Sport

Kiki, majstore!!! Čudesni Lovrić s tri laka komada sredio Varaždin

Nogometaši Gorice pobijedili su Varaždin 3-1 na gostovanju na kojem je stvar u svoje ruke uzeo Kristijan Lovrić. Zabio je sva tri gola Varaždincima, pogodio i prečku, pa zaradio pljesak i domaćih navijača kad je izlazio s terena… Sjajna partija cijele Gorice!

Objavljeno

prije 7 godina

1. rujna 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je u 76. minuti, nakon duela s crnogorskom stoperčinom u redovima Varaždina Vladanom Adžićem, Kristijan Lovrić legao na travu i primio se za nogu, značilo je to da se jednom nogometnom showu bliži kraj… Minutu, dvije potom četvrti sudac je podigao semafor s njegovim brojem 44, Lovrić je laganom šetnjom krenuo prema klupi, a 50-ak goričkih navijača na tribinama stadiona u Varaždinu bili su u deliriju.

– Kristijan Lovrić! Kristijan Lovrić! – orilo se s gostujućeg dijela tribina, a zapljeskati su morali čak i domaći navijači.

I zapljeskali su, kulturan je to narod, kraj lud za nogometom, a takvi navijači prepoznaju majstore. Ovog poslijepodne u Varaždinu majstor se zvao Kristijan Lovrić, a ono što je odigrao u tih 77 minuta zaslužuje samo jednu riječ opisa – spektakularno! Nepravedno je možda prema ostalima takvo nešto reći, ali ovo je bilo vrlo blizu onome za što se u nogometnom žargonu “čovjek ih je sam dobio”. Tri gola, ne znaš koji spektakularniji, pa još i prečka, pa još tri ili četiri opasna pokušaja… Lovrić je ovog poslijepodneva, najjednostavnije rečeno, bio briljantan.

Gorica je, naravno, dobila utakmicu, jer drukčije s ovakvim Lovrićem i nije moglo završiti. Počevši od 20. minute, kad je Lovrić predstavio prvi artikl iz svoje tvornice nogometnih čarolija. Slobodan udarac dosuđen je na nekih 25 metara, prilično daleko od gola, ali bilo je jasno da će ovo biti opasno čim je čovjek s brojem 44 namjestio loptu. Golman Nevistić je zauzeo svoj kut, ali upravo tu je gađao Lovrić. Lopta je pala na četiri metra ispred gola, Nevistić se ispružio, ali odbila se i preskočila ga, liznuvši pritom stativu. Tek toliko da bi dojam bio ljepši… Desetak lopti ostalo mu je na prečki ili stativi prošle sezone, ali ovog poslijepodneva stative su, eto, bile tu da surađuju.

Pala je Gorica nakon vodstva, povukla se pod pritiskom Varaždina, i sve je nekako u tim trenucima mirisalo na izjednačenje. Koje se i dogodilo. Igrala se 36. minuta kad je Nikola Tkalčić probio desni bok, poslao oštru loptu u sredinu, koju je Kahlina uspio samo malo dotaknuti i spustiti je na nogu Leona Benka. Iskusni 36-godišnji napadač postavio je ljevicu i poslao loptu u mrežu za 1-1. Opasno je Benko pucao i nekoliko minuta prije toga iz daljine, ali najbolja propuštena prilika do kraja poluvremena pripala je Gorici. Opet je prošao Lovrić po lijevog strani, tražio Cherifa na vrhu peterca, a na odbijenu loptu naletio je Joey Suk. Na pet, šest metara, pred praznim golom, Suk je potegnuo i pogodio – prečku!

Nešto dručkija, već na prvu odlučnija Gorica istrčala je u nastavku utakmice, nakon predaha, a na novu majstoriju igrača utakmice čekalo se deset minuta. Sve je djelovalo kao nogometni deja vu, jer to je potez koji je polako već postao “trademark” ovog 22-godišnjaka iz Ogulina… Primanje lopte na lijevom rubu šesnaesterca, drinling prema unutra, šut desnom u suprotne rašlje i – gol! Toliko već puta viđenom, srećom viđeno i ovoga puta, u 56. minuti utakmice, za povratak Gorice u vodstvo.

Opet je Varaždin krenuo tražiti svoju šansu, pokušao doći do novog izjednačenja, ali prijetila je i Gorica. Preko, pogađate, Kristijana Lovrića. Ovoga puta slobodan udarac bio je malo izvan šesnaesteca, sasvim uz gol-aut liniju, ali nije se prevario onaj tko je u tom trenutku poviknuo:

– Ma on će to pucati!

I stvarno je pucao, i to odlično, a lopta je završila na prečki! Drugoj goričkoj u ovoj utakmici… U nastavku akcije, već koju sekundu kasnije, Maslowski je napravio dar-mar, doveo loptu do Hamada, no ovoga puta Iračanin je ponovio Suka. I promašio nemoguće! Već tad je utakmica mogla biti riješena, tamo negdje oko 65. minute, ali bila je to samo odgoda. Pet minuta poslije duga lopta išla je na beka Tkalčića, loše ju je primio, a iza leđa je vrebao nezaustavljivi Lovrić. Uzeo mu je loptu, sjurio se prema golu, izašao sam na golmana i rutinski poslao loptu u mrežu i treći put.

Malo potom je izašao iz igre, a njegovi suigrači priveli su priču kraju. Kahlina opet dobar, cijela obrana čvrsta i bez kikseva, Čanađija i kasnije Marina odlični u destrukciji, Maslowski i Hamad aktivni, Cherif neukrotiv… Komplimente za odigrano u Varaždinu zaslužuju svi, ali razumijet će i oni da će se svjetla reflektora nakon ovoga okrenuti prema Kristijanu Lovriću. Igraču koji je još jednom pokazao zašto ga toliko klubova želi, zašto se oko njegova imena vrte toliki milijuni…

I sve to je Lovrić izveo u situaciji kad je prijelazni rok u samom finišu, u trenucima kad su se mnogi pitali kako se nosi sa svim tim pritiskom oko svoga imena. Evo kako… Zabije tri komada, pa neka potencijalni kupci još jednom razmisle. On bi, logično, volio otići u neki veći i jači klub, zaraditi ozbiljan novac, ali jednako tako je logično i da svi mi navijači drukamo za ostanak. Svašta se može dogoditi u posljednjim satima prijelaznog roka, sve je i dalje moguće, ali jedno je u svemu tome jasno – Gorica bez Lovrića ne bi bila ista momčad. Pogotovo bez Lovrića u ovako dobrim izdanjima.

Pred nogometašima Gorice je sad pauza u prvenstvu, sigurno će ih i trener Sergej Jakirović nagraditi s ponekim slobodnim danom, a onda kreću pripreme za izazove koji slijede. Lani su bili “kraljevi gostovanja”, tako su ih barem prozvali, a ogled u Varaždinu naznačio je da bi slično moglo biti i ove sezone. Sljedeći izazov je Lokomotiva doma, igra se 14. rujna, a nakon toga slijede tri gostovanja, Koprivnica, Zaprešić, pa Osijek. Na kontu je 11 bodova, prije završetka ogleda Rijeke i Intera to je donijelo četvrto mjesto, a sve skupa kaže da je početak sezone – super. Ajmo dalje, ostalo je još 29 kola…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews ht prva liga kristijan lovrić NK Varaždin

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 10 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 13 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.