Kume, kud baš meni?! Nindža i prijatelji sredili Istru u Valdasovu debiju
Nogometaši Gorice pobijedili su Istru 1961 s visokih 3-0 u prvoj utakmici novog trenera Valdasa Dambrauskasa. Strijelac prvoga goričkoga gola bio je Matija Dvorneković, kum i veliki prijatelj Istrina trenera, bivšeg stratega Gorice Ivana Preleca…
Emocije treba ostaviti po strani. Svi smo mi profesionalci, borimo se za svoj klub, ali naravno da ćemo i prije i poslije utakmice biti veliki prijatelji, što i jesmo, rekao je Matija Dvorneković najavljujući dolazak Istre 1961 u Veliku Goricu, momčadi na čijoj klupi sjedi Ivan Prelec.
Ova dvojica Goričana su i generacija, praktički cijeli život se druže, zajedno su toliko puta i igrali nogomet zajedno, i danas će ponekad zaigrati na kakvom turniru… Bio je Prelec i trener prijatelju Nindži u sezoni kojom je Gorica izborila ulazak u 1. HNL, a ove sezone su već treći put bili na suprotnim stranama. Igrač Nindža u dresu Gorice, trener Prela na klupi Istre. I ovoga puta Dvorneković je doista, dokazano, ostavio emocije po strani.
Igrala se 57. minuta jedne posebne utakmice, debija novog trenera Gorice Valdasa Dambrauskasa, samo šest dana nakon debakla na Poljudu, kad je Jiloan Hamad iz srca veznog reda dao sjajnu loptu na desno. Prošlo je u tom trenutku, broje li se i sudačke nadoknade, točno 528 minuta od posljednjega goričkoga gola, kojeg je Lukasz Zwolinski još jesenas zabio Interu iz Zaprešića. Uključujući i ovih 56, ovog petka poslijepodne.
Na Hamadovu loptu natrčao je Matija Dvorneković, najstariji igrač u goričkoj svlačionici, dokapetan, miljenik navijača. I Prelecov kum. Sjurio se Nindža prema golu, ostavio beka Istre iza sebe i elegantno poslao loptu u mrežu golmana Istre Josipa Čondrića. Prelec se uhvatio za glavu i pomislio:
– Ne opet, ne valjda opet…
Kum i prijatelj za to je vrijeme predvodio slavlje pred navijačima, doživio je i da mu suigrač Dario Čanađija “izglanca kopačke”, a promrzla publika konačno se pošteno zagrijala. Nije moglo bolje, konačno gol, i to s potpisom igrača s brojem 10, jednog od onih koji se mogu smatrati zaštitnim licem ove Gorice!
I Valdas Dambrauskas, pedantni trener iz litavskog Pakruojisa, stisnuo je šake, proslavio gol s ekipom na klupi, ali već sljedeće sekunde ponovno se potpuno fokusirao na utakmicu.
– U ovakvim trenucima ne pobjeđuje taktika nego karakter!
Tako je Valdas govorio prije utakmice, a ovih 90 minuta pokazalo je da je u pravu. Gorica je igrala organizirano i s velikom dozom opreza, ali maksimalno požrtvovno i borbeno, na svakom centimetru terena. Rezultat je to i onog famoznog pozitivnog šoka, koji najčešće dolazi s promjenom trenera, a pokazalo se ključnim. Nije, naravno, sve bilo idealno, trebat će vremena da sve sjedne na svoje mjesto, ali ova je utakmica pokazala dovoljno razloga za optimizam.
Imala je i Istra svoje šanse, u prvom poluvremenu spašavali su se Goričani u dvije situacije – odatle i onaj Prelecov ‘ne valjda opet’, jer Istra uporno promašuje šanse pa onda prima golove – ali i naša je momčad stvorila nekoliko lijepih situacija. Dvornekovićev gol prelomio je utakmicu, usmjerio vodu na gorički mlin, a posao su udarcima iz daljine dovršili Michal Maslowski i Kristijan Lovrić. Poljak je u 80. minuti potegnuo s 20-ak metara i pogodio precizno, od stative, a Lovrić je u sudačkoj nadoknadi izvukao još jedan trik iz rukava. Udarac iz mjesta, u suprotne rašlje, uz golmanu neuhvatljivu parabolu, zaslužuje čak i eurovozijsku razmjenu…
– Jako važna pobjeda. Bilo nam je iznimno bitno krenuti na ovaj način, rekli smo i igračima da nije važno igrati lijepo, nego uzeti tri boda. Uspjeli smo u tome i sve zasluge za to, ali apsolutno sve, idu igračima! Bili su zaista nevjerojatni. Nisu dali 120 posto, nego čak i više od toga – rekao je trener Gorice Valdas Dambrauskas u analizi utakmice.
– U nekim dijelovima utakmice igrali smo jako dobar nogomet, ali nakon prvoga gola smo dopustili malo previše protivniku. Zasluge za to idu i Istri, imali su jako dobar plan igre i značajno su nam otežali posao, pogotovo u prvom poluvremenu. Mi smo držali loptu, imali dominaciju, ali najbolja šansa bila je njihova. I u drugom poluvremenu bila je to taktička bitka, protivnik je mijenjao neke stvari, ali dobro smo se prilagodili. Na kraju, došli smo do ove fantastične pobjede, toliko potrebne, i nadam se da ćemo u istom stilu i nastaviti – dodao je Dambrauskas.
Samo je tri dana novi trener proveo s igračima uoči debija, ali neke promjene u načinu igre već su vidljive.
– Imam ja svoju ideju igre, ali naravno da je najvažnije kako će to igrači prihvatiti. Kako bi se zasad čini, neće biti problema po tom pitanju. Ne postoji trener na svijetu koji može nešto bitno promijeniti u tri treninga, zato želim čestitati i prošlom stožeru, bivšem treneru Jakiroviću. Napravio je zaista sjajan posao s momčadi, no svaki trener tijekom karijere doživi ovakve trenutke… Sad je na meni da pokušam nastaviti njegov posao – kazao je Valdas i nastavio:
– Pokušali smo u ovom kratkom vremenu s nekim idejama, igrači su to jako dobro prihvatili, ali naravno da nam je potrebno vrijeme. Želim postići automatizme u igru, doći do toga da igrači reagiraju bez razmišljanja. U modernom nogometu ni nema puno vremena za razmišljanje, moraš unaprijed znati što radiš kao momčad, na koji način se ponašati…
Zadovoljni, ali nimalo euforični Dambrauskas mogao je mirno zaključiti ovu priču, što se nikako ne bi moglo reći za gostujućeg trenera, našeg Ivana Preleca.
– Čestitam Gorici na zasluženoj pobjedi, no mislim da je ona malo previsoka, s obzirom na sve što se događalo. Međutim, Gorica je zabila tri gola, mi nismo. I to je već više puta viđeno s naše strane. Ne preostaje nam ništa drugo nego boriti se dalje, no brine me malodušnost nakon primljenog prvoga gola. To nije način na koji se bori za ostanak u ligi – rekao je Prelec i dodao:
– Do prvoga gola Gorica nam je prijetila jedino iz prekida, mi smo promašili svoje šanse, a to je priča koja nam se stalno ponavlja. Ne iskoristimo svoje prilike i protivnik nas kazni. Nakon te pogreške u našoj obrani, kad je Dvorneković ostao sam i uspio zabiti, utakmica je definitivno otišla na stranu Gorice.
Prelecova borba se, dakle, nastavlja, a dalje ide i gorička priča. Trener je probio led, uzeo prve bodove, prvi put uživo vidio kako to izgleda kad Nindža povede onu “imamo bekove, imamo halfove…”, a sad je na radu Varaždin. Gorica u srijedu (17 sati) gostuje kod posljednje momčadi na tablici, bilo bi jako važno i tu uzeti bodove. Nakon Varaždina, naime, slijedi sudar s Lokomotivom, koja bježi velikih šest bodova.
Otišlo tridesetak koševa po utakmici: Rimac i Kalajžić napustili Goricu
Košarkaši Gorice u posljednjih će šest kola regularnog dijela prvenstva biti slabiji za Filipa Kalajžića i Niku Rimca, koji su otišli u Sloveniju, odnosno natrag u Dubravu
Ove su zime, tijekom one kratke pauze u sezoni, košarkaši Gorice dobili dva značajna, čak i zvučna pojačanja. Filipa Kalajžića, naime, znamo kao perspektivnog juniora Cibone, kao igrača nekoliko naših premijerligaških klubova, i samim time bilo je jasno da će biti veliko pojačanje. Da je veliko pojačanje vrlo brzo po dolasku pokazao je i Niko Rimac, mladi bek Dubrave, dečko čije ime je u tom trenutku bilo zvučno zbog poznatog oca, Slavena Rimca.
I jedan i drugi lijepo su se uklopili u sustav trenera Damira Miljkovića, no cijelo je vrijeme tinjala mogućnost da ovi angažmani budu i naprasno prekinuti. Upravo to se i dogodilo samo dva mjeseca nakon što su došli. Prva objava iz kluba dotaknula se centra Kalajžića.
“Uoči utakmice protiv Đakova rastali smo se s Filipom Kalajžićem, koji svoj daljnji igrački put nastavlja u slovenskom KK GGD Šenčur, koji se natječe u Prvoj ligi. Kale, hvala ti na svemu i sretno u daljnjoj karijeri”, poruka je iz KK Gorice koju je slijedila još jedna slična, ovoga puta s bekom Rimcem u glavnoj ulozi.
“Utakmica protiv Đakova bila je posljednja koju je u dresu našeg kluba odradio Niko Rimac. Na oproštaju je ubacio 21 poen i uvelike pomogao da upišemo dvanaestu ovosezonsku pobjedu.
Niko se sada vraća u Dubravu u Premijer ligu, a mi mu od srca zahvaljujemo na svemu što je pružio u našem dresu i želimo puno uspjeha u daljnjoj karijeri”.
Rimac je u prosjeku ubacivao nešto manje od 16 koševa po utakmici, Kalajžić je bio na 13,7 poena, čemu je dodavao i po gotovo osam skokova po susretu. U prijevodu, Gorica ostaje bez tridesetak poena, što će reći da se šanse da se dostigne Omiš smanjuju za jednu razinu. Šest kola je do kraja regularnog dijela sezone, a Omišani bježe Goričanima za dvije pobjede… U nedjelju naši košarkaši gostuju kod Marsonije u Slavonskom Brodu.
Mladi gorički tenisači zablistali: Marta u finalu, medalje u sve tri nijanse
Mladi tenisačice i tenisači iz velikogoričkoga kluba iTeam VG sudjelovali su na turniru u Sisku, s kojeg su se kući vratili s lijepim uspomenama, ali i jako dobrim rezultatima
Iz velikogoričkog teniskoga kluba iTeam VG ponovno se imaju čime pohvaliti! Vrijedno društvo koje na terenima pokraj srednje škole radi s tenisačima svih generacija posebno je fokusirano na rad s mladima, koji su i ovoga puta u glavnim ulogama.
“Fantastični malci iz našega kluba (ili možda više nisu baš malci?) na turniru u Sisku!”, javljaju iz kluba, uz nastavak:
“Proteklog vikenda se u Sisku u organizaciji ŠK Ivanić održao 1. HTS Županijski turnir za djevojčice i dječake uzrasta do 14 godina! Naš TK ITeam VG predstavljalo je devet igračica i igrača i odlično su se zabavili!
Naravno, kako se ipak radi o turniru, moramo spomenuti i njihove plasmane, iako nam nije primarno to, nego njihov razvoj u zdrave i odgovorne ljude. Pa krenimo redom!
Marta Kovačević – finalistica zlatne skupine
Dominik Omazić – 1. mjesto u srebrnoj skupini
Kiara Brestovec – polufinale srebrne skupine
Ivano Kos – polufinale srebrne skupine
Natali Medanović – 1. mjesto brončane skupine
Gabrijela Babić – polufinale brončane skupine
Lucija Ešegović – 1. mjesto žuta skupina skupina
David Pohorelyi – polufinale žute skupine
Stjepan Grdenić – dečko trenira dva tjedna i odmah je hrabro uletio u vatru, ovaj puta bez medalje, ali samo hrabro dalje, kraljuuuu!
Čestitke pobjednici turnira Samanti Viktoriji Kecerin i svim sudionicima, ali hvala i organizatoru!”
Nakon kraćeg zimskog predaha u akciju su se tako krenuli i naši tenisači, koji će od sljedećeg tjedna krenuti s treninzima na vanjskim terenima. Proljeće se definitivno vratilo u grad…
Također, iz kluba pozivaju sve zainteresirane da im se priključe, budući da je s dolaskom proljeća došla i sezona upisa novih članova. Sve važne informacije djeca i njihovi roditelji mogu pronaći ovdje…
Konačno doma, ali opet – Dinamo! Najteža prepreka na putu do finala…
Nogometaši Gorice doznali u protivnika u polufinalu Kupa Hrvatske, 7. ili 8. travnja za finale će se boriti s vjerojatnim budućim prvakom, no dobra je vijest da će prvi put polufinale igrati na svom stadionu
Kad je Gorica prošle srijede u Varaždinu uspjela nadjačati domaćina i plasirati se u svoje treće polufinale Hrvatskog nogometnoga kupa, nakon što je proslavljeno tih vrijednih 3-1, fokus se odmah prebacio na Slaven Belupo tri dana poslije, ali i na – ždrijeb! Prioriteti su posloženi baš tim redom, jer prvenstvo je ipak puno važnije, ali i u Kupu se otvara lijepa šansa…
Popis sudionika polufinala kompletiran je šest dana nakon što su plasman među četiri najbolja osigurali Rijeka preko Hajduka i Dinamo preko našega Kurilovca, ali i Gorica protiv Varaždina, pa smo tako tek ovog utorka navečer doznali da će u jednoj kuglici na ždrijebu stajati i “Slaven Belupo”. U takvom društvu upravo je klub iz Koprivnice sasvim sigurno Goričanima bio najpoželjniji ždrijeb, jer protiv Rijeke u posljednje vrijeme ide jako teško, a protiv Dinama je uvijek jako teško.
Računali smo usput, točnije potajno se nadali, da će ovoga puta ždrijeb imati malo milosti, jer dosad to baš i nije bio slučaj. Ovo je, naime, treći put da je “ponos grada” na korak od finala Kupa, a u prethodna dva slučaja ispadao je od Dinama na Maksimiru 2021. te Hajduka na Poljudu 2022. U prijevodu, najteži mogući ždrijeb. Zazivali smo stoga da božica Fortuna bude uz Goricu i ponudi šansu za finale, ali očito je čula samo dio tih vapaj…
Ždrijeb je, dakle, Gorici donio ogled s Dinamom, koji će biti odigran 7. ili 8. travnja. Opet Dinamo, u ovom trenutku bez ikakve dvojbe najteži protivnik u državi, ali onaj drugi dio ipak budi nešto ozbiljniju nadu. Domaćin će, naime, biti Gorica, igrat će se na našem Gradskom stadionu, a ta činjenica će za poneki postotak poveći šanse Goričana da ispišu povijest.
Drugi par čine Rijeka i Slaven Belupo, lanjski finalisti, koji će svoj okršaj odraditi na Rujevici, i jednom od navedenih termina, barem zasad. Prođe li Rijeka u Europi francuski Strasbourg, datumi će se mijenjati, prilagođavati…
Finale Hrvatskog nogometnoga kupa zakazano je za 13. svibnja, igrat će se na osječkoj Opus Areni, na najmodernijem stadionu u državi, a Goricu do tog spektakla dijeli jedan korak. Ogroman korak, ali samo jedan…
Nova sezona Turopoljske lige cestovnog trčanja počinje u utorak, 7. travnja, a trkači će se i ove godine okupljati na pješačkoj stazi između Velike Gorice i Starog Čiča, odnosno Vukovine. Ligu organizira Atletski klub Turopolje, a natjecanja će se održavati utorkom u poslijepodnevnim satima s početkom u 18 sati.
Sezona je podijeljena na proljetni i jesenski dio, a svaki od njih donosi po deset kola. Sudionici mogu birati između utrke na četiri ili osam kilometara, dok je za najmlađe predviđena staza od 500 metara.
Za ulazak u službeni završni poredak potrebno je nastupiti najmanje šest puta u pojedinom dijelu sezone. Organizatori preporučuju dolazak najmanje pola sata prije početka utrke kako bi se obavila registracija i zagrijavanje. Više informacija možete pronaći ovdje.
Karate klub Velika Gorica osvojio je dvije brončane medalje na seniorskom Prvenstvu Hrvatske održanom u nedjelju, 8. ožujka u Zagrebu. Do odličja su stigli Ema Jukić u kategoriji do 50 kilograma i Nikola Huzjak u kategoriji do 75 kilograma, iako oboje još uvijek pripadaju juniorskom uzrastu.
Za klub su na prvenstvu nastupila četiri borca. Uz spomenute borce, nastupili su i Petar Orešković (-67 kg) te Luka Lukačić (-75 kg), koji su natjecanje završili u prvom kolu bez mogućnosti repasaža.
Uspješan vikend gorički karatisti započeli su dan ranije na međunarodnom turniru Grand Karate Fun, koji je u Zagrebu okupio 470 natjecatelja iz 54 kluba u kategorijama do juniora. Velikogorički klub nastupio je sa sedam boraca, a kući se vratio s devet medalja, tri zlata, četiri srebra i dvije bronce.
Najuspješniji pojedinac bio je Vito Miletović koji je osvojio zlato u uzrastima U12 i U14 u kategoriji do 40 kilograma, pritom pobijedivši u svih sedam svojih mečeva. Zlato je osvojio i Vito Hulina u juniorskoj kategoriji do 61 kilogram, a istom je turniru dodao i srebro u open kategoriji. Srebrne medalje osvojili su još Gabrijel Zagorac, Ena Lukačić i Nikola Krnjaja, dok su dvije bronce pripale Sari Banović u kategorijama mlađih kadetkinja i kadetkinja.