Vijesti
Kako je jedna kreativka dokazala da nikad nije kasno ostvariti svoje snove!
Sljedeće godine pokrenut će i svoj prepoznatljiv brend.
Rijetki su oni koji još od djetinjstva znaju što žele postati, a onda kroz život i ostvariti svoje djetinje snove. Naravno, ne ide to uvijek onim redom kao u mašti, ali znate onu „ako nešto jako želiš cijeli svijet se uroti da to dobiješ“. Pravi primjer toga je Kornelija Bogović koja je prvo prkosila roditeljima i izborila se za školu koju je željela, a potom je ostavila siguran posao da bi krenula u nesigurne poduzetničke vode.
-Oduvijek sam pokazivala tu kreativnu stranu, uvijek sam nešto morala stvarati s rukama, meni nikad nije bilo dosadno, tako da dan danas ne razumijem ljude koji kažu da im je dosadno. Ja sam kao dijete uvijek crtala, radila nakit, pisala pjesme, učila jezike, a kako je mama radila u firmi s foto opremom, a i kod kuće smo uvijek imali profesionalne fotoaparate, rado sam i fotografirala, pogotovo mlađeg brata, i u osnovnoj školi sam rekla da ću se za fotografa školovati.
Roditelji su za nju htjeli siguran posao, a samim time i školu koja bi takav posao omogućila, tako da je predala papire i u goričku Ekonomsku školu, ali i u Zagreb u Obrtničku, naravno, smjer fotograf.
-Sjećam se dana upisa, tata je išao sa mnom do tadašnjeg Bakarića i bio je uporan u namjeri da se ja predomislim. Pokušao je pridobiti i djelatnike na upisu da me nagovore da se tu upišem, bili smo pola sata vani ispred škole kako bih ja – razmislila, no ja sam čvrsto odlučila, i popustio je, dozvolio mi je da upišem Obrtničku školu za osobne usluge u Zagrebu, smjer fotograf. – govori Bogović.
Nakit je prvo radila za sebe, a onda i za prijateljice, i to još u vrijeme dok je bila srednjoškolka. Kako ističe, u to vrijeme radila je s fimo masom, i to je znala raditi u dva ujutro.
-Išla sam i u školu i na praksu. Poslodavac je bio zadovoljan sa mnom, pa me na neki način tretirao kao zaposlenika, jednostavno nisam imala kad baviti se nakitom osim tako kasno u noć, ali ja sam baš uživala u tome i uopće mi nije bilo teško, niti sam bila umorna za još nešto stvoriti svojim rukama, a što će razveseliti mene, ili moje prijateljice.
Što se fotografije tiče, kako je kao dijete voljela fotografirati svog mlađeg brata, tako je ta ljubav prema fotografiji i kroz obrazovanje, ali i kroz posao išla u tom smjer. Najradije je fotografirala djecu i obitelji, a svadbe i sahrane iako su donosile dobru zaradu nikad ju nisu zanimale. Provela je pune 23 godine u istom foto studiju, gdje je kaže, vladala prava obiteljska atmosfera, s poslodavcem je imala odličan odnos i uvijek je saslušao njene prijedloge, a mnoge i uveo u poslovanje kako bi još više napredovali i bili konkurentniji na tržištu.
-Imala sam otvorene ruke, mogla sam raditi što mi se sviđa. Često su me prijateljice, kad bi rodile zvale da im slikam bebe. Pa bi ih stavila u lonac, u teglu za cvijeće, mogućnosti za napraviti super fotku je bezbroj.
Paralelno s poslom, izrađivala je i nakit, a fimo masu zamijenila je bižuterijom, jer je, kaže uvijek pratila trendove i uvijek je imala želju za nečim novim. No, onda se nakon 23 godine u njenoj glavi dogodio prijelomni trenutak, odlučila je promijeniti posao, ističe nije bilo lako, na odlasku je plakala jer, tamo raditi, bilo je više od posla. Ali zasićenje je odradilo svoje.
-Nakon toga javila sam se na jedan natječaj, iako uopće nisam imala iskustva, otišla na razgovor i bila sam primljena! Radila sam kao referent, posao koji nikad u životu nisam radila i super sam ga savladala. Bila sam tamo samo godinu dana jer jednostavno nisam bila sretna, bila sam nesretna jer ništa kreativno nisam radila, to je bio posao koji su moji roditelji oduvijek htjeli za mene.
-Bio je to period kad sam ujutro ustajala s mišlju kad ću doći doma, u ponedjeljak razmišljala kad će petak, a nedjelja je zvučala kao „o, ne sutra moram ići na posao“ iako je ekipa tamo bila odlična i radna atmosfera super, ali jednostvano je nedostajalo kreativnosti.
I onda je četrdeseta pokuccala na vrata. Još jedna prekretnica, i kako kaže Kornelija, sve dolazi u svoje i pravo vrijeme. Jednostavno je postala sigurnija u sebe, shvatila je da može sve, pa i opet promijeniti posao.
-Nakon godinu dana mi je došao poziv jednog foto studija da dođem raditi kod njih, što je meni bilo super. Rekla sam da idem jer to je ono što ja volim raditi, ja sam ipak fotograf. I tamo sam sa šeficom mogla sve dogovoriti, pa smo u poslovanje uvele tisak na majice i šalice. To me ispunjavalo jer volim raditi personalizirane stvari. Izgledao je taj period kao da se igram, a ne da radi, baš sam uživala.
Oduvijek je govorila kako bi voljela objediniti sve svoje hobije, imati svoj gift shop s personaliziranim stvarima. Znači kad uđete unutra da možete kupiti stvar koju ne možete kupiti nigdje drugdje. Oduvijek je o tome razmišljala, ali uvijek je nedostajao vjetar u leđa.
-Tu stvarno mogu zahvaliti svome suprugu, i stvarno mogu reći da je najbolji na svijetu. On je bio taj netko tko je vjerovao u mene, u startu me financijski podržao. Da nije bilo njega možda se nikad ne bih odlučila na ovaj potez. Dala sam otkaz, išla na opciju poticaja od države za samozapošljavane. Pravila su da jedno vrijeme trebaš biti bez primanja, moraš proći tečaj, napraviti plan, predati ga i prezentirati, a pitanje je hoće li ti ga odobriti. Imala sam super ideju, i točno sam znala što želim, samo mi je trebao dodatni poticaj, a suprug mi je bio upravo to. Oduvijek je govorio, zašto ne bih uspjela i da trebam probati jer ako ne probam neću ni znati ide li mi to. Uz njegovu podršku otvorila sam Cornelia design, 11.studenog bilo je točno godinu dana.- kaže Bogović.
Trebalo joj je šest mjeseci da se probije, ima ured u sklopu kuće, te Internet trgovinu, a složila si je i okruženje koje njoj odgovara.
– Zadovoljna sam i napokon mogu reći da sam sretna, nemam osjećaj da idem raditi. Ujutro skuham kavu, pa se lagano primim posla. Uvijek stvaram nešto novo, i veseli me što će to biti posebno, drugačije i kako će i nekoga drugog to razveseliti.
Kako kaže društvene mreže puno su joj pomogle u poslovanju i dok je vrijeme korone mnoge unazadilo, njoj je puno pomogla. Ljudi nisu mogli nikuda, a htjeli su poslati poklone svojim najmilijima, i tu su otkrili nju. I pomogli joj da se posao razvije u pravom smjeru.
-Radim s čelikom i poludragim kamenjem što se nakita tiče jer želim da to traje i da mi se mušterije vrate. A i stalno uvodim neke inovacije i u izradi majica, šalica, sad je tu i božićni asortiman, gotovo svakodnevno imam neku novu ideju.
Dokaz je ovo da samo treba vjerovati u sebe i imati vjetar u leđa. Zato ako razmišljate krenuti u poduzetničke vode, možda vam baš Kornelija bude inspiracija.
– Važno je imati neku sigurnost, kao što rekoh ja sam imala financijsku sigurnost i mogla sam se u ovo upustiti. Svjesna sam da ima teških životnih situacija, i da se mnogi zbog toga možda ne mogu maknuti s mrtve točke, ali ako imate neku normalnu životnu situaciju u današnje vrijeme te potpore su poprilično dobre i dobar su vjetar u leđa na početku, a novčani poticaj svake godine sve veći. Ako netko ima stvarno dobru ideju neka pokuša, ja sam si puno toga nabavila od tog poticaja, srećom imala sam i puno stvari, ali poticaj je jako dobro došao za bitne, veće stvari. Nisam sigurna da bih se ja bez toga upustila u sve ovo bez obzira na svu podršku obitelji. Važno je reći da država daje poticaje i za mirovinsko i zdravstveno za 11 mjeseci poslovanja. Ako sam ja s 43 godine mogla uz stalni posao krenuti ispočetka u nesigurne poduzetničke vode, onda može svatko.
Ciljevi za ovu godinu su ispunjeni, a za sljedeću ih je već pregršt. Priprema kolekciju Korni curice i dječaka koje joj je prema njenim zamislima naslikala prijateljica slikarica. Željela bi da to bude baš njen brend i da po tome bude prepoznatljiva. A u tu realizaciju uopće ne sumnjamo, jer što Kornelija zamisli, ona to i ostvari.
HOTNEWS
Grad Velika Gorica dodijelio novčane potpore srednjoškolcima – ukupno 2.353 isplate
Grad Velika Gorica završio je isplatu novčanih naknada namijenjenih olakšavanju troškova školovanja u novoj školskoj godini.
CityLIGHTS
[SVJETSKI DAN DOBROTE] Čarlijeva vizita dokazuje – smijeh je lijek!
Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.
Moje ime je Ivan Horvat. Zaposlenik sam Crvenih nosova, u kojima radim kao kalundoktor više od tri godine – započinje naš razgovor Čarli, koji je izbrusio svoj jedinstveni alat – humor koji malim pacijentima pomaže da se tijekom liječenja osjećaju bolje, kada im fali roditeljski zagrljaj i boje se operacije…
I zato je on, kao i cijela “postrojba” klaundoktora u Hrvatskoj jedna od najljepših živućih priča za današnji Svjetski dan dobrote.
Dan kada ističemo ono istinski dobro u ljudima, ono što bi trebalo biti zarazno i lako dostupno posvećujemo neprofitnoj organizaciji Crveni nosovi klaunovi doktori koji su humorom prije 15 godina počeli dokazivati da je smijeh zaista lijek.
-Hvala što ste nas se sjetili baš sada, kada obilježavamo 15 godina od kada su naše klaunovske noge prvi put kročile na pedijatrijski odjel Kliničkog bolničkog centra Zagreb, naše Rebro. Tada smo radili sa četiri klauna, a danas naš tim ima 35 crvenonosih ljudi koji djeluje u 21 bolnici i u 13 domova za starije. Ostvarujemo više od 100 posjeta mjesečno diljem Hrvatske – priča Ivan i spominje kako osim doktorskog tima crvenih nosova u Zagrebu, gdje im je i sjedište u Medulićevoj 34, postoje crveni nosovi s predivnim timovima u Osijeku, Rijeci i Splitu.
-Mi smo educirani umjetnici, koji upravo kroz umjetnost profesionalnog klauniranja i humora donosimo podršku i promjenu atmosfere djeci i roditeljima u bolnicama, ali i odraslima na onkologiji kao i osobama u domovima za starije. Tu smo za djecu koja imaju teškoće u razvoju, u rehabilitacijskim centrima, u socijalnim ustanovama. Dakle, imamo jedan široki spektar djelovanja.
Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.
-Odlazimo jednom do dva put godišnje u Internacionalnu školu humora u Beč, gdje je središte naše krovna organizacija Red Nose International. Prolazimo edukacije vezane za razne umjetničke discipline koje koristimo u svojim vizitama. No, imamo brojne posebne programe od kojih izdvajam intenzivni osmijeh, program unutar kojeg jedan klaun provodi cijelo jedno prije podne sa djetetom i roditeljima u iščekivanju operacijskog zahvata, pratimo ih do takozvane rampe nakon koje nema ulaza nikom osim stručnog medicinskog osoblja, dočekujemo dijete nakon zahvata i pružamo mu podršku na razne načine. Dakle, radi se o jednoj divnoj priči unutar koje na visoko profesionalni način, kao akademski, uglavnom izvedbeni umjetnici, kalaundoktori, dajemo ljudima jednu psihosocijalnu podršku, toplinu, ljudskost, osmijeh – kaže Čarli, jer kako je nadalje naglasio, humor je vrlo slojevit fenomen kao komunikacijsko sredstvo i mi se bavimo s njim, brusimo izvedbene alate i dajemo sve od sebe na umjetničkim klaundoktorskim improvizacijama u bolnici.
Da je riječ o zaista istančanom umijeću kojem se posvećuje puno pažnje i obraća pozornost na stručni aspekt, pokazuje i činjenica klaundoktori jako puno rade na znanstvenom pristupu, pozadini humora, njegovom podrijetlu, funkciji, međunarodnim istraživanjima.
-Upravo kad sad pričamo o tome, 11. studenog smo imali nama vrlo važan panel na Rebru o ulozi humora u onkološkom liječenju djece i odraslih, gdje smo ugostili brojne stručne i medicinske suradnike s kojima smo razgovarali o spomenutoj temi. S nama su bili primarius Milivoj Novak, također glavna sestra gospođa Ana Ljubas, naša divna psihologinja sa Merkura gospođa Nikolina Vučemilo, gospođa Ivanka Herman sa Klinike za tumore, ali i Ivana Matić koja je bivša korisnica KBC-a Zagreb. Svi smo zajedno pred brojnom publikom razgovarali o učinkovitosti humora u zdravstvu, o njegovoj znanstveno dokazivoj ljekovitosti, a što su nam potvrdili već spomenuti medicinski stručnjaci i stručnjaci iz područja psihologije. Dakle, dubinski se bavimo fenomenom humora i dijelimo to sa drugima – poručuje klaundoktor Čarli kojeg smo pitali da nam malo prepriča reakcije na njihovu “vizitu”.
-Reakcije su divne, ja kao klaundoktor od tri godine staža mogu reći da sam stvarno oduševljen ovim što radimo, smatramo svojim poslanjem kojem posvećujemo puno ljubavi. Djeca reagiraju izvrsno, naravno su neprestano u igri, a mi zaista uspijevamo prostor bolnice i svih već spomenutih institucija ispuniti bojom humora i smijeha. Jer, znate da su ti prostori često ispunjeni i strahom, i neizvjesnošću, i emocijama, i iščekivanjem, zato ga mi jednostavno bojimo dubokom, lijepom, ljudskom svrhom, humorom i zvukom – dočarava nam klaundoktor i priznaje kako su te improvizacije beskrajno zanimljive djeci, ali i odraslima. Oni se također smiju u našem prisustvu, roditelji se smiruju i uživaju u svemu što radimo, a samim tim su i djeca opuštenija. Moram istaknuti, da više od dvije godine posjećujemo više od 12 odjela onkologije za odrasle u Zagrebu, gdje smo se prvotno malo bojali kako će ljudi reagirati, da će pomisliti da smo mi samo za djecu, međutim ne. Na jedan poseban i drugačiji način pristupamo i odraslima kroz klaundoktorske vizite.
Ljudi su žedni i željni ljudske topline, priča nam Ivan, kao i ljudskog dodira, pogleda, pozornosti i pažnje. Kad se to sve fino uobliči u jednu uravnoteženu, svrsishodan umjetnički smjer, ljudi reagiraju predivno.
I zato su naši heroji za Svjetski dan dobrote zaslužili više od nekoliko redaka teksta za ovaj članak, zaslužili su dubok naklon i aplauz, jer ono što rade ne može platiti ni jedna moneta ni valuta.
-Potrebe su sve veće, naša organizacija raste, ali smo zahvalni najviše našim donatorima koji nas podržavaju stvarno vrlo hrabro, od fizičkih osoba i organizacija do velikih tvrtki koje prepoznaju da je riječ o divnoj priči koja raste i koja buja u jednom predivnom tonu na veliko zadovoljstvo svih korisnika kod kojih smo do sada izmamili osmjeh na lice – zahvalio je na kraju Čarli, a kojem redakcija Cityportala vraća zahvalnost na izdvojenom vremenu za priču.
Dakle, u stvaranju ovog čudesnog, neopipljivog lijeka može sudjelovati svatko od nas, kome su riječi iz ove priče zagrijale dušu, u trenutku kad se u umu stvorila misao: Ovo je ono što nam nedostaje! Pomozite donacijom ovim “kotačićima” koji crvenim nosom dokazuju da je lijek u nama.
Hvala vam Crveni nosovi!
Moja županija
PANEL Zašto je infrastruktura temelj razvoja turističke destinacije?
OPG-ovi, kulturne ustanove i poduzetnici oblikuju identitet lokalnog turizma.
(Foto: Dražen Kopač)
U Velikoj Gorici održana je panel rasprava pod nazivom “Utjecaj infrastrukture na turistički razvoj destinacije”, a koja je okupila dionike turističkog sektora Zagrebačke županije i otvorila razgovor o tome kako infrastruktura, kvalitetno upravljanje i suradnja utječu na razvoj turizma koji je održiv, konkurentan i usmjeren na ljude.
Poseban značaj i osvrt dala je Lidija Capković Martinek, glasnogovornica Međunarodne zračne luke Zagreb, koja je naglasila koliko je zračna luka važna za razvoj kontinentalnog turizma te kako njezina prometna dostupnost izravno utječe na poslovna, kulturna i turistička kretanja u cijeloj regiji.
Direktorice turističkih zajednica, Ivana Alilović i Maja Toth, predstavile su smjerove razvoja destinacije te naglasile važnost planiranja temeljenog na podacima, znanju i suradnji.
-Zagrebačka županija je jedina turistička zajednica u Republici Hrvatskoj koja je potpisala Glasgow Declaration, čime se obvezala na ubrzano djelovanje u području klimatske održivosti, a u listopadu je usvojila i svoj Plan upravljanja destinacijom, potvrđujući jasan i odgovoran put prema održivom i regenerativnom turizmu – istaknula je Alilović.
Maja Toth je podsjetila kako je Velika Gorica nedavno zaključila proces javnog savjetovanja o svojem Planu upravljanja, što pokazuje uključenost i otvorenost lokalne zajednice.
U raspravi je naglašeno da infrastruktura, bilo da je riječ o zračnoj luci ili kulturnim, sportskim i turističkim objektima, predstavlja temelj svakog dugoročnog razvoja. Jednako važan dio priče čine i ljudi: lokalni OPG-ovi, kulturne ustanove, poduzetnici i svi akteri koji svojim radom oblikuju identitet destinacije. Upravo oni stvaraju živu, autentičnu i cjelogodišnju ponudu koja razlikuje uspješne destinacije od prosječnih.
Zaključak panela bio je jednostavan i snažan: budućnost turizma u Zagrebačkoj županiji počiva na suradnji. Sinergija institucija, turističkih zajednica, gospodarstva i lokalne zajednice ključna je za razvoj koji je uravnotežen, održiv i usmjeren na stvarne potrebe prostora i ljudi.
Održana rasprava pokazala je da Zagrebačka županija turizam razvija promišljeno i odgovorno te da u suradnji sa svojim dionicima gradi destinaciju koja s jednakom pažnjom čuva ono što ima i stvara ono što dolazi.
Panel je vodila Katja Matković Mikulčić, a raspravi je svojim stručnim doprinosom prisustvovao akademik Zvonko Cvetnić.
Događanje su organizirali Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i njezin Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Velikoj Gorici, uz podršku Grada Velike Gorice, Turističke zajednice Zagrebačke županije i Turističke zajednice grada Velike Gorice.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Vijesti
Pizzeria “Gavran” nakon više od 40 godina zatvorila vrata
Prošlo je puno godina od filmskih večeri sa VHS-a…
Ovoga tjedna gradom je odjeknula informacija o zatvaranju poznate goričke pizzerije “Gavran”, otvorene 1983. godine u Zagrebačkoj 122.
Pizzama iz krušne peći “hranila” je generacije i generacije mladih, bajkere, naše penziće koji su redovito unuke počastili ovim izvorno talijanskim specijalitetom.
Bilo je tu i puno ljubavi, poput valentinovskih pizza u obliku srca.
No, kako stvari stoje – istina je.
“Gavran” je odradio svoj zadnji dan protekle subote, a kako smo provjerili u Obrtnom registru Republike Hrvatske, obrt je odjavljen 10. studenog 2025. godine.
A kako neslužbeno doznajemo, vlasnica Iva Horvat koja je pizzeriju vodila posljednjih 30 godina, otišla je u zasluženu mirovinu, tako da će brojnim gostima koji su dijelili gastro užitke u “Gavranu” – sada ostati samo uspomene.
Na društvenim mrežama sugrađani su se prisjetili doživljaja tijekom dugog staža; od filmskih večeri sa VHS-a do večernjih izlazaka i guštanja u mekanom tijestu – nostalgije za nekim drugačijim vremenima.
Ipak, kako doznaje portal VG Danas, jedna tvrtka je odlučila ipak preuzeti Gavran, tako da ćemo pričekati kako će izgledati budućnost ovog poznatog gradskog lokala.
-
CityLIGHTSprije 2 danaNAJLJEPŠI TROFEJ Stigla prinova – Velimir noćas postao tata!
-
Vijestiprije 5 danaDio grada i okolice bez struje tri dana! Evo koja naselja ostaju u mraku i kada
-
Crna kronikaprije 5 danaUbojstvo u okolici Velike Gorice – usmrtila partnera nožem?!
-
Vijestiprije 7 satiPizzeria “Gavran” nakon više od 40 godina zatvorila vrata