Sport

Kako raste mali Čabraja…

Hrvatska reprezentacija U-21 u Velikoj Gorici se priprema za prijateljski ogled s vršnjacima iz Italije, a u “kockastom” kadru prvi put je i jedan igrač Gorice. Marijan Čabraja (22) ušao je u klupske knjige sasvim zasluženo, ali i, kako sam kaže, zahvaljujući momčadi…

Objavljeno

prije 7 godina

20. ožujka 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Stari je hajdukovac po životnom opredjeljenju, to se kod jednog tradicionalnog Sinjanina nije moglo promijeniti ni u ovih 40 goričkih godina, ali ove sezone ozbiljno se “zakačio” za Goricu. Ima i godišnju ulaznicu, na gotovo svakoj domaćoj je gore, na tribinama… Pravi navijač! I, pogotovo, najveći kritičar. Stalno nešto gunđa, ne valja ovaj, bolje može ovaj, što ovaj ne doda… I kad on nekoga pohvali, kad baš izričito nekoga izdvoji, znaš da je taj nešto posebno. A nakon Dinama, u našem redovnom sabiranju dojmova s utakmice, pohvalio je čak dvojicu.

– Ovaj Cherif je strašan, bit će taj i bolji od Belog! – ispalio je Stari, potpuno uvjeren u to što govori.

A onda je izdvojio još jednog…

– Mali Čabraja! Taj će biti igračina.

Marijan Čabraja odigrao je odličnu utakmicu protiv Dinama… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Kuži Stari nogomet, pomislio sam, nije ni njemu promaklo u kakvog igrača izrasta Marijan Čabraja. Momak koji je prije mjesec dana navršio 22 godine suvereno drži lijevi bok Gorice, izgleda sve bolje iz utakmice u utakmicu, igra sve zrelije i racionalnije. Protiv Dinama je odigrao još jednu kvalitetnu utakmicu, “modri” preko njegove strane nisu napravili praktiči ništa, a prema naprijed je stigao čak i zaprijetiti. Onaj šut s 20-ak metara u 80. minuti, koji je prohujao pokraj stative, zapravo je bilo i posljednje konkretno što je Gorica napravila u pokušajima da dođe barem do tog jednog, zasluženog boda.

– Uh, šteta što to nije ušlo… Iz moje perspektive je izgledalo da ide unutra, bio sam uvjeren da je to to – govorio je Čabraja nakon nedjeljnog poraza.

Što se njegovih suigrača tiče, nakon Dinama je slijedio kraći raspust, jer taman je počela prvenstvena stanka, ali Čabi se već dva dana poslije vratio na naš stadion. Svlačionica je ista, dobro poznata, ali zamijenio je trenirke. Više nije u oznakama HNK Gorice nego mlade reprezentacije, čiji je dio u ovoj akciji. I izbornik Nenad Gračan očito se slaže sa Starim, jednako dečki gledaju na nogomet, pa je pozvao Čabraju za prijateljski ogled s Italijom. Igrat će se u Frosinoneu u ponedjeljak, protivnik je ujedno i domaćin Europskog prvenstva u lipnju, na kojem će sudjelovati i Hrvatska. I, nadamo se, naš Čabraja…

– Nisam imao pojma da sam dobio poziv dok mi suigrač Krizmanić nije poslao poruku ‘čestitam’. Gledam na čemu mi čestita, ništa mi nije jasno, a onda vidim da sam na popisu… Lijep, jako lijep osjećaj, to mogu zahvaliti Gorici, trenerima i svojim suigračima. Da nemamo tako dobar rezultat, da ne igramo tako dobro, ne bi bilo niti tog poziva – rekao je Čabi, koji se zapravo vratio u reprezentativno okruženje, poznato od ranije.

– Bio sam reprezentativac u gotovo svih uzrastima, od U-14 do U-18, prošao sam jako puno izbornika, i sretan sam što sam opet dio reprezentacije. Dat ću sve od sebe da opravdam poziv – kazao je skromni i samozatajni Čabraja.

– Utakmica nema natjecateljski značaj, ali vrlo nam je važna jer je pred nama jedno tako veliko natjecanje kao što je Euro. Nažalost, s nama nisu svi igrači koji su prošli kvalifikacije, ali ovo je prilika da vidimo i ostale kandidate na djelu – kaže izbornik Gračan, misleći pritom vjerojatno i na Čabraju.

Konkurencija na poziciji lijevog braniča je velika i jaka, počevši od igrača Stuttgarta Borne Sose i mlade Hajdukove zvijezde Domagoja Bradarića, preko Bruna Gode, standardnog prvotimca Slaven Belupa, pa sve do igrača Istre 1961 Petra Rubića… Međutim, Čabraja ima šansu, ima i kvalitetu, dojam je da je sve na njemu. Može igrati i beka i krilo, podjednako dobro snalazi se na obje pozicije, a takvi igrači svakom treneru jako dobro dođu.

Kao što je Čabraja dobro došao i Sergeju Jakiroviću ove sezone. Kao svojevrsni “as iz rukava”, pojačanje iz vlastitih redova usred prvenstva… Naime, Čabi je debitirao u 2. kolu, u onom šokantnom porazu od Intera (2-3), nije se tu baš proslavio, pa je novu šansu dobio tek u 11. kolu. Igralo se u Koprivnici, Gorica je pobijedila Slaven Belupo 1-0, a Čabraja je bio ponajbolji igrač na terenu. Od tog trenutka pa do danas, odigrao je sve i jednu utakmicu! Štoviše, u tih 15 utakmica nedostaje mu samo deset minuta do pune minutaže, izašao je samo jedanput, u 80. minuti remija s Lokomotivom. Dakle, Gorica je već 16 utakmica nezamisliva bez Čabraje u prvih 11…

A došao je tiho, na mala vrata. Ime nije bilo zvučno, možda se malo i zagubio među svim onim strancima koji su dolazili, među atraktivnijim imenima… I nije se, realno, previše očekivalo od njega, dojam je bio da će se teško izboriti za poziciju u ovoj konkurenciji, ali on je radio i čekao. A kad je dočekao šansu, više se nije osvrtao. Evo, i poziv u reprezentaciju je potvrda da Čabraja igra jako dobru sezonu, a sad je stiglo i konačno “da” od Starog…

Jedini gol ove sezone zabio je Lokomotivi, a ima i tri asistencije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Nikad još Gorica nije imala igrača u reprezentaciji U-21, Čabraja je ovim ušao i u klupske knjige našega kluba, a ponosni su na njega i u njegovu Poreču.

– Tamo sam počeo, u porečkom Jadranu, ali već s 12, 13 godina sam otišao u Zagreb, u Dinamovu školu. Prošao sam sve generacije, igrao i lijevo krilo i lijevog beka, a kad sam shvatio da ću teško do mjesta u prvoj momčadi, odlučio sam otići svojim putem. Iz Gorice su me pozvali, pristao sam doći, i danas sam jako sretan što sam tako odlučio – kaže Čabraja, koji je prošle sezone igrao za Dinamo II, dvaput i protiv Gorice, kasnijeg prvaka druge lige.

Odigrao je 30 utakmica, bio standardan prvotimac, no u klubu su odlučili pustiti ga. Zbog čega bi, kako sad stvari stoje, vrlo brzo mogli zažaliti. Ako već dosad nisu… No Čabi je odabrao svoj put. Preko Gorice, ali i reprezentacije, do konačnog cilja. Prostora za napredak ima još jako puno, svjestan je toga i sam, i u ovim sretnim danima zna da ga čeka još gomila rada prije nego doista postane ono što je Stari najavio. Igračina.

Sport

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

prije 2 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0. Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0. Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 12 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 15 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 17 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.