Povežite se s nama

Sport

Kapetan Vjekoslav Lučić o sebi, svojoj karijeri i Turopoljcu

Zaštitno je lice NK Turopoljca iz Kuča, mladić koji je kao igrač ponikao u Turopoljcu, prošao nekoliko nogometnih škola i sa 19 godina ponovno se vratio u “matično jato”, u Kuče

Objavljeno

na

Siječanj 2021. ušao je u svoju zadnju trećinu, nogometni tereni amaterskih klubova i dalje miruju, rasporedi odigravanja utakmica proljetnog dijela prvenstva JŽNL i 1. ŽNL Istok i Zapad su napravljeni, jedino što nedostaje je popuštanje mjera Nacionalnog stožera za borbu protiv Covida-19 i omogućavanje treniranja i igranja (a i to se očekuje od 01. veljače!).

Dok čekamo daljnje odluke Stožera, pokušavamo naći poneku sportsku priču kojom bi i dalje zadržali pažnju ljubitelja amaterskog nogometa na našim stranicama. Svratili smo do NK Turopoljca u Kuče i za sugovornika odabrali kapetana ekipe, domaćeg dečka “‘z Kuč”, Vjekoslava pl Lučića.

Vjekoslav pl. Lučić, zaštitno je lice NK Turopoljca iz Kuča, mladić koji je kao igrač ponikao u Turopoljcu, prošao nekoliko nogometnih škola i sa 19 godina ponovno se vratio u “matično jato”, u Kuče. Vodi “dečkad” i izgara na terenu, namješta prilike suigračima, ali i sam zabija. Evo što je odgovorio na pitanja o sebi, svom nogometnom putu, jesenskoj polusezoni NK Turopoljca i očekivanjima u drugom dijelu prvenstva JŽNL:

Vjekoslave, kapetane, reci nam nešto o sebi i svojim nogometnim počecima, u kojim si sve klubovima igrao, na kojim pozicijama i što smatraš najvećim uspjehom igrajući u tim klubovima?

Rođen sam 2. veljače 1997. godine, a nogomet sam počeo igrati u Turopoljcu sa šest godina, kao i većina klinaca u tim (ili malo starijim) godinama. I tata mi bio nogometaš, igrač Turopoljca, stoper, dobar skakač i beskompromisni borac na zelenom travnjaku. A bio je i predsjednik Turopoljca, zove se Nenad pl. Lučić. I sad je strastveni navijač Turopoljca! Nakon 4 godine u Turopoljcu, a na nagovor Ivice Berkovića – Bere, iz nogometne obitelji Berkovića (tata Franjo zvani Zvonar i sinovi Ivica i Franjo, sve vrhunski nogometaši!), otišao sam u Hrvatski Dragovoljac, gdje sam trenirao i igrao sljedeće tri godine. Treneri su mi bili Damir Haramina, Neven Rudić i Krešimir Šamija. Kasnije sam prešao u HNK Goricu gdje sam proveo 5 godina i smatram da sam najviše napredovao upravo tamo uz trenere Damira Grlića, Zvonka Radoša, Marka Pancirova, Pericu Vidaka i Zorana Tomčića, ovisno u kojoj sam starosnoj kategoriji igrao. Najveći uspjeh mi je polufinale hrvatskog kupa koje smo izgubili od RNK Splita u Splitu. Kasnije sam otišao u Krško i proveo tamo pola sezone, ali nostalgija je bila jača i vratio sam se u tadašnji NK Udarnik iz Kurilovca. Nakon sezonu i pol u Kurilovcu, vratio sam se kući, u Turopoljac iz Kuča. Bilo je to 2017. godine. Uglavnom sam igrao u napadu, osim u HNK Gorici, gdje sam na zahtjev trenera igrao stopera (!?), da bi se opet vratio u napad u Kurilovcu. Na terenu se najbolje osjećam kao napadač.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Kakav je osjećaj ponovno igrati u klubu u kojem si počeo svoj nogometni put? Kako ocjenjuješ prošlu polusezonu i gdje vidiš Turopoljac na proljeće?

Ne trebam posebno naglašavati da se u Turopoljcu osjećam više nego odlično, tu sam rođen i poznajem svakoga i zbilja se igranje “kod kuće” ne može usporediti s igranjem negdje “vani”. Proteklih sezona igrali smo u 1. ŽNL, a od prošle sezone (2019/20.) igramo u JŽNL. Ove sezone odigrao sam 12 od 17 utakmica, a zbog prirode posla (radim u JVP Velika Gorica) i svih ograničenja zbog korone nisam mogao igrati više. Smatram da je JŽNL kvalitetnija i zahtjevnija od 1. ŽNL u kojoj smo igrali nekoliko sezona i zahtijeva veći angažman svakog igrača. Puno je veći broj kvalitetnih ekipa koje znaju igrati nogomet tako da treba uložiti više truda i znanja za pobjedu. A što se tiče polusezone, naravno da nisam zadovoljan ni rezultatima ni plasmanom, ali dečki su dobri kao igrači, kao pojedinci. U čemu je problem igranja kao ekipa, nije mi lako detektirati. Nisam zadovoljan ni svojom igrom, jer iako sam postigao 6 golova, dosta sam se ispromašivao.  Vjerujem da će jedne dobre pripreme na kojima će biti dovoljno igrača koji su nositelji igre, popraviti situaciju. Ekipa bi realno trebala biti negdje između 4. i 7. mjesta na tablici, kvaliteta igrača to sigurno garantira, a potrudit ćemo se uhvatiti priključak za vodećima.

Prati li Uprava zahtjeve lige i igrača? Kako ocjenjuješ publiku? Što bi izdvojio kao najljepše trenutke u Turopoljcu?

Uprava radi dobro, prati zahtjeve igrača, teren je skoro pa savršen, pokošen, obilježen, “oružar” je stvarno posvećen svom poslu. Koristim priliku i ispričavam se što igrači nisu odradili tako dobro kako radi uprava, ali se nadam da ćemo to u proljeće ispraviti.
Navijačima odajem posebno poštovanje, dolaze i kad su rezultati dobri, ali i kad nisu u skladu s očekivanjima. Za svaku su pohvalu i zahvaljujem im na tome. Kao kapetan ekipe, pozivam ih da nastave pratiti “zelene ‘z Kuč” (ako će korona to dozvoliti!). Najljepši trenutak u Turopoljcu svakako mi je bio osvajanje prvog mjesta u 1. ŽNL 2018. godine, pobjedom protiv Naftaša u Kučama i trenutak podizanja pehara pobjednika. Takvi se trenuci ne zaboravljaju lako, atmosfera je bila vrhunska, pogotovo u drugom dijelu kad smo zabili golove. Nakon 2-3 sezone u vrhu 1. ŽNL, zaslužili smo tu pobjedu i osvajanje prvenstva. Trening smatram kao nešto neophodno u nogometu, jer ipak ekipa treba uigravanje, trebaju se igrači upoznati, a treba i snage.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

I za kraj…

Za kraj se zahvaljujem što ste mi dali priliku predstaviti se Vašem čitateljstvu. Također, pozivam suigrače da u što većem broju dođu na pripreme i da se pripreme za nove pobjede i popravljanje plasmana Turopoljca u JŽNL.  Svim igračima, članovima uprave, navijačima i pratiteljima kluba želim sretnu i uspješnu Novu 2021. godinu, a Turopoljcu odličnu igru i puno više pobjeda sljedeće godine nego što ih je bilo prošle!

Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Foto: Zlatan Sever i arhiva Vjekoslav Lučić

 

Sport

Igrači bivši, gdje ste? Jedan zabija, drugi završio karijeru, treći našao klub…

Bivši igrač Gorice Cherif Ndiaye blista u dresu Senegala na Afričkom kupu nacija, bivši igrač Gorice Dino Štiglec zaključio je igračku karijeru, a bivši igrač Gorice Valentino Majstorović konačno je pronašao rješenje…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dok apstiniramo od HNL-a i uživamo u dvoranskom nogometu, stignemo ispratiti i sve druge aktualne sekvence iz svijeta nogometa, a poveznice s Goricom iskaču svako malo. Dođe do toga čak i na Afričkom kupu nacija, gdje briljira Cherif Ndiaye. U dresu Senegala bivši napadač Gorice se specijalizirao za točke na i, pa je tako zabio za konačnih 3-0 protiv Bocvane u prvoj i za konačnih 3-0 protiv Benina u zadnjoj utakmici skupine.

Zanimljivo je s vremena na vrijeme baciti pogled na karijere bivših igrača Gorice nakon odlaska iz Turopolja, ima tu različitih priča i sudbina, pri čemu je dobar dio karijera i završen. Nogomet tako više ne igra Joey Suk, u stožeru Radomira Đalovića je Igor Čagalj, na funkciji u klubu Matija Dvorneković… A tom se društvu nogometnih penzionera po novome pridružio i Dino Štiglec!

Zagrepčanin koji je u Goricu došao one “Sopićeve zime”, usred potrage za frajerima koji će izvući najtežu sezonu u klupskoj prvoligaškoj povijesti, a pomalo je i čuvena postala ona priča kako su direktor Brkljača i trener Sopić sreli Štigleca u jednom Shopping centru i odmah reagirali…

Iz Gorice je Štiglec otišao u ljeto ove godine, nakon šest mjeseci bez ijedne odigrane sekunde, pa je proljeće u većoj mjeri koristio za odrađivanje prakse u omladinskoj školi Gorice, budući da je upisao trenersku akademiju. Nogomet mu se, međutim, i dalje igrao, pa je prihvatio poziv ambicioznog trećeligaša Mladosti iz Ždralova. Odradio je dobru jesen, iako je njezin finiš propustio zbog ozljede, da bi u danima prije Božića objavio da je kraj.

“Dragi moji… Kad sam razmišljao o ovom trenutku, nisam mislio da će tako brzo doći. Stara garda bi uvijek govorila da karijera prođe u trenu. Rekli bi šuti, radi, uživaj i sve će doći na svoje. Naravno, nisam vjerovao, ali svemu dođe kraj, pa tako i moj. Vrijeme je za druge momke”, objavio je Štiglec na društvenim mrežama.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dino Štiglec (@dinostiglec)

“Uvijek se postavlja pitanje što najviše ostaje iza nas? Rekao bih lijepi i oni manje lijepi trenuci. Jer, što je nogomet? Puno rada, odricanja, padova, ozljeda, stresova, razočaranja, a onda opet to isto, i onda – boom! U trenutku zaboraviš na sve loše i shvatiš da je to ono što si želio kao klinac. Ono na čemu sam neizmjerno zahvalan je nezaboravno iskustvo i putovanje koje sam dobio kroz svoju karijeru i klubove u kojima sam igrao: Zagreb, Vrapče, Lučko, Slaven Belupo, Olimpija, Slask Wroclaw, Hapoel Haifa, Gorica i Mladost Ždralovi.

Hvala svim mojim bivšim trenerima i sportskim djelatnicima, a posebno mojim bivšim suigračima, s kojima imam uspomene za cijeli život. Oni koji su najviše trpjeli su naravno moji najmiliji, moja obitelj!! Bez njih ne bi bilo ni mene. Sad konačno mogu gledati utakmice u miru svaki vikend. Mislim da je na kraju svake priče najbitnije da je čovjek zadovoljan i miran, a ja to definitivno jesam! Vjerujem i siguran sam da se vidimo u nekoj drugoj priči jer život ovime ne završava, nego tek počinje…”, poručio je 35-godišnji Štiglec, kojeg je u Ždralovima “naslijedio” Dario Čanađija, povratnik u klub u kojem je i krenuo.

Novo poglavlje otvorio je i njegov prijatelj i dojučerašnji suigrač Valentino Majstorović. Nakon velikog egzodusa iz svlačionice Gorice ovog ljeta nove su klubove pronašli svi igrači koji su napustili Goricu, svi osim dobrog dečka Majstora. Prilike koje su se otvarale nisu zadovoljavale njegove ambicije i čekao je sve do ove zime, kad je stigao poziv iz Posušja. Pojačat će tako BiH premijerligaša, zajedno s dojučerašnjim golmanom Lokomotive Zvonimirom Šubarićem.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odigrano kompletno prvo kolo na 33. Kup HVIDR-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici u tri dana (od 28. do 30.12.2025.) odigrano je 20 utakmica, kompletno prvo kolo.

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Slijedi pauza od tri dana, slijede fešte za doček nove 2026. godine i produženo slavlje, a nastavak turnira je 03. siječnja 2026. godine. Na programu je deset utakmica repesaža u kojima će poražene ekipe u prvom kolu imati još jednu priliku da se kvalificiraju u nastavak natjecanja, u nokaut fazu.

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Jučerašnje utakmice prvog kola bile su zanimljive i vrlo efikasne, postignuto je 30 golova na 6 utakmica. Nakon prvih petnaest minuta i početkom drugog poluvremena CB Alkar Ekoobrada (veteranska momčad VG Boys) bila je u rezultatskom minusu od dva gola.

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sve se preokrenulo u završnici kada je Tomislav Škrinjarić smanjio na 1:2, a onda je Galonja s dva gola riješio susret u korist veterana. Za poražene dvostruki strijelac bio je Nikola Kos.

Galerija fotografija

33.Kup HVIDR-a 2025. (28.12.2025. – 11.01.2026.)

Rezultati 01.kolo (30.12.2025.): Crofna – Elektroluč Solar 0:6, Slane Srdele – Leograd 3:4, Knjigovodstvo Šimičić & Trgovine Aldi – CB Alkar Ekoobrada 2:3, Gorenc Transporti – Agrad Projekt 1:4, Oštri Ćošak VG – Boemi 0:3, CB Domino – Tim Med 0:4.

Rezultati 01. kolo (29.12.2025.): Pitstop Autoservis – Frida CB 6:0, Kos Prijevoz – Briza Foča Derventa 3:2, DS King – Marmis Croatia 5:1, MNK Tornado – Otpremnik Zagreb 1:4, Stridon Promet – Mlade nade 5:0, Blendz Barber Studio – Mili Mont 0:8, Musculus Gym & MBE Sesvete – Zelengaj 1:2.

 

Nastavite čitati

Sport

Vratija se Šime! U zelenom dresu Jelačića opet je gospar Antoni…

Antoni Prizmić (26) nosio je dres Jelačića od 2018. do 2022. godine, nakon čega je tri godine proveo u austrijskim nižim ligama, a sad se vraća u Turopolje, u mjesto u kojem se osjeća kao kod svoje kuće…

Objavljeno

na

Objavio/la

Baš kao što je onomad radio Herr Otto Barić u svojim klubovima, danas u Vukovini radi Herr Tomislav Škrinjarić.

– Fale mi još dva igrača!

Tako je imao običaj govorio Otto, a kao da je tako nekako u zadnje vrijeme govorio Tomo, koji je očito imao i jedan dodatak:

– Samo, ako nije problem, da obojica dođu do Nove godine…

Budući da je trenerova želja ljudima iz Jelačića zapovijed, dva igrača došla su već prije Nove godine! Prvi je, doduše, više vezan za Svetog Nikolu, jer Antonija Ćosića “banovi” su dobili kao dar u čizmicu još početkom prosinca, da bi u posljednjim danima 2025. godine stigla i nova objava.

“Ima li boljeg načina za početak Nove godine od novog pojačanja? Ili bolje reći “starog”? S ponosom možemo reći – vratija se Šime! Naš Antoni Prizmić, koji se vraća iz Austrije u sjajnoj formi, kao drugi strijelac lige, ponovno se pridružuje našim redovima!”, pohvalili su se iz Vukovine.

Tonija, kako ga u Vukovini zovu, lokalni nogometni kibici jako dobro pamte iz razdoblja od 2018. do 2022. godine. Taj je četverogodišnji mandat Prizmić odradio upravo na igralištu pokraj groblja, i to u velikom stilu. Riječ je o Dubrovčaninu koji se uz isto to igralište osjećao kao da šeta svojim Stradunom, jer tu je zaista bio kao doma, pa i ne čudi što je na odlasku obećao ono što je sad i ispunio:

– Vratit ću se prije ili kasnije!

Vratio se nakon tri godine. Igrao je u međuvremenu za Austriju Rohbrunn i za Wolfau, vrlo uspješno, a sad je, s napunjenih 26 godina, odlučio da je vrijeme da se vrati u domovinu. Odabrao je poznato okruženje i nema dvojbe da će u svakom smislu biti vrijedan dodatak svlačionici pod ravnanjem trenera Škrinjarića. Koji će sad, baš kao i dobri stari Otto nekoć, imati nešto za dodati:

– E, super je ovo, ali… Sad mi trebaju još dva igrača.

Kako stvari stoje, želje će mu se vrlo brzo i ostvariti, budući da ekskluzivno doznajemo kako ovo ni slučajno nije posljednji čin u procesu osnaživanja kadra za proljetne izazove u “premijerki”…

Nastavite čitati

Sport

Bajka sa sjevera: Cure iz Udarnika stvarale uspomene i – osvojile zlato!

Mlade rukometašice Udarnika proteklih su dana uživale u sudjelovanju na turniru u švedskom Lundu, na kojem su bile čak 843 ekipe. Jedan od pehara na kraju ove priče ide upravo u Veliku Goricu!

Objavljeno

na

Dan nakon Božića, i dalje djelomično opterećene posljedicama blagdanske trpeze, mlade rukometašice Udarnika otputovale su u Švedsku, na jedan od najvećih turnira ovoga tipa u svijetu. Nevjerojatno 843 ekipe doputovale su na jug Švedske, u grad Lund, gdje su se tražili najboljih u svakoj od kategorija. Udarnik je u tu priču upao sa dvije svoje ekipe, na put su krenule U-12 i U-15 selekcija, a dan prije Nove godine cure će se kući vratiti s doživljajima koji će se prepričavati i sa – zlatnim medaljama!

Za nijansu uspješnija ove je godine bila selekcija U-15, koja je oduševljavala praktički tijekom cijelog turnira. Na kraju grupne faze nije bilo sreće, u krugu od tri ekipe s istim brojem bodova naše su cure izvukle najkraću slamku i završnice na trećemu mjestu. Otišle su tako u B turnir, kroz koji su suvereno gazila sve do finala. Pa nastavile u istom stilu! Norveški Storhamar pao je rezultatom 17-14 i pehar za pobjednika “utješnog” turnira putuje u Veliku Goricu.

“Ovakvi turniri donose puno više od same igre. Putovanja, zajedničko vrijeme, nova iskustva i utakmice protiv ekipa iz cijelog svijeta jačaju timski duh i dodatno grade ovu ekipu. Lundaspelen je prilika za rast, učenje i stvaranje uspomena koje ostaju za cijeli život”, ponosno su objavili iz ŽRK Udarnika.

Sličan put imala je i selekcija U-12, koja je također završila na trećemu mjestu u svojoj skupini, pa je i ovdje slijedila borba kroz B turnir. I mlađa Udarnikova ekipa pokazala je jako puno, ali nedostajalo je i malo sreće da bi se na kraju došlo do medalje. Unatoč tome što medalje nisu pronašle svoje mjesto u prtljagi, razloga za zadovoljstvo bilo je i više nego dovoljno.

“Rezultat je važan, ali ono što naše djevojke ovdje dobivaju daleko nadilazi konačan ishod,uče kako s ponosom nositi boje svoga kluba, grada i države te kako sport gradi karakter, prijateljstva i snove. Lundaspelen za njih nije samo turnir, već dio jednog posebnog sportskog puta koji ostavlja uspomene i iskustva za cijeli život”, poruka je iz kluba za ovu generaciju.

Djevojke su se družile po cijele dane, natjecale se u sportu kojeg najviše vole, a stigle su i otići na izlet do obližnjeg Malmöa… Kad se na sve to nadodaju i zlatne medalje za kraj, ispada da stvarno nije slučajno da se cijeli ovaj projekt čiji je Udarnik dio zove – uspomene za cijeli život!

Nastavite čitati

Sport

Tiha zimska pauza: Goričani kreću 3. siječnja, potraga za pojačanjima u tijeku

Nogometaši Gorice ulaze u posljednju fazu dvotjedne zimske stanke, odmah nakon Nove godine kreću na posao, a u prvim danima 2026. godine doznat ćemo i što će se mijenjati po pitanju kadra…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dok svi mi ostali ovih dana ispraćamo godinu koja je, eto, stigla i do svog pretposljednjeg dana, nogometaši Gorice polako ispraćaju svoj kratki zimski odmor. Dočekat će novu godinu, drugog dana 2026. će se još moći i odmoriti od dočeka, a već 3. siječnja trener Mario Carević će prozvati imena igrača pozvanih na pripreme za proljetni dio sezone. I dalje neizvjesne sezone, u jesenskom dijelu prožete usponima i padovima, a samim time i zima dobiva drukčiji smisao.

Posljednji Osijek ima pet bodova manje, u leđa Gorici gledaju i Vukovar te Lokomotiva, ali situacija ne dozvoljava ni trenutak opuštanja. Svjestan je toga i Carević, nije bez razloga odlučio krenuti s radom odmah nakon Nove godine, bez ikakvoga gubljenja vremena, a svjesni su toga i u klubu. Aktivnosti na tržištu sasvim sigurno traju, iako bilo kakvih potvrda o tome ovih dana nema. Još od priča o navodnim interesima za Kavelja i Pršira ništa nije “procurilo” u javnost, što i ne čudi osobito s obzirom na stil koji su odabrali novi čelni ljudi kluba.

Znamo da će pripreme krenuti 3. siječnja, da će se prvih pet dana trenirati na Gradskom stadionu, a od 8. do 17. siječnja gorička će ekspedicija biti u Umagu, u miru i tišini. Kući će se vratiti tjedan dana prije prve utakmice u proljetnom dijelu prvenstva, gostovanja kod Varaždina, nakon čega slijedi i domaći okršaj s Hajdukom…

Kako će Gorica izgledati u tim prvim utakmicama nastavka prvenstva, zasad je velika nepoznanica. S obzirom na količinu dostupnih informacija moguća su samo nagađanja, a u tu kategoriju spadaju i priče kako se radi na dovođenju novih opcija u napadačkom dijelu momčadi. To je i logično, jer Gorica je vodeća u ligi po broju propuštenih velikih prilika, nedostajalo je tu i hitrine među kandidatima za napadačke pozicije, što će reći da u ovom segmentu postoji značajan prostor za napredak.

U sredini igrališta je gužva, ne bude li odlazaka, tu velike potrebe za popunama i nema, ne bi možda bilo loše potražiti pojačanje i u obrani, koja je u 18 utakmica jeseni samo jedanput uspjela završiti utakmicu bez primljenoga gola, što se izravno veže i na vratara Davora Matijaša, koji je polusezonu završio s tim jednim jedinim “clean sheetom”.

U tom smislu, nije nemoguće da traje potraga i za novim rješenjem među vratnicama, budući da je Matijaš tijekom jeseni pokazao da mu nije lako ni jednostavno pratiti kriterije koje su postavili tipovi kao što su Kristijan Kahlina, Dominik Kotarski i Ivan Banić. Uostalom, odlaskom Karla Žigera u Sesvete ostala je Gorica na dvojici vratara, pa potreba za reakcijom u ovom smislu svakako postoji. Hoće li taj eventualni novi golman biti prva ili druga opcija, zasad je otvoreno pitanje…

Očekuje se, kao i u svakom prijelaznom roku, da će biti i odlazaka, ali tu također konkretnih najava niti imena nema ni u kuloarima. Nema dvojbe da ima onih koji su nezadovoljni minutažom i statusom, i među mlađim i među starijim igračima, opcije su i “pravi” odlasci i pronalaženje rješenja kroz posudbe, no po tom pitanju ćemo biti pametniji tog 3. siječnja, kad se momčad okupi prvog dana priprema.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno