Poveži se s nama

Vijesti

Kako je jedna kreativka dokazala da nikad nije kasno ostvariti svoje snove!

Sljedeće godine pokrenut će i svoj prepoznatljiv brend.

Objavljeno

Rijetki su oni koji još od djetinjstva znaju što žele postati, a onda kroz život i ostvariti svoje djetinje snove. Naravno, ne ide to uvijek onim redom kao u mašti, ali znate onu „ako nešto jako želiš cijeli svijet se uroti da to dobiješ“. Pravi primjer toga je Kornelija Bogović koja je prvo prkosila roditeljima i izborila se za školu koju je željela, a potom je ostavila siguran posao da bi krenula u nesigurne poduzetničke vode.

-Oduvijek sam pokazivala tu kreativnu stranu, uvijek sam nešto morala stvarati s rukama, meni nikad nije bilo dosadno, tako da dan danas ne razumijem ljude koji kažu da im je dosadno. Ja sam kao dijete uvijek crtala, radila nakit, pisala pjesme, učila jezike, a kako je mama radila u firmi s foto opremom, a i kod kuće smo uvijek imali profesionalne fotoaparate, rado sam i fotografirala, pogotovo mlađeg brata, i u osnovnoj školi sam rekla da ću se za fotografa školovati.

Roditelji su za nju htjeli siguran posao, a samim time i školu koja bi takav posao omogućila, tako da je predala papire i u goričku Ekonomsku školu, ali i u Zagreb u Obrtničku, naravno, smjer fotograf.

-Sjećam se dana upisa, tata je išao sa mnom do tadašnjeg Bakarića i bio je uporan u namjeri da se ja predomislim. Pokušao je pridobiti i djelatnike na upisu da me nagovore da se tu upišem, bili smo pola sata vani ispred škole kako bih ja – razmislila, no ja sam čvrsto odlučila, i popustio je, dozvolio mi je da upišem Obrtničku školu za osobne usluge u Zagrebu, smjer fotograf. – govori Bogović.

Nakit je prvo radila za sebe, a onda i za prijateljice, i to još u vrijeme dok je bila srednjoškolka. Kako ističe, u to vrijeme radila je s fimo masom, i to je znala raditi u dva ujutro.

-Išla sam i u školu i na praksu. Poslodavac je bio zadovoljan sa mnom, pa me na neki način tretirao kao zaposlenika, jednostavno nisam imala kad baviti se nakitom osim tako kasno u noć, ali ja sam baš uživala u tome i uopće mi nije bilo teško, niti sam bila umorna za još nešto stvoriti svojim rukama, a što će razveseliti mene, ili moje prijateljice.

Što se fotografije tiče, kako je kao dijete voljela fotografirati svog mlađeg brata, tako je ta ljubav prema fotografiji i kroz obrazovanje, ali i kroz posao išla u tom smjer. Najradije je fotografirala djecu i obitelji, a svadbe i sahrane iako su donosile dobru zaradu nikad ju nisu zanimale. Provela je pune 23 godine u istom foto studiju, gdje je kaže, vladala prava obiteljska atmosfera, s poslodavcem je imala odličan odnos i uvijek je saslušao njene prijedloge, a mnoge i uveo u poslovanje kako bi još više napredovali i bili konkurentniji na tržištu.

-Imala sam otvorene ruke, mogla sam raditi što mi se sviđa. Često su me prijateljice, kad bi rodile zvale da im slikam bebe. Pa bi ih stavila u lonac, u teglu za cvijeće, mogućnosti za napraviti super fotku je bezbroj.

Paralelno s poslom, izrađivala je i nakit, a fimo masu zamijenila je bižuterijom, jer je, kaže uvijek pratila trendove i uvijek je imala želju za nečim novim. No, onda se nakon 23 godine u njenoj glavi dogodio prijelomni trenutak, odlučila je promijeniti posao, ističe nije bilo lako, na odlasku je plakala jer, tamo raditi, bilo je više od posla. Ali zasićenje je odradilo svoje.

-Nakon toga javila sam se na jedan natječaj, iako uopće nisam imala iskustva, otišla na razgovor i bila sam primljena! Radila sam kao referent, posao koji nikad u životu nisam radila i super sam ga savladala. Bila sam tamo samo godinu dana jer jednostavno nisam bila sretna, bila sam nesretna jer ništa kreativno nisam radila, to je bio posao koji su moji roditelji oduvijek htjeli za mene.

-Bio je to period kad sam ujutro ustajala s mišlju kad ću doći doma, u ponedjeljak razmišljala kad će petak, a nedjelja je zvučala kao „o, ne sutra moram ići na posao“  iako je ekipa tamo bila odlična i radna atmosfera super, ali jednostvano je nedostajalo kreativnosti.

I onda je četrdeseta pokuccala na vrata. Još jedna prekretnica, i kako kaže Kornelija, sve dolazi u svoje i pravo vrijeme. Jednostavno je postala sigurnija u sebe, shvatila je da može sve, pa i opet promijeniti posao.

-Nakon godinu dana mi je došao poziv jednog foto studija da dođem raditi kod njih, što je meni bilo  super. Rekla sam da idem jer to je ono što ja volim raditi, ja sam ipak fotograf. I tamo sam sa šeficom mogla sve dogovoriti, pa smo u poslovanje uvele tisak na majice i šalice. To me ispunjavalo jer volim raditi personalizirane stvari. Izgledao je taj period kao da se igram, a ne da radi, baš sam uživala.

Oduvijek je govorila kako bi voljela objediniti sve svoje hobije, imati svoj gift shop s personaliziranim stvarima. Znači kad uđete unutra da možete kupiti stvar koju ne možete kupiti nigdje drugdje. Oduvijek je o tome razmišljala, ali uvijek je nedostajao vjetar u leđa.

-Tu stvarno mogu zahvaliti svome suprugu, i stvarno mogu reći da je najbolji na svijetu. On je bio taj netko tko je vjerovao u mene, u startu me financijski podržao. Da nije bilo njega možda se nikad ne bih odlučila na ovaj potez. Dala sam otkaz, išla na opciju poticaja od države za samozapošljavane. Pravila su da jedno vrijeme trebaš biti bez primanja, moraš proći tečaj, napraviti plan, predati ga i prezentirati, a pitanje je hoće li ti ga odobriti. Imala sam super ideju, i točno sam znala što želim, samo mi je trebao dodatni poticaj, a suprug mi je bio upravo to. Oduvijek je govorio, zašto ne bih uspjela i da trebam probati jer ako ne probam neću ni znati ide li mi to. Uz njegovu podršku otvorila sam Cornelia design, 11.studenog bilo je točno godinu dana.- kaže Bogović.

Trebalo joj je šest mjeseci da se probije, ima ured u sklopu kuće, te Internet trgovinu, a složila si je i okruženje koje njoj odgovara.

– Zadovoljna sam i napokon mogu reći da sam sretna, nemam osjećaj da idem raditi. Ujutro skuham kavu, pa se lagano primim posla. Uvijek stvaram nešto novo, i veseli me što će to biti posebno, drugačije i kako će i nekoga drugog to razveseliti.

Kako kaže društvene mreže puno su joj pomogle u poslovanju i dok je vrijeme korone mnoge unazadilo, njoj je puno pomogla. Ljudi nisu mogli nikuda, a htjeli su poslati poklone svojim najmilijima, i tu su otkrili nju. I pomogli joj da se posao razvije u pravom smjeru.

-Radim s čelikom i poludragim kamenjem što se nakita tiče jer želim da to traje i da mi se mušterije vrate. A i stalno uvodim neke inovacije i u izradi majica, šalica, sad je tu i božićni asortiman, gotovo svakodnevno imam neku novu ideju.

Dokaz je ovo da samo treba vjerovati u sebe i imati vjetar u leđa. Zato ako razmišljate krenuti u poduzetničke vode, možda vam baš Kornelija bude inspiracija.

– Važno je imati neku sigurnost, kao što rekoh ja sam imala financijsku sigurnost i mogla sam se u ovo upustiti. Svjesna sam da ima teških životnih situacija, i da se mnogi zbog toga možda ne mogu maknuti s mrtve točke, ali ako imate neku normalnu životnu situaciju u današnje vrijeme te potpore su poprilično dobre i dobar su vjetar u leđa na početku, a novčani poticaj svake godine sve veći. Ako netko ima stvarno dobru ideju neka pokuša, ja sam si puno toga nabavila od tog poticaja, srećom imala sam i puno stvari, ali poticaj je jako dobro došao za bitne, veće stvari. Nisam sigurna da bih se ja bez toga upustila u sve ovo bez obzira na svu podršku obitelji. Važno je reći da država daje poticaje i za mirovinsko i zdravstveno za 11 mjeseci poslovanja. Ako sam ja s 43 godine mogla uz stalni posao krenuti ispočetka u nesigurne poduzetničke vode, onda može svatko.

Ciljevi za ovu godinu su ispunjeni, a za sljedeću ih je već pregršt. Priprema kolekciju Korni curice i dječaka koje joj je prema njenim zamislima naslikala prijateljica slikarica. Željela bi da to bude baš njen brend i da po tome bude prepoznatljiva. A u tu realizaciju uopće ne sumnjamo, jer što Kornelija zamisli, ona to i ostvari.

Vijesti

FOTO: Skela postavljena, oštećena crkva čeka procjenu statičara

Objavljeno

on

18.01.2021. Velika Gorica. Sanacija crkve Navještenja Blažene Djevice Marije oštećene u potresu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djelatnici tvrtke Gradel su prije tjedan dana (ponedjeljak, 11. siječnja) započeli s postavljanjem skele na, u potresu oštećeni, zvonik crkve Navještenja Blažene Djevice Marije. Skela je obuhvatila crkveni toranj u visinu od 25 metara i tako je došla pod samu ‘kapu’ zvonika. Prema riječima djelatnika do ‘kape’ manjka još samo jedan metar.

18.01.2021. Velika Gorica. Sanacija crkve Navještenja Blažene Djevice Marije oštećene u potresu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ovog tjedna očekuje se dolazak statičara i njihova procjena stupnja oštećenja na tornju bit će odlučujuća u kojem smjeru će teći sanacija. Optimistična varijanta predviđa saniranje zvonika iznutra.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Sport

Pet pobjeda zaredom kao uvod u povijest – banjalučki “balon”!

Košarkaši Gorice u subotu su pobijedili Vrijednosnice Osijek 95-86 nakon produžetka, a u tjednu pred nama čekaju ih čak tri utakmice. Već su otputovali na “balon” ABA lige 2 u Banja Luku, gdje će odigrati svoje prve regionalne utakmice…

Objavljeno

on

Za subotu poslijepodne u programu košarkaša Gorice stajalo je “utakmica protiv Vrijednosnica Osijek”, a već dan poslije nešto potpuno drukčije, nešto povijesno – put na “balon” ABA lige 2! Možda su i zato misli pomalo lutale u tom sudaru s Osječanima, koji su u Veliku Goricu došli s izuzetno kratkom rotacijom, praktički sa šestoricom igrača, no svejedno su pošteno namučili Goričane. Pobjeda je stigla tek nakon produžetka, nakon što je Gorica gotovo cijelu utakmicu lovila prednost gostiju.

– Čestitke igračima na pobjedi, ali čestitke i Osijeku, koji se predstavio u jednom jako lijepom izdanju. Pogodili su puno šuteva, u čemu smo možda i mi malo pomogli s nekom lošijom obranom. Međutim, piše se pobjeda – konstatirao je trener Josip Sesar nakon tih 95-86, pete pobjede zaredom u prvenstvu.

Nakon problema s koronom, Sesar se vratio na klupu upravo ovom utakmicom, na svoj rođendan, pa je 13. pobjeda i ponovno preuzimanje prvoga mjesta na ljestvici izvrsno “sjelo”.

– Prošli tjedan imali smo nekoliko napornih treninga, tako da su momci bili malo ‘tvrdi’ šuterski protiv Osijeka, no to će se, nadam se, ispraviti u narednom periodu. Idemo dalje, tu smo gdje jesmo, pobjeda po pobjeda pa ćemo vidjeti gdje će nas dovesti – kaže Sesar.

No prvo će ih put odvesti prema Banja Luci, u kojoj se igra “balon” ABA lige 2. Prvi je Gorica morala propustiti zbog korone, zbog toga je na omjeru 0-4, a sad će konačno odigrati i povijesne prve utakmice u nekom natjecanju izvan hrvatskih granica. U utorak od 17 sati protivnik će biti Studentski centar iz Podgorice, u četvrtak Rabotnički iz Skoplja, a u subotu Lovćen iz Cetinja.

– Čeka nas drukčija košarka, na koju naši igrači nisu navikli. U domaćem prvenstvu se svi igrači međusobno poznaju i znamo što možemo očekivati od kojeg protivnika. Sad se situacija razlikuje, novi su protivnici, drukčiji stil igre, drukčija očekivanja i zadaci pred igračima. Vidjet ćemo kako će to izgledati na terenu, no mi smo spremni za nove izazove i jedva čekamo da počne – kaže trener Sesar.

Nastavi čitati

Sport

Sve boje HNL-a u Medulinu, Gorica spremna za ‘novi početak’

Nogometaši Gorice u utorak u 16 sati u Puli će otvoriti proljeće utakmicom protiv Istre 1961, odgođenom u 14. kolu prvenstva. Bit će to veliki finale svega što se posljednjih osam dana događalo u Medulinu, nadomak Pule…

Objavljeno

on

Osam dana Medulina je iza nogometaša Gorice, toliko je prošlo od dolaska u Istru, a deveti dan ponudit će – novi početak! S novim čovjekom u ulozi trenera, a velikim samopouzdanjem i u odličnoj atmosferi Goričani će u utorak u 16 sati istrčati na pulski stadion Aldo Drosina i tako otvoriti svoje novo prvoligaško proljeće.

– Možemo biti zadovoljni sa svime što smo odradili ovdje u Medulinu, dočekujemo prvu utakmicu u zaista dobrom raspoloženju. Pokušali smo donijeti neke svoje detalje u igru, ali sve ono što je funkcioniralo na jesen nećemo dirati, jer Gorica je bila uspješna i imala prepoznatljiv stil. Zadovoljni smo reakcijom igrača i vjerujem da potpuno spremni dočekujemo Istru – rekao je Siniša Oreščanin, koji je u nedjelju proslavio dva tjedna na klupi Gorice.

Malo vremena, ali baš zato je toliko dobro došlo ovo vrijeme provedeno u Medulinu. Imao je trener priliku provesti malo vremena s igračima, upoznati ih, detaljno im objasniti što se od njih traži… Na ugodnoj zimskoj temperaturi, u idealnim uvjetima, moglo se i odraditi puno toga, iako se ova dva tjedna zajedničkih treninga teško može nazvati pripremama u punom smislu te riječi.

– Često se kaže da prva utakmica nakon priprema najbolje pokazuje kako se na njima radilo, ali ovoga puta to stvarno ne mora vrijediti, budući da su pripreme zaista netipično kratke – govori trener Oreščanin.

Veselo je i šaroliko bilo u medulinskom hotelu ovih dana, bilo je tu doslovno pola HNL-a – uz Goricu, još i Slaven Belupo, Lokomotiva, Istra te Šibenik – pa kad se svi spoje u predvorju hotela, svi do jednoga u klupskim bojama, stvara se prilično zanimljiva slika. Puno se tih igrača poznaje godinama, nerijetko su se družili i međusobno, a istovremeno su kroz hotel prolazili i klupski djelatnici, menadžeri, nogometne posvuduše… I tako sve do subote, kad su Goričani ostali sami.

Fokus je, u miru i tišini, mogao biti potpun.

Očekivalo se da će ovih dana možda biti i priča o transferima, dolascima i odlascima, ali od toga nije bilo ništa. Nitko nije došao, nitko nije otišao, kao da se nitko time ni ne zamara… I Gorica, barem zasad, nastavlja istim putem. Sudeći po viđenom na treninzima, ali i u pobjedama protiv Opatije i Dinama II, razloga za optimizam ne nedostaje. I zato će posebno zanimljivo biti kako će Gorica izgledati već u utorak.

– Istru poštujemo i respektiramo, mislim da kolega Budicin i njegovi suradnici rade jako dobar posao, ali i mi želimo bodove, želimo jednom dobrom utakmicom uloviti zalet za sve što nas očekuje. Sljedeća utakmica nam je već u subotu, a ukupno naš čeka više od 20 utakmica… Krećemo od Istre, pokušat ćemo dati najviše što možemo u ovom trenutku – zaključio je trener Oreščanin.

Uoči utakmice na rasporedu je i odjava iz hotela, jer odmah nakon utakmice gorička ekspedicija vraća se kući. Nakon devet dana, lijepo bi bilo kući donijeti i tri boda…

Nastavi čitati

Reporter 400 - 17.12.2020.

Facebook

Izdvojeno