Sport

Kako raste mali Čabraja…

Hrvatska reprezentacija U-21 u Velikoj Gorici se priprema za prijateljski ogled s vršnjacima iz Italije, a u “kockastom” kadru prvi put je i jedan igrač Gorice. Marijan Čabraja (22) ušao je u klupske knjige sasvim zasluženo, ali i, kako sam kaže, zahvaljujući momčadi…

Objavljeno

prije 7 godina

20. ožujka 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Stari je hajdukovac po životnom opredjeljenju, to se kod jednog tradicionalnog Sinjanina nije moglo promijeniti ni u ovih 40 goričkih godina, ali ove sezone ozbiljno se “zakačio” za Goricu. Ima i godišnju ulaznicu, na gotovo svakoj domaćoj je gore, na tribinama… Pravi navijač! I, pogotovo, najveći kritičar. Stalno nešto gunđa, ne valja ovaj, bolje može ovaj, što ovaj ne doda… I kad on nekoga pohvali, kad baš izričito nekoga izdvoji, znaš da je taj nešto posebno. A nakon Dinama, u našem redovnom sabiranju dojmova s utakmice, pohvalio je čak dvojicu.

– Ovaj Cherif je strašan, bit će taj i bolji od Belog! – ispalio je Stari, potpuno uvjeren u to što govori.

A onda je izdvojio još jednog…

– Mali Čabraja! Taj će biti igračina.

Marijan Čabraja odigrao je odličnu utakmicu protiv Dinama… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Kuži Stari nogomet, pomislio sam, nije ni njemu promaklo u kakvog igrača izrasta Marijan Čabraja. Momak koji je prije mjesec dana navršio 22 godine suvereno drži lijevi bok Gorice, izgleda sve bolje iz utakmice u utakmicu, igra sve zrelije i racionalnije. Protiv Dinama je odigrao još jednu kvalitetnu utakmicu, “modri” preko njegove strane nisu napravili praktiči ništa, a prema naprijed je stigao čak i zaprijetiti. Onaj šut s 20-ak metara u 80. minuti, koji je prohujao pokraj stative, zapravo je bilo i posljednje konkretno što je Gorica napravila u pokušajima da dođe barem do tog jednog, zasluženog boda.

– Uh, šteta što to nije ušlo… Iz moje perspektive je izgledalo da ide unutra, bio sam uvjeren da je to to – govorio je Čabraja nakon nedjeljnog poraza.

Što se njegovih suigrača tiče, nakon Dinama je slijedio kraći raspust, jer taman je počela prvenstvena stanka, ali Čabi se već dva dana poslije vratio na naš stadion. Svlačionica je ista, dobro poznata, ali zamijenio je trenirke. Više nije u oznakama HNK Gorice nego mlade reprezentacije, čiji je dio u ovoj akciji. I izbornik Nenad Gračan očito se slaže sa Starim, jednako dečki gledaju na nogomet, pa je pozvao Čabraju za prijateljski ogled s Italijom. Igrat će se u Frosinoneu u ponedjeljak, protivnik je ujedno i domaćin Europskog prvenstva u lipnju, na kojem će sudjelovati i Hrvatska. I, nadamo se, naš Čabraja…

– Nisam imao pojma da sam dobio poziv dok mi suigrač Krizmanić nije poslao poruku ‘čestitam’. Gledam na čemu mi čestita, ništa mi nije jasno, a onda vidim da sam na popisu… Lijep, jako lijep osjećaj, to mogu zahvaliti Gorici, trenerima i svojim suigračima. Da nemamo tako dobar rezultat, da ne igramo tako dobro, ne bi bilo niti tog poziva – rekao je Čabi, koji se zapravo vratio u reprezentativno okruženje, poznato od ranije.

– Bio sam reprezentativac u gotovo svih uzrastima, od U-14 do U-18, prošao sam jako puno izbornika, i sretan sam što sam opet dio reprezentacije. Dat ću sve od sebe da opravdam poziv – kazao je skromni i samozatajni Čabraja.

– Utakmica nema natjecateljski značaj, ali vrlo nam je važna jer je pred nama jedno tako veliko natjecanje kao što je Euro. Nažalost, s nama nisu svi igrači koji su prošli kvalifikacije, ali ovo je prilika da vidimo i ostale kandidate na djelu – kaže izbornik Gračan, misleći pritom vjerojatno i na Čabraju.

Konkurencija na poziciji lijevog braniča je velika i jaka, počevši od igrača Stuttgarta Borne Sose i mlade Hajdukove zvijezde Domagoja Bradarića, preko Bruna Gode, standardnog prvotimca Slaven Belupa, pa sve do igrača Istre 1961 Petra Rubića… Međutim, Čabraja ima šansu, ima i kvalitetu, dojam je da je sve na njemu. Može igrati i beka i krilo, podjednako dobro snalazi se na obje pozicije, a takvi igrači svakom treneru jako dobro dođu.

Kao što je Čabraja dobro došao i Sergeju Jakiroviću ove sezone. Kao svojevrsni “as iz rukava”, pojačanje iz vlastitih redova usred prvenstva… Naime, Čabi je debitirao u 2. kolu, u onom šokantnom porazu od Intera (2-3), nije se tu baš proslavio, pa je novu šansu dobio tek u 11. kolu. Igralo se u Koprivnici, Gorica je pobijedila Slaven Belupo 1-0, a Čabraja je bio ponajbolji igrač na terenu. Od tog trenutka pa do danas, odigrao je sve i jednu utakmicu! Štoviše, u tih 15 utakmica nedostaje mu samo deset minuta do pune minutaže, izašao je samo jedanput, u 80. minuti remija s Lokomotivom. Dakle, Gorica je već 16 utakmica nezamisliva bez Čabraje u prvih 11…

A došao je tiho, na mala vrata. Ime nije bilo zvučno, možda se malo i zagubio među svim onim strancima koji su dolazili, među atraktivnijim imenima… I nije se, realno, previše očekivalo od njega, dojam je bio da će se teško izboriti za poziciju u ovoj konkurenciji, ali on je radio i čekao. A kad je dočekao šansu, više se nije osvrtao. Evo, i poziv u reprezentaciju je potvrda da Čabraja igra jako dobru sezonu, a sad je stiglo i konačno “da” od Starog…

Jedini gol ove sezone zabio je Lokomotivi, a ima i tri asistencije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Nikad još Gorica nije imala igrača u reprezentaciji U-21, Čabraja je ovim ušao i u klupske knjige našega kluba, a ponosni su na njega i u njegovu Poreču.

– Tamo sam počeo, u porečkom Jadranu, ali već s 12, 13 godina sam otišao u Zagreb, u Dinamovu školu. Prošao sam sve generacije, igrao i lijevo krilo i lijevog beka, a kad sam shvatio da ću teško do mjesta u prvoj momčadi, odlučio sam otići svojim putem. Iz Gorice su me pozvali, pristao sam doći, i danas sam jako sretan što sam tako odlučio – kaže Čabraja, koji je prošle sezone igrao za Dinamo II, dvaput i protiv Gorice, kasnijeg prvaka druge lige.

Odigrao je 30 utakmica, bio standardan prvotimac, no u klubu su odlučili pustiti ga. Zbog čega bi, kako sad stvari stoje, vrlo brzo mogli zažaliti. Ako već dosad nisu… No Čabi je odabrao svoj put. Preko Gorice, ali i reprezentacije, do konačnog cilja. Prostora za napredak ima još jako puno, svjestan je toga i sam, i u ovim sretnim danima zna da ga čeka još gomila rada prije nego doista postane ono što je Stari najavio. Igračina.

Sport

Kobre prebrze za Mraclin

Objavljeno

prije 8 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.

IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo

MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.

Strijelci: 0:1 – Husnjak (3), 0:2 – Čakarun (57), 0:3 – Kelava (73), 1:3 – Hajduk (90).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.

KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.

Nastavite čitati

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 18 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 18 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 18 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 1 dan

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.