Sport

Kišni poraz u Maksimiru: Gorica bez bodova u gostima kod prvaka

Nogometaši Gorice izgubili su 3-1 od Dinama u Maksimiru, doživjeli i četvrti poraz od prvaka ove sezone, i time si dodatno otežali borbu za mjesto u europskim natjecanjima. Sljedeći na redu je Osijek (nedjelja, 19 sati), pa u zadnjem kolu gostovanje kod “lokosa”

Objavljeno

prije 7 godina

15. svibnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ambicije su bile velike, hrabrost i želja također, ali realnost je na kraju odnijela pobjedu. Točnije, Dinamo je odnio pobjedu, puno kvalitetnija momčad od Gorice, koja je upregla sve svoje najjače snage. Gorica je odigrala još jednu dobru utakmicu protiv Dinama, imala svoje šanse, prezentirala se u lijepom svjetlu, ali i četvrti put je Jakirović morao stisnuti ruku i čestitati kolegi Bjelici…

Već je i prvi, letimičan pogled na sastave za utakmicu, objavljene sat vremena prije nego što je lopta krenula s centra, odavao je koliko je ozbiljno Nenad Bjelica shvatio Goricu. Bio je to doista europski Dinamo, odreda oni igrači koje je trener “modrih” birao za najveće izazove, za najteže protivnike. Livaković, Dilaver i Theophile, Šunjić, Olmo, Oršić, Petković… I Beli. Bivši igrač Gorice, od zime u plavom dresu s brojem 20, u svom je prvom sudaru s bivšim suigračima loše prošao, dobro je dobio po nogama od Muse, a ovaj put vratio je barem dio dugova.

Igrala se 17. minuti kad je primio loptu na desnoj strani goričkog šesnaesterca, “zaljuljao” Matiju Špičića, koji je na lijevom boku zaigrao umjesto kartoniranog Čabraje, poslao nisku loptu u sredinu, gdje je samo nogu morao postaviti Nikola Moro. Došao je taj vodeći gol kao posljedica ozbiljnog pritiska, kojeg je Dinamo nametnuo u tom uvodnom dijelu, a na taj gol nadovezao se još jedan… Već četiri minute poslije Mislav Oršić je sjajno primio jednu dugu loptu na desnoj strani, produžio za Marina Leovca, a on je vratio na vrhu šesnaesterca, za Danija Olma. Španjolac je naciljao, opalio, lopta je putem naišla na Špičića, pa završila u mreži. Nakon 21 minute na semaforu je stajalo: Dinamo – Gorica 2-0…

Srećom, kratko je Dinamova prednost izgledala daleko i nedostižno. Već u 25. minuti konačno je do šanse došla Gorica, i to nakon situacije koja je razljutila domaćeg trenera Bjelicu. Zwolinski je startao na Šunjića, dojam je da je prvo igrao loptom pa zatim nagazio protivničkog igrača, ali važno je da je splitski sudac Gabrilo pustio akciju. Lopta je otišla do Lovrića, on je u sredini pronašao Cherifa Ndiayea i Senegalac je vratio nadu, učinio utakmicu bitno neizvjesnijom.

Imala je Gorica još jednu priliku, pucao je Miya, a Livaković obranio, no svoje šanse imao je i Dinamo do kraja poluvremena, uključujući i stativu Petkovića. Na poluvremenu se trener Gorice Sergej Jakirović odlučio na neobičan potez, umjesto lijevog beka Špičića uveo je veznjaka Marija Marinu, a na lijevi bok stao je Martin Maloča, inače klasični zadnji vezni, k tome i dešnjak… Takva Gorica, i dalje s dvojicom napadača, zatim i s Matijom Dvornekovićem, dobro se nosila s Dinamom, imala je i dvije dobre situacije, dva lijepa slobodnjaka za Lovrića, no do gola se nije moglo.

Uspostavio je Dinamo opet kontrolu sredinom nastavka, a iz toga se izrodio jedan slučajan penal. Igrala se 65. minuta, Dinamo je imao korner, a ta je lopta nekako nespretno pogodila Joeyja Suka u ruku. Loptu je na “kreč” stavio Bruno Petković, no s druge je strane bio – Kristijan Kahlina! Golman Gorice je u svom 99. nastupu u prvenstvu zaredom prvo je skinuo penal Petković, a samo koji trenutak kasnije, u novoj akciji, istom igraču obranio je i čistu “jedan na jedan” situaciju. Bravo, Kale, još jedna izvrsna partija…

Primio je, doduše, i treći gol, ali u toj 72. minuti nije mogao ništa. Dinamo je izveo uigrani korner, jednako kao u prvom dijelu, lopta je doletjela na volej lijevom beku Marinu Leovcu, najbolje pojedincu ove utakmice, koji ju je iz prve zahvatio i poslao iza leđa Kristijana Kahline. Nakon toga je postalo jasno da će Gorica teško izvući išta više od časnog poraza ovog kišnog poslijepodneva u Maksimiru. Čekao se kraj u toj završnici utakmice, bez posebne ambicije s bilo koje strane, a misli su se već počele okretati sljedećim izazovima.

Odmah nakon ove utakmice na rasporedu je bila i ona između Osijeka i Rijeke, u kojoj će Goričani navijati za Riječane. Sve osim pobjede Rijeke, naime, ne bi bilo dobro po goričku borbu za Europu…

DINAMO – GORICA 3-1

Strijelci: 1-0 Moro (17), 2-0 Olmo (21), 2-1 Ndiaye (25), 3-1 Leovac (72)

DINAMO: Livaković – Stojanović, Theophile, Dilaver, Leovac – Šunjić, Moro – Atiemwen (od 64. Hajrović), Petković (od 77. Andrić), Oršić (od 74. Šitum)

GORICA: Kahlina – Mchedlishvili, Čagalj, Jovičić, Špičić (od 46. Marina) – Maloča, Suk – Miya (od 57. Dvorenković), Ndiaye, Lovrić – Zwolinski (od 74. Mathieu)

TABLICA

Dinamo 86
Rijeka (-1) 63
Hajduk 59
Osijek (-1) 56
GORICA 53
Lokomotiva 49
Slaven B. 33
Inter 31
Istra 1961 22
Rudeš 14

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 7 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 47 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.