Sport

Karlo Strunje ima lijepu nogometnu perspektivu

Objavljeno

prije 9 godina

13. listopada 2016.

Objavio/la

Svojevremeno se Damir Žutić, nakon završetka nogometnog školovanja, iz HNK Gorice preselio na kalenje četvrtoligašu Udarniku a onda se kao daleko iskusniji i bolji vratio drugoligašu i danas je standardni lijevi bočni u liniji posljednje četvorke kod trenera Damira Milinovića u eventualnoj formaciji 4-2-3-1. Sličan scenarij mogla bi imati i karijera mladog Karla Strunje, standardnog prvotimca a desnog bočnog koji igra u vrlo kvalitetnom sastavu Udarnika koji pak želi među trećeligaše.

“Jedina poveznica mene i Žutića je što smo kao vrlo mladi iz Gorice došli u Udarnik. Nezahvalno je predviđati budućnost a trenutna situacija u mojem sadašnjem klubu je i više nego dobra. Momčad je odlična i svi dajemo maksimum od igrača, struke i Uprave da uđemo u 3. HNL što se može vidjeti i na terenu. Startali smo odlično, 8 pobjeda za redom. Šteta što smo prekinuli taj niz kod druge momčadi Zagreba. O toj utakmici ne mora se puno elaborirati, jednostavno nije bio naš dan i puno toga nije išlo kako treba. Taj poraz nas ne smije i neće poljuljati u pohodu našem cilju i već smo zaboravili tu utakmicu a potpuno smo skoncentrirani na subotnji dvoboj protiv Radoboja” – kazao je mladi Karlo Strunje u stilu iskusnog i prekaljenog igrača.

Rođen je Strunje 21. ožujka 1996. u Zagrebu. Živi u Velikoj Gorici uz roditelje Ivana i Miroslavu a tu je i mlađi brat Ante. “Počeo sam igrati kada sam imao 7 godina u tadašnjem velikogoričkom Radniku a ubrzo sam preselio u školu nogometa K-7 Krešimira Marušića koji mi je bio i trener. Slobodno mogu kazati da me upravo Marušić Keko formirao kao nogometaša ali u dobroj mjeri i osobu. Njemu idu velike zasluge pa i zahvala jer me trenirao i učio životu do moje 15. godine nakon čega sam preselio u NK Lokomotivu Zagreb. U Lokosima sam proveo dvije godine u uzrastima kadeta a onda sam se vratio doma u sve bolju i organiziraniju HNK Goricu gdje su me vodili treneri Zoran Tomčić i kasnije Damir Grlić. Spomenute iznimno respektiram i poštujem jer znam da su uvijek vjerovali u mene i davali mi podršku i prave savjete. Hvala im puno jer su mi također mnogo pomogli i kada sam bio ozlijeđen. Zadnju godinu kao junior bio sam priključen prvoj momčadi i trenirao s njima a igrao za svoj uzrast. Odradio sam kasnije i pripreme sa seniorima HNK Gorice, međutim minutažom nisam bio zadovoljan pa sam promijenio sredinu i preselio na stadion dva kilometra južnije u Udarnik jer mi se to činila najbolja solucija za konstantno igranje i napredovanje kao igrača. Mogu reći da je prva sezona u Udarniku za mene bila jedno veliko iskustvo uz solidnu prezentaciju gdje me trenirao Dinko Livada. Zadovoljan sam u Udarniku i odlučio sam u Kurilovcu i ostati. Ponavljam, što donosi budućnost nemoguće je predvidjeti ali prekrasno je uživati u sadašnjosti kada je kao moja uspješna u Udarniku”.

Iznio je Strunje i svoje mišljenje o predstojećoj utakmici protiv Radoboja, koji je zamolio Kurilovčane da se igra već od 14.30, a otkrio je Karlo i što voli igrati. “Sve momčadi poštujemo pa i respektiramo a tako i Radoboj ali igramo doma i idemo uvijek na pobjedu. Malo je problem što nam se svi gosti, pa i oni kod kojih igramo vani, od prve minute zatvore u bunker i ne izlaze na našu polovicu ili rade to tek sa nekolicinom igrača. Teško je tada i komplicirano sve to probiti ali imamo mi kvalitetu i špice za proboj. Potrebno je u takvim situacijama samo strpljenja i upornosti jer nešto ipak mora ući. Uspijemo li pak rano zabiti onda se suparniku baš i ne piše dobro. Inače, moja prirodna pozicija je stoper i mislim da tu mogu najviše dati. Mogu igrati još na poziciji zadnjeg veznog i desnog beka, tako da mi sadašnja pozicija paše i dobro se osjećam uz desnu aut liniju.”

Strunje je nedavno igrao kontra svojih udarnika i to usred Kurilovca. “Igranje za amatersku reprezentaciju središta Zagreb smatram kao jednu lijepu nagrada za sav moj dosadašnji trud i odricanje te mi je dodatna motivacija. Što se tiče nogometnih ciljeva uvijek je želja za napretkom i možda napraviti primjerenu nogometnu karijeru. A što se pak tiče selekcija ili reprezentacija, igrao sam još za selekciju Velika Gorica i selekciju Zagrebačke županije” Strunji je najdraži klub Real Madrid a idol Sergio Ramos jer dotična zvijezda igra istu pozicije kao Karlo pa ga ovaj uvijek pažljivo prati i proučava njegovo kretanje po terenu. Osim nogometa, Karlo još studira strojarstvo na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Svaka čast, majstore! Tako se to radi, kao što je ispravna i poruke na kraju.

“Najveća moguća podrška mi je obitelj i najbolji prijatelj Karlo Muhar koji također igra nogomet”.

Povezane teme:Karlo Strunje nk udarnik

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

prije 24 sata

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac izgubio bodove od Zrinskog u završnici utakmice

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 15. kolu Premier lige na domaćem terenu izgubio rezultatom 1:2 od Zrinskog iz Farkaševca, iako je do 87. minute imao minimalno vodstvo. Iako je momčad domaćih u gornjem dijelu prvenstvene ljestvice, a gosti pri kraju poretka to se u prvom poluvremenu na terenu i nije osobito primjećivalo.