I treća pripremna utakmica je iza nogometaša Gorice, ostat će zapisano da je u prvim nogometnim okršajima nakon korone odigran remi s Istrom 1961 (2-2), da je u Maksimiru pao Dinamo (3-2), ali i da je u “generalnoj probi” nastradao Varaždin (5-1) na domaćem terenu. Svakom od igrača trener Valdas Dambrauskas dao je šansu, opipao bilo izvan terena i otprilike vidio što i koliko mogu na terenu, a na temelju svega toga donosit će i odluke kad prvenstvo ponovno krene, od subote u Koprivnici pa na dalje.

Prvi koraci su četiri rastanka, budući da članovi Gorice istekom ugovora više nisu Martin Maloča i Patrik Periša, kao ni dvojac koji je ove sezone bio na posudbama, Antonio Bakula (HD) i Igor Blagojević (BSK). Svima njima ugovori su istekli 31. svibnja i već su razdužili stvari i krenuli dalje, drukčijim nogometnim smjerom. Jednake ugovore imali su i Michal Maslowski, Ivan Čović i Maks Juraj Ćelić, no oni su ih i produžili, zasad do kraja tekuće sezone, za ovih posljednjih deset kola.

Gorica je protiv Dinama i Varaždina pokazala puno toga dobroga u igri… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Uz ove, Gorica će u tom nastavku prvenstva ponuditi još neke promjene, u prvom redu što se načina igre tiče. Zasad sve skupa djeluje toliko dobro da trener Dambrauskas čak na trenutke mora i smirivati euforiju, njegove ideje igrači su usvojili jako dobro, tako ih i provode na terenu, zbog čega litavski strateg na goričkoj klupi svakako ima razloga za zadovoljstvo. Nikad Valdas neće biti do kraja zadovoljan, riječ je o treneru koji je perfekcionist, iznimno posvećen detaljima, pa će tako ispaliti:

– Dosad su igrači usvojili između 25 i 30 posto onoga što ja želim!

Ako je doista tako, čovjek se ima razloga veseliti trenutku kad stvar dođe blizu sto posto… Kako bilo, i u ovom trenutku ima povoda za optimizam, pogotovo nakon ove “petice” Varaždinu, a mi ćemo ih prigodno odabrati, naravno, pet.

1) LOPTA U NOGAMA, KONTROLA U IGRI
Nećemo inzistirati na posjedu lopte, to nam nije ključno, ali u tom segmentu svakako ima prostora za napredak, govorio je trener Dambrauskas u trenucima kad je momčad tek počinjala trenirati zajedno. I nije otkrio ništa posebno novo, jer i statistika je govorila da Gorica ima najmanji posjed lopte u HNL-u, a već prve tri pripremne utakmice govore da je pomak značajan. Dambrauskasova Gorica je strpljiva, napadi se grade s puno dodavanja, lopta kruži okolo, traži se prostor… Uz posjed je tako došla i impresivna kontrola zbivanja na terenu, s vrlo rijetkim trenucima u kojima dolazi do “pucanja” formacije i gubitka kompaktnosti. A kad je tako, protivnik jako teško stvara situacije pred goričkim golom.

2) SVATKO BOLJI PO MALO, ZAJEDNO – PUNO
Pravi pokazatelj, naravno, bit će jedino i isključivo prave, službene utakmice, ali sudeći po ove tri provjere, dojam je kako je korona mnogima čak i dobro došla. Imali su priliku za individualni rad, ali i za usvajanje zahtjeva novog trenera, a kad se tome doda i želja za igrom i natjecanjem nakon ove stanke, dolazi do kombinacije koja je zaista velikom dijelu igrača donijela individualni iskorak. Jiloan Hamad dosad u dresi Gorice nije izgledao ni izbliza ovako dobro, Paulius Golubickas napravio je ogroman iskorak u samo nekoliko mjeseci od dolaska, Hrvoje Babec pretvorio se u čovjeka koji daje ritam goričkoj igri, Ognjen Mudrinski nametnuo se kao vrlo ozbiljna opcija, sve sigurniji je i Krešo Krizmanić, bolje i čvršće djeluju Marijan Čabraja i Musa Muhamed, u vrlo dobrom izdanju su svi stoperi… I tako dalje, i tako dalje. Ostane li tako, ako svatko pojedinačno nastavi davati za nijansu više nego dosad, momčad će dobiti – jako puno.

Cherif Ndiaye zabio je po jedan gol na svakoj od tri prijateljske utakmice… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

3) TKO SE JOŠ SJEĆA PROBLEMA S EFIKASNOŠĆU?
U trenutku kad je bivši trener Sergej Jakirović otišao, Gorica je bila u velikoj i bolnoj seriji utakmica bez postignutoga gola. Sve je manje prostora ostajalo za Kristijana Lovrića, što je dovelo do silnih muka u igri prema naprijed, ali danas se čini da to više nije slučaj. Dvaput je Gorica zabila Istri (Cherif i Ćelić), čak triput Dinamu (Suk, Cherif i Golubickas), i to uz promašen penal, a Varaždinu su zabijala četiri različita strijelca (Cherif, Golubickas, Lovrić i Dvorneković), uz još jedan autogol. Deset komada u tri utakmice zvuči kao jako dobar učinak, a zna li se da je uz to Gorica imala i još cijeli niz lijepih prilika, jasno je da muka s efikasnošću više nema. Neka tako ostane i u prvenstvu…

4) SAMO DA JE SAMOPOUZDANJA…
Rezultati u pripremnim utakmicama, ponavlja se uvijek iznova, nisu važni… Osim onda kad, naravno, jesu. Utakmice su to koje ne donose i odnose bodove, ali u većini slučajeva mogu donijeti ili odnijeti dozu samopouzdanja. U aktualnom goričkom slučaju svakako će ga donijeti, jer nije mala stvar srediti Dinamo u gostima, kao što nije mala stvar ni zabiti pet komada nekom prvoligašu. Gorica je učinila i jedno i drugo, igrači su u svemu tome i postali svjesni koliko doista vrijede, a sad taj moment treba i zadržati. Pristisak će u službenim utakmicama svakako biti veći, a u Valdasovim idejama često su temelj automatizmi u igri, brza i točna dodavanja, odigravanja iz prve… Za takvu igru potrebna je visoka razina mirnoće i koncentracije, koju su igrači u ovim dosadašnjim ispitima u najvećoj mjeri i pokazivali.

Trener Valdas Dambrauskas uspio je u kratkom razdoblju prenijeti na igrače svoje ideje… Foto: David Jolić

5) NEMA IMPERATIVA, IMA AMBICIJA
Gorica će u nastavak prvenstva krenuti sa željom da se priključi borbi za Europu, bez obzira na naizgled velikih sedam bodova zaostatka za petoplasiranim Osijekom. Nakon utakmica polufinala Kupa i ispadanja Slaven Belupa jasno je da će i to peto mjesto voditi u Europu, a Gorica već u do treće utakmice ovog nastavka, gostovanja u Osijeku, ima priliku “nagristi” prednost Osječana. Europa je, dakle, i dalje želja i cilj, a otprilike jednako je važno i to što o njoj ništa presudno ne ovisi. Ako Gorica i ne uspije na kraju, potresa neće biti, a ovih deset kola poslužit će kao sjajna priprema za sljedeću sezonu, koja kreće samo tri tjedna nakon završetka aktualne. Atmosfera u klubu i momčadi je odlična, vjera u sebe apsolutno prisutna, a “mača nad glavama” nema. I to je, vjerojatno, idealna kombinacija.