Kad je u 76. minuti, nakon duela s crnogorskom stoperčinom u redovima Varaždina Vladanom Adžićem, Kristijan Lovrić legao na travu i primio se za nogu, značilo je to da se jednom nogometnom showu bliži kraj… Minutu, dvije potom četvrti sudac je podigao semafor s njegovim brojem 44, Lovrić je laganom šetnjom krenuo prema klupi, a 50-ak goričkih navijača na tribinama stadiona u Varaždinu bili su u deliriju.

– Kristijan Lovrić! Kristijan Lovrić! – orilo se s gostujućeg dijela tribina, a zapljeskati su morali čak i domaći navijači.

I zapljeskali su, kulturan je to narod, kraj lud za nogometom, a takvi navijači prepoznaju majstore. Ovog poslijepodne u Varaždinu majstor se zvao Kristijan Lovrić, a ono što je odigrao u tih 77 minuta zaslužuje samo jednu riječ opisa – spektakularno! Nepravedno je možda prema ostalima takvo nešto reći, ali ovo je bilo vrlo blizu onome za što se u nogometnom žargonu “čovjek ih je sam dobio”. Tri gola, ne znaš koji spektakularniji, pa još i prečka, pa još tri ili četiri opasna pokušaja… Lovrić je ovog poslijepodneva, najjednostavnije rečeno, bio briljantan.

Gorica je, naravno, dobila utakmicu, jer drukčije s ovakvim Lovrićem i nije moglo završiti. Počevši od 20. minute, kad je Lovrić predstavio prvi artikl iz svoje tvornice nogometnih čarolija. Slobodan udarac dosuđen je na nekih 25 metara, prilično daleko od gola, ali bilo je jasno da će ovo biti opasno čim je čovjek s brojem 44 namjestio loptu. Golman Nevistić je zauzeo svoj kut, ali upravo tu je gađao Lovrić. Lopta je pala na četiri metra ispred gola, Nevistić se ispružio, ali odbila se i preskočila ga, liznuvši pritom stativu. Tek toliko da bi dojam bio ljepši… Desetak lopti ostalo mu je na prečki ili stativi prošle sezone, ali ovog poslijepodneva stative su, eto, bile tu da surađuju.

Pala je Gorica nakon vodstva, povukla se pod pritiskom Varaždina, i sve je nekako u tim trenucima mirisalo na izjednačenje. Koje se i dogodilo. Igrala se 36. minuta kad je Nikola Tkalčić probio desni bok, poslao oštru loptu u sredinu, koju je Kahlina uspio samo malo dotaknuti i spustiti je na nogu Leona Benka. Iskusni 36-godišnji napadač postavio je ljevicu i poslao loptu u mrežu za 1-1. Opasno je Benko pucao i nekoliko minuta prije toga iz daljine, ali najbolja propuštena prilika do kraja poluvremena pripala je Gorici. Opet je prošao Lovrić po lijevog strani, tražio Cherifa na vrhu peterca, a na odbijenu loptu naletio je Joey Suk. Na pet, šest metara, pred praznim golom, Suk je potegnuo i pogodio – prečku!

Nešto dručkija, već na prvu odlučnija Gorica istrčala je u nastavku utakmice, nakon predaha, a na novu majstoriju igrača utakmice čekalo se deset minuta. Sve je djelovalo kao nogometni deja vu, jer to je potez koji je polako već postao “trademark” ovog 22-godišnjaka iz Ogulina… Primanje lopte na lijevom rubu šesnaesterca, drinling prema unutra, šut desnom u suprotne rašlje i – gol! Toliko već puta viđenom, srećom viđeno i ovoga puta, u 56. minuti utakmice, za povratak Gorice u vodstvo.

Opet je Varaždin krenuo tražiti svoju šansu, pokušao doći do novog izjednačenja, ali prijetila je i Gorica. Preko, pogađate, Kristijana Lovrića. Ovoga puta slobodan udarac bio je malo izvan šesnaesteca, sasvim uz gol-aut liniju, ali nije se prevario onaj tko je u tom trenutku poviknuo:

– Ma on će to pucati!

I stvarno je pucao, i to odlično, a lopta je završila na prečki! Drugoj goričkoj u ovoj utakmici… U nastavku akcije, već koju sekundu kasnije, Maslowski je napravio dar-mar, doveo loptu do Hamada, no ovoga puta Iračanin je ponovio Suka. I promašio nemoguće! Već tad je utakmica mogla biti riješena, tamo negdje oko 65. minute, ali bila je to samo odgoda. Pet minuta poslije duga lopta išla je na beka Tkalčića, loše ju je primio, a iza leđa je vrebao nezaustavljivi Lovrić. Uzeo mu je loptu, sjurio se prema golu, izašao sam na golmana i rutinski poslao loptu u mrežu i treći put.

Malo potom je izašao iz igre, a njegovi suigrači priveli su priču kraju. Kahlina opet dobar, cijela obrana čvrsta i bez kikseva, Čanađija i kasnije Marina odlični u destrukciji, Maslowski i Hamad aktivni, Cherif neukrotiv… Komplimente za odigrano u Varaždinu zaslužuju svi, ali razumijet će i oni da će se svjetla reflektora nakon ovoga okrenuti prema Kristijanu Lovriću. Igraču koji je još jednom pokazao zašto ga toliko klubova želi, zašto se oko njegova imena vrte toliki milijuni…

I sve to je Lovrić izveo u situaciji kad je prijelazni rok u samom finišu, u trenucima kad su se mnogi pitali kako se nosi sa svim tim pritiskom oko svoga imena. Evo kako… Zabije tri komada, pa neka potencijalni kupci još jednom razmisle. On bi, logično, volio otići u neki veći i jači klub, zaraditi ozbiljan novac, ali jednako tako je logično i da svi mi navijači drukamo za ostanak. Svašta se može dogoditi u posljednjim satima prijelaznog roka, sve je i dalje moguće, ali jedno je u svemu tome jasno – Gorica bez Lovrića ne bi bila ista momčad. Pogotovo bez Lovrića u ovako dobrim izdanjima.

Pred nogometašima Gorice je sad pauza u prvenstvu, sigurno će ih i trener Sergej Jakirović nagraditi s ponekim slobodnim danom, a onda kreću pripreme za izazove koji slijede. Lani su bili “kraljevi gostovanja”, tako su ih barem prozvali, a ogled u Varaždinu naznačio je da bi slično moglo biti i ove sezone. Sljedeći izazov je Lokomotiva doma, igra se 14. rujna, a nakon toga slijede tri gostovanja, Koprivnica, Zaprešić, pa Osijek. Na kontu je 11 bodova, prije završetka ogleda Rijeke i Intera to je donijelo četvrto mjesto, a sve skupa kaže da je početak sezone – super. Ajmo dalje, ostalo je još 29 kola…