezone na desetome mjestu u 4. NL, petom rangu natjecanja, a to su razine koje nikoga ne čine sretnim i zadovoljnim. U Mraclinu su posljednjih godina naviknuti na borbe za vrh, a sad si odjedanput na samo 16 jesenskih bodova, u donjoj polovici tablice.
– I u višim rangovima, u klubovima na višem nivou, nakon nekoliko uspješnih sezona u nizu dolazi do jedne slabije, a samim time i do potrebe da se momčad malo osvježi, promijeni. To se Mraclinu dogodilo ove sezone – nudi svoju dijagnozu trener Saša Sabljak.
U sezonu je Mraclin, nakon odlaska Marka Biljana u ŽNK Goricu, ušao s Milanom Marinićem u ulozi trenera, no to nije potrajalo. Vrlo brzo aktiviran je Sale, legenda turopoljskog nogometa, igrač s ozbiljnom karijerom i trener s ozbiljnim iskustvom rada u stožeru Gorice, ali i suradnje s Krunom Rendulićem u više klubova. Čekajući novi poziv šefa Krune, prihvatio je poziv iz Mraclina.
– Ja sam momčad preuzeo u trećem kolu i odmah u prvoj utakmici, koju sam vodio bez ijednog odrađenog treninga, bili smo puno bolji, a izgubili smo 1-0 iz njihovog jedinog udarca na gol. Nakon toga smo morali u Ivanić, kod momčadi slaganu za viši rang, i stvarno smo bili loši. Nismo se ni okrenuli, a već smo gubili 4-0. Na kraju je završilo 5-1 i to je jedna od dvije utakmice, uz onu u Vrbovcu, u kojima nisam bio do kraja zadovoljan pristupom – vrti film polusezone za nama trener Sabljak.
– U svim ostalim utakmicama, pa tako i u onima koje smo odigrali neriješeno, bili smo dominantni. Iz ovih ili onih razloga rezultat nije išao do kraja na našu stranu, ali barem imamo te četiri pobjede, bodove koje su dečki itekako zaslužili. Gledajući na cijelu polusezonu, iz perspektive čovjeka koji nije tu od početka, koji nije odradio pripreme, mogu reći da ima i objektivnih i subjektivnih objašnjenja za ovakav rezultat. A to su stvari koje bi bile problem i više rangiranim klubovima…
Nasmijat će se Sale na konstataciju da zvuči kao da ima više alibija nego bodova, ali ova priča zaista drži vodu.
– U sezonu smo ušli s petoricom igrača koji su se vraćali iz ozljede, uključujući i ključne igrače poput Brdeka i Hajduka. Zigi je, primjerice, u nedostatku drugih rješenja igrao praktički sve utakmice, a vraćali su se malo po malo i Rakas, Godinić… U objektivne razloge spada i to što je nama tijekom ove polusezone od nogometa odustalo pet igrača! Iz ovih ili onih razloga, da sad ne idemo u svaki pojedinačni slučaj… I mi tu sa 24 padamo na 19 igrača, još nam se ozljedi i Sudar, pa smo ostali na 18 igrača, koliko ih stane u zapisnik. A nekom od njih uvijek se nešto dogodi; kartoni, ozljede, bolesti, posao… Zezali smo se i da bi trebalo mene registrirati, ali ja sam definitivno završio. Ima tu igrača s kvalitetom, i starijih i mlađih, vjerujem da će svi zajedno napredovati i vratiti klub tamo gdje mu je mjesto, puno bliže vrhu – govori Sabljak.
Recept je, dakle, jednostavan: Mraclin treba dovesti nekoliko igrača, popuniti se brojčano, ali i tražiti dodatnu kvalitetu! U prijevodu, ipak nije to baš jednostavno…
– Amaterskim klubovima veliki je izazov vođenje i organizacija kluba. Sve su to volonteri koje troše svoje vrijeme bez bilo kakve naknade, a za klub se daju, pronalaze novac za njegovo funkcioniranje… Međutim, samo u našoj ligi ima puno klubova koji su financijski dosta moćniji od nas i jako je teško u tim okolnostima privući igrača koji bi nam bio pojačanje. Mraclin je proteklih godina jako dobro trošio te svoje resurse, jako je dobro vođen, a i sad su bili spremni reagirati. Direktor Cvetnić i predsjednik Iličić već su pred kraj jesenskog prijelaznog roka željeli dovesti neke igrače, ali jednostavno nisu uspjeli. Evo, primjerice, jedan mlađi igrač nam je rekao da je to što su mu nudili iz Mraclina imao u kadetima… Definitivno nije lako, ali pokušat ćemo se svakako pojačati i ekipirati – kaže Sale.
Potrebe za osvježenjem kadra i popunjavanjem svlačionice itekako je svjestan i Jurica Brdek, ponajbolji igrač Mraclina u posljednjih sezona.
– Mi moramo biti svjesni da Mraclin kao klub nije navikao na ovakve rezultate. Naravno, ovakve sezone događaju se i u boljim klubovima i višim ligama, a u neku ruku bih rekao da je i dobro što se dogodilo u ovom trenutku. Normalo je da nakon četiri-pet godina borbe za vrh dođe do pada i to je uvijek prilika da se klub malo resetira. I da svi mi igrači shvatimo da se za nešto više moramo 100 posto posvetiti nogometu – kaže Brdek i vraća se nekoliko mjeseci unatrag:
– Na pripremama je dolaznost bila katastrofalna, a ispalo je da sam zbog operacije tadašnjeg trenera Marinića tjedan dana ja vodio pripreme. Nogomet takve stvari ne prašta, a posljedice gledamo cijelu ovu polusezonu. Moramo se svi zajedno resetirati i dogovoriti želimo li vratiti Mraclin na razine na kojima je bio. Siguran sam da moji suigrači to žele, da nitko više ne želi razmišljati o bilo kakvoj borbi za ostanak.
Liga je, kaže, svake godine sve bolja, ali dobar je i Mraclin. Uz male korekcije i dobre pripreme, imaju na Grabi razloga biti optimisti.
– Sve su to karakterni dečki i dobri igrači. Ima tu jako puno kvalitete, što su ti igrači i pokazivali zadnjih par godina. Momčad se nije puno mijenjala u tom razdoblju, dolazili bi jedan ili dva igrača, a ja vjerujem da ćemo se vrlo brzo na to i vratiti. Kad prođemo pripreme s trenerom Sabljakom, sve će krenuti na bolje. Ovaj klub je to zaslužio, jer… Neće se naljutiti moj prijatelj Mario Makarun iz Samobora, ali bolje ljude i bolju organizaciju od ove u Mraclinu nisam vidio na ovoj razini. Primjer su kako se vodi klub i mnogima iz puno viših liga – zaključio je Brdek.
Pripreme će krenuti krajem siječnja, prvenstvo krajem veljače, pa za početak treba “odraditi” Božić. Nema dvojbe da će pod borom mnogi iz Mraclina poželjeti proljeće bolje nego što je bila jesen, a vjerujemo da ćemo vrlo brzo vidjeti i rezultate djelovanja ekipe iz kluba. I da će početi “kapati” prva pojačanja…