Jako sam sretan. Presretan! Već mjesecima naporno radim, jer prošlo je šest mjeseci otkad sam raskinuo ugovor s Beverenom, a sad je konačno stigla prilika. U Gorici su svi izuzetno dragi prema meni, suigrači mi daju podršku… Ma nemam riječi! Imam baš jako dobar osjećaj na početku ove moje epizode, vjerujem da će ovo biti moja godina, rekao je Cherif Ndiaye (22) nekoliko minuta nakon što je potpisao za Goricu do ljeta 2022.

Senegalski napadač za ovu se priliku, za prvi blitz-intervju kao igrač Gorice, naoružao osmijehom od uha do uha. Nije ni pokušavao sakriti da je oduševljen svime što mu se događa, činjenicom da je prošao na probi i dobio šansu da pokaže što i koliko može.

– Kakav sam igrač? Uh, ne volim govoriti o sebi, bolje je da ljudi na terenu vide što sve mogu… Ali mogu reći da je momčad jako dobra, puna sjajnih igrača, a posebno me oduševilo što se prema meni nitko ne ponaša kao prema novom igraču. Družimo se, svi mi prilaze, tako da se osjećam kao da sam ovdje već dvije, tri godine. Ma nije moglo završiti bolje. Sviđa mi se i grad, sviđa mi se i to što je Zagreb toliko blizu… Zapravo, sve mi se sviđa! – govorio je gotovo euforični Cherif.

Nogometna priča ovog simpatičnog Senegalca počela je u tamošnjoj metropoli Dakru, njegovu rodnom gradu, u klubu koji se zove Grand Yoff FC. U ljeto 2017. otišao je u Belgiju, u prvoligaša Beveren, ali nije se ondje najbolje snašao. Nakon jedne sezone razišao se s Belgijcima i odlučio potražiti sreću negdje drugdje. Pronašao ju je u Velikoj Gorici, četiri dana prije njegova 23. rođendana. Odabrao je broj 99 na dresu.

– Za Cherifa smo mi iz stožera dali ‘zeleno svjetlo’ već prije nekoliko dana. Mislim da je u posljednje dvije utakmice pokazao da je dobar napadač, sigurno može rasteretiti Zwolinskog, ali i biti mu konkurencija – kazao je trener Jakirović, ali Cherif nije odavao dojam da se previše opterećuje nedvojbenom kvalitetom goričkog Poljaka.

– Zwolinski? Odličan igrač, kao i svi ostali. No ovdje je najvažnije da momčad funkcionira kao jedna velika obitelj, a to je prvi preduvjet da odemo visoko – zaključio je Cherif, još jedanput razvukao lice u osmijeh, raširio bijeli dres Gorice i odradio prvo fotografiranje kao član HNK Gorice.

A malo prije toga, nepunih pola sata, završila je utakmica koja je donijela i konačnu potvrdu da je to – to. Gorica je u trećoj pripremnoj utakmici igrala protiv Aluminija, treće momčadi slovenskog prvenstva, protivnika bitno jačeg od Krškog, koje je u srijedu “popilo” pet komada. Završilo je 3-1, Gorica je upisala drugu uzastopnu pobjedu na terenu s umjetnom travom, a treći gol zabio je upravo Ndiaye.

U prvom poluvremenu Gorica je zaigrala u sastavu kojeg možemo nazvati prvom postavom (Kahlina – Musa, Čagalj, Oboabona, Čabraja – Marina, Maloča – Dvorneković, Miya, Atiemwen – Zwolinski), a jedini gol zabio je Zwole iz penala. Došlo je do nekakvog povlačenja u šesnaestercu i sudac je pokazao na bijelu točku. Slovenci su se čudili, bunili, prigovarali, ali Zwolinskog to nije omelo da pospremi loptu u mrežu.

U nastavku su priliku dobili i ostali igrači, pa je Gorica izgledala ovako: Veriga – Mchedlishvili, Moro, Jovičić, Krizmanić – Zenko, Žutić – Matošević (Ousman), Lovrić (Ramzy), Šroler (Čepo) – Ndiaye. Prvi gol na pripremama zabio je Martin Šroler, malo potom pitanje pobjednika i definitivno je riješio Ndiaye, a konačnih 3-1 postavljeno je u 90. minuti, golom glavom nakon prekida. Sve u svemu, utakmica dva vrlo dobra protivnika, s puno šansi, s nekoliko gotovo nevjerojatnih promašaja, ali nakon svega je najvažnije da je dojam koji je Gorica ostavila vrlo, vrlo dobar.

– Aluminij je svakako bolji protivnik od Krškog, no na nama se vidi da se akumulirao umor, budući da smo po tom pitanju došli do najviše točke. Sljedeći tjedan ćemo iskoristiti da smanjimo volumen treninga, pri čemu će intenzitet ostati isti. Malo ćemo osvježiti momčad, za dva tjedna već počinje prvenstvo, a tad želimo svi biti svježi i spremni za sve ono što nas čeka – rekao je trener Jakirović i dodao:

– Protiv Aluminija smo opet priliku dali svim igračima, ukupno ih je 25 nastupilo, a u srijedu ćemo imati čak dvije utakmice. Prvo ćemo u 11 igrati sa Sesvetama, a u 14 sati s mađarskim drugoligašem Budafokijem, tako da će svi dobiti punu minutažu.

Nakon svega što smo vidjeli u prvom krugu SP-a, najveći dobitak je spoznaja da se ova hrvatska reprezentacija može adaptirati na svaki način igre i na bilo kojeg protivnika. Island i Japan zahtjevali su brzu igru s puno golova, Makedoniju smo pobijedili kroz taktičku bitku, a protiv Španjolske nas je do bodova dovela jaka obrana, puno “hrvanja” i igra “na mišiće”.

Teško je u svemu ovome izdvajati pojedince, jer u svakoj je utakmici netko povukao i priključio se bravuroznom Šegi – Stepančić i Cindrić protiv Islanda, Duvnjak i Karačić protiv Makedonije, Horvat i Štrlek protiv Japana, Stevanović protiv Bahreina, Musa i Horvat protiv Španjolske… Posebno je impresivna bila ta utakmica protiv Španjolske, u kojoj smo primili samo 19 golova. Obrana je spriječila dodavanja na Aguinagaldea, jednog od najboljih pivota svijeta, a i kad je poneka lopta prošla, tu je bio Šego. Prelazak iz obrane 6-0, koja je jako dobro funkcionirala, u 5-1 pokazao se kao izvrstan taktički potez. Tu su nam Španjolci “poklonili” tri lopte i naši rukometaši su napravili pet golova razlike.

Hrvoje Pekera već je više od dva i pol desetljeća igrač, trener i tajnik u HRK Gorici

Za sve ono što nas očekuje, međutim, morat ćemo biti još bolji. Prostora za napredak ima, prije svega u još većem doprinosu Cindrića, Štrleka i Šipića, koji još nisu pokazali sve što mogu. Puno se postavlja pitanje lijevog vanjskog, budući da stalno igramo s dva “srednjaka”, ali ako će se i uključiti netko od lijevih vanjskih, Bičanić ili Slišković, to neće biti u prevelikoj minutaži. Naime, Lino voli tehničku i jako odgovornu igru, zato će za šutere biti prostora isključivo u situacijama kad će se tražiti upravo to, šut izvana.

U nedjelju od 18 sati na redu je utakmica protiv Brazila, posebno opasna iz razloga što su “bodovi već upisani”. Svakako to treba dobiti, po mogućnosti bez stresa, iako ćemo se ovdje sjetiti našeg posljednjeg okršaja s Brazilcima, koji smo dobili jedan razlike. Dakle, oprez!

Protiv Nijemaca (ponedjeljak, 20.30 sati) i Francuza (srijeda, 18 sati) očekuju nas utakmice s puno duela, “fajta”, pravi psihološki rat. Nešto slično kao protiv Španjolske. Lako neće biti, to je potpuno jasno, no ova hrvatska reprezentacija prikaznim igrama i rezultatima ušla je među najbolje na svijetu i, ako zadrži ovu razinu igre, ima velike izglede boriti se za završnicu.

Naravno, prvo treba osigurati osnovni cilj – kvalificirati se na Olimpiske igre i time zadržati kontinuitet nastupa hrvatskih rukometaša na velikim natjecanjima. Vjerujem da ćemo u tome i uspjeti, jer naša repka igra emotivno i nikog ne ostavlja ravnodušnim. Uostalom, zato ih i volimo!

Turnir je općenito odličan, svjetska rukometna federacija (IHF) još je jednom dokazala da je svjetsko prvenstvo u rukometu mega događaj i event za koji se traži karta više. Rukomet je, možemo to vidjeti ovih dana, sport koji se gleda s užitkom.

Tim GVG Firefighters ponudio je rješenje za rano otkrivanje požara u šumi koje je jeftino i primjenjivo, uz upotrebu tehnološkog  noviteta Narrowband mreže, koja omogućuje izravno povezivanje senzora i drugih IoT uređaja na mobilnu mrežu

Prijava je  sadržavala tri dijela – tehničko rješenje, poslovni plan i prezentaciju. Aplikacija je trebala prikazivati prikupljene parametre i evaluirati podatke u realnom vremenu, kao i njihovu korelaciju, a potrebno je bilo razviti i stupnjevito alarmiranje te definirati preporučene akcije. Ideja HT Challengea bila je detekcija šumskih požara korištenjem senzore temperature, relativne vlažnosti zraka i koncentracije ugljičnog monoksida i dioksida u zraku koji bi se preko NB-IoT tehnologije povezali s aplikacijom ili platformom i na taj način pravodobno alarmirali sustav.

Čestitamo našim vrijednim, pametnim i kreativnim gimnazijalcima Antunu Drobnjaku, Dorijanu Farkašu i Patriku Vukoviću, osvojivši tako vrijednu drugu nagradu u ozbiljnoj konkurenciji studenata tehničkih fakulteta i mladih istraživača, poput Neuralbit tima iz Poljske, koji su odnijeli  glavnu nagradu.