Sport

Još malo Nindže! ‘Uživam u svom klubu i gradu, samo neka ovo potraje…’

Matija Dvorneković (31) potpisao je novi ugovor s HNK Goricom, koji ga s našim prvoligašem veže do ljeta 2021. godine. Gorička desetka ostaje, dakle, u vlasništvu istoga igrača, koji s ogromnim optimizmom dočekuje nastavak prvenstva u HNL-u

Objavljeno

prije 6 godina

27. svibnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Crni dres s grbom Gorice i brojem 10 na leđima bio je u ruci, a osmijeh na licu. Njegovom, ali i na licu sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa. Ušetao je Matija Dvorneković u novuređenu konferencijsku dvoranu kako bi gradu i svijetu bilo obznanjeno da je produžio ugovor sa svojim klubom na još jednu godinu. Točnije, aktivirana je opcija koja je potpisana još prošlog ljeta. Nije posebno iznenađenje, ali sad je i definitivno, desetka ostaje Nindžina.

– Otkad sam kao dječak počeo igrati nogomet na ovom stadionu, želja mi je bila igrati za seniore. Ta mi se želja upravo ostvaruje, kroz cijelo ovo razdoblje, a nadam se da će potrajati još dugo. Uživam u igranju prvoligaškog nogometa u svome gradu, sa svojim klubom i nadam se da će tako još dugo i ostati. Što se mene tiče, volio bih igrati još deset godina u ovakvim okolnostima, a posebno mi je drago što su ovim činom ljudi iz kluba pokazali koliko me cijene, odnosno da su zadovoljni sa mnom. Što se mene tiče, neka se to nastavi još dugi niz godina – poželio je Matija prije nego što je otišao na poslijepodnevni trening.

Otkad je Gorica u prvoligaškom društvu, Matija je upisao 58 nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio deset asistencija suigračima. Sasvim dovoljno, kaže, za osobno zadovoljstvo.

– Jesam, zadovoljan sam. Naravno, treba imati na umu da nisam uvijek imao punu minutažu, da sam igrao na valjda pet različitih pozicija, ali to mi ni najmanje ne smeta. Smatram se vojnikom kluba i ponosan sam na svoj status, svoj učinak, svoju statistiku… – ističe 31-godišnji Dvorneković, najstariji član goričke svlačionice, jedan od vođa momčadi, na terenu i izvan njega.

Tako je izgledao i u Maksimiru u subotu, u pobjedi 3-2 protiv Dinama u pripremnom ogledu. Na lijevom krilu, na poziciji koju inače drži Kristijan Lovrić, pokazao se kao itekako zanimljivo rješenje.

– Bježi, čovječe, kad sam vidio kako je odigrao, shvatio sam da se moram što prije vratiti – dobacio je u prolazu Lovrić, koji će prve pripremne minute odigrati u subotu protiv Varaždina.

Protiv kojeg bi, jednostavno rečeno, trebalo ponoviti Dinamo.

– Je, realno, bilo je jako dobro u Maksimiru, pogotovo ako znamo da nam je to bila tek prva prava utakmica nakon gotovo tri mjeseca. Dobro, igrali smo tri dana ranije protiv Istre, ali svatko po poluvrijeme, a ovoga puta minutaža je bila nešto veća, a protivnik ipak puno kvalitetniji. Fizički nije bilo lako, a nije bilo lako ni nositi se s Dinamom u onih prvih pola sata. Imali smo i mi svoje šanse, ali treba priznati da su oni bili dominantniji, zabili taj gol, imali šansu preko Petkovića… Međutim, nakon izjednačenja, nakon moje asistencije za Suka, shvatili smo da možemo, zašto ne, ići i na pobjedu. Odlično smo ušli u to drugo poluvrijeme, fulali penal, zabili gol, kasnije još jedan… Ukratko, pokazali smo da možemo, sad samo treba takvu igrati preslikati kad nam nakon pet kola dođu na naš Gradski stadion – rezonira Matija.

Sve se više u igri Gorice vidi ruka trenera Valdasa Dambrauskasa, puno se više inzistira na kombinatorici, na posjedu lopte, nekim novim principima i zahtjevima…

– Da, igramo totalno drukčiji tip nogometa nego ranije, kod bivšeg šefa Jakira. Trener Valdas gaji bitno drukčiji stil i naravno da nam treba vremena da sve to usvojimo. I trebat će nam ga još, ali ova zadnja utakmica pokazala je da smo dio toga i usvojili. Recimo, drugi gol je pao iz jedne fantastične akcije, i to protiv, rekao bih, europskog Dinama. Ipak su u tom trenutku na terenu bili i Moro, i Ivanušec, i Majer, i Leovac, i Petković, i Hajrović… Bez obzira što je utakmica prijateljska, nije mala stvar dobiti takvog protivnika, ali ni slučajno ne smijemo poletjeti. Neka ovo bude putokaz u kojem smjeru moramo nastaviti. Uostalom, i trener kaže da smo trenutačno na između 25 i 30 posto što se tiče usvojenih zahtjeva u igri, što znači da je tu još puno prostora za napredak – kaže Dvorneković i nastavlja:

– Definitivno već spadam u iskusnije igrače, tako da mi se nije problem prilagoditi bilo kojem treneru, na razne stilove igre. Uvijek ću raditi ono što trener od mene traži, ma kako se on zvao. Naravno da će trebati vremena da se dogodi taj konačni ‘klik’ u glavi, jer i dalje imam neke automatizme iz vremena Profe Jakira, treba se potpuno prebaciti na drukčiji način razmišljanja. Daleko od toga da meni Jakirov stil nije odgovarao, uostalom u njegovu mandatu igrao sam možda i svoj najbolji nogomet u karijeri, no vjerujem da će slično biti i kod Valdasa. U ovih posljednjih mjesec dana to i pokazujem, sad i ovom asistencijom i izborenim penalom protiv Dinama… Vjerujem da sam na dobrom putu, samo neka se tako nastavi. Zapravo, samo da je zdravlja, ostalo će sve doći!

Svoj posljednji gol Dvorneković je zabio na Valdasovu debiju, u pobjedi 3-0 protiv Istre… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Drukčija Gorica s dobrim starim Matijom nastavak prvenstva će otvoriti gostovanjem u Koprivnici 6. lipnja, utakmicom koja će biti početak misije koju nitko u klubu neće nazvati nemogućom.

– Treba u ovih deset kola pokušati uloviti priključak u borbi za Europu. Jako je to puno utakmica, sedam bodova nam bježi prvi konkurent, Osijek, kojem idemo već u trećem kolu nastavka. S dobrim rezultatima protiv Belupa i Intera u gostima sigurno bismo ‘začinili’ tu borbu za Europu uoči odlaska na Gradski vrt, opet ulovili priključak s vodećom petorkom. Istovremeno ćemo i uigravati neke stvari već za sljedeću sezonu, da u nju uđemo što bolji i kvalitetniji – završio je Matija.

Gorički Nindža, eto, nastavlja po svome. Na zadovoljstvo navijača, čiji je bio i ostao jedan od miljenika.

Sport

Kako iskoristiti kaos u Osijeku? Sopa opet spašava, ovaj put – protiv Gorice

Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati igraju pretposljednju utakmicu ove jeseni. Na Opus Areni dočekat će ih ozbiljno uzdrmani Osijek, na čelu sa čovjekom koji je prije točno tri godine spašavao Goričane…

Objavljeno

prije 4 minute

11. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prije tri godine, točno u ovo doba godine, Željko Sopić upoznavao se s hodnicima, uredima i terenima velikogoričkog stadiona, planirajući pritom pothvat koji će se dogoditi kroz proljeće koje je slijedilo. Gorica je bila u debelom minusu, sa sedam bodova manje od predzadnjeg Šibenika, zakucana za dno, ali s novim trenerom, koji je – odlučio uspjeti!

I uspio je, Željko Sopić tog se proljeća upisao u klupske povijesne knjige, sačuvao je prvoligaški nogomet u našem gradu i definitivno izgradio vezu s klubom koja će postojati zauvijek. Kroz Goricu i posao koji je odradio u našem klubu Sopa se promovirao kao trener ozbiljne razine, iz Gorice je otišao prema Rijeci, kasnije i prema poljskoj Ekstraklasi, a nakon toga i prema Osijeku.

U kojem je, tri godine poslije, u situaciji sličnoj onoj koju je imao u Gorici tog prosinca 2022. Ili, kako bi on to rekao…

– Čim sam došao ovdje, rekao sam ljudima iz kluba: “Ovdje je situacija i teža nego što je bila u Gorici!” Iz milijun razloga.

I doista, njegov start u Osijeku poklapa se s tim predviđanjima. Poraz 1-5 od Istre na Opus Areni došao je kao zlokobni šlag na tortu stalnih neuspjeha. Osijek je na diobi devetog i desetog mjesta s Vukovarom, navijači su tijekom debakla protiv Istre odlučili čak i napustiti tribinu, bijesni zbog načina na koji uprava kluba upravlja NK Osijekom…

Osijek izgleda zaista očajno, momčad prepuna “jakih” imena u posljednjih devet utakmica baš nikoga nije pobijedila, ubilježili su Osječani tri remija i pet poraza u prvenstvu, ali i onaj poraz na penale od Varaždina u Kupu. Posljednji put Osijek je nekoga pobijedio još 28. rujna, a taj netko bila je – Gorica! Na našem stadionu, u poslijepodnevnom terminu, pobjedu 1-0 Osječanima je donio Arnel Jakupović, a Gorica je nakon toga nanizala još tri poraza.

U subotu od 15 sati krenut će novi, drugi ovosezonski okršaj Gorice i Osijeka, s drugim mjestom radnje, ovoga puta na Opus Areni, ali i s još najmanje nekoliko razlika. Gorica je tad bila u dobrom ritmu, Osijek je stigao nakon pobjeda protiv Dinama i Slaven Belupa, a ovoga puta stiže nakon poraza od Dinama i Slaven Belupa. S druge strane, Osijek je u krizi bio i tad, ali ova trenutačna situacija ipak je puno ozbiljnija priča.

Najlakše je situaciju u Osijeku opisati kao kaotičnu, ali zapravo je pravo pitanje: kako taj kaos iskoristiti? Na temeljima ostavštine u Gorici, gotovo uvijek ćemo Željku Sopiću, kao i njegovom suradniku Josipu Paušiću, kao i igraču Hrvoju Babecu, poželjeti sav uspjeh svijeta, ali jasno je da će subota biti jedan od izuzetaka. I da će cilj biti, ako je ikako moguće, produbiti osječku krizu…

Budući da u sljedećem kolu, u posljednjoj utakmici prvenstvene jeseni, Goricu čeka gostovanje na Rujevici, ovo subotnje na Opus Areni djeluje kao kudikamo bolja prilika za prekidanje niza od dva poraza. Naravno da će se tu puno pitati i protivnika, koliko god loša bila forma Sopićeve momčadi, ali dobra je stvar što postoji vrlo recentan primjer kako doći do uspjeha.

Istra je, naime, razotkrila značajan broj mana Osijeka, pokazala kako se može efikasno iskoristiti manjak samopouzdanja u domaćem kadru, a za očekivati je da će takav pristup imati i Gorica. Unatoč porazu u Koprivnici, trener Mario Carević istaknuo je kako je zadovoljan mnogim detaljima iz tog susreta, isticao je pritom i energiju i izlaske u presing, a ta bi dva segmenta mogla biti vrlo važna i na Opus Areni. Bude li Gorica onakva kakva je znala biti ove jeseni, rastrčana i energična, imamo pravo vjerovati da će ovom prilikom biti dovoljno.

I nadati se da se može dogoditi druga uzastopna pobjeda Gorice na Opus Areni.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Pismo s Udarnika: ‘Za Dinamo se ovdje navija, a svoj Kurilovec se voli…’

Iz NK Kurilovca su jesenski dio sezone prvo zaključili nogometom, u subotu u Rakitju, nakon toga i plesom kuglica u ždrijebu četvrtfinala Kupa, a onda i perom, odnosno tipkovnicom. Ostaje još samo odraditi i završni domjenak…

Objavljeno

prije 52 minute

11. prosinca 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nogometno, ali i literarno nadareni Kurilovčani ni ovoga puta nisu razočarali. Kurilovečkoj nogometnoj jeseni došao je kraj, prvo u subotu na na prekrasnom novom travnjaku u Rakitju, a dva dana poslije i na ždrijebu četvrtfinala Kupa Hrvatske. U ždrijebu se, znate već tu čudesnu informaciju, nalazilo sedam prvoligaša, uključujući i našu Gorice, ali i jedan četvrtoligaš iz jednog posebnog dijela Velike Gorice.

Stara je već i vijest da će Kurilovčani voljom tog istog ždrijeba u prvim danima ožujka gostovati kod Dinama na Maksimiru, a upravo je taj dijamantni komadić povijesti loptanja na Udarniku bio povod i za sadržajnu objavu na klupskim društvenim mrežama. Koju, naravno, prenosimo u cjelosti…

Eto, kuglice su na izvlačenju parova četvrtfinala kupa rekle svoje: da su nam išle na ruku – nisu, da su nam bile naklonjene – bogme nisu. A pri tom je u svemu „svoje prste“ imao naš presidente, koji je imao čast prvi posegnuti u veliki kristalni pokal i izvući ceduljicu na kojoj je pisalo – GNK Dinamo, Zagreb. Prvi domaćin bio je, dakle poznat, a predstavnik HNK Rijeka potom je izvukao drugu ceduljicu i prvog gosta – NK Kurilovec. I za nas je tu, kaj se samog izvlačenja tiče bio kraj priče…

U isto vrijeme bil je to i početak onih uvijek prisutnih kalkulacija: kaj bi bilo da je bilo, a zakaj ni bilo ovak, a zakaj ovo, zakaj ono…Činjenica je da smo mi u klubu prije svega očekivali da budemo izvučeni kao domaćin, a svaki gost pri tom bi bil dobrodošel…Naravno, s naglaskom na naše Dalmoše ili “još našije” Purgere, kaj bi bila prava sportska, a posljedično vjerojatno i financijska poslastica. Priželjkivana je bila i varijanta gostovanja na kurilovečkoj „grbavici“ perjanice našeg VG loptanja – HNK Gorica, kaj bi bez sumnje bil veliki praznik turopoljskog nogometa, u pravoj domaćoj atmosferi, uz turopoljsku kotlovinu i isprepletene navijačke želje, emocije i strasti.

Zbogom svim kalkulacijama, dobro jutro i dobar dan želimo GNK Dinamo…Dakle, slijedi nam izlet do maksimirske šume i do tih nezgrapnih i pomalo dotrajalih maksimirskih tribina (južna bi trebala biti naša), idemo u “goste” klubu za koji mnogi među nama drukaju i navijaju još od djetinjstva, a tak bu i dalje, tak bu vjerojatno i za navek… Osim toga dana, osim te srijede, 4. ožujka 2026.! E, toga povijesnoga dana svi kao jedan predvodimo i kličemo klubu kojeg iz dana u dan živimo i kojeg jednostavno – volimo! Volimo na neobičan način, uporan, ustrajan i „tvrdoglav“ način, ljubavlju koja je mnogima neshvatljiva, a koju nose i krase epiteti – vjerna, vječna i beskrajna! I zato Dinamo – oprez!

Oprez jest majka mudrosti, no ovom smo prigodom za njim posegnuli više u laganoj i slobodnoj, nego u realnoj i ozbiljnoj formi. Naravno da će se mnogi među nama, pri tom, pitati: imamo li mi uopće pravo gajiti bilo kakve iluzije u vezi ove povijesne utakmice? Razme se da bi zdrav razum i hladna glava rekli – nemamo, ali nekaj se u svemu tome pita i – srce. A, dragi moji, dok nam živo srce bije…živjet će i nada, nada koja posljednja umire, nada u – 8. svjetsko čudo!?

A u međuvremenu lopticu fakat treba spustiti na zemljicu… i veseliti se božićnom klupskom domjenku već ovog petka (12.prosinca), na njemu lepo uz božićne pjesme dočekati i pozdraviti dolazak Svete Lucije, zaštitnice naše turopoljske metropole, a potom se prepustiti trenucima dobrodošlog odmora, dakako uz radost Božića i topline obiteljskog doma.

A u Novom letu opet sve iznova i iz početka. Čeka nas odmah i izborna sjednica skupštine koja mora roditi nove odgovorne osobe i cjelokupno rukovodstvo kluba, kaj baš i ne bu ni lefko ni jednostavno….ali, nigdar ni bilo da ni nekak bilo….

Slatka briga za nove “vladare” kluba dolazi baš nekako s proljeća, kad će maksimirski ZOO vrt obojiti prvi cvjetovi, a južnu tribinu preko puta kurilovečke crveno-crne boje i tonovi. Za očekivati je da će mnoštvo naših navijača i simpatizera krenuti put starog, ali slavnog maksimirskog hrama nogometa, nadamo se u organiziranom prijevozu naših gradskih autobusa. A tamo, u tom hramu, jedina želja će nam biti na dostojan i dostojanstven način predstaviti mogućnosti Senadove momčadi, kako kroz prezentaciju same nogometne igre, tako i kroz viteško sportsko nadmetanje u naglašenom duhu fair-playa te respekta spram protivnika, koji se, dakako i logično nameće sam po sebi. A u svemu tome, baš na južnoj tribini, predstaviti i našu brojnu nogometnu školu mladeži u pratnji roditelja i svih klupskih navijača i kibica, kroz srčano, glasno i zdušno, a prije svega korektno navijanje.

Da rezimiram: NK Kurilovec – NK Istra 1961 2:1, NK Kurilovec u četvrtfinalu hrvatskog kupa u prvoj službenoj utakmici seniora kontra zagrebačkog Dinama, u četvrtfinalu kupa dva kluba iz Velike Gorice! Sve to će zlatnim slovima ostati upisano na povijesnim stranicama našega kluba, HNS-a i Grada Velike Gorice! Ima li išta ljepše i bolje od toga, ima li veće i ljepše nagrade za sve nas kojima je jedan od zajedničkih životnih nazivnika – NK Kurilovec!?

Doduše, ta bi nagrada mogla postići i svoju dodanu vrijednost kad bi “plavi saloni” i gospodin Boban došli, na primjer, na ideju da dio prihoda sa utakmice podijele sa svojim protivnicima iz velikogoričke gradske četvrti Kurilovec!? Mi fakat ne bi imali niš protiv, dapače bili bi neizmjerno zahvalni na takvom promišljanju i gesti pa nek onda na terenu bude po onoj iz naše klupske himne: “zabijem ga je, zabiješ ga ti, svejedno je prijatelju, radujmo se svi!!!”

Ajde bok svima, vidimo se i čujemo u – Maksimiru!

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Hrvački virtuozi dobili priznanje Grada

Jedan od najstarijih sportova gorički hrvači digli u vrh!

Objavljeno

prije 2 sata

11. prosinca 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Na hrvačkom turniru „Sveti Nikola” te Prvenstvu Zagrebačke županije za starije dječake i kadete u Velikoj Gorici, velikogorički hrvači ostvarili su sjajan uspjeh – 16 medalja i dva ekipna naslova – Najuspješnija kadetska ekipa Zagrebačke županije i Najuspješnija ekipa starijih dječaka početnika.

Ovo je samo jedan u nizu uspjeha Hrvačkog kluba Velika gorica 1991 tijekom godine, a danas su ih na svečanom prijemu nagradili gradonačelnik Krešimir Ačkar i resorna pročelnica Lana Krunić Lukinić.

Foto: Sanjin Vrbanus

– Jasno mi je zašto su vaši rezultati postali dio tradicije, dio kontinuiteta i dio jednog identiteta grada i ponosa zbog kojega smo svi skupa sretni, budući da imate vodstvo, Anrija Targuša koje se može pohvaliti s nekoliko uglednih funkcija u gradu. Ja vam, dragi dečki, čestitam od srca na tome. Drago mi je da se sada vidimo barem treći ili četvrti put unazad dvije godine, što znači da se sve ovo što ste postizali nije se dogodilo slučajno. Zaslužili ste priznanje za sav onaj rad, entuzijazam, odricanje koje ste zapravo sami vi najbolje vidjeli u svome osobnome životu, a koje ste morali pružiti da bi došli dalje. Ostanite ponos grada, uzor mlađim generacijama , a grad će vam biti podrška i u budućnosti – poručio je Ačkar hrvačima.

Foto: Sanjin Vrbanus

A upravo se na kontinuiranoj podršci zahvalio Targuš, ne samo Hrvačkom klubu, nego u cijeloj sportskoj zajednici.

-Za zajednica uistinu nije mala , broji oko 7.000 sportaša iz 55 klubova, što možemo izračunati da od stanovnika Velike Gorice, gotovo svaki deveti stanovnik ovog grada je član naše sportske zajednice, i to je otprilike 10 do11% stanovništva. Inače moji hrvači su osvajači nacionalnih medalja a kad sam prošle godine mislio da je najuspješnija godina u povijesti i da ne može biti bolje, dogodila se još jedna uspješnija godina gdje smo postali kadetski prvaci Hrvatske. To nije mala stvar. To je jedna velika stvar za naš klub, jedan mladi klub – ispričao je predsjednik Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 Anri Targuš.

Foto: Sanjin Vrbanus

Nabrojao je da su dečki postali regionalni prvaci Hrvatske središnje regije, županijski prvaci Hrvatske, a na posljednjem turnitu su bili i najuspješnija ekipa starijih dječaka.

-Hrvamo dva stila; grčko-rimski stil gdje u borbi nisu dozvoljene noge i slobodni stil. Možemo reći dva različita sporta. Naš Mark Grgić je osvojio treće mjesto u grčko-rimskom stilu, a ima danas i rođendan, pa mu uz uspjeh, čestitam i rođendan – rekao je Targuš koji je ujedno i trener hrvačima.

FOTO galerija:

Nastavite čitati

Sport

FOTO Košarkaši Gorice neočekivano izgubili od Đakova i ostali bez četvrtfinala Kupa Krešimira Ćosića

Objavljeno

prije 14 sati

10. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Košarkaši Gorice su u osmini finala Kupa Krešimir Ćosić eliminirani od Đakova rezultatom 76:83, nakon što su zaključnu četvrtinu izgubili 18:34?! Gorica je u posljednju četvrtinu ušla s prednošću od 9 poena (58:49) i činilo se da je plasman u četvrtfinale Kupa vrlo blizu.