Sport

Jedna nogometna utakmica za mnogo emocija

Josip Đuksi Čuki igrao sa sinovima, sin zabio ocu, žena dopisnica SN, Mario Cvitanović igrao u Čiču..

Objavljeno

prije 6 godina

12. lipnja 2020.

Objavio/la

Mato Paviša

Ponekad samo jedan detalj iz prošlosti proširi sjećanja na mnogo toga. Oko je zapelo za izvještaj Sportskih novosti iz jeseni 1992. godine. Nogometna utakmica je igrana u Novom Čiču, a juniori Radnika su lokalnim seniorima Dinama utrpali devet komada (0:9)!

Izvještaj s utakmice

Ništa čudno, jer tada su juniori prvoligaša iz Velike Gorice bili ravnopravni, a ponekad bolji i od vršnjaka Dinama Zagreb. Dečki trenera Stjepana Kovačića Pere trpali su tada i drugim seniorskim momčadima širom Turopolja. Gotovo svi su kasnije igrali i za seniore Radnika. Za juniore su u Čiču igrali Ivan Domitrović, Rovišan, Vučur, Dino Harambašić, Damir Grlić (kasnije prvoligaški igrač i internacionalac), Mario Cvitanović (dogurao do reprezentacije Hrvatske, roditelji mu danas žive u Novom Čiču), Mario Paviša (prije toga igrao sedam godina u Dinamu Zagreb te za seniore Radnika), Nastevski, Lučan, Bago, Neno Katulić (kasnije prvoligaški igrač i internacionalac)-(još su igrali Saša Sabljak (kasnije prvoligaški igrač, internacionalac a danas pomoćni trener u HNK Gorici), Damir Mirenić, Vladimir Mirenić, Karlo Beloša-Fijan, Medarić, Skrbin, Kundić, Nenad Bibić, Bulić.)

JUNIORI RADNIKA S TRENEROM STJEPANOM KOVAČIĆ PEROM

Što se tiče Dinama Novo Čiče (još nije imao dodatak Hidrel) iz 1992. godine, zanimljivo je da je trener momčadi tada bio sadašnji dopisnik City portala i potpisnik ovih redaka a gol mu je zabio sin Mario iz redova juniora Radnika. Za dinamovce su, među ostalima, igrali Krešo Đuksi i brat mu Tomica Đuksi ali i otac im Josip Đuksi Čuki!!

DINASTIJA ĐUKSI

Tko je Josip Đuksi Čuki? O živućoj legendi Dinama Čiče knjiga bi se mogla napisati. Rođen je davne 1942. godine u Novom Čiču. Već s 13 godina počeo se družiti i pratiti starije dečke i vrebao priliku da zaigra. Prvu utakmicu za dinamovce iz Čiča odigrao je 1955. godine (klub je osnovan 1948.). Standardni je bio 1958. kad je imao samo 16 godina a to svjedoči i gore uvodna fotografija snimljena na igralištu Turopoljca u Kuču (Đuksi čuči prvi s desna). Utakmica je završila 1:1 a za Dinamo je zabio Mato Kovačević (kasnije je živio u Velikoj Gorici na desnoj strani ulaza u grad iz smjera Siska). Tadašnji sastav: Ivan Malec, Josip Đuksi Čuki, Franjo Trumbetić, Vaso Kutić, Franjo Hemen Đaga, Mato Kovačević, Slavko Paviša (prvi strijelac u povijesti Dinama u pobjedi 1:0 protiv kombiniranog Radnika iz Gorice), Ivo Iličić, Nikola Ratko, Zvonko Taritaš, Franjo Medarić (koliko znamo, danas su još živi samo Čuki i Iličić). Josip Đuksi je igrao samo za Dinamo Čiče i to do 1992. godine, dakle punih 37 godina!!! (dobro, bilo je povremenih prekida). Neprekidno je bio uz klub na raznim funkcijama a i danas dolazi na utakmice Dinama jer mu igra i unuk Filip Đuksi, sin Kreše.

DINAMO NOVO ČIČE KRAJEM SEDAMDESETIH

Na gornjoj fotografiju iz kraja sedamdesetih su seniori i juniori Dinama Čiče prije međusobne utakmice. Među igračima je i Josip Đuksi (sjedi u trećem redu peti s lijeva) a u sasvim gornjem redu među gledateljima sjedi i, tada vjerojatno 10-godišnjak, Dubravko Hrkovac Hrki (treći s lijeva) koji je kasnije odigrao oko 200 prvoligaških utakmica (Radnik, Segesta, Zadar, Zagreb, Inker Zaprešić..).

I za kraj, specijalna zanimljivost. Autorica gore prikazanog izvještaja Sportskih novosti iz 1992. godine s utakmice Dinamo Novo Čiče-Radnik juniori 0:9 (0:3), bila je Ana Paviša, supruga dopisnika City portala. Već tada u Čiču nije bilo predrasuda prema ženama, što se nogometa tiče, a tome može svjedočiti i Ivana Cesarec, današnja predsjednica Dinama Hidrel.

Povezane teme:Josip Đuksi Čuki NK Dinamo Čiče Nk Turopoljac

Sport

Gorički mat u dva poteza, oproštaj od kapetana i pozdrav novom klincu

Nogometaši Gorice pobijedili su Osijek 2-0 u posljednjoj domaćoj utakmici ove sezone, ujedno i posljednjoj utakmici kapetana Jurice Pršira u dresu njegova kluba. Debitirao je 16-godišnji Mihael Kelava…

Objavljeno

prije 11 sati

17. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Vremenske prilike bile su puno više jesenske nego proljetne, kiša je pljuštala cijeli dan, pa je ispalo da posljednja domaća utakmica nogometaša Gorice u ovoj sezoni nije imala prikladan dekor. Ono malo gledatelja okupljenih ispod krova zapadne tribine imalo je tako priliku u miru vidjeti koliko se novi travnjak dobro nosi s velikom količinom padalina, ali i koliko dobro Gorica može igrati samo tjedan dana nakon možda i najlošije partije u sezoni.

Pobjeda protiv Osijeka može se promatrati na taj način, kao potvrda logičnog, da Goričani mogu puno bolje nego u prošlom kolu u Koprivnici, kao pokazatelj vrijednosti ovoga kadra, ali i kao nova potvrda da Osijek definitivno nije što je nekad bio. Možda i nikad lakše razigrani i motivirani Goričani došli su do pobjede u sudaru s klubom sa Opus Arene, pri čemu je sve bilo gotovo – brzopotezno.

Trener Carević najavio je uoči utakmice kako na raspolaganju neće imati Leša, Filipovića i Perića, kako mu iz uže obrane preostaje jedino Čabraja, a na kraju je ispalo da je ispred Matijaša postavio upravo Perića, dok je Čabija ostavio na klupi. U zadnji red gurnuo je tako debitanta Issu Moustaphu, kamerunskog debitanta, ali i veznog igrača Antu Kavelja, koji je dobio prednost ispred mladog stopera Zvonimira Josića. Trontelj i Bogojević držali su bokove, Bakić i Pozo sredinu igrališta zajedno s Prširom i Pavičićem, dok je Ante Erceg zauzeo svoje mjesto u vrhu napada.

I bila je to – dobitna kombinacija. Već u petoj minuti Trontelj je ubacio iz kornera, a Bruno Bogojević lijepo je reagirao na vrhu peterca. Lopta se odbila od Vrbančića, prevarila Malenicu i Gorica je ekspresno povela 1-0.

Već u 12. minuti bilo je i 2-0, i to nakon još jedne sjajne partiture dobrog starog Ante Ercega. Ostalo je puno prostora za njega u jednoj polukontri, a Erca je to mirno i rutinirano pretvorio u povećanje prednosti na, pokazalo se, konačnih 2-0.

Moglo je u nastavku utakmice biti i promjena na semaforu, najbliže smo joj došli u završnici prvog poluvremena, kad je Jelenić pogodio za smanjenje goričke prednosti, no taj je gol poništen nakon intervencije iz VAR sobe. Realno gledajući, ni dan poslije nije potpuno jasno zbog čega je taj gol točno poništen, ali za Goricu je ispalo jako dobro…

U nastavku je Gorica čuvala svoju prednost s velikom razinom sigurnosti i mirnoće, pa je prostora bilo i za neka nova lica, za nekolicinu mladih igrača, počevši od Luke Vrzića, koji je ušao u 64. minuti. U posljednjih desetak minuta priliku je konačno dobio i Josić, koji je u igru ušao zajedno sa svojim najboljim prijateljem Stjepanom Kučišem, i to zamijenivši – Juricu Pršira! Bio je to poseban trenutak, jer sve govori da je to bio posljednji put kad smo kapetana Juru, sad već klupsku legendu, vidjeli u dresu Gorice. Dobio je, naime, četvrti žuti karton, pa će gostovanje na Rujevici u zadnjem kolu propustiti, a zatim će Goricu napustiti… Ugovor istječe, Jura ide dalje.

Jedna priča tako je završila, a druga je malo potom počela. U 89. minuti, naime, uz Francuza Epaillyja ušao je i Mihael Kelava. Klinac kojem je tek 16 godina, dečko koji je nekoliko dana ranije doživio veliko razočaranje nakon što nije pozvan u U-17 reprezentaciju za Euro u Estoniji, ali i talent o kojem će se još pričati. Njegov vršnjak Juraj Frigan debitirao je godinu dana ranije, sad je došao red i na Kelavu.

– Što se tiče mentaliteta i karaktera izgledali smo puno bolje nego u Koprivnici. Teško je, pogotovo u završnoj fazi prvenstva, motivirati ekipu kad se praktički ne boriš za nešto više. Jako dobro prvo poluvrijeme, zabili smo dva pogotka, ali imali smo situacija za povećati vodstvo – rekao je Carević.

Ostalo je, dakle, još 90 minuta ove sezone, još treba odraditi gostovanje kod Rijeke, pa će doći vrijeme za odmor.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Klas izgubio od drugoplasirane Sutle-Laduč

Objavljeno

prije 12 sati

17. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 29. kolu Premier lige izgubio od Sutle-Laduč rezultatom 1:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad rezultatsku prednost zabilježila u prvom poluvremenu. Za vodstvo je strijelac bio Martin Jakovina u 16. minuti. Domaći su u otvorenoj igri propustili dvije velike šanse za izjednačenje, a onda su gosti udvostručili prednost.