Sport

Kapetan Vjekoslav Lučić o sebi, svojoj karijeri i Turopoljcu

Zaštitno je lice NK Turopoljca iz Kuča, mladić koji je kao igrač ponikao u Turopoljcu, prošao nekoliko nogometnih škola i sa 19 godina ponovno se vratio u “matično jato”, u Kuče

Objavljeno

prije 5 godina

22. siječnja 2021.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Siječanj 2021. ušao je u svoju zadnju trećinu, nogometni tereni amaterskih klubova i dalje miruju, rasporedi odigravanja utakmica proljetnog dijela prvenstva JŽNL i 1. ŽNL Istok i Zapad su napravljeni, jedino što nedostaje je popuštanje mjera Nacionalnog stožera za borbu protiv Covida-19 i omogućavanje treniranja i igranja (a i to se očekuje od 01. veljače!).

Dok čekamo daljnje odluke Stožera, pokušavamo naći poneku sportsku priču kojom bi i dalje zadržali pažnju ljubitelja amaterskog nogometa na našim stranicama. Svratili smo do NK Turopoljca u Kuče i za sugovornika odabrali kapetana ekipe, domaćeg dečka “‘z Kuč”, Vjekoslava pl Lučića.

Vjekoslav pl. Lučić, zaštitno je lice NK Turopoljca iz Kuča, mladić koji je kao igrač ponikao u Turopoljcu, prošao nekoliko nogometnih škola i sa 19 godina ponovno se vratio u “matično jato”, u Kuče. Vodi “dečkad” i izgara na terenu, namješta prilike suigračima, ali i sam zabija. Evo što je odgovorio na pitanja o sebi, svom nogometnom putu, jesenskoj polusezoni NK Turopoljca i očekivanjima u drugom dijelu prvenstva JŽNL:

Vjekoslave, kapetane, reci nam nešto o sebi i svojim nogometnim počecima, u kojim si sve klubovima igrao, na kojim pozicijama i što smatraš najvećim uspjehom igrajući u tim klubovima?

Rođen sam 2. veljače 1997. godine, a nogomet sam počeo igrati u Turopoljcu sa šest godina, kao i većina klinaca u tim (ili malo starijim) godinama. I tata mi bio nogometaš, igrač Turopoljca, stoper, dobar skakač i beskompromisni borac na zelenom travnjaku. A bio je i predsjednik Turopoljca, zove se Nenad pl. Lučić. I sad je strastveni navijač Turopoljca! Nakon 4 godine u Turopoljcu, a na nagovor Ivice Berkovića – Bere, iz nogometne obitelji Berkovića (tata Franjo zvani Zvonar i sinovi Ivica i Franjo, sve vrhunski nogometaši!), otišao sam u Hrvatski Dragovoljac, gdje sam trenirao i igrao sljedeće tri godine. Treneri su mi bili Damir Haramina, Neven Rudić i Krešimir Šamija. Kasnije sam prešao u HNK Goricu gdje sam proveo 5 godina i smatram da sam najviše napredovao upravo tamo uz trenere Damira Grlića, Zvonka Radoša, Marka Pancirova, Pericu Vidaka i Zorana Tomčića, ovisno u kojoj sam starosnoj kategoriji igrao. Najveći uspjeh mi je polufinale hrvatskog kupa koje smo izgubili od RNK Splita u Splitu. Kasnije sam otišao u Krško i proveo tamo pola sezone, ali nostalgija je bila jača i vratio sam se u tadašnji NK Udarnik iz Kurilovca. Nakon sezonu i pol u Kurilovcu, vratio sam se kući, u Turopoljac iz Kuča. Bilo je to 2017. godine. Uglavnom sam igrao u napadu, osim u HNK Gorici, gdje sam na zahtjev trenera igrao stopera (!?), da bi se opet vratio u napad u Kurilovcu. Na terenu se najbolje osjećam kao napadač.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Kakav je osjećaj ponovno igrati u klubu u kojem si počeo svoj nogometni put? Kako ocjenjuješ prošlu polusezonu i gdje vidiš Turopoljac na proljeće?

Ne trebam posebno naglašavati da se u Turopoljcu osjećam više nego odlično, tu sam rođen i poznajem svakoga i zbilja se igranje “kod kuće” ne može usporediti s igranjem negdje “vani”. Proteklih sezona igrali smo u 1. ŽNL, a od prošle sezone (2019/20.) igramo u JŽNL. Ove sezone odigrao sam 12 od 17 utakmica, a zbog prirode posla (radim u JVP Velika Gorica) i svih ograničenja zbog korone nisam mogao igrati više. Smatram da je JŽNL kvalitetnija i zahtjevnija od 1. ŽNL u kojoj smo igrali nekoliko sezona i zahtijeva veći angažman svakog igrača. Puno je veći broj kvalitetnih ekipa koje znaju igrati nogomet tako da treba uložiti više truda i znanja za pobjedu. A što se tiče polusezone, naravno da nisam zadovoljan ni rezultatima ni plasmanom, ali dečki su dobri kao igrači, kao pojedinci. U čemu je problem igranja kao ekipa, nije mi lako detektirati. Nisam zadovoljan ni svojom igrom, jer iako sam postigao 6 golova, dosta sam se ispromašivao. Vjerujem da će jedne dobre pripreme na kojima će biti dovoljno igrača koji su nositelji igre, popraviti situaciju. Ekipa bi realno trebala biti negdje između 4. i 7. mjesta na tablici, kvaliteta igrača to sigurno garantira, a potrudit ćemo se uhvatiti priključak za vodećima.

Prati li Uprava zahtjeve lige i igrača? Kako ocjenjuješ publiku? Što bi izdvojio kao najljepše trenutke u Turopoljcu?

Uprava radi dobro, prati zahtjeve igrača, teren je skoro pa savršen, pokošen, obilježen, “oružar” je stvarno posvećen svom poslu. Koristim priliku i ispričavam se što igrači nisu odradili tako dobro kako radi uprava, ali se nadam da ćemo to u proljeće ispraviti.
Navijačima odajem posebno poštovanje, dolaze i kad su rezultati dobri, ali i kad nisu u skladu s očekivanjima. Za svaku su pohvalu i zahvaljujem im na tome. Kao kapetan ekipe, pozivam ih da nastave pratiti “zelene ‘z Kuč” (ako će korona to dozvoliti!). Najljepši trenutak u Turopoljcu svakako mi je bio osvajanje prvog mjesta u 1. ŽNL 2018. godine, pobjedom protiv Naftaša u Kučama i trenutak podizanja pehara pobjednika. Takvi se trenuci ne zaboravljaju lako, atmosfera je bila vrhunska, pogotovo u drugom dijelu kad smo zabili golove. Nakon 2-3 sezone u vrhu 1. ŽNL, zaslužili smo tu pobjedu i osvajanje prvenstva. Trening smatram kao nešto neophodno u nogometu, jer ipak ekipa treba uigravanje, trebaju se igrači upoznati, a treba i snage.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

I za kraj…

Za kraj se zahvaljujem što ste mi dali priliku predstaviti se Vašem čitateljstvu. Također, pozivam suigrače da u što većem broju dođu na pripreme i da se pripreme za nove pobjede i popravljanje plasmana Turopoljca u JŽNL. Svim igračima, članovima uprave, navijačima i pratiteljima kluba želim sretnu i uspješnu Novu 2021. godinu, a Turopoljcu odličnu igru i puno više pobjeda sljedeće godine nego što ih je bilo prošle!

Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Foto: Zlatan Sever i arhiva Vjekoslav Lučić

Povezane teme:KUČE Nk Turopoljac nogomet Vjekoslav Lučić

Sport

Velikogorički taekwondoaši osvojili 9 medalja na Feniks kupu

Lejla Lea Kajfeš, proglašena najboljom juniorkom.

Objavljeno

prije 3 sata

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Taekwondo kluba Velika Gorica osvojio je devet medalja na 19. Feniks Budosport turniru održanom 14. ožujka, na kojem je sudjelovalo više od 600 boraca iz četiri države i 50 klubova.

Velikogoričani su nastupili s 18 natjecatelja, a kući su se vratili s dvije zlatne, četiri srebrne i tri brončane medalje. Najuspješnije su bile Paula Kučiš u kategoriji kadetkinja do 55 kilograma te Lejla Lea Kajfeš među juniorkama do 63 kilograma, koje su osvojile zlato. Kajfeš je dodatno nagrađena titulom najbolje juniorke turnira. Srebrne medalje osvojili su Lana Petrović, Borna Ačkar, Borna Kralj i Ivan Lucas Brnić, dok su brončane medalje pripale Loti Borić, Sari Tubić i Katji Kajfeš u tehničkoj disciplini formi.

Turnir je ujedno bio i treći kriterijski za Svjetsko prvenstvo. Unatoč pobjedi na ovom natjecanju, Lejla Lea Kajfeš završila je ukupno druga u poretku zbog slabijeg bodovnog učinka na prethodna dva turnira.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Županijski prvaci srednjih škola u futsalu ponos Ekonomske škole Velika Gorica

Objavljeno

prije 9 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Cityportal.hr redovno prati srednjoškolska sportska natjecanja, među njima su i pobjede Ekonomske škole Velika Gorica na Županijskom natjecanju u futsalu za učenike (19.02.2026.) odnosno učenice (24.02.2026.). Državno prvenstvo školskih sportskih društava u futsalu za srednje škole održava se u Poreču, od 18 do 20. ožujka 2026. godine.