Povežite se s nama

Sport

Kahlina: Gorica je moj dom, ako i odem iz kluba, jednog dana ću se vratiti…

Briljantna godina u životu Kristijana Kahline završila je osvajanjem Kutije šibica, uz nagradu za najboljega golmana turnira. Nova godina mogla bi početi transferom, zainteresiranih itekako ima…

Objavljeno

na

Nevjerojatno je kakva je godina iza mene, baš čudesna… Počela je s odličnim proljećem u drugoj ligi, osvajanjem titule i plasmanom u prvu ligu, pa smo ove jeseni bili hit prvenstva, napravili fenomenalan rezultat, a na kraju sam uvršten i u najbolju momčad jeseni, kao prvi golman lige. I na kraju još i ovo što se sad dogodilo, osvajanje Kutije šibica, a uz to sam i proglašen najboljim golmanom turnira. Sve skupa stvarno nevjerojatno, vrtio je Kristijan Kahlina (26) s ponosom film godine iza nas.

Prošle godine u ovo vrijeme, realno, malo je tko znao za njega, samo su nogometni fanatici teške kategorije čuli za Kristijana Kahlinu, golmana drugoligaša Gorice. Danas? E, danas je priča kudikamo drugačija. Cijela Hrvatska je shvatila da je riječ o ozbiljnom golmanu, da dečko koji je do 27. godine čekao priliku u prvoligaškoj konkurenciji ima veliku kvalitetu, dostojnu puno viših razina od onih na kojima je dosad bio.

A u njegovu slučaju tu nema slučajnosti. Ma kakvi! Kahlinu će svi koji ga poznaju, svi suigrači i treneri, opisati kao profesionalca najviše kategorije. Kao velikog radnika, nogometnog fanatika, momka koji je svime što je uložio apsolutno zaslužio sve ono lijepo što mu se dogodilo ove godine. Uostalom, potvrdit će to i njegov odgovor na poziv dan nakon što je oduševio naciju svojom ulogom u finalu Kutije.

– Evo me, baš sam u teretani, zovem čim odradim trening – javio se Kale, kako ga zovu suigrači.

Znači, dan nakon tako važnog i intenzivnog događaja, nakon što se taj uspjeh i proslavio, već je bio na treningu?!

– Naravno, moram trenirati. To mi je posao, posvećen sam mu maksimalno i nema mi druge. Uostalom, trenirao sam ja svih ovih dana, niti jedan nisam propustio. Čak ni na Božić nisam uzeo slobodno, i tad sam odradio trening. Nema veze je li to teretana, rad s loptom, golmanski trening… Važno je da odradim trening. Ako ništa drugo, sve što sad napravim dovest će i do toga da su puno manje šanse za nekakvu ozljedu – objasio je Kahlina.

Dakle, tako mu je izgledao raspored ovih dana. Ujutro odradi trening, a poslijepodne navuče dres Manchester Uniteda i povuče svoju kvartovsku momčad Quattro Leones do nevjerojatnog podviga.

– Ma stvarno je bilo užitak sudjelovati u svemu tome… A taj dres Uniteda navukao sam za utakmicu trećega kola, u kojoj sam jako dobro branio, i ostao sam u njoj do kraja. Ispalo je super, pogotovo kad se dogodi da finale bude prva utakmica na turniru u kojoj nisam primio niti jedan gol. Dobivali smo 4-1, 5-1, 3-1, ali nikad do finala bez primljenoga gola. Lijepo se poklopilo – opet sa smiješkom govori Kahlina i nastavlja:

– Osjećaj je toliko dobar jer ovo nije napravili neka momčad skupljena sa svih strana, ovdje je riječ o mojim prijateljima, dečkima s kojima se družim, s kojima sam odrastao. A kad je tako, nije presudna kvaliteta, nosila nas je parola ‘idemo dati sve od sebe, pa što bude’. Tako smo se i ponašali, nije među nama bilo nikakvih ljutnji ili zamjeranja, svi smo bili kao jedan i ta pobjeda u finalu nam je konačna nagrada – presretan je Kahlina.

Photo: Goran Kovačić/PIXSELL

Još koji dan odmora, ako ta riječ uopće postoji u vokabularu ovog osebujnog mladića, pa slijedi povratak na travnate terene. Propalo je planirano putovanje za doček Nove godine, tako da će 5. siječnja, kad se Gorica okuplja na pripremama, dočekati u Zagrebu, s obitelji i djevojkom.

– Jesam se zaželio velikog nogometa? Iskreno, baš se i nisam stigao zaželjeti – nasmijao se Kale.

Ne dvoji da će i u nastavku sezone stvari funkcionirati jednako dobro kao jesenas, bez obzira na to što je pred Goricom ozbiljan izazov dokazivanja da prva polusezona nije bila slučajnost.

– Ne bojim se ja za nas. Nisam se bojao ni ljetos, kad smo kretali u tu prvoligašku priču, nema razloga za strah ni sad. Vjerujem u našu momčad, vjerujem i u sebe, u svoj rad. Sigurno će nas sad protivnici drugačije gledati, možda i više respektirati, a sasvim sigurno nas nitko više neće podcijenjivati. Kad je tako, odmah je sve nekako lakše, kad shvatiš da imaš nekakav status. Kao momčad, ali i ja kao pojedinac – kaže Kahlina.

Jedina moguća prepreka na putu do još jedne njegove briljantne goričke sezone u ovom je trenutku mogućnost da Kale napusti klub i potraži sreću negdje drugdje. Nije tajna da je njegov odlazak ozbiljna opcija.

– Je, rekao bih da je realno očekivati takav rasplet. Uživam u Gorici, osjećam se jako dobro, klub je organiziran izvanredno, stalno raste i napreduje, ali naravno da financijski ne može parirati puno bogatijim klubovima iz inozemstva. Eventualnim odlaskom van mogao bih si osigurati egzistenciju, naravno da bih s te strane volio da dođe do transfera – iskren je Kahlina.

Međutim, odmah je želio dodati još nešto.

– Ne znam hoću li otići ili ne, ne znam hoće li se to dogoditi sad, na ljeto ili nikad, ali jedno znam. Kad i ako odem iz Gorice, sigurno ću se jednog dana vratiti. Sigurno. Jako sam vezan za ovaj klub, ali i za ovaj kraj. Uostalom, moje se rođenje slavilo na fešti na Krušaku, imam i vikendicu desetak minuta vožnje od stadiona, tako da sam ovdje, u Gorici i Turopolju, praktički cijeli život. Ovo je moj dom i zato bih se volio svakako jednog dana vratiti – kazao je Kahlina.

Zasad je još tu, u puno treningu, u formi života i u svlačionici Gorice. Što će se događati dalje, tek ćemo vidjeti, no jedno je činjenica – zaslužio je da mu se dogodi ono što sam sebi najviše želi! Godinama se mučio u borbi da dođe do šanse u Dinamu, pa krenuo preko Vinogradara i Lučkog, došao do Gorice i zgrabio šansu koja se ukazala i rukama i nogama. Baš zato je zaslužio ostvarenje svih snova. Kojih? Pa evo, dres Manchester Uniteda mu dosta dobro stoji…

Sport

Mladi iz AK Maraton VG nezaustavljivi – osvojili ukupno 14 medalja u Zagrebu i Križevcima

Na Premier atletskoj ligi u Zagrebu i HALS natjecanju u Križevcima nastupilo je 22 članova.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: AK Maraton VG/FB

Atletičari AK Maraton Velika Gorica, odmjerili su snage na dva natjecanja, Premier atletskoj ligi u Zagrebu i HALS-u u Križevcima, gdje je klub nastupio s ukupno 22 natjecatelja i osvojio 14 medalja.

U ukupnom zbroju Velikogoričani su osvojili sedam zlatnih, tri srebrne i četiri brončane medalje, uz niz plasmana među najboljih osam u svojim disciplinama.

Na zagrebačkom natjecanju posebno su se istaknuli mlađi limači i limačice. Patrik Buntak i Luka Nikšić ostvarili su zapažene rezultate u utrci na 200 metara, dok je Nikšić upisao i pobjedu u skoku u dalj. Među limačicama se istaknula Nelli Komljenović koja je slavila u skoku u dalj te osvojila drugo mjesto na 60 metara.

U Križevcima su ponovno uspješni bili isti natjecatelji, s više osvojenih medalja u sprintu, skoku u dalj i bacanju vorteksa. Nelli Komljenović ponovno je bila najuspješnija među limačicama 2016. godišta s pobjedom na 300 metara i u skoku u dalj, dok je Patrik Buntak osvojio prvo mjesto na 300 metara u svojoj kategoriji.

Osim pojedinačnih rezultata, zapažen je bio i nastup štafeta. Limači su osvojili drugo mjesto u utrci 4×60 metara, dok su limačice zauzele 10. mjesto.

Nastavite čitati

Sport

Fuji judaši briljirali u Kranjskoj Gori, osvojili osam medalja

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Judo klub osoba s invaliditetom "Fuji"/FB

Osam natjecatelja Judo kluba osoba s invaliditetom „Fuji” proteklog je vikenda nastupilo na međunarodnom Adapted Judo Tournamentu 2026 u Kranjskoj Gori, odakle se vraćaju s ukupno osam medalja, četiri zlatne, dvije srebrne i dvije brončane.

Turnir je okupio judaše iz osam država.

Najuspješniji među „Fuji” natjecateljima bili su Leon Vlašić, Dorotea Margetić, Ivano Rajković i Toni Pemper, koji su osvojili zlato. Srebrne medalje pripale su Mileni Vujević i Sari Pereković, dok su broncu osvojili Gabrijela Briševac i Tvrtko Matanović.

Nastavite čitati

Sport

AK Turopolje trčao na sve strane – vikend za pamćenje od Zagorja do Vipave

Velikogorički trkači bili su među najbrojnijima na utrci “Z brega na breg”, a vikend su zaokružili nastupima u Sloveniji i na cestovnim utrkama u Čakovcu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Atletski klub Turopolje imao je izuzetno aktivan vikend na nekoliko frontova, od zagorskih brežuljaka do Vipavske doline i Čakovca.

Najveći ekipni rezultat stigao je u subotu iz Desinića, gdje je održana trail utrka “Z brega na breg”, treće kolo KontinenTrail lige, a Turopoljci su se kući vratili s novim peharom. Na utrci je nastupilo više od dvadeset članova kluba, raspoređenih na tri staze, a najbrojniji su bili na srednjoj dionici od 17 kilometara s 720 metara elevacije, gdje je trčalo čak 19 natjecatelja i natjecateljica. U ekipnom poretku AK Turopolje Team 1 osvojio je drugo mjesto.

U pojedinačnim nastupima najbliže postolju bili su Filip Gršić i Jasna Mikulić, koji su na 17-kilometarskoj stazi završili na četvrtom mjestu u svojim kategorijama. Na istoj stazi Kruno Štriga bio je peti, a Darko Radić šesti. Na duljoj stazi od 25 kilometara s 1150 metara elevacije, Sanja Đapić Štriga osvojila je peto mjesto.

Dok je dio ekipe trčao Zagorjem, Goran Siuc predstavljao je klub na prestižnoj slovenskoj utrci Ultra trail Vipava valley, gdje je završio zahtjevnu dionicu Gladiator 60K (63 kilometra, 2700 metara elevacije). Stazu je istrčao za nešto više od 10 i pol sati i uspješno završio utrku.

Sportski vikend nastavljen je i u nedjelju na asfaltu u Čakovcu. Josip Martinović nastupio je na Polumaratonu Zrinskih, koji se boduje za Hrvatsku atletsku cestovnu ligu, te s vremenom 1:29:34 osvojio 36. mjesto ukupno i peto mjesto u kategoriji M45.

Na istom događaju nastupili su i turopoljski vatrogasci Kristijan Mačković-Micek i Nedjeljko Babić na utrci vatrogasaca (5,5 kilometara), koja se boduje za Vatrogasnu trkačku ligu. Babić je osvojio drugo mjesto u kategoriji M55, a Mačković treće mjesto u kategoriji M35.

Nastavite čitati

Sport

Pet medalja iz Zatona! Hrvači iz Velike Gorice viceprvaci Hrvatske u dvije kategorije

Gorički klub na prvenstvu Hrvatske u hrvanju na pijesku nastupio s 15 natjecatelja i kući se vratio s odličnim pojedinačnim i ekipnim rezultatima.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvački klub Velika Gorica 1991/FB

Hrvački klub Velika Gorica 1991 nastupio je proteklog vikenda, 25. i 26. travnja, na 2. pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u hrvanju na pijesku koje je održano u Zatonu, a iz natjecanja se vratio s ukupno pet osvojenih medalja te dva druga mjesta u ekipnom poretku, seniorskoj i U20 konkurenciji. Klub je nastupio s ukupno 15 hrvačica i hrvača, a ekipu je vodio trener Anri Targuš.

Najuspješniji među Goričanima bio je Roko Marinković koji je osvojio zlato u kategoriji U20 +90 kilograma. U istoj kategoriji Blago Šimić uzeo je srebro. Do srebrnih odličja stigli su i Emanuel Grgić u kategoriji U17 do 80 kilograma te Erin Fridrih u konkurenciji U17 žena do 75 kilograma. Peto odličje za Veliku Goricu donio je Mate Filipović, osvojivši broncu među seniorima do 90 kilograma.

Uz osvajače medalja, zapažene plasmane ostvarili su i Lovre Stić (4. mjesto, seniori -70 kg), Marin Vlahović (4. mjesto, seniori +90 kg), Fran Haramustek (5. mjesto, seniori -80 kg) te Filip Đukić (5. mjesto, U17 -60 kg).

Nastavite čitati

Sport

Drama sa sretnim završetkom: Gorica šokirala Sesvete i ostala u borbi za kup!

Rukometaši Gorice odigrali su 33-33 u gostima kod Sesveta u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, nakon čega je odluka morala pasti kroz sedmerce. Sesvećani su pogriješili jedanput, a to je Goričanima bilo dovoljno za veliki trijumf!

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije situacija izgledala idealno u srijedu poslijepodne, u trenucima kad su rukometaši Gorice krenuli na kratak put do Jelkovca, gdje su ih u četvrtfinalu Kupa Hrvatske čekale favorizirane Sesvete. Iza njih bila su tri vezana poraza, uključujući i onaj posljednji, na gostovanju kod Dugog Sela, koji je možda i bio poziv na buđenje. Srećom, to buđenje dogodilo se već u prvoj sljedećoj utakmici, u 60 i nešto minuta s posebnom težinom.

Ulog je, naime, bio plasman na završni turnir Kupa, na kojem su Sesvećani svakako isplanirali biti, budući da su već nekoliko godina treća snaga hrvatskoga klupskog rukometa, odmah do Zagreba i Nexea. Međutim, i Goričani žele biti što bliže vrhu, u tom smislu Sesvete su uvijek poseban izazov, a bilo je tako i ovoga puta.

U utakmicu su igrači Mateja Miškovića ušli s golemom željom i motivom, s energijom na koju Sesvete u prvom poluvremenu nisu imale odgovor. Bilo je tako u prvih 30 minuta u nekoliko navrata i šest golova prednosti u korist Gorice, koja je do odmora sačuvala solidan kapital od četiri gola. Međutim, odmah je bilo jasno da protiv ovakvog suparnika, pred gotovo tisuću gledatelja u dvorani u Jelkovcu, neće biti nimalo jednostavno sačuvati tu prednost.

Momčad koju vodi Igor Vori sve je pokušavala u nastavku da se vrati u egal, a u tome su sredinom nastavka i uspjeli, kad su prišli na samo gol zaostatka. Opet se nije dala Gorica, u posljednjih desetak minuta naši su rukometaši ušli sa četiri gola viška, no posao je i tu bio daleko od završenog. U samom finišu zabio je prvo Lulić, a potom i Baković, kojem je Sorić obranio sedmerac, no lopta mu se odbila u ruke i pogodio je za 33-33. Imala je Gorica i zadnji napad za pobjedu, no domaći vratar obranio je pokušaj Marka Karaule.

Odluka je tako morala pasti nakon izvođenja sedmeraca, a tu je drama dosegla svoj vrhunac. Dumenčić, Ivanišević i Tomić zabili su u prve tri serije za Sesvete, a za Goricu su precizni bili Ceković, Grubišić i Karaula. Ključni trenutak tako je ispao pokušaj bivšeg igrača Gorice Mateja Svržnjaka, koji je naciljao stativu i ponudio veliku priliku svojoj bivšoj momčadi. Pogodio je nakon njega mladi Goričanin Lucas Pitt, pogodio je i Baković za Sesvete, pa je loptu odluke uzeo Andro Lopac. Uzeo i zabio za Final Four!

Goričani su, naravno, vrlo emotivno proslavili ovaj uspjeh, jer ugurali su se u elitno društvo u ovom natjecanju, zajedno sa Zagrebom i Nexeom, ali i drugoligašem Ribolom Kaštela. Marin Sorić u ovu je pobjedu ugradio 14 obrana, uključujući i četiri sedmerca, po sedam komada zabili su Karaula i Grubišić, pet Lopac, po četiri Mlakar i Komljenović…

I sad je preostalo jedino nadati se sreći u ždrijebu. Festival hrvatskog rukometa u Poreču traje od 18. do 24. svibnja, a idealno bi bilo da Gorica u polufinalu izvuče Kaštelane. Na završnici Kupa bila je Gorica i prošle sezone, ali u finalu ni lani, a ni u davnom prvom pokušaju, zasad nije uspjela doći.

Vrijeme je.

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno