Crni dres s grbom Gorice i brojem 10 na leđima bio je u ruci, a osmijeh na licu. Njegovom, ali i na licu sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa. Ušetao je Matija Dvorneković u novuređenu konferencijsku dvoranu kako bi gradu i svijetu bilo obznanjeno da je produžio ugovor sa svojim klubom na još jednu godinu. Točnije, aktivirana je opcija koja je potpisana još prošlog ljeta. Nije posebno iznenađenje, ali sad je i definitivno, desetka ostaje Nindžina.

– Otkad sam kao dječak počeo igrati nogomet na ovom stadionu, želja mi je bila igrati za seniore. Ta mi se želja upravo ostvaruje, kroz cijelo ovo razdoblje, a nadam se da će potrajati još dugo. Uživam u igranju prvoligaškog nogometa u svome gradu, sa svojim klubom i nadam se da će tako još dugo i ostati. Što se mene tiče, volio bih igrati još deset godina u ovakvim okolnostima, a posebno mi je drago što su ovim činom ljudi iz kluba pokazali koliko me cijene, odnosno da su zadovoljni sa mnom. Što se mene tiče, neka se to nastavi još dugi niz godina – poželio je Matija prije nego što je otišao na poslijepodnevni trening.

Otkad je Gorica u prvoligaškom društvu, Matija je upisao 58 nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio deset asistencija suigračima. Sasvim dovoljno, kaže, za osobno zadovoljstvo.

– Jesam, zadovoljan sam. Naravno, treba imati na umu da nisam uvijek imao punu minutažu, da sam igrao na valjda pet različitih pozicija, ali to mi ni najmanje ne smeta. Smatram se vojnikom kluba i ponosan sam na svoj status, svoj učinak, svoju statistiku… – ističe 31-godišnji Dvorneković, najstariji član goričke svlačionice, jedan od vođa momčadi, na terenu i izvan njega.

Tako je izgledao i u Maksimiru u subotu, u pobjedi 3-2 protiv Dinama u pripremnom ogledu. Na lijevom krilu, na poziciji koju inače drži Kristijan Lovrić, pokazao se kao itekako zanimljivo rješenje.

– Bježi, čovječe, kad sam vidio kako je odigrao, shvatio sam da se moram što prije vratiti – dobacio je u prolazu Lovrić, koji će prve pripremne minute odigrati u subotu protiv Varaždina.

Protiv kojeg bi, jednostavno rečeno, trebalo ponoviti Dinamo.

– Je, realno, bilo je jako dobro u Maksimiru, pogotovo ako znamo da nam je to bila tek prva prava utakmica nakon gotovo tri mjeseca. Dobro, igrali smo tri dana ranije protiv Istre, ali svatko po poluvrijeme, a ovoga puta minutaža je bila nešto veća, a protivnik ipak puno kvalitetniji. Fizički nije bilo lako, a nije bilo lako ni nositi se s Dinamom u onih prvih pola sata. Imali smo i mi svoje šanse, ali treba priznati da su oni bili dominantniji, zabili taj gol, imali šansu preko Petkovića… Međutim, nakon izjednačenja, nakon moje asistencije za Suka, shvatili smo da možemo, zašto ne, ići i na pobjedu. Odlično smo ušli u to drugo poluvrijeme, fulali penal, zabili gol, kasnije još jedan… Ukratko, pokazali smo da možemo, sad samo treba takvu igrati preslikati kad nam nakon pet kola dođu na naš Gradski stadion – rezonira Matija.

Sve se više u igri Gorice vidi ruka trenera Valdasa Dambrauskasa, puno se više inzistira na kombinatorici, na posjedu lopte, nekim novim principima i zahtjevima…

– Da, igramo totalno drukčiji tip nogometa nego ranije, kod bivšeg šefa Jakira. Trener Valdas gaji bitno drukčiji stil i naravno da nam treba vremena da sve to usvojimo. I trebat će nam ga još, ali ova zadnja utakmica pokazala je da smo dio toga i usvojili. Recimo, drugi gol je pao iz jedne fantastične akcije, i to protiv, rekao bih, europskog Dinama. Ipak su u tom trenutku na terenu bili i Moro, i Ivanušec, i Majer, i Leovac, i Petković, i Hajrović… Bez obzira što je utakmica prijateljska, nije mala stvar dobiti takvog protivnika, ali ni slučajno ne smijemo poletjeti. Neka ovo bude putokaz u kojem smjeru moramo nastaviti. Uostalom, i trener kaže da smo trenutačno na između 25 i 30 posto što se tiče usvojenih zahtjeva u igri, što znači da je tu još puno prostora za napredak – kaže Dvorneković i nastavlja:

– Definitivno već spadam u iskusnije igrače, tako da mi se nije problem prilagoditi bilo kojem treneru, na razne stilove igre. Uvijek ću raditi ono što trener od mene traži, ma kako se on zvao. Naravno da će trebati vremena da se dogodi taj konačni ‘klik’ u glavi, jer i dalje imam neke automatizme iz vremena Profe Jakira, treba se potpuno prebaciti na drukčiji način razmišljanja. Daleko od toga da meni Jakirov stil nije odgovarao, uostalom u njegovu mandatu igrao sam možda i svoj najbolji nogomet u karijeri, no vjerujem da će slično biti i kod Valdasa. U ovih posljednjih mjesec dana to i pokazujem, sad i ovom asistencijom i izborenim penalom protiv Dinama… Vjerujem da sam na dobrom putu, samo neka se tako nastavi. Zapravo, samo da je zdravlja, ostalo će sve doći!

Svoj posljednji gol Dvorneković je zabio na Valdasovu debiju, u pobjedi 3-0 protiv Istre… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Drukčija Gorica s dobrim starim Matijom nastavak prvenstva će otvoriti gostovanjem u Koprivnici 6. lipnja, utakmicom koja će biti početak misije koju nitko u klubu neće nazvati nemogućom.

– Treba u ovih deset kola pokušati uloviti priključak u borbi za Europu. Jako je to puno utakmica, sedam bodova nam bježi prvi konkurent, Osijek, kojem idemo već u trećem kolu nastavka. S dobrim rezultatima protiv Belupa i Intera u gostima sigurno bismo ‘začinili’ tu borbu za Europu uoči odlaska na Gradski vrt, opet ulovili priključak s vodećom petorkom. Istovremeno ćemo i uigravati neke stvari već za sljedeću sezonu, da u nju uđemo što bolji i kvalitetniji – završio je Matija.

Gorički Nindža, eto, nastavlja po svome. Na zadovoljstvo navijača, čiji je bio i ostao jedan od miljenika.