Obrazovanje

Klinci iz budućnosti: ‘Roboti iz Gradića bolji su od kineskih i japanskih’

Obitelj Dijanić iz Gradića izrađuje robote zbog kojih mladi Kinezi, Japanci, Singapurci i ostali liju suze… S puno manje sredstava, ali s puno više rada i talenta, brat i sestra Antonio i Dora, kao i najmlađi Ivan, izvode čuda! Rusi ih zovu sebi, Kanađani također…

Objavljeno

prije 6 godina

15. srpnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Japanci su došli kao pravi mali znanstvenici, njihova oprema cijela je oblijepljena sponzorskim natpisima. Kinezi također, pa onda i Singapurci, pa Iranci, kojima robote radi vojska… Tako je izgledala konkurencija na Svjetskom prvenstvu u robotici u Sydneyu. I onda dođe troje mladih Hrvata, brat i sestra Antonio i Dora Dijanić iz Gradića te njihov prijatelj Borut Patčev, i sve ih “razbucaju”. Osvojili su drugo mjesto pojedinačno i prvo u kategoriji Supertimova, čime su zaslužili, između ostaloga, i prijem kod velikogoričkoga gradonačelnika Dražena Barišića.

– Natjecanje je trajalo četiri dana. Prvi dan se natjecanje odvijalo na četiri staze, drugog dana na tri, a treći na dvije. Svaki dan su staze bile sve teže i teže, a želja za medaljom bila je sve veća i veća. Bilo je tu jako puno napora, suza, znoja… Na kraju smo uspjeli biti drugi, što je super. A tog zadnjeg dana, na Supertimovima, pokazali smo da smo mi jedan super tim – kazala je Dora, koja će od jeseni krenuti u srednju školu, pa dodala:

– Upoznali smo nove prijatelje, iz Irana, Italije, SAD-a… Svrha svega ovoga nije ni bilo samo osvojiti medalju, nego upravo to, upoznati nove prijatelje iz svih dijelova svijeta.

Njezin stariji brat Antonio, srednjoškolac, ukratko je objasnio što se točno događalo na natjecanju u Australiji.

– To je bila simulacija koja predstavlja čovjeku nepristupačan teren, koji robot mora proći i ući u određenu prostoriju. Pritom mora razlikovati žive i mrtve ‘žrtve’, prvo izvući žive, a nakon toga i mrtve… Nakon uspješno obavljenog zadatka, mora još i napustiti evakuacijsku zonu i vratiti se odakle je krenuo.

Bio je s njima kod gradonačelnika i najmlađi brat Ivan, 12-godišnjak koji je bio premlad za sudjelovanje.

– Volio bih iduće godine ići, ali granica je 14 godina, a ja ću imati 13 – svjestan je Ivan, koji se također zaljubio u robotiku, tata je i njega uspio zaraziti tom ljubavlju.

– Ove godine sam bio na natjecanju u Zagrebu, Sloveniji, Austriji… U Sloveniji sam bio drugi, u Zagrebu četvrti, a u Austriji peti od 60 ekipa – pohvalio se Ivan.

Čestitao im je gradonačelnik svima, pohvalio ih nekoliko puta, a na dar je dobio plišanoga klokana.

– Upriličili smo ovo primanje kako bismo vam iskazali priznanje i čast zbog svih uspjeha koje ste ostvarili na svjetskoj, globalnoj razini. Ovo je nacionalna čast, vi ste nacionalni ponos. Velika je stvar to što ste uspjeli, što ste na ovakav način prezentirali Hrvatsku tako daleko od doma. Često u Hrvatskoj kažemo da nemamo uvjete za nešto, ali i vi ste dokaz da imamo talent. U mnogo toga smo napravili svjetske rezultate, a da nismo imali uvjete, od sporta pa do znanosti. Očito ćemo svjetske rezultate raditi i ubuduće – rekao je Barišić i dodao:

– Mi kao grad smo jako ponosni, ali i svjesni da bi ono što smo dosad imali jednokratko trebalo postati strateški dugoročno. Želimo ovdje razvijati uvjete i okolnosti, razvijati kompetitivne uvjete za stvaranje ovakvih ljudi, a na taj način ćemo graditi i društvo. Važno nam je da Velika Gorica nije na karti svijeta samo kroz neki zabijeni koš ili gol, nego da je prisutna i u znanosti. Nedavno smo bili i u Rumunjskoj, gdje se predstavilo goričko Dječje gradsko vijeće, imamo puno djece i mladih na raznim stranama svijeta, ali imamo i ovakvu djecu, koja nastavljaju obiteljsku tradiciju.

Mama Slađana i tata Lovrek sjedili su odmah do svoje djece, sretni i ponosni.

– Tate, naravno, ne bi ni bilo da nema mame, a on je težio oduvijek ovakvim stvarima. U tako stimulativnom okruženju sve je lakše, tako da vam svima skupa čestitamo. Vi ćete sami razmišljati što i kako dalje, a mi ovoj i ovakvoj djeci moramo stvoriti uvjete da se dalje razvijaju ovdje, na području našega grada – rekao je gradonačelnik, da bi zatim otkrio potencijalno vrlo, vrlo zanimljivu informaciju:

– Nekidan sam razgovarao s Matom Rimcem, koji je jako zainteresiran nešto i ovdje napraviti, ima ideju, a bit će mu drago vidjeti da ovdje ima i ljude. Jer badava ideje i financijske mogućnosti ako nema pravih ljudi, koji će razmišljati, promišljati i stvarati.

A zatim je gradonačelnik, bivši novinar, opet to postao na nekoliko trenutaka.

– Što je sad sljedeće, koji su sljedeći izazovi? – pitao je Barišić djecu, a prva je odgovorila Dora:

– Napraviti još boljeg robota! Ići ćemo i na druga natjecanja, u Španjolsku, Rusiju, Francusku… Radimo dalje, nema stajanja.

I pritom Dora definitivno nije preuveličavala. Robotika je važan svjetski i gospodarski trend, ali i posao kojem se treba vrlo ozbiljno i temeljito posvetiti. Pogotovo ako želiš biti ovako uspješan kao obitelj Dijanić.

– Ovo se radi svaki vikend, cijelu subotu i cijelu nedjelju, a preko tjedna klinci rade sami. I tako to ide godinu dana. Trenutačno imaju pauzu, a to znači da čekamo da nam stignu novi dijelovi, bez kojih se ništa ne može ni raditi. U tih mjesec dana treba skupiti ‘tonu’ novca, jer svaki ovaj robot je iznimno skup – rekao je tata Lovrek pa svima u prostoriji gradske uprave otkrio kako na je stolu upravo izloženo oko 350.000 kuna?!

– Izrada ovog prvog robota slijeva stoji 100.000 kuna, ovaj do njega je 75.000, ovaj do njega isto oko 100.000, ovi ostali po 40.000 kuna… S ovim jeftinijim se kreće učiti, njih je jako teško ‘skuriti’, a ovaj koji je svjetski prvak… Evo, baš smo bili na HTV-u, Antonio ga je stavio na metalnu podlogu i ‘skurio’ mu se glavni kompjutor, što nam je isti čas minus od tri tisuće kuna. Jako, jako jednostavno je neke stvari ‘skuriti’, ali poanta je dati djetetu da se s tim, uvjetno rečeno, igraju. Ako ga ne zna sam sklopiti i spojiti, sve to nema smisla – govori glava obitelji Dijanić.

Raspričao se tata, želio cijeli doživljaj što vjernije prenijeti gradonačelniku i njegovim suradnicima, gotovo da ga je bilo teško zaustaviti kad je krenuo iznositi pomalo nevjerojatne podatke i usporedbe rođene u Australiji.

– Sve ostale momčadi, na svjetskoj razini, rade u suradnji s vojskom. Iranski robot, recimo, izgleda kao da doslovno može odmah u rat, to se vidi iz aviona. I zna se tko im to radi… Kinezi su nas pokušavali malo prevariti, namještali su robote, i tek na kraju drugog dana Antonio je skužio što rade, rekao sucima i oni su odmah s prvog mjesta skliznuli na peto. Robot mora imati između tri i četiri tisuće linija koda da bi sam ušao u zgradu, prošao cijeli prostor, zapamtio gdje je bio, pronašao žrtve, iznio ih i vratio se van. To je jako, jako puno funkcija… A oni nakon svakog koraka nešto stišću, prebacuju, nemaš pojma što rade! A oko njih tim od sedam, osam ljudi, sve prate – prepričavao je Lovrek Dijanić, pa dodao:

– Prvo moraš pobijediti sve ostale, da bi došao u šansu pokazati sve što možeš. I kad sve to napraviš, dođeš do kraja i izgubiš od Iranaca doslovno za jednu lopticu. Ali dobro, Iranac je sad Antoniju najbolji prijatelj, izgrlili su se i izljubili na rastanku…

Konačna nagrada za sav trud stigla je kroz zlatnu medalju među Supertimovima. Iako, dio svjetskih prvaka s tim baš i nema neke velike veze.

– Supertimovi su dokaz tko zna programirati. Namjerno dobrim klincima daju one koji su lošije, a mi smo dobili Šveđane. Njihov robot je bio takav da ništa nije radio, pa su stavili gore na njega patkicu koja se glasa i vozi. U roku pet sati su poslali Šveđane doma, uzeli njihovog robota, složili njihovog s ostatkom dijelova od našeg, jer on je trebao odraditi lakši dio, a naš puno kompleksniji i teži. A opet, bez njihovog nema pobjede… Tako da su složili njihovog, našeg, osvojili zlato, a Šveđani su se priključili na kraju i rekli: ‘Wow, pa mi smo svjetski prvaci!’ – sa smiješkom priča tata Dijanić.

Ponuda da odu u druge, bogatije sredine, ima koliko hoćeš.

– Izbornik Francuske, gdje je sljedeće godine svjetsko prvenstvo, prišao nam je i predložio da nešto zajedno radimo, da imamo miješanu ekipu. A onda se javio i Portugalac, jer kod njih je ono europsko prvenstvo, pa tražio da radimo s njima… A mi smo im samo rekli da ništa od toga, da ćemo im doći u Bordeaux i Porto i sve im uzeti! Iako, jako se teško boriti s njima, pogotovo što se tiče proračuna. Ove cifre koje sam maloprije iznio njima su za gablec. Jedan prosječan robot s kojim radi konkurencija stoji 15-ak tisuća eura, i onda to pomnožite sa pet… – uspoređuje Lovrek.

Stvar je prilično jasna, talentom i radom idu u borbu s novcem i tehnologijom.

– Mora se nekako kompenzirati taj nedostatak skupe opreme s programom. Naš robot, kažem, ima više od tri tisuće linija koda, programimo ne od 0 do 24, ali od 0 do 23, jer sat vremena i spavamo, dok njihovi roboti imaju motore. Izraelac i Kinez imaju robote kakvi se nalaze na svemirskoj postaji. Njihov motorić košta oko 800 eura, naš s e-Baya 500 kuna. I nama je super. Pa Koreanci, Japanci ili Singapurci, koji dođu cijeli oblijepljeni sponzorskim natpisima, ne smiju se vratiti doma bez rezultata. U Japanu su u svim novinama objavili da su ‘njihovi sjajni robotičari, u ubitačnoj konkurenciji, osvojili sjajno šesto mjesto’. Da smo se mi vratili kao šesti, kakva smo nacija, pitali bi nas zašto smo uopće išli na toliki put zbog takvog nečega – kazao je otac mladih robotičara, pa pozvao Grad da pomogne u svemu što rade.

– Ako grad ima mogućnosti, trebalo bi to poticati. Evo, Split ima Centar za izvrsnost, u kojem su Antonio i Dora, pa čak i Ivan, predavali stranim profesorima. Bila je puna dvorana, nakon čega su išli u još jednu učionicu, gdje su profesorima iz inozemstva objašnjavali kako oni to rade. A tajna je zapravo u posvećenosti. Evo, sad u Sydneyu natjecanja su trajala od 9 do 15 sati, ali moji klinci su imali svoj ritam. U 7:00 je doručak, u 8:00 su u dvorani, zaštitar već zna da mora otvoriti da pusti te lude Hrvate, da bi se dvorana oko 15 sati već ispraznila. A nas u osam navečer tjeraju iz dvorane!

Opširno tatino izdanje prekinuo je na trenutak gradonačelnik, koji se opet podsjetio kako je to biti novinar.

– Ima li u tome svemu ‘head huntera’? – upitao je.

– Uh, da ima li… Prošle godine smo za Antonija imali priliku. Točnije, to nije prilika za njega, nego za cijelu obitelj. Kad smo bili u Kanadi, govorili su nam da nam ni ne treba povratna karta, da ostanemo tamo. Kad smo bili u Italiji, jedan Rus nam je prišao, nismo ni znali da je tamo, ponudio stan u Moskvi, koliko god nas ima, stipendiju… Sve živo, sad odmah! Oni to vide – naglasio je Lovrek Dijanić.

Posebno ga muči to što se u svijetu puno više cijeni ono što se događa u njegovoj obitelji nego u hrvatskom sustavu.

– S ovim natjecanjima se, recimo, stječe pravo na upis na Cambridge i Oxford, a kod nas… Ne da se ne prepoznaje vrijednost ovoga, nego i puno gore od toga. Znate li koliko se od ovog natjecanja dobiva bodova za upis u srednju školu? Pogađate, nula! I zbog toga moja Dora nije upala u školu u koju želi ići, u MIOC, nego u onu u koju se uspjela upisati. Kad smo to pričali jednom Japancu, čovjek je bio u šoku, ništa mu nije bilo jasno. Mislio je da i mi dođemo doma i biramo u koju školu želimo ići. Kod njih takvoj djeci daju hrpu novca, alate i sve ostalo, da rade dalje i predaju drugoj djeci. Neke stvari se kod nas ne mogu ljudima objasniti… Nije to stvar novca, i bez nekih velikih sredstava možemo biti u svjetskom vrhu – zaključio je Lovrek Dijanić.

Obrazovanje

Studenti Veleučilišta najbolji na ERPsim radionici u modulu logistika

Kao voditelji virtualnih tvrtki, studenti su mogli postaviti strategiju poslovanja, upoznati logističke procese, surađivati sa svojim kolegama i rješavati realne poslovne probleme

Objavljeno

prije 10 sati

11. prosinca 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Studenti Veleučilišta Velika Gorica sudjelovali su na ERPsim radionici u modulu Logistika u organizaciji KING ICT-a, koja je održana online 6. prosinca, a sudjelovalo je 7 studenata prve godine diplomskog studija Logistički menadžment u organizaciji njihovih mentorica profesorica Mirele Karabatić i Danijele Kažović.

Edukaciju su vodili instruktori KING ICT-a Marko Nenadović i Mihael Žagar, a uz Veleučilište Velika Gorica sudjelovali su i RIT Croatia, Ekonomski fakultet Zagreb, Prirodoslovno-matematički fakultet i Fakultet organizacije i informatike.

Naši studenti su ostvarili najbolje rezultate na radionici kao tim EE!

Inače, ERPsim je edukativna platforma koja omogućuje studentima i predavačima da upravljaju virtualnim poduzećem te kroz stvarne scenarije nauče kako funkcionira SAP ERP sustav. Timovi sudionika donose poslovne odluke o logistici, prodaji i distribuciji, a cilj je ostvariti što bolji rezultat.

Kroz ERP simulaciju studenti su imali priliku steći uvid u poslovanje tvrtke te funkcioniranje i povezanost poslovnih procesa, čime se potiče na poslovno promišljanje, nudeći im iskustvo razumijevanja uloga unutar tvrtke i utjecaja određenih odluka na poslovno okruženje iz prve ruke, kao i doživljaj snage i vrijednosti sustava.

Kao voditelji virtualnih tvrtki, studenti su mogli postaviti strategiju poslovanja, upoznati logističke procese, surađivati sa svojim kolegama i rješavati realne poslovne probleme, a sve uz pomoć aktivnog SAP ERP sustava. Do izražaja su došle njihove komunikacijske vještine i snalaženje pri savladavanju poslovnih izazova, kao i spremnost na donošenje odluka koje imaju direktan utjecaj na poslovanje i poslovno okruženje.

Kako bi iskustvo učenja bilo potpuno, svi su studenti za sudjelovanje nagrađeni King ICT ERPsim certifikatima.

-Dojmovi studenata mogu se opisati kroz četiri riječi: Fantastično. Dinamično. Poučno. Zabavno. Zahvaljujemo kolegama iz KING ICT-a što su omogućili održavanje iskustvenog i zabavnog oblika učenja poslovnih procesa za studente Veleučilišta Velika Gorica. Sve pohvale studentima na aktivnom sudjelovanju i ostvarenom najboljem rezultatu – poručuju iz Veleučilišta Velika Gorica.

Nastavite čitati

Moja županija

Školski medni dan – imunitet iz staklenke za prvašiće

Zagrebačka županija osigurala je med za 1.568 učenika iz 31 škole.

Objavljeno

prije 3 dana

8. prosinca 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Podjelom staklenki meda učenicima prvog razreda osnovnih škola, Ministarstvo poljoprivrede, Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, u suradnji s lokalnim proizvođačima meda, provode projekt Školski medni dan.

Danas je blagdan sv. Ambrozija, zaštitnika pčela i pčelara, a u ime Zagrebačke županije podjeli meda prvašićima u Osnovnoj školi Bedenica sudjelovao je zamjenik župana Damir Tomljenović.

-Ovim projektom želimo educirati djecu o važnosti konzumiranja meda i njegovog uključivanja u prehranu, uz istovremenu promociju meda proizvedenoga na hrvatskim pčelinjacima što će pridonijeti boljem tržišnom pozicioniranju hrvatskih pčelara. Zagrebačka županija kontinuirano pomaže pčelare kojih ima 610 registriranih s oko 30 tisuća košnica. Kupnjom lokalno uzgojenog meda podupremo domaće pčelare – podsjetio je Tomljenović.

-Iako je Bedenica jedna od najmanjih općina u Zagrebačkoj županiji, ima što za pokazati, a to su, među ostalim, poljoprivrednici i registrirani pčelari koji marljivo rade i doprinose promicanju imena i ugleda općine. Pčele su neophodne za bioraznolikost i opstojnost našeg svijeta. Zahvaljujem županijskom Upravnom odjelu za poljoprivredu za pomoć i ulaganje u naše poljoprivrednike, jer bez zdrave poljoprivrede i uspješnih poljoprivrednika nema ni uspjeha države – rekao je načelnik Općine Bedenica Slavko Cvrlja.

Na području općine Bedenica je i puno pčelara koji se bave i proizvodnjom medenjaka – istaknuo je ravnatelj škole Krunoslav Ujlaki.

-Svoje tržište, osim na kućnom pragu, proizvođači nalaze i u svetištu u Mariji Bistrici, a obzirom da se med dijeli u prvom razredu, djeca o njemu uče i vjerujem da će ovo pozitivno utjecati na njihove prehrambene navike – dodao je ravnatelj.

Kratko predavanje prvašićima održao je lokalni pčelar Branko Mahnet koji je u ovaj projekt uključen od 2018. godine.

-Tržište je prepuno svakakvih proizvoda koji se ne bi smjeli zvati medom i jako je važno da djeca znaju prepoznati kvalitetan med i da ih to prati kroz cijeli život. Najpouzdanija metoda prepoznavanja “pravog meda” je okus. Kada ga stavite u usta on mora imati okus voska, peludi i košnice dok ostali koji imaju okus po nekakvom sirupu – nisu prirodni proizvodi. Najbolje je zapravo imati svog pčelara, jer nijedan mali pčelar neće se baviti s umjetnim sladilima i aromama – objasnio je Mahnet.

Podjelom staklenki meda učenicima prvog razreda osnovnih škola, ovim se projektom želi promovirati med iz hrvatskih pčelinjaka i podignuti svijest najmlađih o potrebi konzumacije zdravih i domaćih proizvoda.

U projekt je uključena i Zagrebačka županija pa će tako 1.568 učenika iz 31 škole kojima je Županija osnivač, dobiti prigodne pakete sa slikovnicom i unificiranom staklenkom meda.

Med će u osnovne škole dostaviti 15 pčelara s područja Zagrebačke županije.

( Foto: Radio Zelina )

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Obrazovanje

Država želi više diploma! Jesu li roditelji ključna kočnica obrazovnim reformama?

Novi projekt Ministarstva treba smanjiti odustajanje od studija i ojačati karijerno usmjeravanje, no ključnu ulogu u izboru škole i dalje imaju roditelji…

Objavljeno

prije 5 dana

6. prosinca 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Andy Barbour/pexels.com

U Zagrebu je predstavljen projekt GOAL, koji Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih provodi s OECD-om i uz podršku Europske komisije, kako bi se do 2027. povećao udio mladih s diplomom s 38 na 45 %. Hrvatska, poručuju stručnjaci, ima prenisku završnost studija i visoku stopu odustajanja, a promjene moraju početi već u osnovnoj i srednjoj školi.

Kako prenosi Srednja.hr, Ministarstvo ističe da Hrvatskoj treba sustavno karijerno savjetovanje u školama te bolja analiza podataka o uspješnosti studiranja. Agencija za odgoj i obrazovanje naglašava da se profesionalni interesi oblikuju već u osnovnoj školi, zbog čega svi učenici trebaju jednaku dostupnost informacija i podrške.

Na konferenciji je više puta istaknuto da roditelji snažno usmjeravaju djecu pri odabiru škole, često u smjeru koji ne odgovara njihovim interesima i sposobnostima. Ravnatelji upozoravaju da mnogi učenici biraju školu po želji roditelja ili prijatelja, što kasnije dovodi do promjene smjera ili nezadovoljstva.

Prema nalazima Instituta za društvena istraživanja, studij najviše napuštaju studenti iz strukovnih škola, oni bez financijske podrške ili slabije pripremljeni za akademske zahtjeve. Razlozi uključuju financijske poteškoće, slabu integraciju i probleme mentalnog zdravlja. Rješenja se vide u jačanju studentske podrške i boljem informiranju maturanata.

OECD navodi da Hrvatska još uvijek kaska za EU prosjekom visokoobrazovanih, a broj studenata u STEM području premalen je za potrebe tržišta rada. Procjenjuje se da stopa odustajanja doseže oko 30 %, dvostruko više od europskog prosjeka.

GOAL bi školama i fakultetima trebao donijeti jasnije smjernice za karijerno usmjeravanje i smanjenje odustajanja od studija. No uspjeh će, uz institucije, u velikoj mjeri ovisiti i o tome hoće li roditelji prihvatiti da odluke o obrazovanju trebaju pratiti stvarne interese i sposobnosti njihove djece.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik u okviru manifestacije Dan zastave

Objavljeno

prije 7 dana

5. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Vijeće albanske nacionalne manjine Zagrebačke županije, Zajednica Albanaca Zagrebačke županije i Memetali Zenuni, predstavnik Albanske nacionalne manjine Grada Velike Gorice, svečano su obilježili Dan zastave – Dan neovisnosti Republike Albanije u Dvorani Gorica Pučkog otvorenog učilišta (POU), jučer, četvrtak, 04. prosinca 2025. godine. To je podsjećanje na dan 1912. godine kada je proglašena neovisnost Republike Albanije te je ovo bila 113. obljetnica samostalne albanske države.