U nedjelju, drugog cjelodnevnog dana memorijalnog turnira Zoran Vrhovac, u također odličnoj organizaciji Dinama Hidrela u Novom Čiču, ovaj put za limače, sudjelovalo je 16 momčadi: Vrbovec, Sesvetski Kraljevec 2, Dinamo Hidrel, NK Pešćenica, Dubrava Tim Kabel, Mladost Petrinja 1, Sutla Laduč, Mladost Obrezina, Hrvatski dragovoljac, Mladost Petrinja 2, Kurilovec, Lomnica, Sesvetski Kraljevec 1, Gospić, Turopoljac i Lukavec.

Nakon razigravanja u četiri skupine, koje je pratilo više stotina gledatelja, u četvrtfinalu postignuti su ovi rezultati:

Sesvetski Kraljevec (2) – Kurilovec 1-0
Dubrava Tim Kabel – Sesvetski Kraljevec (1) 2-0
Hrvatski dragovoljac – Vrbovec 1-2
Gospić – Mladost Petrinja 1-0

Polufinale
Sesvetski Kraljevec (2) – Dubrava 2-2 (2-0 iz 7 metara)
Vrbovec – Gospić 0-0 (4-3)

Za 3. mjesto 
Dubrava Tim Kabel – Gospić 0-0 (2-4)

Finale
Sesvetski Kraljevec – Vrbovec 2-1.

Kraljevec je igrao u sastavu: Džaja, Šekerija, Čolić, Ferenčak, Kovačević, Čubela, Petrušić, Radović, Štrkalj, Studenović. Trener: Darko Maris. Mora se naglasiti da je Kraljevec dan prije u konkurenciji prstića bio treći.

Najbolji igrač turnira je Jakov Ferenčak (Sesvetski Kraljevec), strijelac Nikola Domazet (Dubrava) a vratarka Marija Došen (Gospić) koja na turniru nije primila pogodak! U idealnoj momčadi još su Marko Kovačević, Ivan Čolić (oba Kraljevec), Leon Belin, Leo Kozuplik (oba Vrbovec), Silvester Palić (Dubrava) i Marko Vuković (Gospić). Dvodnevnim memorijalom odlično je ravnao Marijan Milanščak.

Dok je za mnoge klubove u HNL-u poraz od Hajduka “običan dan u uredu”, za nogometaše Gorice to je nešto novo, dosad nedoživljeno, neobično. I to je, zapravo, najveća pohvala igračima i stožeru nakon utakmice u kojoj je Gorica bila daleko od svog maksimuma, ta činjenica da je postalo neobično kad ovaj klub izgubi od nekog od “teškaša” u hrvatskom klupskom nogometu.  A ne bi trebalo biti, budući da je ipak riječ o protivniku koji jednog svog igrača – Miju Caktaša, recimo – na godinu plaća koliko u Gorici potroše na cijelu momčad, budući da je bilo i nekih odluka koje su možda mogle otići i na drugu stranu…

– Prvo moram duboko udahnuti, prije nego nešto kažem… – rekao je trener Sergej Jakirović nakon što je došao pred novinare nakon drugog poraza ove sezone.

– Čestitam Hajduku na pobjedu, dali su tri gola, bili su bolji od nas, ali za mene se prijelomni trenutak utakmice dogodio u 15. minuti, kad nije sviran čisti penal na Dvornekoviću. Barem je meni to tako izgledalo, vidjet ćemo što se reći analiza… – kazao je Jakir, koji je o suđenju razgovarao i s mladim Hajdukovim igračem Ivanom Dolčekom.

– Čestitao sam mu na pobjedi, to je sjajan mladi igrač, budućnost je pred njim. A on je meni rekao da je Hajduk slično suđenje kao mi ovdje imao u Koprivnici  – dodao je trener Gorice.

Nakon te su utakmice, nakon poraza od Slaven Belupa, iz splitskog tabora govorili kako je “puno toga bilo protiv njih”, pa je valjda, analogijom, ovoga puta puno toga bilo protiv Gorice. Sudačka odluka, dvije ili tri te razigran i opasan protivnik, u kombinaciji sa slabom partijom Gorice, doveli su do uvjerljivog poraza.

– Probali smo u drugom poluvremenu malo agresivnije izaći, malo čvršće, ali nakon drugoga gola, a pogotovo isključenja Cherifa, nismo se više mogli vratiti – analizirao je Jakirović.

Njegova Gorica danas više nije hit, ona je konstanta u HNL-u, i baš zato treba očekivati da će i mnogi drugi protiv nje nastupati jednako motivirano kao Hajduk ovoga puta. Nema lakih utakmica, nema lakih protivnika, iz tjedna u tjedan ćemo gledati nogometnu borbu za bodove, bez obzira tko bio na drugoj strani.

– Prvi cilj i dalje nam je što ranije osigurati ostanak u ligi. Dobro smo krenuli, uzeli smo sedam bodova, željeli smo nešto uzeti i na Poljudu, ali najvažnije je da svaki dan budemo sve bolji. Nadam se da će tako i biti. Konkurentni smo, možemo se sa svima nositi i idemo svojim putem – zaključio je Jakirović.

Na Istru će sljedećeg vikenda zbog kartona morati bez Cherifa i Lovrića, što će dodatno otežati posao u sudaru s bivšim trenerom Gorice Ivanom Prelecom i njegovom momčadi. Međutim, tek sad kreću utakmice u kojima će Gorica morati pokazati koliko je zaista dobra, one u kojima protivnici više nisu Dinamo, Rijeka, Osijek i Hajduk, nego Istra, Lokomotiva, Varaždin, Slaven Belupo, Inter… Prošle sezone tu je bilo puno više problema nego s “velikima”, a to bi valjalo promijeniti. Počevši od Puljana u nedjelju od 18 sati.

Dobro, svaki niz jednom valjda mora doživjeti svoj kraj, pa ne treba previše očajavati zbog činjenice što Gorica više nije neporažena u susretima s Hajdukom. Četiri puta igrali su prošle sezone, dvaput je završilo pobjedom Gorice, dvaput “iksom”, a sad je na red došla i pobjeda splitske momčadi… U utakmici koju ćemo pamtiti po svemu prije nego po nogometnoj ljepoti, u igri koji bismo najbolji mogli opisati terminom “nogometni rat”, Gorica nije izdržala. Potez odluke povukao je Brazilac Jairo u 30. minuti utakmice, nade u pozitivan ishod počele su kopniti nakon sat vremena igre, kad je sudac Vidulin pokazao crveni karton Cherifu Ndiayeu, a i definitivno su se ugasile kad je Jairo u 65. minuti zabio i drugi gol.

Nije Gorica bila dobra na Poljudu. Točnije, bila je loša. I to je ključna činjenica nakon ovih 90 poljudskih minuta. Nekonkretna, nedovoljno opasna prema naprijed, praktički bez iole ozbiljnog udarca u okvir Hajdukova gola, a nesigurna prema otraga. Uz poneku pogrešku, kao što je bio slučaj s nesporazumom Jovičića i Steenvoordena kod prvoga gola, pa očajna reakcija kod Juranovićeva slaloma za treći gol. I za definitivan potop… U svemu tome Gorica je ponudila puno nervoze, (pre)žustrih reakcija, u čemu su pomogli i protivnici, i neuvjerljivi sudac, koji se pošteno razmahao kartonima.

Od malo onoga što je Gorica napadački ponudila u ovom susretu valja izdvojiti situaciju kod 0-0, kad je pogriješio Hajdukov golman Marin Ljubić, prema praznom golu pojurio Matija Dvorneković, Ljubić ga je stigao, činilo se i srušio, ali sudac tu nije vidio razlog da se oglasi i pokaže na bijelu točku. Sve prije i nakon toga bilo je vrlo skromno, a nakon što je Hajduk poveo 3-0, bilo je važno samo dočekati kraj. I ne doživjeti potpuni slom, otići i neki poraz koji bi bio ružan, previše bolan… Moglo se lako dogoditi i to, jer Hajduk je nakon trećega gola nanizao nekoliko jako opasnih situacija.

Damir Burić uspio je ono što nisu ni Kopić, ni Vulić, ni Orešćanin, pobijediti Sergeja Jakirovića i Goricu… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL

Ali dobro, i ovako je ispalo dovoljno loše iz goričke perspektive. Nije, naravno, nikakva tragedija izgubiti na Poljudu, od Hajduka, koliko god su nas Jakirović i njegovi igrači naviknuli na suprotno, zato se za ovim bodovima ni neće previše žaliti. Iz četiri uzastopna ogled s najjačim momčadima u državi Gorica je izvukla šest bodova – sredila Rijeku i Osijek doma, a izgubila od Dinama i Hajduka u gostima – a to je na koncu jako dobar učinak. Unatoč lošem dojmu s Poljuda. Kudikamo veći problem su posljedice ovoga poraza, koje kažu da u sljedećem kolu protiv Istre 1961 neće igrati ni isključeni Ndiaye, ni Lovrić, koji je dobio treći žuti karton, a možda i još poneko…

Serija najtežih izazova je iza Gorice, no ono što slijedi nije ništa puno lakše. Nakon domaćega ogleda s Istrom slijedi gostovanje kod Varaždina, pa nam dolazi Lokomotiva, pa onda još i gostovanja kod Slaven Belupa i Intera… Sedam bodova je skupljeno u prvih pet kola, u sljedećih pet bit će ih posebno važno uzimati, jer to su sudarima s “pravim” konkurentima. A Poljud ćemo zaboraviti.