Kume, kud baš meni?! Nindža i prijatelji sredili Istru u Valdasovu debiju
Nogometaši Gorice pobijedili su Istru 1961 s visokih 3-0 u prvoj utakmici novog trenera Valdasa Dambrauskasa. Strijelac prvoga goričkoga gola bio je Matija Dvorneković, kum i veliki prijatelj Istrina trenera, bivšeg stratega Gorice Ivana Preleca…
Emocije treba ostaviti po strani. Svi smo mi profesionalci, borimo se za svoj klub, ali naravno da ćemo i prije i poslije utakmice biti veliki prijatelji, što i jesmo, rekao je Matija Dvorneković najavljujući dolazak Istre 1961 u Veliku Goricu, momčadi na čijoj klupi sjedi Ivan Prelec.
Ova dvojica Goričana su i generacija, praktički cijeli život se druže, zajedno su toliko puta i igrali nogomet zajedno, i danas će ponekad zaigrati na kakvom turniru… Bio je Prelec i trener prijatelju Nindži u sezoni kojom je Gorica izborila ulazak u 1. HNL, a ove sezone su već treći put bili na suprotnim stranama. Igrač Nindža u dresu Gorice, trener Prela na klupi Istre. I ovoga puta Dvorneković je doista, dokazano, ostavio emocije po strani.
Igrala se 57. minuta jedne posebne utakmice, debija novog trenera Gorice Valdasa Dambrauskasa, samo šest dana nakon debakla na Poljudu, kad je Jiloan Hamad iz srca veznog reda dao sjajnu loptu na desno. Prošlo je u tom trenutku, broje li se i sudačke nadoknade, točno 528 minuta od posljednjega goričkoga gola, kojeg je Lukasz Zwolinski još jesenas zabio Interu iz Zaprešića. Uključujući i ovih 56, ovog petka poslijepodne.
Na Hamadovu loptu natrčao je Matija Dvorneković, najstariji igrač u goričkoj svlačionici, dokapetan, miljenik navijača. I Prelecov kum. Sjurio se Nindža prema golu, ostavio beka Istre iza sebe i elegantno poslao loptu u mrežu golmana Istre Josipa Čondrića. Prelec se uhvatio za glavu i pomislio:
– Ne opet, ne valjda opet…
Kum i prijatelj za to je vrijeme predvodio slavlje pred navijačima, doživio je i da mu suigrač Dario Čanađija “izglanca kopačke”, a promrzla publika konačno se pošteno zagrijala. Nije moglo bolje, konačno gol, i to s potpisom igrača s brojem 10, jednog od onih koji se mogu smatrati zaštitnim licem ove Gorice!
I Valdas Dambrauskas, pedantni trener iz litavskog Pakruojisa, stisnuo je šake, proslavio gol s ekipom na klupi, ali već sljedeće sekunde ponovno se potpuno fokusirao na utakmicu.
– U ovakvim trenucima ne pobjeđuje taktika nego karakter!
Tako je Valdas govorio prije utakmice, a ovih 90 minuta pokazalo je da je u pravu. Gorica je igrala organizirano i s velikom dozom opreza, ali maksimalno požrtvovno i borbeno, na svakom centimetru terena. Rezultat je to i onog famoznog pozitivnog šoka, koji najčešće dolazi s promjenom trenera, a pokazalo se ključnim. Nije, naravno, sve bilo idealno, trebat će vremena da sve sjedne na svoje mjesto, ali ova je utakmica pokazala dovoljno razloga za optimizam.
Imala je i Istra svoje šanse, u prvom poluvremenu spašavali su se Goričani u dvije situacije – odatle i onaj Prelecov ‘ne valjda opet’, jer Istra uporno promašuje šanse pa onda prima golove – ali i naša je momčad stvorila nekoliko lijepih situacija. Dvornekovićev gol prelomio je utakmicu, usmjerio vodu na gorički mlin, a posao su udarcima iz daljine dovršili Michal Maslowski i Kristijan Lovrić. Poljak je u 80. minuti potegnuo s 20-ak metara i pogodio precizno, od stative, a Lovrić je u sudačkoj nadoknadi izvukao još jedan trik iz rukava. Udarac iz mjesta, u suprotne rašlje, uz golmanu neuhvatljivu parabolu, zaslužuje čak i eurovozijsku razmjenu…
– Jako važna pobjeda. Bilo nam je iznimno bitno krenuti na ovaj način, rekli smo i igračima da nije važno igrati lijepo, nego uzeti tri boda. Uspjeli smo u tome i sve zasluge za to, ali apsolutno sve, idu igračima! Bili su zaista nevjerojatni. Nisu dali 120 posto, nego čak i više od toga – rekao je trener Gorice Valdas Dambrauskas u analizi utakmice.
– U nekim dijelovima utakmice igrali smo jako dobar nogomet, ali nakon prvoga gola smo dopustili malo previše protivniku. Zasluge za to idu i Istri, imali su jako dobar plan igre i značajno su nam otežali posao, pogotovo u prvom poluvremenu. Mi smo držali loptu, imali dominaciju, ali najbolja šansa bila je njihova. I u drugom poluvremenu bila je to taktička bitka, protivnik je mijenjao neke stvari, ali dobro smo se prilagodili. Na kraju, došli smo do ove fantastične pobjede, toliko potrebne, i nadam se da ćemo u istom stilu i nastaviti – dodao je Dambrauskas.
Samo je tri dana novi trener proveo s igračima uoči debija, ali neke promjene u načinu igre već su vidljive.
– Imam ja svoju ideju igre, ali naravno da je najvažnije kako će to igrači prihvatiti. Kako bi se zasad čini, neće biti problema po tom pitanju. Ne postoji trener na svijetu koji može nešto bitno promijeniti u tri treninga, zato želim čestitati i prošlom stožeru, bivšem treneru Jakiroviću. Napravio je zaista sjajan posao s momčadi, no svaki trener tijekom karijere doživi ovakve trenutke… Sad je na meni da pokušam nastaviti njegov posao – kazao je Valdas i nastavio:
– Pokušali smo u ovom kratkom vremenu s nekim idejama, igrači su to jako dobro prihvatili, ali naravno da nam je potrebno vrijeme. Želim postići automatizme u igru, doći do toga da igrači reagiraju bez razmišljanja. U modernom nogometu ni nema puno vremena za razmišljanje, moraš unaprijed znati što radiš kao momčad, na koji način se ponašati…
Zadovoljni, ali nimalo euforični Dambrauskas mogao je mirno zaključiti ovu priču, što se nikako ne bi moglo reći za gostujućeg trenera, našeg Ivana Preleca.
– Čestitam Gorici na zasluženoj pobjedi, no mislim da je ona malo previsoka, s obzirom na sve što se događalo. Međutim, Gorica je zabila tri gola, mi nismo. I to je već više puta viđeno s naše strane. Ne preostaje nam ništa drugo nego boriti se dalje, no brine me malodušnost nakon primljenog prvoga gola. To nije način na koji se bori za ostanak u ligi – rekao je Prelec i dodao:
– Do prvoga gola Gorica nam je prijetila jedino iz prekida, mi smo promašili svoje šanse, a to je priča koja nam se stalno ponavlja. Ne iskoristimo svoje prilike i protivnik nas kazni. Nakon te pogreške u našoj obrani, kad je Dvorneković ostao sam i uspio zabiti, utakmica je definitivno otišla na stranu Gorice.
Prelecova borba se, dakle, nastavlja, a dalje ide i gorička priča. Trener je probio led, uzeo prve bodove, prvi put uživo vidio kako to izgleda kad Nindža povede onu “imamo bekove, imamo halfove…”, a sad je na radu Varaždin. Gorica u srijedu (17 sati) gostuje kod posljednje momčadi na tablici, bilo bi jako važno i tu uzeti bodove. Nakon Varaždina, naime, slijedi sudar s Lokomotivom, koja bježi velikih šest bodova.
Vratija se Šime! U zelenom dresu Jelačića opet je gospar Antoni…
Antoni Prizmić (26) nosio je dres Jelačića od 2018. do 2022. godine, nakon čega je tri godine proveo u austrijskim nižim ligama, a sad se vraća u Turopolje, u mjesto u kojem se osjeća kao kod svoje kuće…
Baš kao što je onomad radio Herr Otto Barić u svojim klubovima, danas u Vukovini radi Herr Tomislav Škrinjarić.
– Fale mi još dva igrača!
Tako je imao običaj govorio Otto, a kao da je tako nekako u zadnje vrijeme govorio Tomo, koji je očito imao i jedan dodatak:
– Samo, ako nije problem, da obojica dođu do Nove godine…
Budući da je trenerova želja ljudima iz Jelačića zapovijed, dva igrača došla su već prije Nove godine! Prvi je, doduše, više vezan za Svetog Nikolu, jer Antonija Ćosića “banovi” su dobili kao dar u čizmicu još početkom prosinca, da bi u posljednjim danima 2025. godine stigla i nova objava.
“Ima li boljeg načina za početak Nove godine od novog pojačanja? Ili bolje reći “starog”? S ponosom možemo reći – vratija se Šime! Naš Antoni Prizmić, koji se vraća iz Austrije u sjajnoj formi, kao drugi strijelac lige, ponovno se pridružuje našim redovima!”, pohvalili su se iz Vukovine.
Tonija, kako ga u Vukovini zovu, lokalni nogometni kibici jako dobro pamte iz razdoblja od 2018. do 2022. godine. Taj je četverogodišnji mandat Prizmić odradio upravo na igralištu pokraj groblja, i to u velikom stilu. Riječ je o Dubrovčaninu koji se uz isto to igralište osjećao kao da šeta svojim Stradunom, jer tu je zaista bio kao doma, pa i ne čudi što je na odlasku obećao ono što je sad i ispunio:
– Vratit ću se prije ili kasnije!
Vratio se nakon tri godine. Igrao je u međuvremenu za Austriju Rohbrunn i za Wolfau, vrlo uspješno, a sad je, s napunjenih 26 godina, odlučio da je vrijeme da se vrati u domovinu. Odabrao je poznato okruženje i nema dvojbe da će u svakom smislu biti vrijedan dodatak svlačionici pod ravnanjem trenera Škrinjarića. Koji će sad, baš kao i dobri stari Otto nekoć, imati nešto za dodati:
– E, super je ovo, ali… Sad mi trebaju još dva igrača.
Kako stvari stoje, želje će mu se vrlo brzo i ostvariti, budući da ekskluzivno doznajemo kako ovo ni slučajno nije posljednji čin u procesu osnaživanja kadra za proljetne izazove u “premijerki”…
Bajka sa sjevera: Cure iz Udarnika stvarale uspomene i – osvojile zlato!
Mlade rukometašice Udarnika proteklih su dana uživale u sudjelovanju na turniru u švedskom Lundu, na kojem su bile čak 843 ekipe. Jedan od pehara na kraju ove priče ide upravo u Veliku Goricu!
Dan nakon Božića, i dalje djelomično opterećene posljedicama blagdanske trpeze, mlade rukometašice Udarnika otputovale su u Švedsku, na jedan od najvećih turnira ovoga tipa u svijetu. Nevjerojatno 843 ekipe doputovale su na jug Švedske, u grad Lund, gdje su se tražili najboljih u svakoj od kategorija. Udarnik je u tu priču upao sa dvije svoje ekipe, na put su krenule U-12 i U-15 selekcija, a dan prije Nove godine cure će se kući vratiti s doživljajima koji će se prepričavati i sa – zlatnim medaljama!
Za nijansu uspješnija ove je godine bila selekcija U-15, koja je oduševljavala praktički tijekom cijelog turnira. Na kraju grupne faze nije bilo sreće, u krugu od tri ekipe s istim brojem bodova naše su cure izvukle najkraću slamku i završnice na trećemu mjestu. Otišle su tako u B turnir, kroz koji su suvereno gazila sve do finala. Pa nastavile u istom stilu! Norveški Storhamar pao je rezultatom 17-14 i pehar za pobjednika “utješnog” turnira putuje u Veliku Goricu.
“Ovakvi turniri donose puno više od same igre. Putovanja, zajedničko vrijeme, nova iskustva i utakmice protiv ekipa iz cijelog svijeta jačaju timski duh i dodatno grade ovu ekipu. Lundaspelen je prilika za rast, učenje i stvaranje uspomena koje ostaju za cijeli život”, ponosno su objavili iz ŽRK Udarnika.
Sličan put imala je i selekcija U-12, koja je također završila na trećemu mjestu u svojoj skupini, pa je i ovdje slijedila borba kroz B turnir. I mlađa Udarnikova ekipa pokazala je jako puno, ali nedostajalo je i malo sreće da bi se na kraju došlo do medalje. Unatoč tome što medalje nisu pronašle svoje mjesto u prtljagi, razloga za zadovoljstvo bilo je i više nego dovoljno.
“Rezultat je važan, ali ono što naše djevojke ovdje dobivaju daleko nadilazi konačan ishod,uče kako s ponosom nositi boje svoga kluba, grada i države te kako sport gradi karakter, prijateljstva i snove. Lundaspelen za njih nije samo turnir, već dio jednog posebnog sportskog puta koji ostavlja uspomene i iskustva za cijeli život”, poruka je iz kluba za ovu generaciju.
Djevojke su se družile po cijele dane, natjecale se u sportu kojeg najviše vole, a stigle su i otići na izlet do obližnjeg Malmöa… Kad se na sve to nadodaju i zlatne medalje za kraj, ispada da stvarno nije slučajno da se cijeli ovaj projekt čiji je Udarnik dio zove – uspomene za cijeli život!
Tiha zimska pauza: Goričani kreću 3. siječnja, potraga za pojačanjima u tijeku
Nogometaši Gorice ulaze u posljednju fazu dvotjedne zimske stanke, odmah nakon Nove godine kreću na posao, a u prvim danima 2026. godine doznat ćemo i što će se mijenjati po pitanju kadra…
Dok svi mi ostali ovih dana ispraćamo godinu koja je, eto, stigla i do svog pretposljednjeg dana, nogometaši Gorice polako ispraćaju svoj kratki zimski odmor. Dočekat će novu godinu, drugog dana 2026. će se još moći i odmoriti od dočeka, a već 3. siječnja trener Mario Carević će prozvati imena igrača pozvanih na pripreme za proljetni dio sezone. I dalje neizvjesne sezone, u jesenskom dijelu prožete usponima i padovima, a samim time i zima dobiva drukčiji smisao.
Posljednji Osijek ima pet bodova manje, u leđa Gorici gledaju i Vukovar te Lokomotiva, ali situacija ne dozvoljava ni trenutak opuštanja. Svjestan je toga i Carević, nije bez razloga odlučio krenuti s radom odmah nakon Nove godine, bez ikakvoga gubljenja vremena, a svjesni su toga i u klubu. Aktivnosti na tržištu sasvim sigurno traju, iako bilo kakvih potvrda o tome ovih dana nema. Još od priča o navodnim interesima za Kavelja i Pršira ništa nije “procurilo” u javnost, što i ne čudi osobito s obzirom na stil koji su odabrali novi čelni ljudi kluba.
Znamo da će pripreme krenuti 3. siječnja, da će se prvih pet dana trenirati na Gradskom stadionu, a od 8. do 17. siječnja gorička će ekspedicija biti u Umagu, u miru i tišini. Kući će se vratiti tjedan dana prije prve utakmice u proljetnom dijelu prvenstva, gostovanja kod Varaždina, nakon čega slijedi i domaći okršaj s Hajdukom…
Kako će Gorica izgledati u tim prvim utakmicama nastavka prvenstva, zasad je velika nepoznanica. S obzirom na količinu dostupnih informacija moguća su samo nagađanja, a u tu kategoriju spadaju i priče kako se radi na dovođenju novih opcija u napadačkom dijelu momčadi. To je i logično, jer Gorica je vodeća u ligi po broju propuštenih velikih prilika, nedostajalo je tu i hitrine među kandidatima za napadačke pozicije, što će reći da u ovom segmentu postoji značajan prostor za napredak.
U sredini igrališta je gužva, ne bude li odlazaka, tu velike potrebe za popunama i nema, ne bi možda bilo loše potražiti pojačanje i u obrani, koja je u 18 utakmica jeseni samo jedanput uspjela završiti utakmicu bez primljenoga gola, što se izravno veže i na vratara Davora Matijaša, koji je polusezonu završio s tim jednim jedinim “clean sheetom”.
U tom smislu, nije nemoguće da traje potraga i za novim rješenjem među vratnicama, budući da je Matijaš tijekom jeseni pokazao da mu nije lako ni jednostavno pratiti kriterije koje su postavili tipovi kao što su Kristijan Kahlina, Dominik Kotarski i Ivan Banić. Uostalom, odlaskom Karla Žigera u Sesvete ostala je Gorica na dvojici vratara, pa potreba za reakcijom u ovom smislu svakako postoji. Hoće li taj eventualni novi golman biti prva ili druga opcija, zasad je otvoreno pitanje…
Očekuje se, kao i u svakom prijelaznom roku, da će biti i odlazaka, ali tu također konkretnih najava niti imena nema ni u kuloarima. Nema dvojbe da ima onih koji su nezadovoljni minutažom i statusom, i među mlađim i među starijim igračima, opcije su i “pravi” odlasci i pronalaženje rješenja kroz posudbe, no po tom pitanju ćemo biti pametniji tog 3. siječnja, kad se momčad okupi prvog dana priprema.
Završen je trodnevni 5.Božićni rukometni turnir za mlađe muške uzraste u organizaciji Rukometnog kluba Zagorica odigravanjem završnice (polufinale, utakmica za 3. mjesto i finale) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.
Velika Gorica, 29.12.2025. RK Zagorica – 5.božićni turnir za muke ekipe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 29.12.2025. RK Zagorica – 5.božićni turnir za muke ekipe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na turniru u muškoj konkurenciji igralo je 16 ekipa: 6 (U-13) + 6 (U-15) + 4 (U-17). Prve dvije skupine (U-13 i U-15) igrale su u prva dva dana dvokružno, a najstarije ekipe (U-17) jednokružno. Trećeg dana turnira (ponedjeljak, 29.12.2025.) odigrane su završnice u sve tri skupine.
Velika Gorica, 29.12.2025. RK Zagorica – 5.božićni turnir za muke ekipe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 29.12.2025. RK Zagorica – 5.boiæni turnir za muke ekipe. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Velika Gorica, 29.12.2025. RK Zagorica – 5.božićni turnir za muke ekipe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na kraju podijeljene su nagrade (pehari i medalje) za tri prvoplasirane ekipe u sve tri kategorije te pojedinačna priznanja (najbolji igrači, vratari i strijelci). Odlično organizaciju turnira vodili su Domagoj Sučić i Gorki Grgurev Grga, čelnici RK Zagorica, sa svojim mladim pomoćnicama.
Velika Gorica, 29.12.2025. RK Zagorica – 5.božićni turnir za muke ekipe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 29.12.2025. RK Zagorica – 5.božićni turnir za muke ekipe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmice ženskih ekipa (U-12, U-14, U-16) na rasporedu su od 02. do 04. siječnja 2026. u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.
Galerija fotografija
Rukometni klub Zagorica – 5. božićni turnir 2025. (27.-29.12.2025.)
U-17 – 1. mjesto: RK Dinamo (Zagreb), 2. mjesto: RK Prelog, 3. mjesto: RK Zagorica. Najbolji igrač: Leo Pavlović (RK Dinamo). Najbolji vratar: Patrik Stoić (RK Zagorica). Najbolji strijelac: Nino Gregurina (RK Prelog).
U-15 – 1. mjesto: RK Zaprešić, 2. mjesto: RK Čakovec, 3. mjesto: RK Kočevje (Slovenija). Najbolji igrač: Vanja Zver (RK Čakovec). Najbolji vratar: Nik Čapelj (Kočevje). Najbolji strijelac: Filip Leljak (RK Zaprešić) – 34 gola.
U-13 – 1. mjesto: RK Dinamo (Zagreb), 2. mjesto: RK Zagreb, 3. mjesto: RK Zaprešić. Najbolji igrač: Jura Troha (RK Dinamo). Najbolji vratar: Mihael Novak (RK Zaprešić). Najbolji strijelac: Bartol Stoilov (RK Zagreb) – 39 golova.
Zvučno pojačanje u Vukovini, Mraclin vraća svoje dijete kući?!
Još početkom prosinca krenule su objave o pojačanjima u našim niželigaškim klubovima, seriju je otvorilo društvo iz Vukovine, a nastavak se očekuje u danima pred nama, u prvom redu kroz vijesti iz Mraclina…
Prvi dio blagdana polako je ostao iza nas, i nogometa je manje, stvar će ovih dana spašavati Englezi i ostale najjače europske lige, koje nemaju vremena za pauze. Hrvatski klupski nogomet kratku pauzu si je dozvolio, prvoligaši će tako u akciju odmah nakon nove godine, nakon dva tjedna predaha, a niželigaši će odmarati i nešto duže. Kao što će nešto duže i trgovati, odnosno traži i pronalaziti pojačanja na drugim adresama…
Dok čekamo početak događanja u tom smislu u “ponosu grada”, poneko osvježenje koje bi kadru HNK Gorice sigurno dobro došlo, jednim okom gledamo i prema nižim razinama, gdje su zimi aktivnosti često manje, ali ovoga puta neki će morati krenuti u ozbiljne popune, čak i rekonstrukcije svlačionica. Prve objave pojavile su se već prije 20-ak dana, a bit će toga još i u tjednima koji slijede.
Za početak, u Vukovinu je stigao – Antonio Ćosić. Ime je to i prezime koje ima težinu u turopoljskom nogometnom svijetu, jer pamtimo Antonija iz mlađih dana u dresu Gorice, kad je puno obećavao, da bi kasnije svoj put gradio u Kurilovcu. I nije to bilo nimalo loše, dapače, ostao je Ćosić na Udarniku upamćen kao jedan od ključnih igrača tadašnje momčadi, kao autor nekoliko fenomenalnih golova…
Otišao je u ljeto 2024. u Rugvicu, prihvatio je poziv ambicioznog čelništva toga kluba i odradio prošle sezone 14 utakmica, uz tri postignuta gola. Od ovog ljeta više ga nema u kadru Rugvice, a nogometu se vraća u zeleno-bijeloj kombinaciji kluba iz Vukovine. Treneru Tomislavu Škrinjariću potrebna su prava pojačanja, a u Ćosiću bi to mogao i dobiti. Hoće li tako i biti, hoće li bombarder Ćos opet biti onaj stari, vidjet ćemo na proljeće.
Lijepo su dolazak zvučnog pojačanja upakirali u NK Jelačiću, Ćosić je predstavljen kao poklon Sv. Nikole, a tom analogijom očekivali smo da će u Mraclinu biti poklona ispod nogometnog bora. Nije tajna da u Mraclinu traže igrače za proširivanje kadra, ali i osnaživanje momčadi, o čemu su govorili i trener Saša Sabljak i ponajbolji igrač Jurica Brdek. I sportski direktor Mraclina Luka Cvetnića nema dvojbi da je potrebno čak i šest-sedam novih igrača, ali informacije s terena kažu da nije lako doći ni do jednog igrača u ovim zimskim mjesecima.
Koje su njihove želje i ciljeve teško je “probiti”, ali procurilo je u nogometnim krugovima da, između ostaloga, postoji ozbiljan interes za jednim ofenzivcem koji bi spadao pod mlađe igrače, a njegov eventualni dolazak u Mraclin zapravo bi bio – povratak u Mraclin. Riječ je o 17-godišnjem Nikoli Kosu, koji je ove jeseni zabio osam golova u dresu Gradića, u jednom rangu niže, ali mlađe kategorije prošao je u Mraclinu. Dečko je ujedno i prvak Hrvatske u šahu, čemu smo se divili još 2022. godine, a službena objava njegova dolaska navodno je pitanje trenutka…
U tišini rade i svi ostali, priča se da su mnogima zanimljivi neki igrači ove jeseni odličnog Poleta, redom su to interesi iz viših liga, a to za trenera Josipa Rožića može predstavljati veliku brigu, ali i razlog za ponos, jer očito u Buševcu svi zajedno rade jako dobar posao. Što će se od svega toga realizirati, doznat ćemo u tjednima pred nama.