Povežite se s nama

Sport

Kapetan Vjekoslav Lučić o sebi, svojoj karijeri i Turopoljcu

Zaštitno je lice NK Turopoljca iz Kuča, mladić koji je kao igrač ponikao u Turopoljcu, prošao nekoliko nogometnih škola i sa 19 godina ponovno se vratio u “matično jato”, u Kuče

Objavljeno

na

Siječanj 2021. ušao je u svoju zadnju trećinu, nogometni tereni amaterskih klubova i dalje miruju, rasporedi odigravanja utakmica proljetnog dijela prvenstva JŽNL i 1. ŽNL Istok i Zapad su napravljeni, jedino što nedostaje je popuštanje mjera Nacionalnog stožera za borbu protiv Covida-19 i omogućavanje treniranja i igranja (a i to se očekuje od 01. veljače!).

Dok čekamo daljnje odluke Stožera, pokušavamo naći poneku sportsku priču kojom bi i dalje zadržali pažnju ljubitelja amaterskog nogometa na našim stranicama. Svratili smo do NK Turopoljca u Kuče i za sugovornika odabrali kapetana ekipe, domaćeg dečka “‘z Kuč”, Vjekoslava pl Lučića.

Vjekoslav pl. Lučić, zaštitno je lice NK Turopoljca iz Kuča, mladić koji je kao igrač ponikao u Turopoljcu, prošao nekoliko nogometnih škola i sa 19 godina ponovno se vratio u “matično jato”, u Kuče. Vodi “dečkad” i izgara na terenu, namješta prilike suigračima, ali i sam zabija. Evo što je odgovorio na pitanja o sebi, svom nogometnom putu, jesenskoj polusezoni NK Turopoljca i očekivanjima u drugom dijelu prvenstva JŽNL:

Vjekoslave, kapetane, reci nam nešto o sebi i svojim nogometnim počecima, u kojim si sve klubovima igrao, na kojim pozicijama i što smatraš najvećim uspjehom igrajući u tim klubovima?

Rođen sam 2. veljače 1997. godine, a nogomet sam počeo igrati u Turopoljcu sa šest godina, kao i većina klinaca u tim (ili malo starijim) godinama. I tata mi bio nogometaš, igrač Turopoljca, stoper, dobar skakač i beskompromisni borac na zelenom travnjaku. A bio je i predsjednik Turopoljca, zove se Nenad pl. Lučić. I sad je strastveni navijač Turopoljca! Nakon 4 godine u Turopoljcu, a na nagovor Ivice Berkovića – Bere, iz nogometne obitelji Berkovića (tata Franjo zvani Zvonar i sinovi Ivica i Franjo, sve vrhunski nogometaši!), otišao sam u Hrvatski Dragovoljac, gdje sam trenirao i igrao sljedeće tri godine. Treneri su mi bili Damir Haramina, Neven Rudić i Krešimir Šamija. Kasnije sam prešao u HNK Goricu gdje sam proveo 5 godina i smatram da sam najviše napredovao upravo tamo uz trenere Damira Grlića, Zvonka Radoša, Marka Pancirova, Pericu Vidaka i Zorana Tomčića, ovisno u kojoj sam starosnoj kategoriji igrao. Najveći uspjeh mi je polufinale hrvatskog kupa koje smo izgubili od RNK Splita u Splitu. Kasnije sam otišao u Krško i proveo tamo pola sezone, ali nostalgija je bila jača i vratio sam se u tadašnji NK Udarnik iz Kurilovca. Nakon sezonu i pol u Kurilovcu, vratio sam se kući, u Turopoljac iz Kuča. Bilo je to 2017. godine. Uglavnom sam igrao u napadu, osim u HNK Gorici, gdje sam na zahtjev trenera igrao stopera (!?), da bi se opet vratio u napad u Kurilovcu. Na terenu se najbolje osjećam kao napadač.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Kakav je osjećaj ponovno igrati u klubu u kojem si počeo svoj nogometni put? Kako ocjenjuješ prošlu polusezonu i gdje vidiš Turopoljac na proljeće?

Ne trebam posebno naglašavati da se u Turopoljcu osjećam više nego odlično, tu sam rođen i poznajem svakoga i zbilja se igranje “kod kuće” ne može usporediti s igranjem negdje “vani”. Proteklih sezona igrali smo u 1. ŽNL, a od prošle sezone (2019/20.) igramo u JŽNL. Ove sezone odigrao sam 12 od 17 utakmica, a zbog prirode posla (radim u JVP Velika Gorica) i svih ograničenja zbog korone nisam mogao igrati više. Smatram da je JŽNL kvalitetnija i zahtjevnija od 1. ŽNL u kojoj smo igrali nekoliko sezona i zahtijeva veći angažman svakog igrača. Puno je veći broj kvalitetnih ekipa koje znaju igrati nogomet tako da treba uložiti više truda i znanja za pobjedu. A što se tiče polusezone, naravno da nisam zadovoljan ni rezultatima ni plasmanom, ali dečki su dobri kao igrači, kao pojedinci. U čemu je problem igranja kao ekipa, nije mi lako detektirati. Nisam zadovoljan ni svojom igrom, jer iako sam postigao 6 golova, dosta sam se ispromašivao.  Vjerujem da će jedne dobre pripreme na kojima će biti dovoljno igrača koji su nositelji igre, popraviti situaciju. Ekipa bi realno trebala biti negdje između 4. i 7. mjesta na tablici, kvaliteta igrača to sigurno garantira, a potrudit ćemo se uhvatiti priključak za vodećima.

Prati li Uprava zahtjeve lige i igrača? Kako ocjenjuješ publiku? Što bi izdvojio kao najljepše trenutke u Turopoljcu?

Uprava radi dobro, prati zahtjeve igrača, teren je skoro pa savršen, pokošen, obilježen, “oružar” je stvarno posvećen svom poslu. Koristim priliku i ispričavam se što igrači nisu odradili tako dobro kako radi uprava, ali se nadam da ćemo to u proljeće ispraviti.
Navijačima odajem posebno poštovanje, dolaze i kad su rezultati dobri, ali i kad nisu u skladu s očekivanjima. Za svaku su pohvalu i zahvaljujem im na tome. Kao kapetan ekipe, pozivam ih da nastave pratiti “zelene ‘z Kuč” (ako će korona to dozvoliti!). Najljepši trenutak u Turopoljcu svakako mi je bio osvajanje prvog mjesta u 1. ŽNL 2018. godine, pobjedom protiv Naftaša u Kučama i trenutak podizanja pehara pobjednika. Takvi se trenuci ne zaboravljaju lako, atmosfera je bila vrhunska, pogotovo u drugom dijelu kad smo zabili golove. Nakon 2-3 sezone u vrhu 1. ŽNL, zaslužili smo tu pobjedu i osvajanje prvenstva. Trening smatram kao nešto neophodno u nogometu, jer ipak ekipa treba uigravanje, trebaju se igrači upoznati, a treba i snage.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

I za kraj…

Za kraj se zahvaljujem što ste mi dali priliku predstaviti se Vašem čitateljstvu. Također, pozivam suigrače da u što većem broju dođu na pripreme i da se pripreme za nove pobjede i popravljanje plasmana Turopoljca u JŽNL.  Svim igračima, članovima uprave, navijačima i pratiteljima kluba želim sretnu i uspješnu Novu 2021. godinu, a Turopoljcu odličnu igru i puno više pobjeda sljedeće godine nego što ih je bilo prošle!

Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Foto: Zlatan Sever i arhiva Vjekoslav Lučić

 

Sport

U društvu najboljih: Mladi košarkaši krenuli u jedinstvenu ligu

Pretkadeti Gorice prošlog su vikenda izborili, a ovog vikenda i otvorili Jedinstvenu ligu, u kojoj je 12 najboljih momčadi u državi. Bolji od Goričana bili su vršnjaci iz Cedevite Junior, Zadra i Podsuseda

Objavljeno

na

U prvoj utakmici prvog turnira Jedinstvene pretkadetske lige, košarkaši Cedevite Junior svladali su vršnjake iz Velike Gorice rezultatom 92-47. Iako to rezultat ne sugerira, u prvom smo poluvremenu gledali izjednačenu utakmicu, ali je na početku treće četvrtine ipak isplivala kvaliteta domaćina za na kraju uvjerljivu pobjedu.

– Čestitam Cedeviti na zasluženoj pobjedi. Nama je ulazak u ovu ligu svojevrsna nagrada za cijelu sezonu i pokušat ćemo igrati što rasterećenije kako smo i izgledali u prvom poluvremenu. Međutim, da bi igrali i pobjeđivali u ovakvim utakmicama treba nam puno više iskustva jer su ovi momci dosad igrali u četvrtim ligama tako da s ovakvim utakmicama možemo samo napredovati – rekao je trener Gorice Hani Istanbuli.

U nastavku turnira na Velesajmu, mladi Goričani poraženi su od Zadra s 82-72, u utakmici u kojoj su do posljednje dvije minute bili u igri za pozitivan ishod.

– Čestitke Zadru na zasluženoj pobjedi. Mislim da smo ušli mekano u utakmicu, prije svega u nekim obrambenim zadaćama koje smo dogovorili u svlačionici. U napadu još uvijek nismo osjetili ovakav ritam i čvrstoću igrača i kao što sam već rekao, ovo je nama veliko iskustvo i trebamo raditi dalje da bi igrali protiv ovakvih ekipa – kazao je trener Istanbuli.

U posljednjoj, trećoj utakmici turnira protivnik je bio Podsused, kojem je na kraju pripala pobjeda 65-42. Nakon izjednačenog prvog dijela u kojem su se suparnici na nešto osjetniju prednost odlijepili tek u završnici, odluka o pobjedniku pala je u trećoj četvrtini u kojoj nismo znali odgovoriti na igru Podsuseda, koji je zasluženo došao do druge pobjede na zagrebačkom turniru.

– Čestitke Podsusedu na zasluženoj pobjedi. Bili su brži, agresivniji i čvršći. Mi smo u svakom duelu kasnili, bilo napadačkom ili obrambenom, i to je ono što je naša realnost. Trebamo raditi da budemo bolji i nadati se kako turniri budu odmicali da ćemo rasti – poručio je trener Hani Istanbuli.

Nastavite čitati

Sport

Pali u Sokolani: Kobna serija 13-0 za šesti poraz, drugi od Kaštela

Košarkaši Gorice uz osam pobjeda sad imaju i šest poraza u Prvoj ligi. Ribola Kaštela u svojoj je dvorani bila bolja 80-68, a utakmicu će unatoč porazu u lijepim uspomenama čuvati jedan mladi igrač…

Objavljeno

na

Po drugi puta ove sezone košarkaši Gorice poraženi su od Ribola Kaštele. Na parketu Sokolane Kaštelani su slavili s 80-68 iskoristivši u potpunosti pad u goričkoj igri u posljednjih pet minuta.

Domaći košarkaši bolje su otvorili susret te u ranoj fazi došli do vodstva 26-16. Iako je trener Damir Miljković zbog ozljede Šutala i Pavlica u ranoj fazi ostao sa skraćenom rotacijom, do odlaska na odmor uspjeli su Goričani doći do izjednačenja (41-41).

Neizvjesnost je potrajala do posljednjih pet minuta. Tricom Dramalije Gorica je prišla na 67-66, nakon čega je ponestalo goriva, pogotovo u napadu, što domaći igrači iskorištavaju te serijom 13-0 rješavaju pitanje pobjednika.

– Čestitam ekipi Ribole Kaštela na pobjedi, ipak su u odlučujućim trenucima bili spretniji i sretniji. Mi smo jednostavno pali pod pritiskom u jednoj dobroj utakmici u kojoj su moji momci dali svoj maksimum. Na žalost, ozlijedila su nam se dva igrača, ali idemo dalje, maksimalno se pripremiti za sljedeću utakmicu. Čestitke još jednom i jednima i drugima – kazao je nakon susreta trener Damir Miljković.

Najraspoloženiji kod Ribola Kaštele bio je Ivo Zukanović s dvostruko-dvostrukim učinkom od 22 poena i 16 skokova, dok je najbolji gorički strijelac bio Borna Dramalija s 18 poena.

Susret u Kaštel Sućurcu zasigurno će pamtiti naš junior, Petar Gruja koji je upisao prve seniorske minute.

Nastavite čitati

Sport

Tri razloga za ponos: članovi Atletskog kluba Turopolje zablistali na Gala večeri

Objavljeno

na

Atletski klub Turopolje prošlog petka, 23. siječnja imao je poseban razlog za slavlje. Na dan kada je klub obilježio svoj prvi rođendan, stiglo je i lijepo priznanje s nacionalne razine – čak tri člana dobila su zaslužena priznanja za postignute uspjehe iz sezona 2023. i 2024.

Vedrana Janjić proglašena je pobjednicom u ženskoj konkurenciji 2023. godine, dok je u 2024. sezoni završila na drugom mjestu. Josip Martinović dobio je nagradu za treće mjesto 2024., a Kruno Štriga za 2025. godinu.

Svečana dodjela odvila se u zagrebačkom Gastro Globusu pod nazivom Gala večer Hrvatske atletske cestovne lige koja je okupila najbolje hrvatske cestovne trkače, predstavnike atletskih klubova i organizatore utrka.

Nastavite čitati

Sport

Novi igrač u Gorici: ‘Brz i probojan, donijet će novu dimenziju u napadu…’

Theo Epailly novi je igrač Gorice. Francuski napadač rođen 1999. godine stiže nakon polusezone u Belgiji, gdje je za svoj bivši klub odigrao 86 minuta u četiri utakmice. U Gorici od njega puno očekuju…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dan nakon što je porazom protiv Varaždina (1-2) otvorila drugi dio sezone, HNK Gorica predstavila je i drugog novog igrača ove zime. Nakon golmana Muhameda Šahinovića, koji je predstavljen u subotu, od utorka je dio goričke svlačionice postao i 26-godišnji francuski ofenzivac Theo Epailly.

– Moramo dovesti nove igrače, proširiti kadar, dobiti individualnost i kvalitetu. Ne govorim to zbog sebe, nego zato što nam to treba, u suprotnom bismo mogli imati problema – upozorio je trener Carević nakon razočaravajućeg ishoda protiv Varaždinaca.

Prvog sljedećeg igrača, eto, dobio je već jutro poslije. U kolikoj će mjeri Epailly biti pojačanje, a u kolikoj samo prinova, doznat ćemo u razdoblju pred nama, no iz kluba su svog novog igrača opisali kao pravo pojačanje.

“HNK Gorica dovela je značajno pojačanje u svoje redove – potpisan je ugovor s francuskim ofenzivcem Théom Epaillyjem, brzonogim i probojnim napadačem koji bi trebao donijeti novu dimenziju goričkoj ofenzivi!

Epailly je rođen 1999. u Levallois-Perretu u Francuskoj, igra na poziciji napadača, a najugodnije se osjeća kao lijevo krilo, gdje kombinira eksplozivnost, odličan prvi korak i izražen osjećaj za dribling. Po potrebi može djelovati i u sredini te na desnoj strani napada, što ga čini vrlo fleksibilnim i taktički vrijednim igračem”, istaknuto je u klupskoj objavi.

Epailly je prošao ozbiljne nogometne škole, bio je dio PSG-ove akademije, nakon toga nosio je i dres Monaca u mlađim kategorijama, no seniorska karijera tek čeka svoj veliki uzlet. Igrao je dosad za francuske niželigaše Entente, Boulougne i Virois, nastupao je i za B momčad Le Havrea, a jesen je proveo u najvišem rangu belgijskog nogometa, u dresu La Louvierea.

Upisao je u ovoj sezoni četiri nastupa, ukupno je odigrao 86 minuta, a posljednji od ta četiri nastupa upisao je još 17. kolovoza, u porazu od Sint-Truidena.

“Dolaskom u Goricu, Epailly donosi brzinu, agresivnost, okomitost i kreativnost – elemente koje će stručni stožer iskoristiti za dodatno podizanje razine napadačke igre momčadi. Vjerujemo da će njegovo iskustvo, karakter i stil igre biti važan dodatak u borbi za ambiciozne ciljeve kluba”, ističu iz kluba.

Neka tako i bude…

Nastavite čitati

Sport

Večer VG sporta: Najbolja u povijesti, puška koja pogađa i žena sa zaslugama…

Na dodjeli nagrada najboljima u velikogoričkom sportu za prošlu godinu vidjeli smo neke tradicionalne dobitnike, neka nova lica, ali i jedan prepoznatljivi brk s jednom posebnom nagradom…

Objavljeno

na

Na tradicionalnoj svečanosti naše Zajednice sportskih udruga i ove se godine okupilo sve najbolje što velikogorički sport ima, a mjesto radnje ponovno je bila dvorana Gorica, i ovoga puta pretijesna za sve koji su poželjeli zapljeskati nagrađenima.

Nagrade su se dijelile u ukupno 12 kategorija, počevši od mladih sportašica i sportaša u kategoriji “nada godine”. Svoja priznanja dobili su i najvrjedniji sportski djelatnici u godini iza nas, a dodijeljene su i nagrade za posebna postignuća, kao i ona za promociju velikogoričkog sporta. Priznanje za trenera godine dobili su Goran Živković iz Karate kluba Velika Gorica i Matej Mišković iz HRK Gorice, a među parasportašima i ove su se godine istaknuli stolnotenisačica Mirjana Lučić i atletičar Velimir Šandor.

Po dobrom starom običaju, posebnu pozornost privukao je izbor za momčad i ekipu godine, kao i za najboljeg sportaša i sportašicu.

Očekivano, ekipa godine su sjajne šahistice Poleta, koje su u godini iza nas osvojile i hrvatsku ligu i hrvatski kup, a za najbolju momčad godine proglašeni su rukometaši, koji su 2025. zaključili pobjedom kojom su ostvarili glavni cilj. Ponovno u drami, baš kao i prošle godine.

– Na čelu kluba sam već više od desetljeća i pol, ali ne pamtim dvije ovako stresne sezone -ističe predsjednik HRK Gorice Neven Karas.

Najbolja sportašica i treću godinu zaredom je Jelena Buchberger, peterostruka prvakinja Hrvatske u badmintonu, a sve vodi prema tome da će Jelena s Galženice biti najbolja hrvatska badmintonašica svih vremena…

– S obzirom na rezultate, ona to već sad jest – kaže Jelenin trener Neven Rihtar.

Protivnike koji su na olimpijskim igrama već bili, tamo osvajali i zlatne medalje, u godini iza nas pobjeđivao je sportaš godine Kristijan Kancelar, član streljačkog društva Gord, prvak Hrvatske u trapu.

Kao šlag na kraju stigla je i nagrada za životno djelo, koja je ove godine otišla u ruke Zlatka Petraca. Prvi brk naših brega u životu je bio i sudac, i igrač, i trener, i klupski djelatnik, i pokretač i organizator raznih liga… A evo kako, između svega toga, vidi sam sebe:

– Ja sebe vidim kao jednoga konja – u svom će stilu Petrac.

Iako je nagrada u njegovim rukama, Zlatko će priznati da on nije za nju najzaslužniji. Tko jest, doznajte u prilogu…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno