Sport

‘Kako živi najbolji košarkaš Gorice? Iskreno, nitko nema pojma tko sam ja…’

Marko Baković (25) bio je nominiran za sportaša godine kao jedini predstavnik KK Gorice, godinu je zaključio s 27 koševa Škrljevu, a u novoj godini sam sebi želi zdravlje i – diplomu…

Objavljeno

prije 7 godina

28. prosinca 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

U Godini nogometa, kako komotno možemo nazvati 2018., jedna od rijetkih crvljivih jabuka u bogatoj i raskošnoj košari hrvatskog sporta bila je košarka. U nacionalnom smislu, naravno, iz goričke perspektive to baš i nije tako. Gorica je kroz drugu ligu prohujala s vihorom, završila sezonu s čistim 22-0 i vratila se među prvoligaše, gdje je ove jeseni igrala važnu ulogu. Moglo je to biti i bolje od ovih 4-9, omjera s kojim se otišlo na zimske praznike, ali dovoljno je još vremena za popravke…

Za dobru goričku košarkašku godinu kao nagrada je stiglo priznanje Josipu Sesaru za trenera godine, a među nominiranima za sportaša godine bio je Marko Baković (25). A to bi valjda trebalo značiti da je upravo on u svijetu KK Gorice ove godine bio prvi među jednakima.

– Iskreno, nisam ni imao pojma da su me nominirali, to sam doznao deset sekundi prije nego što su me prozvali, ha, ha. Samo su mi rekli ‘ej, Baka, nominiran si’. Zašto, tko, kako, pojma nemam – sa smiješkom govori Baković i dodaje:

– Svakako lijepo priznanje. Nisam to očekivao, ali puno mi je srce jer je netko prepoznao sve ovo što radim, sav moj trud, kakav god da je. Nisam dobio nagradu, ali čast je biti tamo. Ipak dolazim iz momčadskog sporta, tu je nas 12, nisam domaći igrač, nisam neko ime, nisam poznat…

Skroman je momak taj Baković, gotovo da se srami govoriti o sebi, o svom značaju za momčad. Pa će tako umalo umrijeti od smijeha kad ga pitaš dogodi li mu se ikad da ga netko u Velikoj Gorici zaustavi na ulici, poželi mu čestitati na dobrim partijama, na svim onim zakucavanjima, bananama…

– Neee, ma kakvi… Više slučajno, kad ljudi kažu ‘ajme, koliki si’, pa doznaju da igram košarku. Nitko živ ne zna tko sam, ali Bogu hvala, živim svoj život – smješka se simpatični Baković.

Protegnuo se do 205 centimetara, skočan je i okretan, sposoban pokriti više pozicija, skočiti i zabiti. Trenutačno je na 15 koševa i 5,2 skokova u prosjeku, što su brojke koje potencijalno mogu izazvati i interes većih i jačih klubova.

– Ne želim se opterećivati time… Ponude? Potpuno iskreno, nitko živ se ne javlja. Pa pola ljudi ni ne zna tko sam i što sam. Ali možda je i bolje tako, neka me tu, neka sam živ i zdrav, samo da izdržim sezonu… Treba završiti i fakultet pa ćemo vidjeti što dalje – kaže Baković.

Ovo mu je drugi mandat u Gorici, prvi put bio je kao tinejdžer pa krenuo svojim putem. Da bi se vratio “kući”.

– Rođen sam u Tomislavgradu, od dolje sam, a u Zagreb sam došao sa 16 godina, u juniorski pogon Cedevite. Bio sam već pokušavao nešto i ovdje u Gorici prije nekih osam, devet godina, kad je trener bio Zvonimir Kovačević, ali tad sam još bio jako mlad, neafirmiran, i nisam se uspio snaći – prepričava Baković pa nastavlja:

– Nakon toga sam bio svugdje pomalo, malo lijevo, malo desno. Nešto sam igrao u drugoj ligi, zatim u Slavonskom Brodu u prvoj, onda u Čapljini, u prvoj ligi BiH, otišao sam malo i u Italiju, u Serie C, pa onda Kvarner i… I onda je sam imao jednu tešku ozljedu leđa. Vratio sam se u Zagreb, na studij, dvije godine sam igrao niži rang, a onda skužio da sam još dovoljno zdrav da mogu ovdje igrati.

I došao je ovdje. Jedan razgovor bio je dovoljan da odluči pokušati ponovno.

– Josip Sesar me kontaktirao još kad sam igrao za VERN, ispričao mi je kakav je plan i program, kakvu momčad želi… Svidjelo mi se sve to, a i čuo sam od drugih ljudi jako dobre stvari o Sesaru kao treneru i čovjeku. Odlučio sam pokušati, dali su mi dobru ponudu i evo me, tu sam. Šutim i radim – govori Marko.

– Kako je u drugom pokušaju? Ha, očito puno bolje nego u prvom, ha, ha… Zasad je stvarno sve ok, uživam s dečkima, super je ekipa, idemo sad samo napraviti što više ove godine.

Jedini kiks ove sezone, kaže trener Sesar, onaj je domaći poraz od Hermes Analitice, s kojom će Gorica igrati i u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića. U tom je susretu “puklo” na slobodnim bacanjima, koja ni Bakoviću nisu baš najjača strana…

– A vježbam ih… Imao sam protiv Hermesa 1-7, ne bi bilo loše da se to ne ponavlja. Borba, što da vam kažem, treba iz dana u dan vježbati, raditi na sebi. Naravno da imam i mana u igri, da nemam, vjerojatno ne bih bio ovdje… – svjestan je Baković.

I njega živcira činjenica da Gorica nikoga nije uspjela pobijediti u gostima ove sezone. Svi jedva čekaju prvu.

– A nadam se da će konačno i to doći, puna mi je više kapa toga… Idemo na put, a pola nas je već s glavom dolje, u smislu ‘što ćemo sad’. Valjalo bi da i taj led probijemo – kaže Marko s lako prepoznatljivim hercegovačkim naglaskom.

A dok se čeka nastavak sezone, trebalo bi se malo pozabaviti i fakultetom.

– Studiram fizioterapiju, na trećoj sam godini. Volio bih to i raditi u budućnosti, jer ipak sam dosta toga naučio na sebi, na teži način. Kad je tako, počne te zanimati, kreneš istraživati… I zasad super ide. Mislim da zasad neću još ove dvije godine, tri su dovoljne za početak. Tu i tamo pomognem suigračima, više savjetom, jer nemam baš ni ja vremena, imam dovoljno svojih bolova, treba sebe izliječiti – smije se Baković.

U novoj godini ima vrlo konkretne želje i ciljeve.

– Najvažnije je ostati zdrav, nakon toga napraviti što bolji rezultat, diplomirati, pa ćemo vidjeti što budućnost nosi.

Najbliža budućnost nosi doček Nove godine.

– Bilo mi je važno malo otići kući, okupiti obitelj, ipak ih nisam vidio pet mjeseci. A za Novu godinu ću biti u Zagrebu, malo se proveseliti s djevojkom. I nazad na posao. Ovo je specifičan život, nema tu ni sveca ni petka, treba stalno raditi na sebi – zaključio je Baković.

Povezane teme:hotnews kk gorica marko baković

Sport

Turopoljski atletičari ostvarili sjajne rezultate na zagrebačkom Jarunu

Objavljeno

prije 7 sati

17. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Na 38. Polumaratonu Ivan Starek održanom na zagrebačkom Jarunu, Atletski klub Turopolje imao je sedam predstavnika na polumaratonskoj stazi i jednu natjecateljicu na 10 kilometara. Utrka je donijela dva pobjednička postolja, Vedrana Janjić prva je u kategoriji Ž45, a Želimir Delač u kategoriji M65.

Najbrži među članovima kluba bili su Josip Martinović (1:28:28) i najnovije pojačanje, Kruno Štriga (1:28:37). Slijedili su Danijel Trgovac (1:36:13), Vedrana Janjić (1:36:37), Želimir Delač (1:38:43), Ivica Prpa (1:43:23) i Martin Potočnik (1:59:37).

Na 10-kilometarskoj distanci nastupila je Valerija Prpa s rezultatom 58:02.

Nastavite čitati

Sport

Mladi gorički hrvači osvojili dvije bronce na Prvenstvu Hrvatske

Nastupili su na Prvenstvu Hrvatske U15 i kući se vratili s dvije brončane medalje.

Objavljeno

prije 11 sati

17. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Mladi hrvači Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 imali su razloga za zadovoljstvo nakon Prvenstva Hrvatske u slobodnom načinu hrvanja za uzrast U15, održanog 15. studenoga. U konkurenciji vršnjaka iz cijele zemlje, brončana odličja osvojili su Jakov Ključar u kategoriji do 38 kg te Amar Baljaj u kategoriji do 41 kg.

Uz dvojicu osvajača medalja, na prvenstvu su nastupili i Leon Radaić i Emanuel Grgić u kategoriji do 75 kg, kao i Filip Đukić u kategoriji do 62 kg. Iako se ovaj put nisu uspjeli probiti do postolja, predstavljali su klub korektno i borili se do kraja.

Foto: Hrvački Klub Velika Gorica 1991/FB

Ekipa je kroz cijelo natjecanje imala podršku trenera Anrija Targuša i Darija Dašića.

Dvije brončane medalje potvrda su dobrog rada u goričkom klubu i motiv mladim hrvačima za nastavak sezone. Iz kluba poručuju da su ponosni na sve svoje natjecatelje i da im je ovo samo korak prema novim izazovima koji dolaze.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopolje i s igračem manje uvjerljivo protiv Mladosti

Objavljeno

prije 12 sati

17. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopolje je u 14 kolu Jedinstvene 1.ŽNL zabilježilo uvjerljivu pobjedu u susretu s Mladost Obrezina, iako je od 60. minute igralo s igračem manje. Strijelci su bili Andreas Šejić, Tomislav Šutalo i dva puta Patrik Matošević, za goste Leon Đurašin.