Sport

Jesenska korona-polusezona turopoljskih klubova u JŽNL

Ostale su neodigrane 4 utakmice

Objavljeno

prije 6 godina

29. studenoga 2020.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Jesenski dio natjecanja u Jedinstvenoj županijskoj nogometnoj ligi (JŽNL) priveden je kraju. Mjere Vlade RH u borbi protiv Covida-19 “zamrzle” su sva sportska natjecanja, osim onih drugo i prvoligaških. Tako su i u JŽNL ostale neodigrane 4 koronom odgođene utakmice. Ovim mjerama Vlade, iste su prebačene na proljeće.

Nogometni savez Velike Gorice u JŽNL zastupljen je sa 6 klubova, i to: NK Ban Jelačić (Vukovina), NK Klas (Mičevec), NK Lomnica (Donja Lomnica), NK Mraclin (Mraclin), NK Polet (Buševec) i NK Turopoljac (Kuče). S obzirom da JŽNL u ovoj sezoni broji 18 klubova, turopoljski klubovi čine jednu trećinu.

Uz Klas, Lomnicu i Polet, koji su sudionici JŽNL već više sezona, tu je i Turopoljac koji ima pola sezone + jednu utakmicu iskustva više od novaka u ligi, Bana Jelačića i Mraclina. Ban Jelačić postao je član JŽNL nakon što je osvojio prvo mjesto u 1. ŽNL Istok, dok je Mraclin u kvalifikacijskoj utakmici za popunu JŽNL, ljetos pobijedio NK Pušču i postao Jedinstveni ligaš.

A kako su igrali i kakvi su im rezultati nakon završetka polusezone dat ćemo u raščlambi rezultata klubova prema plasmanu na tablici:

3. NK Mraclin 17 12 1 4 37:20 (17) 37

Mraclin je krenuo u prvenstvo prilično loše i uknjižio je tri poraza u prve tri utakmice. Izgledalo je da su se iscrpili u pripremama za kvalifikacijsku utakmicu, ali isto tako i u Kupu Velike Gorice. Nije nevažno reći ni da su se za kvalifikacije dodatno pojačali pa su između ostalih, doveli i Petra Milatovića, napadača iz Turopoljca koji je u Kučama bio najbolji strijelac, ali ove polusezone nije ni blizu svoje efikasnosti. Je li tome kriva ozljeda ili nešto drugo, sad nije ni važno jer je Mraclin imao i druge strijelce, ali svakako Peri želimo potpuni oporavak do proljeća.

Tek u četvrtom kolu nogometaši Mraclina uspjeli su pobijediti prvi puta i to Stupnik na Novoj Grabi, da bi vezali tri pobjede u nizu, uključujući i pobjedu na Zvrniku protiv Poleta. U devetom su kolu poraženi u Bedenici, a nakon toga počinje njihov impozantan niz od 8 pobjeda za redom, uključujući i one na „vrućim“ terenima u Kučama i Lomnici. Po ovim rezultatima, za Mraclin bi bilo najbolje igrati bez zimske stanke! Na kraju su osvojili 3. mjesto u ligi pobijedivši u 12 susreta, jednom su odigrali neodlučeno i uz četiri poraza osvojili su 37 bodova. Postigli su 37 golova (svaki gol – bod!), a primili 20 golova (17), što dovoljno govori o efikasnosti napada, ali i o čvrstoj obrani. Bravo za Mraclin, bravo za trenera Pancirova!

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

9. Polet (Buševec) 17 8 2 7 26:28 (-2) 26

Polet je, možemo slobodno reći, „veteran“ JŽNL i godinama je u ili pri samom vrhu tablice. Prošle je godine sezonu završio na drugom mjestu, ali nije igrao kvalifikacije za 4. HNL, već je to prepustio NK Rugvici-Savi, koja je pobjedom nad NK Brezovicom izborila plasman u 4. ligu.

Na kraju ove polusezone, Polet je završio na 9. mjestu, a njegove igre i nastupi nisu bili tako impresivni kao prijašnjih godina. Ostvarili su 8 pobjeda, 7 poraza i dva puta odigrali neodlučeno i uz gol-razliku 26:28 (-2), osvojili su 26 bodova (isto svaki gol – bod!). Tijekom sezone došlo je do smjene trenera, kada je Mario Paviša odstupio s klupe nakon poraza na Zvrniku od Mraclina u 5. kolu, da bi klupu preuzeo Zoran Tomčić. Osim pomalo iznenađujućeg poraza od Naftaša u Buševcu (2:4), za izdvojiti su dva veća poraza, i to od Svete Nedelje (2:6) i Dinama (J) (0:5). Sveukupno gledajući, vjerojatno ni u Poletu nisu najzadovoljniji postignutim u ovoj polusezoni, ali vjerujemo da će na proljeće biti bolji.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

10. Ban Jelačić (Vukovina) 15 7 3 5 30:20 (10) 24

Kao novaci u ligi, „Vukovi“ iz Vukovine krenuli su u prvenstvo domaćim porazom od Dinama iz Jakovlja. Porazom u 5. kolu od TOP-a, tadašnjeg lidera lige, smijenjen je trener i Stivena je Žitnika zamijenio Stefan Rajić. Nakon poraza od Strmca iz Bedenice u 8. kolu, na domaćem terenu, „Vukovi“ su počeli seriju nepobjedivosti i odigrali su 7 utakmica u nizu bez poraza. Na žalost, korona i samoizolacija zaustavila ih je u nastavljanju tog niza, jer odgođena utakmica protiv Stupnika igrat će se tek na proljeće, a zadnje kolo otputovali su u Mladinu, kod Vinogradara, koji se nije pojavio na utakmici (!?). Pretpostavljamo da će se ta utakmica registrirati s rezultatom 3:0 u korist Jelačića, ali odluku o tome donijet će Disciplinska komisija NSZŽ. Dakle, u 15 odigranih utakmica, Ban Jelačić ostvario je 8 pobjeda i 5 poraza uz dva neodlučena ishoda, te uz gol razliku 30:20, osvojio je 24 boda i trenutno je na 10. mjestu na tablici. Ekipa izgleda dobro posložena, spoj iskustva i mladosti, puni su snage i samopouzdanja te imaju realne izglede da do početka proljetnog dijela prvenstva uknjiže još 6 bodova što bi ih izbacilo na 4. mjesto na tablici. No, ako i ne bude tako, nemaju puno razloga za brigu i vjerujemo da će na proljeće biti još bolji.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

11. Turopoljac (Kuče) 17 7 3 7 41:36 (5) 24

Kao što smo rekli na početku, Turopoljac je za 16 utakmica iskusniji od Mraclina i Bana Jelačića, ali po rezultatima se to ne bi moglo reći. I u Turopoljcu je tijekom prvenstva došlo do smjene trenera jer je Vlado Horvat nakon dva katastrofalna poraza na početku prvenstva (Vinogradar 1:6 u Mladini i Dinamo 0:4 u Kneja) odstupio, da bi na njegovo mjesto došao Milan Marinić i preuzeo ekipu u 5. kolu. Uz ova dva poraza na početku, izdvajamo i poraz od 1:5 u Bedenici od Strmca koji nam izgledaju previsoki s obzirom na kvalitetu igrača koji su ove polusezone igrali u Turopoljcu. Toj kvaliteti više odgovaraju rezultati kao pobjeda protiv tadašnjeg lidera TOP-a 4:1, petice Rakovcu i Slogi te pobjeda protiv Lomnice, visokih i iznenađujućih 7:0! Na kraju, Turopoljac je ostvario polovični uspjeh, ostvarivši 7 pobjeda i 7 poraza uz 3 neodlučena rezultata. Gol-razlika je 41:36 (5) i osvojena su 24 boda, dovoljna tek za 11. mjesto. Ne možemo reći da je to zadovoljavajuće, a tako razmišljaju i u klubu smatrajući da ekipa ima kvalitetu za bar 5-6 mjesta više i nadamo se da će na proljeće to i dokazati. Za istaknuti je da je napad Turopoljca 4. najefikasniji u ligi (41 gol) i više golova postigli su samo Samobor, TOP i Stupnik, ali isto tako obrana im je među poroznijima u ligi (36 golova) i jedino su Rakov Potok, Rakovec, Klas i Sloga primili više golova od njih. Također je interesantna činjenica da je igrač Turopoljca Tomislav Horvat najefikasniji napadač svih turopoljskih klubova, s postignutih 10 golova! Ali, o njemu nešto više neki drugi put…

12. Lomnica (Donja Lomnica) 17 7 3 7 23:29 (-6) 24

Lomnički Boemi, kako od milja nazivaju nogometaše Lomnice, imali su tijekom polusezone svijetlih i manje svijetlih trenutaka. Početak prvenstva bio je kao iz noćne more, krenuli su u prvenstvo sa dva domaća poraza. Istina, bilo je to od Samobora i Stupnika, ali svejedno… I onda su od trećeg kola, krenuli u jedan zbilja impozantan niz od 9 utakmica bez poraza, sve dok nisu izgubili od Jelačića u Vukovini. Tada su pak napravili mini-niz od 3 poraza, uključujući i onaj u Kučama, od Turopoljca, 0:7! Također je pomalo iznenađujući bio i poraz u Mičevcu, a sve to je dovelo do identičnog skora kao i Turopoljac, 7 pobjeda i 7 poraza uz 3 neodlučena susreta, uz gol-razliku 23:29 (-6) što je bilo dovoljno tek za 12. mjesto. Vjerujemo da će proljeće donijeti pomak prema gore na tablici, jer Lomnica ima kvalitetan igrački kadar, sposoban za više nego što su pokazali ove jeseni.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

16. NK Klas (Mičevec) 17 2 3 12 14:47 (-33) 9

Klas je najslabije plasirani turopoljski klub i cijelu je polusezonu bio pri samom dnu. U 17 utakmica jesenskog dijela prvenstva uspio je tek dva puta pobijediti, i to Rakovec u Rakovcu (3:0) i Lomnicu u Mičevcu (3:1), u 14. i 16. kolu. Uz te dvije pobjede uspio je i tri puta izvući po bod, u Ivaniću i Strmcu, te kod kuće protiv Sloge iz Križa, uvjerljivo posljednje ekipe na tablici. Interesantno je da je Strmec uspio pobijediti sve turopoljske klubove osim Klasa i takvo nešto je još jedino uspjelo Samoboru, koji je pobijedio sve osim Jelačića!

Klas je u svojoj “jesenskoj muci” doživio tri ozbiljnija poraza, protiv Stupnika i Rakovog Potoka po 0:6, te Samobora 0:7. Sveukupno gledajući, uz dvije pobjede i tri neodlučena rezultata doživjeli su i 12 poraza uz gol-razliku 14:47 (-33), osvojivši 9 bodova, što je bilo dovoljno tek za 16. mjesto na tablici, vrlo blizu zone ispadanja. Pred upravom i igračima Klasa stoji proljetni izazov i borba za bijeg sa dna tablice i stabiliziranje ekipe u sredini poretka. Nadamo se i vjerujemo da Klas ima snage i kvalitete za osiguranjem ostanka u ligi, a to im od srca i želimo.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Na kraju, možemo reći da su turopoljski klubovi odigrali solidnu polusezonu u JŽNL. Trenutno je samo Mraclin u borbi za vodeću poziciju, a na proljeće se može očekivati da i ostali klubovi naprave pomake prema gornjem dijelu tablice. Infrastruktura kojom raspolažu turopoljski klubovi više je nego zadovoljavajuća za ovaj rang natjecanja i bilo bi šteta da neki od naših klubova dođe u opasnu zonu, zonu ispadanja. Bilo bi lijepo kada bi i u 1. ŽNL dobili prvaka i eventualno još jednog člana JŽNL!

U svakom slučaju, svim turopoljskim klubovima želimo dobar odmor do nastavka prvenstva u proljeće, dobro zdravlje, dobre odluke u odabiru igrača i uspješne pripreme koje će im donijeti puno više pobjeda i radosti nego što je to bilo jesenas!

Tekst i fotografije: Zlatan Sever

Povezane teme:jžnl koronavirus nogomet

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 12 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 12 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

Ulaznice za Svjetsko koštaju kao suho zlato! A i nema ih baš…

Kako se približava početak Svjetskog prvenstva u nogometu, ulaznica je očekivano sve manje, a njihove cijene odlaze u nebo…

Objavljeno

prije 14 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Manje od tri tjedna prije početka Svjetskog prvenstva u nogometu 2026., podaci specijaliziranog portala Ticketdata.com upućuju na vrlo ograničenu dostupnost ulaznica na službenom FIFA-inu prodajnom kanalu. Naime, 93 od ukupno 104 utakmice imale su manje od tisuću dostupnih ulaznica u izravnoj FIFA-inoj prodaji, dok je samo 11 utakmica bilo iznad te granice. Taj podatak ne znači nužno da su stadioni rasprodani, niti da neće biti dodatnih kontingenata ili ulaznica putem službenog tržišta za preprodaju, ali pokazuje da je najveći dio ponude uoči završne faze već apsorbiran.

Svjetsko prvenstvo igrat će se od 11. lipnja do 19. srpnja , bit će to prvo izdanje sa 48 reprezentacija i 104 utakmice, što ga čini najvećim turnirom u povijesti natjecanja. Veći broj reprezentacija, šire geografsko područje i raspored kroz 16 gradova domaćina stvaraju drukčiju dinamiku potražnje nego na prethodnim svjetskim prvenstvima. Interes navijača ne ovisi samo o snazi reprezentacija, nego i o lokaciji, dostupnosti putovanja, cijeni smještaja, lokalnoj dijaspori, protivniku, terminu utakmice i fazi natjecanja.

Prema podacima koje je prenio The Sports Examiner, među utakmicama s više od 1.000 dostupnih ulaznica na FIFA-inu izravnom prodajnom mjestu najviše se izdvajao susret Curaçaa i Obale Bjelokosti u Philadelphiji 25. lipnja, za koji je bilo prikazano 3.472 ulaznice. Na toj listi nema niti jedne utakmice u kojoj sudjeluje Hrvatska, no tu se izričito navodi da broj ulaznica prikazanih na FIFA-inu kanalu nije isto što i konačna popunjenost stadiona, jer ne uključuje sve preprodajne ponude, moguće kasnije kontingente, sponzorske i organizacijske alokacije, kao ni ulaznice koje u trenutku praćenja nisu bile ponuđene javnosti.

Posebno zanimljiv dio izvješća odnosi se na takozvane “get-in” cijene, odnosno najniže dostupne cijene ulaznica na sekundarnom tržištu za pojedinu utakmicu. Najniže prikazane cijene na preprodajnim platformama pokazivale su da su samo četiri utakmice bile ispod 200 američkih dolara. Najniži prag naveden je za susret Cabo Verdea i Saudijske Arabije u Houstonu 26. lipnja, s početnom cijenom od 178 dolara. Jordan protiv Alžira u Santa Clari bio je naveden na 182 dolara, Austrija protiv Jordana na 187 dolara, a Uzbekistan protiv DR Konga u Atlanti na 196 dolara.

Treba naglasiti da “get-in” cijena nije prosječna cijena svih ulaznica, nego najniža dostupna ulazna točka na određenom tržištu u određenom trenutku. Ona može brzo rasti ili padati, osobito ako se promijeni ponuda na službenom ili sekundarnom tržištu. Kod velikih sportskih događaja najniža preprodajna cijena često odražava kombinaciju potražnje i prodajne strategije vlasnika ulaznica, a ne samo realnu popularnost reprezentacije. Zato se takvi podaci mogu koristiti kao tržišni signal, ali ne i kao konačna ocjena očekivane atmosfere na stadionu.

Najviše pozornosti privukao je podatak da je Iran, prema prosječnoj “get-in” cijeni za utakmice svoje reprezentacije, bio na dnu ljestvice među sudionicima turnira. The Sports Examiner navodi da je prosječna najniža cijena za Iran iznosila 267 dolara. U istom izvješću istaknuto je da su najviše prosječne “get-in” cijene imale utakmice Meksika, s prosjekom od 1704, Brazila s 1326, Portugala s 1322, Kolumbije s 1.267 i Škotske s 969 dolara.

Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se utakmice s najvišim najnižim cijenama na sekundarnom tržištu. Prema The Sports Examineru, najskuplji “get-in” prag imao je finalni susret 19. srpnja u East Rutherfordu, s iznosom od 7.982 dolara. Među najvišim cijenama navedeni su i Kolumbija protiv Portugala u Miami Gardensu 27. lipnja, polufinala u Dallasu i Atlanti, Meksiko protiv Južne Koreje u Guadalajari te otvorenje Meksika protiv Južnoafričke Republike u Mexico Cityju. U vrhu su se našle i kasnije nokaut utakmice u Miami Gardensu i Kansas Cityju, kao i susret Škotske i Brazila u Miami Gardensu.

Takav raspored cijena očekivan je za turnir te veličine. Finale SP-a tradicionalno je najskuplja utakmica, jer ga traže neutralni gledatelji, navijači reprezentacija koje još nisu poznate i putnici koji žele prisustvovati završnici bez obzira na sudionike. Visoke cijene za utakmice Meksika dodatno se mogu objasniti statusom domaćina i povijesnim značajem nastupa u Meksiku.

FIFA-in službeni raspored potvrđuje da će finale biti odigrano 19. srpnja 2026. na stadionu New York New Jersey, dok će se polufinala igrati 14. srpnja u Dallasu i 15. srpnja u Atlanti. Utakmica za treće mjesto zakazana je za 18. srpnja u Miamiju. Nokaut faza, uključujući novo kolo šesnaestine finala, počinje 28. lipnja, čime turnir dobiva dodatni natjecateljski sloj u odnosu na format s 32 reprezentacije. Više utakmica u završnici znači i više prilika za prodaju, ali i veću konkurenciju među gradovima domaćinima.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 15 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.