Sport

Jesenska korona-polusezona turopoljskih klubova u JŽNL

Ostale su neodigrane 4 utakmice

Objavljeno

prije 5 godina

29. studenoga 2020.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Jesenski dio natjecanja u Jedinstvenoj županijskoj nogometnoj ligi (JŽNL) priveden je kraju. Mjere Vlade RH u borbi protiv Covida-19 “zamrzle” su sva sportska natjecanja, osim onih drugo i prvoligaških. Tako su i u JŽNL ostale neodigrane 4 koronom odgođene utakmice. Ovim mjerama Vlade, iste su prebačene na proljeće.

Nogometni savez Velike Gorice u JŽNL zastupljen je sa 6 klubova, i to: NK Ban Jelačić (Vukovina), NK Klas (Mičevec), NK Lomnica (Donja Lomnica), NK Mraclin (Mraclin), NK Polet (Buševec) i NK Turopoljac (Kuče). S obzirom da JŽNL u ovoj sezoni broji 18 klubova, turopoljski klubovi čine jednu trećinu.

Uz Klas, Lomnicu i Polet, koji su sudionici JŽNL već više sezona, tu je i Turopoljac koji ima pola sezone + jednu utakmicu iskustva više od novaka u ligi, Bana Jelačića i Mraclina. Ban Jelačić postao je član JŽNL nakon što je osvojio prvo mjesto u 1. ŽNL Istok, dok je Mraclin u kvalifikacijskoj utakmici za popunu JŽNL, ljetos pobijedio NK Pušču i postao Jedinstveni ligaš.

A kako su igrali i kakvi su im rezultati nakon završetka polusezone dat ćemo u raščlambi rezultata klubova prema plasmanu na tablici:

3. NK Mraclin 17 12 1 4 37:20 (17) 37

Mraclin je krenuo u prvenstvo prilično loše i uknjižio je tri poraza u prve tri utakmice. Izgledalo je da su se iscrpili u pripremama za kvalifikacijsku utakmicu, ali isto tako i u Kupu Velike Gorice. Nije nevažno reći ni da su se za kvalifikacije dodatno pojačali pa su između ostalih, doveli i Petra Milatovića, napadača iz Turopoljca koji je u Kučama bio najbolji strijelac, ali ove polusezone nije ni blizu svoje efikasnosti. Je li tome kriva ozljeda ili nešto drugo, sad nije ni važno jer je Mraclin imao i druge strijelce, ali svakako Peri želimo potpuni oporavak do proljeća.

Tek u četvrtom kolu nogometaši Mraclina uspjeli su pobijediti prvi puta i to Stupnik na Novoj Grabi, da bi vezali tri pobjede u nizu, uključujući i pobjedu na Zvrniku protiv Poleta. U devetom su kolu poraženi u Bedenici, a nakon toga počinje njihov impozantan niz od 8 pobjeda za redom, uključujući i one na „vrućim“ terenima u Kučama i Lomnici. Po ovim rezultatima, za Mraclin bi bilo najbolje igrati bez zimske stanke! Na kraju su osvojili 3. mjesto u ligi pobijedivši u 12 susreta, jednom su odigrali neodlučeno i uz četiri poraza osvojili su 37 bodova. Postigli su 37 golova (svaki gol – bod!), a primili 20 golova (17), što dovoljno govori o efikasnosti napada, ali i o čvrstoj obrani. Bravo za Mraclin, bravo za trenera Pancirova!

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

9. Polet (Buševec) 17 8 2 7 26:28 (-2) 26

Polet je, možemo slobodno reći, „veteran“ JŽNL i godinama je u ili pri samom vrhu tablice. Prošle je godine sezonu završio na drugom mjestu, ali nije igrao kvalifikacije za 4. HNL, već je to prepustio NK Rugvici-Savi, koja je pobjedom nad NK Brezovicom izborila plasman u 4. ligu.

Na kraju ove polusezone, Polet je završio na 9. mjestu, a njegove igre i nastupi nisu bili tako impresivni kao prijašnjih godina. Ostvarili su 8 pobjeda, 7 poraza i dva puta odigrali neodlučeno i uz gol-razliku 26:28 (-2), osvojili su 26 bodova (isto svaki gol – bod!). Tijekom sezone došlo je do smjene trenera, kada je Mario Paviša odstupio s klupe nakon poraza na Zvrniku od Mraclina u 5. kolu, da bi klupu preuzeo Zoran Tomčić. Osim pomalo iznenađujućeg poraza od Naftaša u Buševcu (2:4), za izdvojiti su dva veća poraza, i to od Svete Nedelje (2:6) i Dinama (J) (0:5). Sveukupno gledajući, vjerojatno ni u Poletu nisu najzadovoljniji postignutim u ovoj polusezoni, ali vjerujemo da će na proljeće biti bolji.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

10. Ban Jelačić (Vukovina) 15 7 3 5 30:20 (10) 24

Kao novaci u ligi, „Vukovi“ iz Vukovine krenuli su u prvenstvo domaćim porazom od Dinama iz Jakovlja. Porazom u 5. kolu od TOP-a, tadašnjeg lidera lige, smijenjen je trener i Stivena je Žitnika zamijenio Stefan Rajić. Nakon poraza od Strmca iz Bedenice u 8. kolu, na domaćem terenu, „Vukovi“ su počeli seriju nepobjedivosti i odigrali su 7 utakmica u nizu bez poraza. Na žalost, korona i samoizolacija zaustavila ih je u nastavljanju tog niza, jer odgođena utakmica protiv Stupnika igrat će se tek na proljeće, a zadnje kolo otputovali su u Mladinu, kod Vinogradara, koji se nije pojavio na utakmici (!?). Pretpostavljamo da će se ta utakmica registrirati s rezultatom 3:0 u korist Jelačića, ali odluku o tome donijet će Disciplinska komisija NSZŽ. Dakle, u 15 odigranih utakmica, Ban Jelačić ostvario je 8 pobjeda i 5 poraza uz dva neodlučena ishoda, te uz gol razliku 30:20, osvojio je 24 boda i trenutno je na 10. mjestu na tablici. Ekipa izgleda dobro posložena, spoj iskustva i mladosti, puni su snage i samopouzdanja te imaju realne izglede da do početka proljetnog dijela prvenstva uknjiže još 6 bodova što bi ih izbacilo na 4. mjesto na tablici. No, ako i ne bude tako, nemaju puno razloga za brigu i vjerujemo da će na proljeće biti još bolji.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

11. Turopoljac (Kuče) 17 7 3 7 41:36 (5) 24

Kao što smo rekli na početku, Turopoljac je za 16 utakmica iskusniji od Mraclina i Bana Jelačića, ali po rezultatima se to ne bi moglo reći. I u Turopoljcu je tijekom prvenstva došlo do smjene trenera jer je Vlado Horvat nakon dva katastrofalna poraza na početku prvenstva (Vinogradar 1:6 u Mladini i Dinamo 0:4 u Kneja) odstupio, da bi na njegovo mjesto došao Milan Marinić i preuzeo ekipu u 5. kolu. Uz ova dva poraza na početku, izdvajamo i poraz od 1:5 u Bedenici od Strmca koji nam izgledaju previsoki s obzirom na kvalitetu igrača koji su ove polusezone igrali u Turopoljcu. Toj kvaliteti više odgovaraju rezultati kao pobjeda protiv tadašnjeg lidera TOP-a 4:1, petice Rakovcu i Slogi te pobjeda protiv Lomnice, visokih i iznenađujućih 7:0! Na kraju, Turopoljac je ostvario polovični uspjeh, ostvarivši 7 pobjeda i 7 poraza uz 3 neodlučena rezultata. Gol-razlika je 41:36 (5) i osvojena su 24 boda, dovoljna tek za 11. mjesto. Ne možemo reći da je to zadovoljavajuće, a tako razmišljaju i u klubu smatrajući da ekipa ima kvalitetu za bar 5-6 mjesta više i nadamo se da će na proljeće to i dokazati. Za istaknuti je da je napad Turopoljca 4. najefikasniji u ligi (41 gol) i više golova postigli su samo Samobor, TOP i Stupnik, ali isto tako obrana im je među poroznijima u ligi (36 golova) i jedino su Rakov Potok, Rakovec, Klas i Sloga primili više golova od njih. Također je interesantna činjenica da je igrač Turopoljca Tomislav Horvat najefikasniji napadač svih turopoljskih klubova, s postignutih 10 golova! Ali, o njemu nešto više neki drugi put…

12. Lomnica (Donja Lomnica) 17 7 3 7 23:29 (-6) 24

Lomnički Boemi, kako od milja nazivaju nogometaše Lomnice, imali su tijekom polusezone svijetlih i manje svijetlih trenutaka. Početak prvenstva bio je kao iz noćne more, krenuli su u prvenstvo sa dva domaća poraza. Istina, bilo je to od Samobora i Stupnika, ali svejedno… I onda su od trećeg kola, krenuli u jedan zbilja impozantan niz od 9 utakmica bez poraza, sve dok nisu izgubili od Jelačića u Vukovini. Tada su pak napravili mini-niz od 3 poraza, uključujući i onaj u Kučama, od Turopoljca, 0:7! Također je pomalo iznenađujući bio i poraz u Mičevcu, a sve to je dovelo do identičnog skora kao i Turopoljac, 7 pobjeda i 7 poraza uz 3 neodlučena susreta, uz gol-razliku 23:29 (-6) što je bilo dovoljno tek za 12. mjesto. Vjerujemo da će proljeće donijeti pomak prema gore na tablici, jer Lomnica ima kvalitetan igrački kadar, sposoban za više nego što su pokazali ove jeseni.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

16. NK Klas (Mičevec) 17 2 3 12 14:47 (-33) 9

Klas je najslabije plasirani turopoljski klub i cijelu je polusezonu bio pri samom dnu. U 17 utakmica jesenskog dijela prvenstva uspio je tek dva puta pobijediti, i to Rakovec u Rakovcu (3:0) i Lomnicu u Mičevcu (3:1), u 14. i 16. kolu. Uz te dvije pobjede uspio je i tri puta izvući po bod, u Ivaniću i Strmcu, te kod kuće protiv Sloge iz Križa, uvjerljivo posljednje ekipe na tablici. Interesantno je da je Strmec uspio pobijediti sve turopoljske klubove osim Klasa i takvo nešto je još jedino uspjelo Samoboru, koji je pobijedio sve osim Jelačića!

Klas je u svojoj “jesenskoj muci” doživio tri ozbiljnija poraza, protiv Stupnika i Rakovog Potoka po 0:6, te Samobora 0:7. Sveukupno gledajući, uz dvije pobjede i tri neodlučena rezultata doživjeli su i 12 poraza uz gol-razliku 14:47 (-33), osvojivši 9 bodova, što je bilo dovoljno tek za 16. mjesto na tablici, vrlo blizu zone ispadanja. Pred upravom i igračima Klasa stoji proljetni izazov i borba za bijeg sa dna tablice i stabiliziranje ekipe u sredini poretka. Nadamo se i vjerujemo da Klas ima snage i kvalitete za osiguranjem ostanka u ligi, a to im od srca i želimo.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Na kraju, možemo reći da su turopoljski klubovi odigrali solidnu polusezonu u JŽNL. Trenutno je samo Mraclin u borbi za vodeću poziciju, a na proljeće se može očekivati da i ostali klubovi naprave pomake prema gornjem dijelu tablice. Infrastruktura kojom raspolažu turopoljski klubovi više je nego zadovoljavajuća za ovaj rang natjecanja i bilo bi šteta da neki od naših klubova dođe u opasnu zonu, zonu ispadanja. Bilo bi lijepo kada bi i u 1. ŽNL dobili prvaka i eventualno još jednog člana JŽNL!

U svakom slučaju, svim turopoljskim klubovima želimo dobar odmor do nastavka prvenstva u proljeće, dobro zdravlje, dobre odluke u odabiru igrača i uspješne pripreme koje će im donijeti puno više pobjeda i radosti nego što je to bilo jesenas!

Tekst i fotografije: Zlatan Sever

Povezane teme:jžnl koronavirus nogomet

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 10 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 13 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 15 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.