Kapetan Vjekoslav Lučić o sebi, svojoj karijeri i Turopoljcu
Zaštitno je lice NK Turopoljca iz Kuča, mladić koji je kao igrač ponikao u Turopoljcu, prošao nekoliko nogometnih škola i sa 19 godina ponovno se vratio u “matično jato”, u Kuče
Siječanj 2021. ušao je u svoju zadnju trećinu, nogometni tereni amaterskih klubova i dalje miruju, rasporedi odigravanja utakmica proljetnog dijela prvenstva JŽNL i 1. ŽNL Istok i Zapad su napravljeni, jedino što nedostaje je popuštanje mjera Nacionalnog stožera za borbu protiv Covida-19 i omogućavanje treniranja i igranja (a i to se očekuje od 01. veljače!).
Dok čekamo daljnje odluke Stožera, pokušavamo naći poneku sportsku priču kojom bi i dalje zadržali pažnju ljubitelja amaterskog nogometa na našim stranicama. Svratili smo do NK Turopoljca u Kuče i za sugovornika odabrali kapetana ekipe, domaćeg dečka “‘z Kuč”, Vjekoslava pl Lučića.
Vjekoslav pl. Lučić, zaštitno je lice NK Turopoljca iz Kuča, mladić koji je kao igrač ponikao u Turopoljcu, prošao nekoliko nogometnih škola i sa 19 godina ponovno se vratio u “matično jato”, u Kuče. Vodi “dečkad” i izgara na terenu, namješta prilike suigračima, ali i sam zabija. Evo što je odgovorio na pitanja o sebi, svom nogometnom putu, jesenskoj polusezoni NK Turopoljca i očekivanjima u drugom dijelu prvenstva JŽNL:
Vjekoslave, kapetane, reci nam nešto o sebi i svojim nogometnim počecima, u kojim si sve klubovima igrao, na kojim pozicijama i što smatraš najvećim uspjehom igrajući u tim klubovima?
Rođen sam 2. veljače 1997. godine, a nogomet sam počeo igrati u Turopoljcu sa šest godina, kao i većina klinaca u tim (ili malo starijim) godinama. I tata mi bio nogometaš, igrač Turopoljca, stoper, dobar skakač i beskompromisni borac na zelenom travnjaku. A bio je i predsjednik Turopoljca, zove se Nenad pl. Lučić. I sad je strastveni navijač Turopoljca! Nakon 4 godine u Turopoljcu, a na nagovor Ivice Berkovića – Bere, iz nogometne obitelji Berkovića (tata Franjo zvani Zvonar i sinovi Ivica i Franjo, sve vrhunski nogometaši!), otišao sam u Hrvatski Dragovoljac, gdje sam trenirao i igrao sljedeće tri godine. Treneri su mi bili Damir Haramina, Neven Rudić i Krešimir Šamija. Kasnije sam prešao u HNK Goricu gdje sam proveo 5 godina i smatram da sam najviše napredovao upravo tamo uz trenere Damira Grlića, Zvonka Radoša, Marka Pancirova, Pericu Vidaka i Zorana Tomčića, ovisno u kojoj sam starosnoj kategoriji igrao. Najveći uspjeh mi je polufinale hrvatskog kupa koje smo izgubili od RNK Splita u Splitu. Kasnije sam otišao u Krško i proveo tamo pola sezone, ali nostalgija je bila jača i vratio sam se u tadašnji NK Udarnik iz Kurilovca. Nakon sezonu i pol u Kurilovcu, vratio sam se kući, u Turopoljac iz Kuča. Bilo je to 2017. godine. Uglavnom sam igrao u napadu, osim u HNK Gorici, gdje sam na zahtjev trenera igrao stopera (!?), da bi se opet vratio u napad u Kurilovcu. Na terenu se najbolje osjećam kao napadač.
Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr
Kakav je osjećaj ponovno igrati u klubu u kojem si počeo svoj nogometni put? Kako ocjenjuješ prošlu polusezonu i gdje vidiš Turopoljac na proljeće?
Ne trebam posebno naglašavati da se u Turopoljcu osjećam više nego odlično, tu sam rođen i poznajem svakoga i zbilja se igranje “kod kuće” ne može usporediti s igranjem negdje “vani”. Proteklih sezona igrali smo u 1. ŽNL, a od prošle sezone (2019/20.) igramo u JŽNL. Ove sezone odigrao sam 12 od 17 utakmica, a zbog prirode posla (radim u JVP Velika Gorica) i svih ograničenja zbog korone nisam mogao igrati više. Smatram da je JŽNL kvalitetnija i zahtjevnija od 1. ŽNL u kojoj smo igrali nekoliko sezona i zahtijeva veći angažman svakog igrača. Puno je veći broj kvalitetnih ekipa koje znaju igrati nogomet tako da treba uložiti više truda i znanja za pobjedu. A što se tiče polusezone, naravno da nisam zadovoljan ni rezultatima ni plasmanom, ali dečki su dobri kao igrači, kao pojedinci. U čemu je problem igranja kao ekipa, nije mi lako detektirati. Nisam zadovoljan ni svojom igrom, jer iako sam postigao 6 golova, dosta sam se ispromašivao. Vjerujem da će jedne dobre pripreme na kojima će biti dovoljno igrača koji su nositelji igre, popraviti situaciju. Ekipa bi realno trebala biti negdje između 4. i 7. mjesta na tablici, kvaliteta igrača to sigurno garantira, a potrudit ćemo se uhvatiti priključak za vodećima.
Prati li Uprava zahtjeve lige i igrača? Kako ocjenjuješ publiku? Što bi izdvojio kao najljepše trenutke u Turopoljcu?
Uprava radi dobro, prati zahtjeve igrača, teren je skoro pa savršen, pokošen, obilježen, “oružar” je stvarno posvećen svom poslu. Koristim priliku i ispričavam se što igrači nisu odradili tako dobro kako radi uprava, ali se nadam da ćemo to u proljeće ispraviti.
Navijačima odajem posebno poštovanje, dolaze i kad su rezultati dobri, ali i kad nisu u skladu s očekivanjima. Za svaku su pohvalu i zahvaljujem im na tome. Kao kapetan ekipe, pozivam ih da nastave pratiti “zelene ‘z Kuč” (ako će korona to dozvoliti!). Najljepši trenutak u Turopoljcu svakako mi je bio osvajanje prvog mjesta u 1. ŽNL 2018. godine, pobjedom protiv Naftaša u Kučama i trenutak podizanja pehara pobjednika. Takvi se trenuci ne zaboravljaju lako, atmosfera je bila vrhunska, pogotovo u drugom dijelu kad smo zabili golove. Nakon 2-3 sezone u vrhu 1. ŽNL, zaslužili smo tu pobjedu i osvajanje prvenstva. Trening smatram kao nešto neophodno u nogometu, jer ipak ekipa treba uigravanje, trebaju se igrači upoznati, a treba i snage.
Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr
I za kraj…
Za kraj se zahvaljujem što ste mi dali priliku predstaviti se Vašem čitateljstvu. Također, pozivam suigrače da u što većem broju dođu na pripreme i da se pripreme za nove pobjede i popravljanje plasmana Turopoljca u JŽNL. Svim igračima, članovima uprave, navijačima i pratiteljima kluba želim sretnu i uspješnu Novu 2021. godinu, a Turopoljcu odličnu igru i puno više pobjeda sljedeće godine nego što ih je bilo prošle!
Nula u Gajnicama i zadnja doma ove godine: Stižu Cico i Tigrovi!
Nogometaši Kurilovca odigrali su 0-0 na gostovanju kod Ponikvi, a u sljedećem kolu čeka ih posljednja domaća utakmica u ovoj godini. Na Udarnik u subotu od 13.30 sati stiže Tigar iz Svete Nedelje, predvođen poznatim licem…
Već tri dana nakon povijesne pobjede protiv Istre nogometaši Kurilovca vratili su se u stvarnost ogledom sa HAŠK-om, a tjedan dana poslije novi je izazov bio gostovanje u Gajnicama kod NK Ponikvi. Sastav kojeg vodi Hrvoje Pipinić dočekao je Kurilovčane s učinkom od pet pobjeda i sedam poraza, smješten u sredini tablice, pri čemu se na prvu dalo primijetiti da Ponikve nemaju niti jedan remi u prvih 12 kola.
Nakon 13 kola imaju jedan. Kurilovčani su u Gajnice došli u svom uobičajenom izdanju, što uključuje igru koja ima glavu i rep, u kojoj je stabilnost u defenzivni posebno važna, u kojoj je važno koristiti prilike koje se pojavljuju… Pojavljivale su se i ovoga puta, pogotovo u završnici prvoga dijela, kad je udarac Dominika Furmeka zaustavljen na gol-liniji, ali mreža Ponikvi nije se tresla u svih ovih 90 minuta.
Nije ni kurilovečka, budući da je taj dio posla odrađen besprijekorno, uz samo jedan “incident”, koji je lako mogao biti i koban. Naime, u završnici drugog poluvremena igrač Ponikvi Lovro Kedačić zatresao je okvir gola, što će reći da su centimetri u toj situaciji dijelili Kurilovec od nezasluženog poraza. Bilo je to 90 minuta zanimljivog taktičkog nadmetanja između trenera Kurilovca Senada Harambašića i njegovog kolega Pipinića, ovoga puta bez golova.
Zaostatak Kurilovčana za vodećim Inkerom narastao je tako na velikih 11 bodova, no to ne znači i da će društvo s Udarnika odustati. Do kraja jeseni preostala su još dva kola, tu treba pokušati uzeti svih šest bodova, a onda se i nadati da će društvo s vrha gubiti bodove. To je i realno za očekivati, jer Zagorec kao četvrti igra i s prvim Interom i s drugim Vrapčem, treći Samobor čeka Ponikve i gostuje u Svetoj Nedelji, a sve su to otvorene utakmice.
Bit će takva, nema dvojbe, ni prva sljedeća kurilovečka. U subotu od 13.30 sati, naime, igra se posljednja seniorska utakmica na Udarniku u ovoj kalendarskoj godini, a u skladu s tim je lijepo što će nam u goste doći – domaći čovjek. Damir Grlić Cico, naime, trener je Tigra iz Svete Nedelje, trenutačno devete momčadi prvenstva. Bio je i na utakmici protiv Istre, nekoć je nosio i dres Udarnika, dobro poznaje momčad koju vodi Senad Harambašić, a nema dvojbe ni da će Senad znati apsolutno sve o onome što on radi.
Još jedan intrigantan trenerski duel, nogometni okršaj dobrih znanaca, i dobar povod za kolektivno okupljanje na mjestu na kojem su početkom ovoga mjeseca ispisane povijesne stranice u knjizi o kurilovečkom nogometu. “Red Boysi” će, naravno, biti tu, i svi ostali su pozvani da posljednji put u 2025. godini dođu pozdraviti dečke koje se ne boje ni Istre, ni Tigrova.
Lijepi dani u kockastom, “juniorski” poraz u Kopru i nastavak čudnog niza
Nogometaši Gorice krenuli su s posljednjim pripremama za dolazak Istre 1961 (nedjelja, 18.15 sati), a iza njih su ostale dojmljive partiture u nacionalnim selekcijama. Još pet utakmica je do stanke u HNL-u…
Punih 16 dana proći će između dvije prvenstvene utakmice HNK Gorice. Od petka 7. studenog i ogleda s Vukovarom do nedjelje 23. studenog i sudara s Istrom 1961, koja je ne tako davno, u nekoj malo drukčijoj priči, već gostovala u Velikoj Gorici… U to lijepo razdoblje stane dosta toga, dovoljno je vremena za sve, a ovom prilikom bilo je baš fino popunjeno događajima.
Za početak se valjalo dobro odmoriti od svega što su trener Mario Carević, njegov stožer i njihovi nogometaši prošli u prvih 13 rundi HNL-a, plus one dvije utakmice u Kupu Hrvatske, u kojem se upalo među osam najboljih. Svježine je baš u toj zadnjoj utakmici s Vukovarom gotovo kronično nedostajalo i nema dvojbe da je i stručni stožer razmišljao o tome, ali odmah potom trebalo je krenuti i graditi temelje za uspješan završetak jeseni. Još pet utakmica na rasporedu je do zimske pauze, bit će potrebne sve raspoložive snage…
U tom smislu možemo promatrati i prijateljsku utakmicu u slovenskom Kopru, protiv istoimenog domaćina, trenutačno četvrte momčadi slovenske lige. Gorica je na ovo gostovanje otišla s idejom da minute dobiju igrači koji su manje igrali, a nastupili su i neki koji uopće nisu igrali, a lako moguće da ni neće igrati.
Žarkov, Gurlica, Josić, Prgomet, Orešković, Jacob, Jakšić, Kasumović, Šimić, Gashi i Erceg bili su prvih 11 za ogled s Koprom, ali nema tu potrebe da itko misli da je nešto propustio po pitanju novih igrača. U pitanju su juniori Gorice, njih čak šestorica, koji su dobili priliku pokazati treneru Careviću što mogu i znaju. Ušli su i nastavku i prvotimci, Matijaš, Leš, Filipović, Perić, Duraković, Pozo, Bakić, Trontelj, Pavičić i Čuić, a konačan ishod cijele te priče bio je minimalan poraz. Autogolom Jakova Gurlice iz 44. minute Gorica je poražena 1-0.
Nije u tom ogledu Carević mogao računati na Luku Vrzića i Antu Kavelja, koji su bili u mladoj reprezentaciji, a možda bi priliku u Kopru u nekim drugim okolnostima dobili i još neki gorički reprezentativci. Za U-17 selekciju, naime, uspješno su nastupala njih četvorica, ali nisu i jedini koji su bili uspješni u kockastom dresu. Pa ajmo redom…
Ante Kavelj dio ove reprezentativne akcije proveo je i doma, budući da je U-21 reprezentacija, čiji je dio i veznjak Gorice, prvi susret odradila upravo na našem stadionu. Rezultatom 4-0 pala je Litva, i to usred one guste magle, kroz koju se jedva uspjelo nazrijeti da je i Kavelj dobio svoju minutažu u posljednjih 15-ak minuta utakmice. Nekoliko dana poslije, u utorak navečer, ostao je Kavelj bez minutaže na gostovanju kod Mađarske, no svejedno se veselio, jer Hrvatska je pobijedila 2-0 i nastavila kvalifikacije u jako dobrom ritmu.
Svoj kvalifikacijski ciklus odradila je i U-19 reprezentacija, u kojoj je naš Luka Vrzić. Pobjedu 2-0 protiv Gruzije Vrza je propustio, ali zato je u visokih 8-0 protiv Gibraltara ugradio hat-trick! Tri komada u toj lakšoj utakmici dovela su i do određenih promjena u razmišljanjima izbornika Siniše Oreščanina, pa je u pobjedi 4-1 protiv Srbije igrač Gorice dobio nešto manje od pola sata od bivšeg trenera Gorice. Iskoristio je to za asistenciju za četvrti gol, kojim je postavljen i konačan rezultat.
Poseban dio ove reprezentativne priče je U-17 selekcija, budući da u njoj glavne role drže upravo Goričani. Juraj Frigan kapetan je te selekcije, Mihael Kelava njezin je ponajbolji igrač, svoju ulogu ima i Francis Chinedu Echue, a godinu dana mlađi golman Lovro Lojen neupitna je “jedinica” u sastavu izbornika Sretena Ćuka. Sastavu koji je proživio burne dane, ali i doživio veliko slavlje…
Krenulo je u Nedelišću porazom od Kazahstana (1-2), u utakmici koju su započeli i Frigan i Kelava i Lojen, a priliku s klupe dobio je i Echue. Standardna trojka započela je utakmicu i u pobjedi nad Albanijom (3-0), u koju je kapetan Frigan ugradio i gol za konačan rezultat, a Echue opet dobio zadnjih pola sata. Ludo i dramatično bilo je u odlučujućoj utakmici protiv Nizozemske (3-2), koju je Hrvatska dobila nakon što je gubila 2-0, a ponovno su Frigan, Kelava i Lojen bili izbornikov izbor. Echue ovom prilikom nije bio u kadru.
U međuvremenu je posao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo dovršila i A selekcija, a sad je vrijeme da se glave u potpunosti prebace na klupske obaveze. Kavelj i Vrzić već su u kadru trenera Carevića, a u njemu bi u budućnosti trebali biti i ovi posljednje spominjani klinci. Međutim, to je već pogled u budućnost, a važnije je sadašnjost, u kojoj nakon Istre u nedjelju slijedi još i Dinamo doma prvog dana prosinca, čime će završiti serija domaćih utakmica.
I započeti serija gostovanja. U posljednja tri jesenska ispita Goričani će gostovati kod Slaven Belupa, Osijeka i Rijeke, a nakon stanke još će trebati odraditi i gostovanje u Varaždinu. Neobična sezona, u kojoj raspored ide ovako: šest zaredom vani, devet zaredom doma, četiri zaredom vani…
Sveti cilj i pakao od rasporeda. I prilika za iskupljenje…
Rukometaši Gorice poraženi su u gostima kod Umaga 30-29, čime su si zakomplicirali borbu za ulazak u Ligu za prvaka. Međutim, uoči zadnja četiri kola sve drže u svojim rukama. Uoči vrlo zahtjevna zadnja četiri kola…
Nakon što su prošle sezone na nevjerojatan način ostali bez plasmana u Ligu za prvaka, uz dva poraza od 14 golova razlike na gostovanjima kod izravnih konkurenata, rukometaši Gorice u ovu su sezonu ušli odlučni da naučeno iskoriste u dobre svrhe i da ovoga puta – uspiju. I dobro im je išlo u prvih devet kola, jedini kiks tu je bio uvjerljiv domaći poraz od Trogira, izravnoga konkurenta, ali napravljeno je i puno toga dobroga, dobiveno nekoliko teških i zahtjevnih utakmica.
Zagreb je u ovoj skupini, jasno, predodređen za prvo mjesto, a uz Goricu i Trogir, u lovu na jedno od prva tri mjesta je i Čakovec. Znajući da u posljednja tri kola gostuju upravo kod Trogira i Čakovca, da je prije toga na rasporedu nemoguća misija protiv Zagreba na domaćem parketu, bili su svjesni da u desetoj rundi, na gostovanju kod Umaga, nema prostora za pogreške. Nažalost, one su se događale, u najvećoj mjeri u završnici utakmice, pa su Goričani ispustili plus četiri u posljednjih deset minuta i izgubili utakmicu.
Time, naravno, nisu izgubili i šanse za ostvarivanje “svetog cilja”, ali značajno su si zakomplicirali situaciju, jer ako je cilj svet, onda je raspored u završnici Lige A za Goričane – paklen! Što je samo po sebi loša vijest, ali ujedno je i velika prilika. Priča iz prošle sezone, naime, gotovo da se ponavlja, jer ponovno će Gorica na dva gostovanja kod izravnih konkurenata odlučivati sama o sebi. I pokazivati što je ova momčad naučila iz lanjske epizode.
Od domaćeg ogleda sa Zagrebom nemamo pravo očekivati ništa više od dobre prezentacije, a onda kreće ludilo… Posljednjeg vikenda u studenom Goričani idu u Čakovec, tjedan dana kasnije doma čekaju neugodnu Bjelin Spačvu, a za kraj idu u Trogir. Zahtjevno razdoblje sezone je pred našim rukometašima i njihovim trenerom Matejem Miškovićem, ali znate za onu o muci i junacima… Prošle sezone bili su ljutiti sami na sebe, sad imaju priliku biti ponosni na sebe.
Košarkaši s tri pobjede zaredom idu u goste svom bivšem treneru
Košarkaši Gorice pobijedili su Zagreb 88-61 i nastavili pozitivan niz započet protiv Osijeka i Crikvenice. Ovog vikenda na redu je gostovanje kod Đakova, na čijoj klupi sjedi Miron Češkić
Košarkaši Gorice na domaćem su parketu s 88-61 svladali Zagreb, upisavši tako treću uzastopnu pobjedu. Pritom su od početka susreta naši košarkaši kontrolirali stanje stvari na terenu.
Gosti su sredinom prve četvrtine imali vodstvo 9-6 na koje Goričani odgovaraju serijom 8-0. Zagreb do odlaska na mali predah ipak smanjuje na 14-13. Druga četvrtina u potpunosti je pripala našoj momčadi, koja je taj period igre dobila s 33-13, napravivši veliki korak prema pobjedi. Posebno raspoložen za igru bio je Niko Rimac, koji je u tom periodu igre ubacio tri trice, dok je zapaženu rolu odigrao i Pavo Turić sa sedam ubačaja.
Treća četvrtina bila je u znaku gostiju, koji su zaigrali na sve ili ništa te su taj period dobili s 27-16. Tri minute prije isteka četvrtine zakucavanjem Leblanca Zagrebaši su smanjili na -9 (56-47). Bilo je to najbliže koliko su mogli prići, jer u preostalom vremenu naši su košarkaši postigli radnu temperaturu iz druge četvrtine te u zadnjem periodu igre potvrdili kvalitetu za konačnih plus 27.
Razvoj stvari na terenu omogućio je treneru Damiru Miljkoviću da u posljednjih pet minuta u igru uvede i igrače s manjom minutažom, koji su nastavili u ritmu koji su postavili njihovi prethodnici na terenu.
– Čestitka mojim dečkima na pobjedi. Znali smo da će biti teško. Jako dobro smo odigrali prvo poluvrijeme, sve je u tim trenucima bilo u našim rukama. U trećoj četvrtini smo onda ušli u nepotrebnu nervozu i brojne pogreške, čime smo Zagrebu omogućili da se vrati. Uspjeli smo nakon toga ipak utakmicu privesti kraju kako treba – kazao je nakon utakmice domaći trener Damir Miljković.
U goričkim prvi strijelac bio je Niko Rimac s 18 poena. Pratili su ga Borna Dramalija s 15 i Kristijan Validžić s 11, dok su po devet poena ubacili Pavao Turić, Filip Kalajžić i Kristijan Šutalo koji je uz to imao i 15 skokova. Kod Zagreba najučinkovitiji Dorian Jelenek s 20 i Joshua Leblanc s 19 poena.
Nakon Vrijednosnica Osijek i Crikvenice, Goričani su tako nizu dodali i treću pobjedu, a nastavak tog niza pokušat će organizirati na već poznatome mjestu, uz poznato lice s druge strane. Gorica je uoči početka prvenstva odradila pripremni turnir u Đakovu, u koje će se ići i ovoga vikenda. Tamo će prijatelje iz Gorice dočekati Miron Češkić, trener Đakova, bivši trener i tajnik Gorice. Popit će se kava ili dvije, pa će se zatim prebaciti na borbu za bodove na parketu…
Stolnotenisači HSTK Velika Gorica pobijedili su u 1.HL Muški Zapad u 4. kolu sezone 2025./2026. timove STŠK Srdoči Rijeka 4:2 i STK Jadran Poreč 4:0. Gorički stolnotenisači su nakon četiri kola i sedam odigranih susreta na prvom mjestu sa 14 bodova i meč razlikom 28:5.
Velika Gorica, 15.11.2025. Prva HL zapad seniorke. Foto: HSTK VG
Seniorke su u 4. kolu zabilježile prvu pobjedu u susretu s Jadranom iz Poreča.
Galerija fotografija
Prva hrvatska liga zapad muški 2025./2026., 04. kolo
HSTK Velika Gorica – STŠK Srdoči (Rijeka) 4:2 (14:10 225:215)
Domagoj Elger – Borna Zohil 1:3, Marko Vračan – Luka Šarčević 3:2, Ante Jakić – Duško Marijan Morić1:3, Elger / Marko Habijanec – Zohil / Morić 3:2, Elger – Šarčević 3:0, Habijanec – Zohil3:0.