Osam natjecatelja Judo kluba osoba s invaliditetom „Fuji” proteklog je vikenda nastupilo na međunarodnom Adapted Judo Tournamentu 2026 u Kranjskoj Gori, odakle se vraćaju s ukupno osam medalja, četiri zlatne, dvije srebrne i dvije brončane.

Turnir je okupio judaše iz osam država.

Najuspješniji među „Fuji” natjecateljima bili su Leon Vlašić, Dorotea Margetić, Ivano Rajković i Toni Pemper, koji su osvojili zlato. Srebrne medalje pripale su Mileni Vujević i Sari Pereković, dok su broncu osvojili Gabrijela Briševac i Tvrtko Matanović.

Atletski klub Turopolje imao je izuzetno aktivan vikend na nekoliko frontova, od zagorskih brežuljaka do Vipavske doline i Čakovca.

Najveći ekipni rezultat stigao je u subotu iz Desinića, gdje je održana trail utrka “Z brega na breg”, treće kolo KontinenTrail lige, a Turopoljci su se kući vratili s novim peharom. Na utrci je nastupilo više od dvadeset članova kluba, raspoređenih na tri staze, a najbrojniji su bili na srednjoj dionici od 17 kilometara s 720 metara elevacije, gdje je trčalo čak 19 natjecatelja i natjecateljica. U ekipnom poretku AK Turopolje Team 1 osvojio je drugo mjesto.

U pojedinačnim nastupima najbliže postolju bili su Filip Gršić i Jasna Mikulić, koji su na 17-kilometarskoj stazi završili na četvrtom mjestu u svojim kategorijama. Na istoj stazi Kruno Štriga bio je peti, a Darko Radić šesti. Na duljoj stazi od 25 kilometara s 1150 metara elevacije, Sanja Đapić Štriga osvojila je peto mjesto.

Dok je dio ekipe trčao Zagorjem, Goran Siuc predstavljao je klub na prestižnoj slovenskoj utrci Ultra trail Vipava valley, gdje je završio zahtjevnu dionicu Gladiator 60K (63 kilometra, 2700 metara elevacije). Stazu je istrčao za nešto više od 10 i pol sati i uspješno završio utrku.

Sportski vikend nastavljen je i u nedjelju na asfaltu u Čakovcu. Josip Martinović nastupio je na Polumaratonu Zrinskih, koji se boduje za Hrvatsku atletsku cestovnu ligu, te s vremenom 1:29:34 osvojio 36. mjesto ukupno i peto mjesto u kategoriji M45.

Na istom događaju nastupili su i turopoljski vatrogasci Kristijan Mačković-Micek i Nedjeljko Babić na utrci vatrogasaca (5,5 kilometara), koja se boduje za Vatrogasnu trkačku ligu. Babić je osvojio drugo mjesto u kategoriji M55, a Mačković treće mjesto u kategoriji M35.

Hrvački klub Velika Gorica 1991 nastupio je proteklog vikenda, 25. i 26. travnja, na 2. pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u hrvanju na pijesku koje je održano u Zatonu, a iz natjecanja se vratio s ukupno pet osvojenih medalja te dva druga mjesta u ekipnom poretku, seniorskoj i U20 konkurenciji. Klub je nastupio s ukupno 15 hrvačica i hrvača, a ekipu je vodio trener Anri Targuš.

Najuspješniji među Goričanima bio je Roko Marinković koji je osvojio zlato u kategoriji U20 +90 kilograma. U istoj kategoriji Blago Šimić uzeo je srebro. Do srebrnih odličja stigli su i Emanuel Grgić u kategoriji U17 do 80 kilograma te Erin Fridrih u konkurenciji U17 žena do 75 kilograma. Peto odličje za Veliku Goricu donio je Mate Filipović, osvojivši broncu među seniorima do 90 kilograma.

Uz osvajače medalja, zapažene plasmane ostvarili su i Lovre Stić (4. mjesto, seniori -70 kg), Marin Vlahović (4. mjesto, seniori +90 kg), Fran Haramustek (5. mjesto, seniori -80 kg) te Filip Đukić (5. mjesto, U17 -60 kg).

Nije situacija izgledala idealno u srijedu poslijepodne, u trenucima kad su rukometaši Gorice krenuli na kratak put do Jelkovca, gdje su ih u četvrtfinalu Kupa Hrvatske čekale favorizirane Sesvete. Iza njih bila su tri vezana poraza, uključujući i onaj posljednji, na gostovanju kod Dugog Sela, koji je možda i bio poziv na buđenje. Srećom, to buđenje dogodilo se već u prvoj sljedećoj utakmici, u 60 i nešto minuta s posebnom težinom.

Ulog je, naime, bio plasman na završni turnir Kupa, na kojem su Sesvećani svakako isplanirali biti, budući da su već nekoliko godina treća snaga hrvatskoga klupskog rukometa, odmah do Zagreba i Nexea. Međutim, i Goričani žele biti što bliže vrhu, u tom smislu Sesvete su uvijek poseban izazov, a bilo je tako i ovoga puta.

U utakmicu su igrači Mateja Miškovića ušli s golemom željom i motivom, s energijom na koju Sesvete u prvom poluvremenu nisu imale odgovor. Bilo je tako u prvih 30 minuta u nekoliko navrata i šest golova prednosti u korist Gorice, koja je do odmora sačuvala solidan kapital od četiri gola. Međutim, odmah je bilo jasno da protiv ovakvog suparnika, pred gotovo tisuću gledatelja u dvorani u Jelkovcu, neće biti nimalo jednostavno sačuvati tu prednost.

Momčad koju vodi Igor Vori sve je pokušavala u nastavku da se vrati u egal, a u tome su sredinom nastavka i uspjeli, kad su prišli na samo gol zaostatka. Opet se nije dala Gorica, u posljednjih desetak minuta naši su rukometaši ušli sa četiri gola viška, no posao je i tu bio daleko od završenog. U samom finišu zabio je prvo Lulić, a potom i Baković, kojem je Sorić obranio sedmerac, no lopta mu se odbila u ruke i pogodio je za 33-33. Imala je Gorica i zadnji napad za pobjedu, no domaći vratar obranio je pokušaj Marka Karaule.

Odluka je tako morala pasti nakon izvođenja sedmeraca, a tu je drama dosegla svoj vrhunac. Dumenčić, Ivanišević i Tomić zabili su u prve tri serije za Sesvete, a za Goricu su precizni bili Ceković, Grubišić i Karaula. Ključni trenutak tako je ispao pokušaj bivšeg igrača Gorice Mateja Svržnjaka, koji je naciljao stativu i ponudio veliku priliku svojoj bivšoj momčadi. Pogodio je nakon njega mladi Goričanin Lucas Pitt, pogodio je i Baković za Sesvete, pa je loptu odluke uzeo Andro Lopac. Uzeo i zabio za Final Four!

Goričani su, naravno, vrlo emotivno proslavili ovaj uspjeh, jer ugurali su se u elitno društvo u ovom natjecanju, zajedno sa Zagrebom i Nexeom, ali i drugoligašem Ribolom Kaštela. Marin Sorić u ovu je pobjedu ugradio 14 obrana, uključujući i četiri sedmerca, po sedam komada zabili su Karaula i Grubišić, pet Lopac, po četiri Mlakar i Komljenović…

I sad je preostalo jedino nadati se sreći u ždrijebu. Festival hrvatskog rukometa u Poreču traje od 18. do 24. svibnja, a idealno bi bilo da Gorica u polufinalu izvuče Kaštelane. Na završnici Kupa bila je Gorica i prošle sezone, ali u finalu ni lani, a ni u davnom prvom pokušaju, zasad nije uspjela doći.

Vrijeme je.

Nakon nekoliko teških dana, jer slaba partija protiv Lokomotive imala je svoje posljedice unutar planete HNK Gorice, na red je došlo vrlo važno gostovanje kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Bila je to utakmica uoči koje nije bilo razloga za dramatiziranje, ali svjesni su bili u goričkoj ekspediciji da bi eventualni poraz doveo do bitno kompliciranije situacije u završnici sezone. I zato su Goričani napravili sve da se to ne dogodi…

Bolje su u ovu utakmicu krenuli Vukovarci, imali su i jedan solidan pokušaj, ali nakon toga je stvar u svoje ruke preuzela Gorica. Podigla se cijela momčad nakon tog uvoda, ali režiserska palica pripala je poslovično izvrsnom Ikeru Pozu. Španjolac je u posljednjih desetak dana imao problema s ozljedom, malo se usput i odmorio, a kad se vratio, zablistao je punim sjajem. Pa je, za početak, u 19. minuti fenomenalno proigrao Žana Trontelja, koji je snažnim udarcem u bliži kut “probio” domaćega golmana Marina Bulata.

I nakon vodećega gola Gorica je držala stvari pod kontrolom, bila bolja momčad, mogla i povećati svoju prednost, no umjesto toga se dogodilo ono što se zna događati kad je naš klub u pitanju… Nepodnošljiva je lakoća dosuđivanja neobičnih penala protiv Gorice, a u tu kategoriju spada i ono što se dogodilo u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena.

Jakov Filipović išao je na loptu glavom, Enis Shaabani nogom, igrač Vukovara došao je do lopte milisekundu prije braniča Gorice, nakon čega je došlo do sudara, što sudac Mateo Erceg na prvu nije smatrao problematičnim. Međutim, u VAR sobi su procijenili da je ovo “clear and obvious” situacija (?!?!), pa su pozvali Ercega da pogleda što se dogodilo. A on je pogledao, pa krenuo prvo kapetanu Prširu objašnjavati zašto će pokazati na bijelu točku prije nego što je to i učinio. Pomalo bizarno, ali Jakov Puljić nije mario, zabio je za 1-1, rezultat s kojim se otišlo na poluvrijeme.

Na otvaranju nastavka, u 54. minuti, Domagoj Pavičić naciljao je stativu, Gorica je i dalje izgledala kao bolja momčad na terenu, a potvrda je stigla u 66. minuti. I opet je u glavnoj ulozi Iker Pozo, koji je ušao u kazneni prostor, fintom prevario braniča Vlasenka, a zatim dobio po nogama. Ovoga puta penal je bio čist, školski, nedvojben, a Ante Erceg bio je siguran realizator za 2-1.

Do kraja Gorica praktički ništa nije dozvolila Vukovaru, imao je domaćin jednu nešto opasniju priliku, ali tri boda zapravo nisu dolazila pod ozbiljan znak pitanja. Gorica je sačuvala svoju prednost i uzela tri boda s kojima se ponovno odvojila na 11 bodova više od posljednjeg Vukovara. Pet kola prije kraja to bi po svim mogućim parametrima moralo biti dovoljno za ostanak u ligi, što je od početka i osnovni cilj, a već u sljedećem kolu moglo bi to biti i matematički riješeno.

Gorica će, naime, na svom terenu dočekati Istru 1961, dok će Vukovarci u goste kod Slaven Belupa. Dođe li Gorica do pobjede, a Vukovar istovremeno ne uspije pobijediti, nestat će i posljednje, čak i teoretske dvojbe. Gorica će, sad to možemo konstatirati, biti u elitnom razredu i devetu sezonu zaredom!

– Jako bitna utakmica za nas jer da smo je izgubili Vukovar bi nam se približio na pet bodova zaostatka, što je scenarij koji smo htjeli izbjeći. Ujedno smo i odgovorili na prošlu utakmicu i poraz od Lokomotive, te pokazali da imamo karakter i mentalitet. Kontrolirali smo utakmicu u prvom dijelu, mogli otići i na 2-0 preko Pršira, ali ipak nas je poremetio taj kazneni udarac i izjednačenje na kraju – rekao je trener Gorice Mario Carević i dodao:

– U drugom poluvremenu opet smo poveli, a težili smo kreaciji i kombinatorici, kao i kada smo nakon lijepe akcije postigli prvi gol preko Žana Trontelja. Ogroman je bio ulog i ponosan sam kako su moji igrači odigrali. Liga je takva da te dvije pobjede u nizu mogu dovesti u borbu za četvrto ili peto mjesto, iako će tek završna tablica reći gdje smo. Učinit ćemo sve da u sljedećem kolu svladamo doma i Istru.