Poveži se s nama

Kultura

Kirgistan, Ronaldo, propast, uspon i humanost u knjigama koje su – žive!

Živa knižnica ponudila je Goričanima priče o životu nogometaša, o tome kako se postane beskućnik, kako iz Kirgistana završiš u Gorici, kako izgleda život humanitarke…

Objavljeno

Na prvu je zvučalo neobično, nepoznato, nije bilo baš potpuno jasno što je to pripremio Gorički klub mladih, ali nakon prve večeri Žive knjižnice sve je jasno. Ta priča je – ludilo! Riječ je o projektu GKM-a koji je oduševio sve one koji su prepoznali o čemu se tu radi i došli u prostorije Turističke zajednice.

– Ideja se rodila nakon što smo na internetu vidjeli da to u svijetu jako dobro prolazi. Izvorni naziv je ‘Human library’, a ideja je da okupimo ‘knjige’ u živom obliku, ljude sa zanimljivim životnim pričama, koje sudionici eventa ‘posude’. Točnije, sjednu s njima za stol i razgovaraju. Organizirali smo ovo povodom Međunarodnog dana tolerancije, a ja se nadam da će postati i tradicija – objasnila nam je Lucija Lamešić iz Goričkog kluba mladih.

Konkretno, koncept je izgledao ovako… Postavljena su četiri stola, za jednim su sjedila tri nogometaša HNK Gorice – Goričanin Matija Dvorneković, Poljak Lukasz Zwolinski i Gruzijac Gigi Mchedlishvili – za drugim Mile Mrvalj, čovjek s višegodišnjim iskustvom života u beskućništvu, za trećim Zamira Djumashalieva, Kirgistanka s goričkom adresom, a za četvrtim naša poznata humanitarka Dalija Zubek. Posjetitelji sjednu za stol koji odaberu i imaju 15 minuta za razgovor sa sugovornicima. Odnosno, za živim knjigama. Kad 15 minuta prođe, prelazi se na sljedeći stol, a žive knjige ispočetka pričaju svoju životnu priču. I tako četiri puta, što je hodajućim knjigama možda bilo malo naporno, ali posjetiteljima je bilo, spomenuli smo već, ludilo.

– Ja sam iz poljskoga grada Sczeczina i Gorica je prvi inozemni klub i grad u mojoj karijeri… Mislim, ne u karijeri, jer karijere imaju Ronaldo i Messi, ovo moje je, rekao bih, nogometna avantura – govorio je skromni Zwolinski sa smiješkom, da bi nakon njega suigrač Mchedlishvili ispričao o životu u gruzijskoj metropoli Tbilisiju, a Dvorenković o svojim iskustvima iz Albanije, Rusije, s Islanda

Nakon 15 minuta nogometa, prebaciš se s nogometa na život jedne Kirgistanke u našem gradu, doznaš kako je naučila hrvatski, kako je promijenila vjeru, pa nakon još četvrt sata doznaš kako je to posvetiti život humanitarnom radu, pa onda za kraj čuješ iz prve ruke i kakav je osjećaj ostati bez doma.

– Najgore što se dogodi svakom čovjeku koji propadne je to što te svi ostave, odreknu te se, zaborave… Iskreno, ne znam nijednog beskućnika kojeg žena nije ostavila nakon što je propao – kazao je Mile Mrvalj iz udruge Fajter, koja se bavi pomaganjem beskućnicima.

– Nitko ne propadne preko noći, uvijek to ide postepeno, a kad shvatiš da si došao do ruba, osjećaš samo prazninu. I ništa više. Mučan je to život, spavaš uvijek s jednim okom otvorenim, u tom svijetu bude i tučnjava, i ubojstava, a posebna priča je život u kontejnerima. Skupljaš boce da bi preživio, ali često tu naletiš na sve drugo osim boca. Otvoriš vreću smeća pa ispadnu crkotine životinja, ljudski izmet, ostataci inzulina… A da ne pričam o štakorima, o nedostatku osobne higijene…. A opet, najvažnije u tome svemu je da, kad upadneš u živo blato, napraviš sve da se iz njega izbaviš. I da se ne prepuštaš, ne odustaješ od života – pričao je svoju potresnu priču Mrvalj.

I na kraju, kad sve završi, nakon nešto više od sat vremena, dođe ti žao što je gotovo. I jedva čekaš neku novu priliku da pročitaš žive knjige i doznaš njihove priče.

– Kažem, nadam se da ćemo nastaviti s ovim, sve dok nam ne ponestane životnih priča – kaže Lucija Lamešić, pa se već sljedeće sekunde složi da toga nikad ne može faliti.

Svaki čovjek nosi neku svoju priču, potencijalno vrlo zanimljivu i vrijednu pažnje, iz koje se može i štošta naučiti. Sve u svemu, ako nismo već spomenuli, ludilo od projekta… Čekamo novu rundu.

HOTNEWS

Uspjesi Kumičića u mjesecu hrvatskog jezika

Iz Kumičića pristižu odlične vijesti – novinarski rad osmašice na LiDraNu predložen je na državnu razinu, a sedmaši i osmaši plasirali su se na županijsku razinu natjecanja iz hrvatskog jezika

Objavljeno

on

Mjesec hrvatskoj jezika nije mogao bolje početi. Učenici OŠ Eugena Kumičića postigli su odlične rezultate, te nastavljaju svoja natjecanja na državnoj smotri LiDraNa i županijskom natjecanju iz hrvatskog jezika!

Na županijskoj smotri LiDraNo 2019., održanoj u Dugom Selu 21. veljače, goričku osnovnu školu predstavljali su hrabri mali prvašići Iva Gašparić i Fran Todorić, pod mentorstvom učiteljice Ljubice Skelin, izvevši tako dramsko-scensku točku pod nazivom “Na kuhači Greta”. Ujedno, hrabri dvojac bio je i najmlađi na smotri. U sve to uklopila se i Ida Nuković, učenica osmog razreda, čiji je novinarski rad pod nazivom ”Znala sam samo da volim nogomet”, mentorirala učiteljica Antonina Briševac. Intervju osmašice predložen je za državnu smotru.

Prof. Željka Blažetić, prof. Goranka Dimoski i prof. Damir Matošević zasigurno su ponosni na uspjehe svojih učenika – Kumičić je briljirao i na natjecanju iz hrvatskog jezika! Učenice sedmog razreda Anja Makek, Marija Šporčić i Tonka Leš,  te osmaši Krešimir Školneković, Ivana Perica, Iva Rukavina Kremer, Leticija Maričić,  i Elena Kovačević uspješno su se plasirali na županijsku razinu!

 

Nastavi čitati

Kultura

Spektakl u Kravarskom: ‘Svirali smo i u porušenoj crkvi, a evo nas već 28. put!’

Tamburaški orkestar HRT-a, pod ravnanjem maestra Siniše Leopolda, nastupit će 1. ožujka u crkvi u Kravarskom na koncertu posvećenom hrvatskim braniteljima, što je nastavak tradicije koja traje još od ratne 1991. godine…

Objavljeno

on

Kad smo održali prvi koncert za branitelje? Uh, to je istovremeno i teško i lako pitanje. Sjećam se da je još rat bjesnio, Kravarsko jej bilo jako blizu prve linije fronte… Znam samo da smo davno počeli, kaže nam maestro Siniša Leopold, koji će dirigirati Tamburaškim sastavom HRT-a 1. ožujka u Kravarskom.

Maestro Leopold na prvu se neće sjetiti godine, ali službeni podaci kažu da je ovo 28. izdanje koncerta u čast hrvatskim braniteljima u Crkvi Uzvišenja Svetoga Križa. No detalji zato nepogrešivo ostaju u sjećanju, iako je riječ o 1991. godini…

– Pamtim da je dio krova crkve bio srušen, bilo je jako hladno, budući da su koncert uvijek krajem veljače ili početkom ožujka. Ali također pamtim i da je, koliko god je vani bilo hladno, atmosfera u crkvi bila vrela, emotivna, jer publika je bila razgaljena našim izvedbama – prisjeća se Leopold.

U sličnom se stilu nastavilo i dalje, kroz sve ove godine, pa će tako i ovoga puta cilj maestra Leopolda i njegova orkestra biti oboriti publiku s nogu. Za to će biti zaduženi domaći, lokalni glazbenici, ali i neka velika glazbena imena.

– I ove godine će domaći resursi biti u prvom planu. Od mladih i talentiranih pjevača, vokalnih solista iz pokupskoga kraja, pa do vokalnog ansambla Jana, a obično nam se pridruže i Stanko Šarić te Boris Ćiro Gašparac – rekao je Leopold i dodao:

– Spremamo i još jedno iznenađenje. Uvijek nam dođe neko veliko, zvjezdano ime s hrvatske glazbene scene, a nadam se da će se i ove godine ostvariti takvo nešto. U Kravarskom su dosad pjevale i sestre Husar, i kazališna prvakinja Danijela Pintarić, pa Renata Sabljak, Đani Stipaničev… Vjerujem da će nam se opet pridružiti neko takvo ime – kaže Leopold.

Iako, i sam je veliko ime u glazbenim krugovima. Ovaj skladatelj, glazbeni pedagog, dirigent i publicist, rođen prije 61 godinu u Grubišnom Polju, već je više od 30 godina šef-dirigent Tamburaškog sastava HRT-a.

– Voditi jedan profesionalni ansambl čak 34 godine predstavlja veliki uspjeh, moj najveći profesionalni uspjeh, ali i neopisivo zadovoljstvo. Naša gotovo tri i pol desetljeća sjedinje svakodnevni zajednički rad, druženja, na tisuće proba, nastupa diljem Hrvatske i svijeta, nekoliko tisuća snimki u arhivama HRT-a, doživljaje koji se pamte cijeli život i puno toga što je teško staviti na papir – kaže Siniša Leopold.

Nastavi čitati

HOTNEWS

Danas je Dan materinjeg jezika – Turopoljci, pospominjajte se po domaći!

Hrvatski jezik bogat je što zbog riječnika, to zbog dijalekata kojima se diljem Hrvatske priča – dio je to tradicije. Sigurni smo da naši Turopoljci i dan danas njeguju svoje lijepo ‘kaj’

Objavljeno

on

Deklice i dečeci dragog nam turopoljskog kraja, denes se slobodno prešećite po tratuvaru i rečite kteru lepu turopoljsku reč susedima, a snehe dok fanjke doma kuvaju, vredno ručak spravljaju, u to ime slobodno spiju jednu kupicu, popevaju si turopoljsku kiticu i potancaju! Mam bu Vam dan lepši!

Mlađe generacije, čitajući ovaj uvod, zasigurno ne razumiju značenje netom pročitanih riječi. Goričkim ulicama i okolnim naseljima sve rjeđe odzvanja turopoljski naglasak. Zašto je bitno očuvati ovaj dio turopoljske baštine,  svjesni su iz Ogranka Matice Hrvatske – Velika Gorica, stoga se neumorno trude u misiji očuvanja istog, organizirajući ‘Turopolske večeri’ na kojima se govori isključivo turopoljskim dijalektom, kako isto ne bi palo u zaborav.

Međunarodni dan materinjeg jezika obilježava se svake godine od 21. veljače 2000. godine s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinjeg jezika te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti. UNESCO kao organizacija Ujedinjenih naroda za promicanje suradnje među narodima na područjima obrazovanja, znanosti i kulture odredila je upravo današnji datum kao dan za obilježavanje. Istog datuma započinje i Mjesec hrvatskog jezika, koji svake godine obilježava Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, te završava 17. ožujka, kad je bila objavljena “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika”, davne 1967. godine. Dani hrvatskoga jezika slave se od 1991. godine. Slobodno se razvija, njime se slobodno piše i govori, a od 1. srpnja 2012. postao je i službeni jezik Europske unije.

Jezik je oličenje pismenosti, kulture i identiteta, a dijalekt je nešto što naš jezik čini bogatijim. U vlastitom domu Turopoljci se s obitelji vole ‘pospominjati’ na svom dijalektu. Naš priznati pjesnik i nekadašnji predsjednik Matice Hrvatske, Dragutin Domjanić u svojoj poznatoj pjesmi ‘Kaj’ istaknuo je:

”Poznati su puti,
Tu vsegde je čuti,
Ljubljenu domaću mi reč!”

I zato… Turopolci, ponosno se pospominjajte kak su negdar naši stari pripovedali, najte na to zabiti jer nema nikaj lepše od našega domaćega kaj!

Nastavi čitati

Reporter 378 - 20.12.2018.

Facebook

Izdvojeno