Još malo Nindže! ‘Uživam u svom klubu i gradu, samo neka ovo potraje…’
Matija Dvorneković (31) potpisao je novi ugovor s HNK Goricom, koji ga s našim prvoligašem veže do ljeta 2021. godine. Gorička desetka ostaje, dakle, u vlasništvu istoga igrača, koji s ogromnim optimizmom dočekuje nastavak prvenstva u HNL-u
Crni dres s grbom Gorice i brojem 10 na leđima bio je u ruci, a osmijeh na licu. Njegovom, ali i na licu sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa. Ušetao je Matija Dvorneković u novuređenu konferencijsku dvoranu kako bi gradu i svijetu bilo obznanjeno da je produžio ugovor sa svojim klubom na još jednu godinu. Točnije, aktivirana je opcija koja je potpisana još prošlog ljeta. Nije posebno iznenađenje, ali sad je i definitivno, desetka ostaje Nindžina.
– Otkad sam kao dječak počeo igrati nogomet na ovom stadionu, želja mi je bila igrati za seniore. Ta mi se želja upravo ostvaruje, kroz cijelo ovo razdoblje, a nadam se da će potrajati još dugo. Uživam u igranju prvoligaškog nogometa u svome gradu, sa svojim klubom i nadam se da će tako još dugo i ostati. Što se mene tiče, volio bih igrati još deset godina u ovakvim okolnostima, a posebno mi je drago što su ovim činom ljudi iz kluba pokazali koliko me cijene, odnosno da su zadovoljni sa mnom. Što se mene tiče, neka se to nastavi još dugi niz godina – poželio je Matija prije nego što je otišao na poslijepodnevni trening.
Otkad je Gorica u prvoligaškom društvu, Matija je upisao 58 nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio deset asistencija suigračima. Sasvim dovoljno, kaže, za osobno zadovoljstvo.
– Jesam, zadovoljan sam. Naravno, treba imati na umu da nisam uvijek imao punu minutažu, da sam igrao na valjda pet različitih pozicija, ali to mi ni najmanje ne smeta. Smatram se vojnikom kluba i ponosan sam na svoj status, svoj učinak, svoju statistiku… – ističe 31-godišnji Dvorneković, najstariji član goričke svlačionice, jedan od vođa momčadi, na terenu i izvan njega.
Tako je izgledao i u Maksimiru u subotu, u pobjedi 3-2 protiv Dinama u pripremnom ogledu. Na lijevom krilu, na poziciji koju inače drži Kristijan Lovrić, pokazao se kao itekako zanimljivo rješenje.
– Bježi, čovječe, kad sam vidio kako je odigrao, shvatio sam da se moram što prije vratiti – dobacio je u prolazu Lovrić, koji će prve pripremne minute odigrati u subotu protiv Varaždina.
Protiv kojeg bi, jednostavno rečeno, trebalo ponoviti Dinamo.
– Je, realno, bilo je jako dobro u Maksimiru, pogotovo ako znamo da nam je to bila tek prva prava utakmica nakon gotovo tri mjeseca. Dobro, igrali smo tri dana ranije protiv Istre, ali svatko po poluvrijeme, a ovoga puta minutaža je bila nešto veća, a protivnik ipak puno kvalitetniji. Fizički nije bilo lako, a nije bilo lako ni nositi se s Dinamom u onih prvih pola sata. Imali smo i mi svoje šanse, ali treba priznati da su oni bili dominantniji, zabili taj gol, imali šansu preko Petkovića… Međutim, nakon izjednačenja, nakon moje asistencije za Suka, shvatili smo da možemo, zašto ne, ići i na pobjedu. Odlično smo ušli u to drugo poluvrijeme, fulali penal, zabili gol, kasnije još jedan… Ukratko, pokazali smo da možemo, sad samo treba takvu igrati preslikati kad nam nakon pet kola dođu na naš Gradski stadion – rezonira Matija.
Sve se više u igri Gorice vidi ruka trenera Valdasa Dambrauskasa, puno se više inzistira na kombinatorici, na posjedu lopte, nekim novim principima i zahtjevima…
– Da, igramo totalno drukčiji tip nogometa nego ranije, kod bivšeg šefa Jakira. Trener Valdas gaji bitno drukčiji stil i naravno da nam treba vremena da sve to usvojimo. I trebat će nam ga još, ali ova zadnja utakmica pokazala je da smo dio toga i usvojili. Recimo, drugi gol je pao iz jedne fantastične akcije, i to protiv, rekao bih, europskog Dinama. Ipak su u tom trenutku na terenu bili i Moro, i Ivanušec, i Majer, i Leovac, i Petković, i Hajrović… Bez obzira što je utakmica prijateljska, nije mala stvar dobiti takvog protivnika, ali ni slučajno ne smijemo poletjeti. Neka ovo bude putokaz u kojem smjeru moramo nastaviti. Uostalom, i trener kaže da smo trenutačno na između 25 i 30 posto što se tiče usvojenih zahtjeva u igri, što znači da je tu još puno prostora za napredak – kaže Dvorneković i nastavlja:
– Definitivno već spadam u iskusnije igrače, tako da mi se nije problem prilagoditi bilo kojem treneru, na razne stilove igre. Uvijek ću raditi ono što trener od mene traži, ma kako se on zvao. Naravno da će trebati vremena da se dogodi taj konačni ‘klik’ u glavi, jer i dalje imam neke automatizme iz vremena Profe Jakira, treba se potpuno prebaciti na drukčiji način razmišljanja. Daleko od toga da meni Jakirov stil nije odgovarao, uostalom u njegovu mandatu igrao sam možda i svoj najbolji nogomet u karijeri, no vjerujem da će slično biti i kod Valdasa. U ovih posljednjih mjesec dana to i pokazujem, sad i ovom asistencijom i izborenim penalom protiv Dinama… Vjerujem da sam na dobrom putu, samo neka se tako nastavi. Zapravo, samo da je zdravlja, ostalo će sve doći!
Svoj posljednji gol Dvorneković je zabio na Valdasovu debiju, u pobjedi 3-0 protiv Istre… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Drukčija Gorica s dobrim starim Matijom nastavak prvenstva će otvoriti gostovanjem u Koprivnici 6. lipnja, utakmicom koja će biti početak misije koju nitko u klubu neće nazvati nemogućom.
– Treba u ovih deset kola pokušati uloviti priključak u borbi za Europu. Jako je to puno utakmica, sedam bodova nam bježi prvi konkurent, Osijek, kojem idemo već u trećem kolu nastavka. S dobrim rezultatima protiv Belupa i Intera u gostima sigurno bismo ‘začinili’ tu borbu za Europu uoči odlaska na Gradski vrt, opet ulovili priključak s vodećom petorkom. Istovremeno ćemo i uigravati neke stvari već za sljedeću sezonu, da u nju uđemo što bolji i kvalitetniji – završio je Matija.
Gorički Nindža, eto, nastavlja po svome. Na zadovoljstvo navijača, čiji je bio i ostao jedan od miljenika.
Mraclin je sigurnom predstavom izborio finale Kupa NSVG-e svladavši susjedni Polet iz Buševca rezultatom 3:1 na Novoj Grabi. Nekada veliki turopoljski derbi, koji je znao okupiti i nekoliko stotina gledatelja, ovoga je puta pratilo tek sedamdesetak ljubitelja nogometa. Domaćin je pitanje pobjednika praktički riješio već u uvodnim minutama susreta. Mraclin je poveo u 5. minuti kada je nakon asistencije Frana Krilića i pogreške Nike Šestaka, siguran realizator bio Igor Hajduk. Samo dvije minute kasnije nova pogreška gostujuće obrane skupo je stajala Polet. Vratar Matija Halilić loše je reagirao prilikom istrčavanja i loptu praktički predao Kriliću, koji je s dvadesetak metara precizno pogodio za 2:0. Domaćini su nastavili kontrolirati utakmicu, a potvrda pobjede stigla je u 60. minuti. Toni Borovac ubacio je pred vrata gostiju, a Ivan Kos atraktivno petom pogodio za visokih 3:0 i izmamio pljesak okupljenih gledatelja. Polet je do kraja uspio tek ublažiti poraz. U 86. minuti počasni pogodak za goste postigao je Pavao Galović.
Finale velikogoričkog Kupa tako će, kao i prošle godine, igrati Mraclin i Kurilovec. Susret će se najvjerojatnije igrati u srijedu, 3. lipnja, na mraclinskoj Grabi, no konačnu potvrdu još treba dati vodstvo velikogoričkog Nogometnog saveza.
KUP NSVG – POLUFINALE
MRACLIN – POLET (B) 3:1
Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Ivan Mirenić. Pomoćnici: Marko Matić i Danijel Zgurić.
MRACLIN: Zagorac (od 84. Matejčić), Marjanović (od 79. Hodalin), Smolković (od 46. Đurašić), J. Domitrović, Rajić, Brdek, Matić, Borovac (od 68. Tokić), I. Kos, Krilić, Hajduk (od 89. Kaurin). Trener: Marko Pancirov.
POLET (B): Halilić, Matković, Karaula (od 56. Dolački), B. Šestak (od 50. Dejanović), Kaurin, Jušić, N. Šestak, Raković (od 46. Galović), Stuparić (od 46. Debijađi, od 62. Kirin), Golubić, Ivkić (od 62. Roginić). Trener: Josip Rožić.
Kad se iz Kozjače, iz naših Vukomeričkih gorica, krene prema velikim sportskim snovima, put nikada nije lagan. No, za Ivana Grahovca nogomet je ljubav i način života.
Rođen 24. lipnja 2009. godine, Ivan će za mjesec dana proslaviti svoj 17. rođendan, a iza njega su već godine rada, odricanja i uspjeha kakve mnogi sportaši sanjaju cijelu karijeru. Njegova priča počinje na terenima NK Kurilovec, gdje je kao devetogodišnji dječak prvi put stao među vratnice. Već tada bilo je jasno da posjeduje nešto posebno što označava prave golmane.
Talent nije dugo ostao skriven. Godine 2022. stiže poziv iz HNK Gorice, jednog od najorganiziranijih hrvatskih prvoligaških klubova kada je riječ o radu s mladim igračima. Ivan tamo nastavlja svoj razvoj i vrlo brzo postaje jedan od ključnih igrača generacije 2009. Iste godine dolazi i prvi veliki trenutak. Na kultnom malonogometnom turniru tkz. „Mala Kutija šibica”, pioniri HNK Gorice osvajaju naslov pobjednika, a Ivan Grahovac proglašen je najboljim vratarom turnira. Bio je to trenutak kada je šira sportska javnost prvi put ozbiljno čula za tihog i skromnog dečka iz Vukomeričkih gorica. Pod vodstvom trenera Borisa Trivunova uslijedio je novi iskorak. Generacija HNK Gorice osvaja Prvenstvo Hrvatske u kategoriji starijih pionira, a Ivan svojim obranama potvrđuje status jednog od najperspektivnijih mladih golmana.
No, pravi sportaši ne boje se izazova. Upravo zato Ivan prihvaća poziv trenera Dine Kovača i odlučuje otvoriti novo poglavlje svoje karijere prelaskom u MNK Uspinjača Gimka. Odluka da veliki nogomet zamijeni futsalom pokazala se kao pun pogodak. Brži ritam igre i manji prostor samo su dodatno naglasili njegove kvalitete. Ivan je iz utakmice u utakmicu rastao, a 2026. godina donijela je krunu svega uloženog truda — naslov prvaka Hrvatske u futsalu u kadetskoj konkurenciji.
Državna završnica u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica ostat će zauvijek upisana u povijest kluba. Uspinjača Gimka je osvojila naslove državnih prvaka u kadetskoj (U-17) i juniorskoj (U-19) konkurenciji, u obje finalne utakmice svladali su gradskog rivala Futsal Dinamo.
U spektakularnom finalu kadeta protiv MNK Futsal Dinamo, momčad Uspinjača Gimko slavila je rezultatom 3:2, a Ivan Grahovac još jednom bio je jedan od junaka susreta.
Dok je sigurnim obranama zaključavao svoja vrata, publika je posebno ostala bez daha u trenutku kada je „Grah”, kako ga suigrači od milja zovu, postigao nevjerojatan pogodak s gotovo 30 metara udaljenosti. Bio je to trenutak koji se ne zaboravlja — gol koji je podigao dvoranu na noge i simbolično pokazao koliko daleko može dosegnuti dječak iz Kozjače kada vjeruje u sebe.
Na kraju prvenstva stiglo je i novo veliko priznanje — nagrada za najboljeg vratara Hrvatske u svojoj igračkoj kategoriji. No, ono što Ivana razlikuje od mnogih nije samo talent, nego i skromnost. Dok je ponosno držao trofej u rukama, njegove riječi pokazale su koliko čvrsto stoji na zemlji:
– Prije svega želim zahvaliti svojoj obitelji, suigračima i trenerima koji su mi bili najveća podrška i velika pomoć u mom napretku. Ova nagrada mi iznimno puno znači jer osjećam da je odraz mog truda, rada i odricanja tijekom cijele sezone. Ali ovo ne doživljavam samo kao individualan uspjeh, nego kao uspjeh cijelog kluba Uspinjača Gimka. Ponosan sam što predstavljam ovaj klub i što sam dio ove ekipe. Vjerujem da je ovo tek početak još većih uspjeha i dodatna motivacija da nastavim još jače raditi i napredovati.”
Dok gradi ozbiljnu sportsku karijeru i polako ulazi u svijet ozbiljnijeg sporta, Ivan nikada nije zaboravio svoj kraj i svoje ljude. Proteklih godina branio je i za svoju Kozjaču na kultnoj Breškoj ligi. Ipak, kako obveze i profesionalni zahtjevi postaju sve veći, ove godine Ivan neće stati među vratnice svoje momčadi. U Kozjači nitko ne sumnja da će njihov „Grah” uvijek ostati jedan od njih, bez obzira na to kamo ga nogometni put odvede.
Na njegovu sportskom putu posebno mjesto pripada i osobnom treneru Tihomiru Perekoviću, koji je uz Ivana od njegovih prvih igračkih dana. Kroz godine rada, treninga i odricanja bio mu je velika podrška u razvoju, a upravo su predanost, disciplina i kontinuiran rad dodatno oblikovali Ivana u jednog od najperspektivnijih mladih vratara svoje generacije.
Na trećem prvenstvenom turniru Hrvatske u bocci, održanom proteklog vikenda u Splitu, boćari Paraboćarskog kluba “Marijan Dobrinčić” iz Velike Gorice, ostvarili su niz zapaženih rezultata, a najviše se istaknuo Marko Turković osvajanjem zlata u BC2 kategoriji.
U konkurenciji u kojoj je tijekom dva dana odigrano 96 utakmica, Veliku Goricu su predstavljali Josipa Strgar, Leonardo Jurić, Mateo Celčić, Marko Turković i Pavao Čančer.
Marko Turković turnir je zaključio bez poraza i osvojio prvo mjesto u svojoj kategoriji, potvrdivši odličnu formu. Leonardo Jurić stigao je do polufinala, dok je Mateo Celčić upisao pobjedu protiv aktualnog državnog prvaka, što se izdvaja kao jedan od značajnijih trenutaka turnira za velikogorički klub.
“Ovakvi rezultati još su jedan dokaz koliko rada, odricanja i zajedništva stoji iza naših sportaša i klubova. Ponosni smo na svaki njihov nastup, trud i borbu kojom predstavljaju svoj grad i Savez”, poručili su iz Parasportskog saveza grada Velike Gorice.
ACES Europe u Velikoj Gorici – evo što je grad pokazao u utrci za županijsku sportsku titulu
Članovi ACES Europe obišli su sportske objekte i treninge u Velikoj Gorici u sklopu procjene Zagrebačke županije za kandidaturu Europske regije sporta 2027.
Velika Gorica bila je jedna od postaja trodnevnog posjeta evaluacijske komisije ACES Europe, koja obilazi Zagrebačku županiju u sklopu procjene kandidature za titulu Europske regije sporta 2027. Komisija je u našem gradu, koji već nosi titulu Europskog grada sporta 2023., razgledala sportske objekte, pratila treninge i upoznala se s planovima razvoja sportske infrastrukture.
Tijekom posjeta Gradskoj sportskoj dvorani članovi komisije vidjeli su kako izgleda svakodnevni rad u lokalnim sportskim programima. Istovremeno su se odvijali treninzi djece u različitim disciplinama, od break dancea za dječake do ritmičke gimnastike za djevojčice, kao i drugi organizirani sportski sadržaji za mlade.
U sklopu posjeta predstavljen je i jedan od većih sportskih projekata u Hrvatskoj, budući nogometni kamp Hrvatskog nogometnog saveza u Velikoj Gorici. Članovi komisije upoznati su s tijekom radova i planiranom ulogom tog projekta u daljnjem razvoju sporta u gradu i županiji.
Program posjeta uključivao je i obilazak balon dvorane, gdje su trenirale mlade rukometašice, čime je dodatno naglašena važnost sustavnog rada s mladima i razvoja ženskog sporta u gradu.
Posebna pažnja posvećena je i parasportskim programima, gdje su sportaši demonstrirali treninge, a komisiji je predstavljen pristup koji, kako je istaknuto tijekom obilaska, naglasak stavlja na dostupnost sporta svima.
Nakon sedam godina pauze, u nedjelju, 31. svibnja, u Veliku Goricu se vraća Turopoljski polumaraton koji ponovno okuplja trkače na gradskim ulicama. Organizator je AK Turopolje, čiji je predsjednik Hrvoje Mikulić istaknuo kako se radi o povratku jedne dugogodišnje sportske priče u gradu.
“Turopoljski polumaraton jer nasljednik popularne Turopoljske trke koja je bila godinama ovdje. Sretni smo da se napokon vraća i uzbuđeni smo. Trka će imati tri dužine, polumaraton (21 km) te popratne utrke od 10 km i 5 km. Trenutačno imamo prijavljenih 620 trkača, potvrđenih preko 520. Očekujemo da ćemo doći do brojke od 600, a cilj nam je uhvatiti zamah kako bi ovo bila redovna manifestacija”, rekao je Mikulić.
Mikulić je zahvalio i brojnim partnerima koji su sudjelovali u organizaciji, Gradu Velikoj Gorici, Zagrebačkoj županiji, Zajednici sportskih udruga Grada Velike Gorice, turističkim zajednicama, policiji, vatrogascima te velikom broju volontera.
“Ovo je ogroman projekt i zahtijeva puno ljudi po cesti i bez njih ništa ne bi bilo”, istaknuo je.
Utrka ima i međunarodni karakter, a u Veliku Goricu dolaze trkači iz BiH, Slovenije, Švicarske, SAD-a, Kine i Filipina. Među sudionicima je i velik broj mladih, oko 10 % natjecatelja je mlađe od 20 godina.
Zbog utrke će u nedjelju doći do značajnih prometnih ograničenja. Zagrebačka ulica bit će zatvorena od 8:50 do 12 sati, od Gradske tržnice do križanja s Ulicom Rudolfa Fizira i Poštanskom ulicom. Privremeno će se zatvarati i dijelovi Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske, koji će se ponovno otvarati nakon prolaska trkača.
“Natjecatelji koji trče 5 km kreću od Muzeja Turopolja i idu do Zubaka, tamo se polukružno okreću, vraćaju se Ulicom Ljudevita Posavskog, Matice hrvatske, idu kroz rotore i dolaze do cilja. 10 km ide tako još jedan krug. Što se tiče polumaratona, natjecatelji također idu do Zubaka, ali se ne okreću već skreću u Poštansku ulicu, ali idu po nogostupu i skreću na Vukomeričku cestu, idu u A. K. Miošića do Kolodvorske gdje će skrenuti desno prema pruzi, zatim idu lijevo u Ulicu bana Josipa Jelačića i prolaze kroz cijeli Kurilovec pa će proći kroz Josipovićevu ulicu pa preko rotora u Ulicu Stjepana Fabijančića Jape, skroz do obilaznice gdje skreću lijevo i kod novog reciklažnog dvorišta i spajaju je se na Stjepana Fabijančića Jape i dolaze do cilja i tako dva puta”, pojašnjava Mikulić.
Osim sportskog dijela, događaj će imati i popratni sadržaj DJ program, ručak za natjecatelje te sportski buvljak. Prikupljena sredstva od buvljaka bit će donirana Caritasu župe Navještenja Blažene Djevice Marije, a dodatni dio donirat će i AK Turopolje
Za natjecatelje je pripremljeno sedam okrjepnih stanica te gulaš nakon utrke te rižoto i tjesteninu s povrćem.
Podjela startnih paketa organizirana je u prostoru Turističke zajednice Grada Velike Gorice u petak od 17 do 20 sati, u subotu od 9 do 12 te od 17 do 20, kao i na dan utrke od 7 do 8:30 sati.