Još malo Nindže! ‘Uživam u svom klubu i gradu, samo neka ovo potraje…’
Matija Dvorneković (31) potpisao je novi ugovor s HNK Goricom, koji ga s našim prvoligašem veže do ljeta 2021. godine. Gorička desetka ostaje, dakle, u vlasništvu istoga igrača, koji s ogromnim optimizmom dočekuje nastavak prvenstva u HNL-u
Crni dres s grbom Gorice i brojem 10 na leđima bio je u ruci, a osmijeh na licu. Njegovom, ali i na licu sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa. Ušetao je Matija Dvorneković u novuređenu konferencijsku dvoranu kako bi gradu i svijetu bilo obznanjeno da je produžio ugovor sa svojim klubom na još jednu godinu. Točnije, aktivirana je opcija koja je potpisana još prošlog ljeta. Nije posebno iznenađenje, ali sad je i definitivno, desetka ostaje Nindžina.
– Otkad sam kao dječak počeo igrati nogomet na ovom stadionu, želja mi je bila igrati za seniore. Ta mi se želja upravo ostvaruje, kroz cijelo ovo razdoblje, a nadam se da će potrajati još dugo. Uživam u igranju prvoligaškog nogometa u svome gradu, sa svojim klubom i nadam se da će tako još dugo i ostati. Što se mene tiče, volio bih igrati još deset godina u ovakvim okolnostima, a posebno mi je drago što su ovim činom ljudi iz kluba pokazali koliko me cijene, odnosno da su zadovoljni sa mnom. Što se mene tiče, neka se to nastavi još dugi niz godina – poželio je Matija prije nego što je otišao na poslijepodnevni trening.
Otkad je Gorica u prvoligaškom društvu, Matija je upisao 58 nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio deset asistencija suigračima. Sasvim dovoljno, kaže, za osobno zadovoljstvo.
– Jesam, zadovoljan sam. Naravno, treba imati na umu da nisam uvijek imao punu minutažu, da sam igrao na valjda pet različitih pozicija, ali to mi ni najmanje ne smeta. Smatram se vojnikom kluba i ponosan sam na svoj status, svoj učinak, svoju statistiku… – ističe 31-godišnji Dvorneković, najstariji član goričke svlačionice, jedan od vođa momčadi, na terenu i izvan njega.
Tako je izgledao i u Maksimiru u subotu, u pobjedi 3-2 protiv Dinama u pripremnom ogledu. Na lijevom krilu, na poziciji koju inače drži Kristijan Lovrić, pokazao se kao itekako zanimljivo rješenje.
– Bježi, čovječe, kad sam vidio kako je odigrao, shvatio sam da se moram što prije vratiti – dobacio je u prolazu Lovrić, koji će prve pripremne minute odigrati u subotu protiv Varaždina.
Protiv kojeg bi, jednostavno rečeno, trebalo ponoviti Dinamo.
– Je, realno, bilo je jako dobro u Maksimiru, pogotovo ako znamo da nam je to bila tek prva prava utakmica nakon gotovo tri mjeseca. Dobro, igrali smo tri dana ranije protiv Istre, ali svatko po poluvrijeme, a ovoga puta minutaža je bila nešto veća, a protivnik ipak puno kvalitetniji. Fizički nije bilo lako, a nije bilo lako ni nositi se s Dinamom u onih prvih pola sata. Imali smo i mi svoje šanse, ali treba priznati da su oni bili dominantniji, zabili taj gol, imali šansu preko Petkovića… Međutim, nakon izjednačenja, nakon moje asistencije za Suka, shvatili smo da možemo, zašto ne, ići i na pobjedu. Odlično smo ušli u to drugo poluvrijeme, fulali penal, zabili gol, kasnije još jedan… Ukratko, pokazali smo da možemo, sad samo treba takvu igrati preslikati kad nam nakon pet kola dođu na naš Gradski stadion – rezonira Matija.
Sve se više u igri Gorice vidi ruka trenera Valdasa Dambrauskasa, puno se više inzistira na kombinatorici, na posjedu lopte, nekim novim principima i zahtjevima…
– Da, igramo totalno drukčiji tip nogometa nego ranije, kod bivšeg šefa Jakira. Trener Valdas gaji bitno drukčiji stil i naravno da nam treba vremena da sve to usvojimo. I trebat će nam ga još, ali ova zadnja utakmica pokazala je da smo dio toga i usvojili. Recimo, drugi gol je pao iz jedne fantastične akcije, i to protiv, rekao bih, europskog Dinama. Ipak su u tom trenutku na terenu bili i Moro, i Ivanušec, i Majer, i Leovac, i Petković, i Hajrović… Bez obzira što je utakmica prijateljska, nije mala stvar dobiti takvog protivnika, ali ni slučajno ne smijemo poletjeti. Neka ovo bude putokaz u kojem smjeru moramo nastaviti. Uostalom, i trener kaže da smo trenutačno na između 25 i 30 posto što se tiče usvojenih zahtjeva u igri, što znači da je tu još puno prostora za napredak – kaže Dvorneković i nastavlja:
– Definitivno već spadam u iskusnije igrače, tako da mi se nije problem prilagoditi bilo kojem treneru, na razne stilove igre. Uvijek ću raditi ono što trener od mene traži, ma kako se on zvao. Naravno da će trebati vremena da se dogodi taj konačni ‘klik’ u glavi, jer i dalje imam neke automatizme iz vremena Profe Jakira, treba se potpuno prebaciti na drukčiji način razmišljanja. Daleko od toga da meni Jakirov stil nije odgovarao, uostalom u njegovu mandatu igrao sam možda i svoj najbolji nogomet u karijeri, no vjerujem da će slično biti i kod Valdasa. U ovih posljednjih mjesec dana to i pokazujem, sad i ovom asistencijom i izborenim penalom protiv Dinama… Vjerujem da sam na dobrom putu, samo neka se tako nastavi. Zapravo, samo da je zdravlja, ostalo će sve doći!
Svoj posljednji gol Dvorneković je zabio na Valdasovu debiju, u pobjedi 3-0 protiv Istre… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Drukčija Gorica s dobrim starim Matijom nastavak prvenstva će otvoriti gostovanjem u Koprivnici 6. lipnja, utakmicom koja će biti početak misije koju nitko u klubu neće nazvati nemogućom.
– Treba u ovih deset kola pokušati uloviti priključak u borbi za Europu. Jako je to puno utakmica, sedam bodova nam bježi prvi konkurent, Osijek, kojem idemo već u trećem kolu nastavka. S dobrim rezultatima protiv Belupa i Intera u gostima sigurno bismo ‘začinili’ tu borbu za Europu uoči odlaska na Gradski vrt, opet ulovili priključak s vodećom petorkom. Istovremeno ćemo i uigravati neke stvari već za sljedeću sezonu, da u nju uđemo što bolji i kvalitetniji – završio je Matija.
Gorički Nindža, eto, nastavlja po svome. Na zadovoljstvo navijača, čiji je bio i ostao jedan od miljenika.
Atletski klub Maraton VG pokreće novi ciklus škole trčanja koji započinje 2. ožujka u 20 sati na Stadionu Radnik. Program je namijenjen svima koji žele napraviti prve trkačke korake, vratiti se redovitoj tjelesnoj aktivnosti ili sustavno raditi na podizanju forme.
Treninzi će se održavati tri puta tjedno, a polaznici će biti raspoređeni u grupe prema razini spremnosti i tempu trčanja. Iz kluba najavljuju postupan razvoj izdržljivosti i tehnike, uz stručno vodstvo i jasno strukturirane treninge. Također, svi će polaznici imati priliku uključiti se i u utrke te napredne programe treninga.
Prijaviti se možete putem e-maila [email protected] ili na broj 091 363 3748.
Goričani prijetili, Zagreb ipak prejak, slijedi derbi braće Mišković
Rukometaši Gorice poraženi su 37-26 od Zagreba u Kutiji šibica, no vječni prvak morao se dobro pomučiti da dođe do ovih bodova. U sljedećem kolu čeka nas županijski derbi u Velikoj Gorici…
Osam dana nakon što su senzacionalno pobijedili našički Nexe, što je za posljedicu imalo i smjenu trenera u Našicama, rukometaši Gorice novu su, za nekoliko razina veću senzaciju, tražili u gostima kod vječnog prvaka Zagreba. I ponovno su odigrali jako dobru utakmicu, prijetili i zadavali glavobolje zagrebašima, no ipak nisu imali dovoljno snage da izdrže do kraja. Ovu ćemo vrstu senzacije, dakle, pričekati do neke sljedeće prilike…
Gorica je u utakmicu ušla sjajno, igrači Zagreba u čudu su se pogledavali u tih prvih 12 i nešto minuta, nakon kojih je semafor u Kutiji šibica pokazivao da Gorica vodi 7-5. Tad je Zagreb sa četiri uzastopna gola preuzeo kontrolu nad utakmicom i rezultatom, da bi se na predah otišlo s visokih 20-13 u korist domaćina.
Međutim, Goričani su odbili odustati, pa su i nastavak utakmice otvorili na visokoj razini. Serijom 5-1 ponovno su zabrinuli favoriziranog protivnika, ali bilo je to kratkog vijeka. Sa šest vezanih golova sredinom drugog dijela Zagreb je otišao na nedostižnih 11 golova prednosti, što je razlika s kojom je utakmica i završila.
Devet golova Gorici je zabio reprezentativac Filip Glavaš, a šest je dodao Mateja Dodić. Kod Gorice je prvi strijelac bio Jakov Neralić sa šest golova iz šest pokušaja, po četiri komada zabili su Marko Grubišić i Lucas Pitt, a po tri Andro Lopac i Maksimilijan Jurić. Hendikep je za Goricu bilo neigranje kapetana Hrvoja Cekovića, pa ćemo vjerovati da bi s njim u sastavu sve skupa bilo još malo neizvjesnije.
Unatoč tome, trener Matej Mišković i u ovoj je utakmici imao dovoljno dobrih elemenata za koje se može uhvatiti. Gorica je dobra, raspoložena, spremna za sve izazove, što ćemo imati prilike vidjeti i u jednoj posebnoj utakmici koja slijedi. Naime, u sljedećem kolu Goričani će na svom parketu dočekati Dugo Selo u županijskom derbiju, ali i u – bratskom derbiju! Na klupi Gorice je Matej Mišković, a na klupi Dugog Sela njegov brat Dominik…
Pet žutih minuta: Košarkaši u Trnskom prosuli vodstvo u završnici
Košarkaši Gorice poraženi su na gostovanju kod Zagreba 91-80, pri čemu je u završnim minutama domaćin napravio seriju 21-3 te zasluženo došao do pobjede
Niz od tri pobjede (Amfora, Vrijednosnice Osijek, Crikvenica) u Trnskom je prekinut niz košarkaša Gorice, koji su morali čestitati rivalima iz KK Zagreba u utakmici 19. kola Prve lige. Nažalost, i ovoga su puta naši košarkaši u završnih pet minuta potonuli u poraz. Nakon vodstva 77:70 dogodio se neobjašnjivi pad u igri Goričana, što su domaći košarkaši kaznili serijom 21:3 i uzvratili za poraz iz prvog dijela sezone.
Zagreb je sredinom druge četvrtine imao plus devet (40:31), a nešto bolje prvo poluvrijeme sastav Ante Samca pretvorio je u prednost na odmoru 47:43. U trećoj četvrtini na krilima Borne Dramalije, koji je ubacio tri trice, Gorica je napravila preokret i stigla do prednosti 65:56.
Zakucavanjem Nike Rimca u posljednjih pet minuta zakoračili su igrači trenera Miljkovića s prednošću 77:70. Tada je uslijedila serija Zagreba koju su kreirali Kristijan Joksimović, Filip Bundović i Joshua LeBlanc za konačnih +11 (91:80).
– Zagreb je fizički dominantniji u odnosu na nas i u završnici su nas otjerali od koša. Zaslužena njihova pobjeda jer su u završnici bili bolji i sretniji. Mi smo nažalost propustili jednu pobjedu i moramo se okrenuti novim susretima – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.
Filip Bundović s 27 poena predvodio je Zagreb, za koji su dvocifren napadački učinak imali još Dorian Jelenek (16), Nino Žarković (14), Kristina Joksimović (12) i Joshua Leblanc koji je uz 10 poena imao i 16 skokova. U našim redovima 20 poena Nike Rimca, 19 Borne Dramalije te 14 Pavala Turića koji je imao 10 skokova i 7 ukradenih lopti.
Mladost – pozitivna ludost! Gorička budućnost “pomela” snijeg pa onda i Hajduk
Juniori HNK Gorice pobijedili su vršnjake iz Hajduka 1-0, golom Mihaela Kelave, jednog od igrača koji služe kao pokazatelj što se u klubu radi i planira. Blistali su i Frigan, i Lojen, i Kučiš, ali i svi ostali…
Nogometno ludilo pustilo je korijenje ove nedjelje prijepodne na Gradskom stadionu! Jutro poslije pobjede seniora u Puli moglo se spavati na lovorikama, uživati u velika tri boda, ali u svijetu HNK Gorice imali su važnijeg posla. Juniori su, naime, na svom terenu dočekivali splitski Hajduk, odlučni da naprave sve što je potrebno da se nadovežu na starije kolege i do kraja upotpune jedan poseban vikend našega kluba…
Prvo okupljanje zakazano je za subotu, kad je na programu bilo – čišćenje snijega! Nije ga bilo previše, ali bilo ga je dovoljno da se svi moraju okupiti i očistiti teren kako bi sve bilo potpuno spremno za nedjelju u 11 sati, termin određen za “kreševo” s vršnjacima iz Splita. Činjenica da je Hajduk ove sezone već upisao četiri remija i tri poraza nudila je priliku, a tu je priliku trebalo “samo” pretvoriti u ono u što su je gorički klinci uspjeli pretvoriti. U veliku pobjedu.
Trener Denis Banić, snazi protivnika unatoč, nije odstupio od svojih, ali i klupskih principa. U početnih 11, u konkurenciji igrača rođenih 2007. godine, tako su se našla sva tri gorička wunderkinda: Mihael Kelava i Juraj Frigan rođeni su 2009. godine, a golman Lovro Lojen čak je tri godine mlađi od ostalih, jer njemu je i dalje samo 15 godina?!
– Uh, ovaj mali je strašan… – moglo se čuti i s klupe Hajduka u trenucima kad je Lojen autoritativno i frajerski izlazio na centaršuteve, kad je zaustavljao sve opasne napade Splićana.
Trenutak odluke dogodio se u 55. minuti, kad je jedan od nabrojanih, 16-godišnji Mihael Kelava, pronašao prostor i način, poslao loptu u Hajdukovu mrežu i osigurao velika tri boda. Odradili su pritom svoj dio posla svi uključeni u ovu utakmicu, i Fabijanić, i Perković, i Sumbuljević, i Kuzmanić, i Prgomet, i Kasumović, i Orešković… S klupe su ulazili Nevjestić, Rujnić i Rivić, no jedan igrač zaslužuje poseban odlomak.
Stjepan Kučiš, naime, odigrao je četiri minute plus nadoknada dan ranije u Puli, u seniorskoj pobjedi, da bi već sljedećeg jutra, nedovoljno naspavan, ali uvijek maksimalno željan nogometa, zaigrao i za juniore. Kad god se to događalo ove sezone, Štef je bio briljantan, kod njega nema ni traga bilo kakvog razmišljanja o “degradaciji” kad ga se spusti među juniore, a tako je bilo i ovoga puta. Blistao je, razigravao i razgrađivao, kvalitetom i sad već nakupljenim seniorskim iskustvom vodio svoju momčad prema pobjedi, čime je još jedanput pokazao da je riječ o igraču koji MORA biti budućnost našega kluba.
Mogli bi to biti i mnogi drugi dečki iz ove generacije, među kojima su i neki koji su prošli seniorske pripreme ove zime, ali naravno da će sve biti na njima. Ovom su pobjedom došli na osmo mjesto tablice, istovremeno se provode klupski projektu i ostvaraju rezultati, a to je doseg vrijedan pažnje, pozornosti i – dubokog nakona. Hajduk je, dakle, pao, a sljedeći izazov je Varaždin u gostima idućeg vikenda.
Ne može nam nitko ništa… Dominacija sjajne Gorice na Drosini!
Nogometaši Gorice pobijedili su Istru 1961 u gostima sa sigurnih 2-0, u utakmici koja je bila po guštu svih goričkih navijača, ali i trenera Marija Carevića. Sjajan je bio Domagoj Pavičić, strijelac i asistent…
Umorile su nas u prethodna dva kola priče o suđenju, takvom da se čak i kod najvećih protivnika teorija zavjere krenula rađati ideja da netko iz nekog razloga želi Goricu gurnuti niz stepenice, a u takvoj atmosferi trebalo je otići u Pulu. Na neugodno gostovanje, na kojem Gorica u posljednje vrijeme i nema previše uspjeha, ali tko te pita… Vukovar je dan ranije prišao na samo tri boda minusa i na Aldo Drosini je preostalo jedino dati najbolje od sebe.
I Gorica je učinila upravo to! Odigrala je naša momčad fenomenalnu utakmicu u Puli, neće pretjerati oni koji ustvrde da je to bila možda i najbolja partija cijele ove sezone, ne zaboravljajući pritom da je ova sezona donijela i pobjede protiv Dinama u Maksimiru i Hajduka u Velikoj Gorici. U Puli je, naime, sve izgledalo baš onako kako navijači Gorice žele da njihova momčad izgleda. Čvrsto, organizirano i neprobojno otraga, nadahnuto, razigrano i efikasno prema naprijed.
Istra je svoju prvu i jedinu ozbiljnu priliku imala u 93. minuti, bio je to udarac glavom nakon kornera, no do tad je Gorica već sve riješila. Dogodilo se to na krilima razigranog Domagoja Pavičića, koji je u ovakvom izdanju ogromno pojačanje za Goricu, ali svoje su odradili i svi ostali. Od Matijaša, Filipovića i ekipe u defenzivi, preko Poza i Kavelja u sredini, sve do kapetana Pršira i Nigerijca Wisdoma Sulea, koji je upisao prvi start. Sve u svemu, više nego zaslužena tri boda.
Do njih je “ponos grada” došao unatoč novih sudačkim pokušajima da se ovdje nešto ospori. Iako za to naizgled nije bilo previše razloga, kod oba gorička pogotka tražilo se nešto što bi ih moglo učiniti nevažećima. Dali su ljudi sve od sebe, treba im čestitati na trudu, ali nisu uspjeli iskopati argumente da dodatno otežaju posao našim nogometašima. Jer, kad su ovakvi, ne može im nitko ništa…
Gorica je puno bolja momčad bila od prve sekunde ogleda s protivnikom koji je ove zime ostao bez Lawala, Koskija, a koji dan uoči ove utakmice i bez kapetana Marešića. Sve te detalje Goričani su koristili na najbolji mogući način, stvarali su prilike, a onda i poveli u 41. minuti, nakon što je Pavičić pogodio na asistenciju vrlo zanimljivog Nigerijca iz vrha napada.
Točka na i stavljena je u 77. minuti, kad je Pavičić preuzeo ulogu asistenta, a svoj novi gol, peti u ovom prvenstvu, postigao fenomenalni Jurica Pršir, od ove subote najbolji strijelac Gorice. Zabilježili smo usput i stativu koju je pogodio Sule, imala je Gorica i još nekoliko dobrih prilika, a sve skupa bilo je jako dobar razlog za zadovoljstvo trenera Marija Carevića.
Važnost ovih bodova ne treba posebno pojašnjavati, s ova nova tri Gorica je pobjegla na plus šest u odnosu na Vukovar, ali i na plus devet u odnosu na očajni Osijek, koji je od kluba kojem nije mjesto na dnu postao vrlo ozbiljan kandidat za ispadanje iz lige. Međutim, to su stvari kojima se u Gorici neće baviti. Fokus je na samima sebi, počevši od prve sljedeće utakmice.
A ta prva sljedeća je – opaka! Nakon što su zabili po četiri komada Istri i Varaždinu, Goricu će u Maksimiru dočekati raspucani igrači Dinama, koji i dalje pamte onaj poraz iz jesenskog dijela prvenstva. Za njih će ta utakmica biti dodatni motiv, a za Goričane će ta utakmica biti – putokaz. S vjerom u sebe, sa stavom da se može, sve opcije bit će otvorene i ovoga puta…