Ponekad samo jedan detalj iz prošlosti proširi sjećanja na mnogo toga. Oko je zapelo za izvještaj Sportskih novosti iz jeseni 1992. godine. Nogometna utakmica je igrana u Novom Čiču, a juniori Radnika su lokalnim seniorima Dinama utrpali devet komada (0:9)!
Izvještaj s utakmice
Ništa čudno, jer tada su juniori prvoligaša iz Velike Gorice bili ravnopravni, a ponekad bolji i od vršnjaka Dinama Zagreb. Dečki trenera Stjepana Kovačića Pere trpali su tada i drugim seniorskim momčadima širom Turopolja. Gotovo svi su kasnije igrali i za seniore Radnika. Za juniore su u Čiču igrali Ivan Domitrović, Rovišan, Vučur, Dino Harambašić, Damir Grlić (kasnije prvoligaški igrač i internacionalac), Mario Cvitanović (dogurao do reprezentacije Hrvatske, roditelji mu danas žive u Novom Čiču), Mario Paviša (prije toga igrao sedam godina u Dinamu Zagreb te za seniore Radnika), Nastevski, Lučan, Bago, Neno Katulić (kasnije prvoligaški igrač i internacionalac)-(još su igrali Saša Sabljak (kasnije prvoligaški igrač, internacionalac a danas pomoćni trener u HNK Gorici), Damir Mirenić, Vladimir Mirenić, Karlo Beloša-Fijan, Medarić, Skrbin, Kundić, Nenad Bibić, Bulić.)
JUNIORI RADNIKA S TRENEROM STJEPANOM KOVAČIĆ PEROM
Što se tiče Dinama Novo Čiče (još nije imao dodatak Hidrel) iz 1992. godine, zanimljivo je da je trener momčadi tada bio sadašnji dopisnik City portala i potpisnik ovih redaka a gol mu je zabio sin Mario iz redova juniora Radnika. Za dinamovce su, među ostalima, igrali Krešo Đuksi i brat mu Tomica Đuksi ali i otac im Josip Đuksi Čuki!!
DINASTIJA ĐUKSI
Tko je Josip Đuksi Čuki? O živućoj legendi Dinama Čiče knjiga bi se mogla napisati. Rođen je davne 1942. godine u Novom Čiču. Već s 13 godina počeo se družiti i pratiti starije dečke i vrebao priliku da zaigra. Prvu utakmicu za dinamovce iz Čiča odigrao je 1955. godine (klub je osnovan 1948.). Standardni je bio 1958. kad je imao samo 16 godina a to svjedoči i gore uvodna fotografija snimljena na igralištu Turopoljca u Kuču (Đuksi čuči prvi s desna). Utakmica je završila 1:1 a za Dinamo je zabio Mato Kovačević (kasnije je živio u Velikoj Gorici na desnoj strani ulaza u grad iz smjera Siska). Tadašnji sastav: Ivan Malec, Josip Đuksi Čuki, Franjo Trumbetić, Vaso Kutić, Franjo Hemen Đaga, Mato Kovačević, Slavko Paviša (prvi strijelac u povijesti Dinama u pobjedi 1:0 protiv kombiniranog Radnika iz Gorice), Ivo Iličić, Nikola Ratko, Zvonko Taritaš, Franjo Medarić (koliko znamo, danas su još živi samo Čuki i Iličić). Josip Đuksi je igrao samo za Dinamo Čiče i to do 1992. godine, dakle punih 37 godina!!! (dobro, bilo je povremenih prekida). Neprekidno je bio uz klub na raznim funkcijama a i danas dolazi na utakmice Dinama jer mu igra i unuk Filip Đuksi, sin Kreše.
DINAMO NOVO ČIČE KRAJEM SEDAMDESETIH
Na gornjoj fotografiju iz kraja sedamdesetih su seniori i juniori Dinama Čiče prije međusobne utakmice. Među igračima je i Josip Đuksi (sjedi u trećem redu peti s lijeva) a u sasvim gornjem redu među gledateljima sjedi i, tada vjerojatno 10-godišnjak, Dubravko Hrkovac Hrki (treći s lijeva) koji je kasnije odigrao oko 200 prvoligaških utakmica (Radnik, Segesta, Zadar, Zagreb, Inker Zaprešić..).
I za kraj, specijalna zanimljivost. Autorica gore prikazanog izvještaja Sportskih novosti iz 1992. godine s utakmice Dinamo Novo Čiče-Radnik juniori 0:9 (0:3), bila je Ana Paviša, supruga dopisnika City portala. Već tada u Čiču nije bilo predrasuda prema ženama, što se nogometa tiče, a tome može svjedočiti i Ivana Cesarec, današnja predsjednica Dinama Hidrel.
Košarkaši Gorice su u 22. kolu Prve lige pobijedili momčad Mladosti rezultatom 78:71, nakon što su u zaključnu četvrtinu donijeli prednost od sedam poena (63:56).
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Rezultat je na isteku 35. minute bio 66:63 i nakon toga obje momčadi su napravile seriju pogrešaka. Gorica je zatim bolje reagirala i vodstvo od 7 poena prednosti (71:64) zadržala do kraja za zasluženu pobjedu.
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Borna Dramalija je s 22 poena opet bio najefikasniji u redovima domaće momčadi, ali je Kristijan Validžić bio igrač utakmice s 20 poena i 6 skokova. Standardno dobro je odigrao Kristijan Šutalo sa 9 poena i 9 skokova te Pavao Turić s 8 poena, 5 skokova i 5 asistencija.
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kod Mladosti su tri igrača bili dvoznamenkasti, najbolji i najefikasniji kapetan Luka Mršić s 18 poena, Lovro Pešić 14 poena i 6 skokova, Ivan Pavić 10 poena te Filip Ferderber 9 poena i 6 skokova.
Gorica (24 14 10 1997:1921 38) je na 5. mjestu u trenutačnom poretku.
Karate klub Velika Gorica ostvario je odličan rezultat na međunarodnom turniru TAD CUP, održanom u nedjelju 29. ožujka u Rijeci, u sportskoj dvorani Zamet. Velikogoričani su nastupili s devet boraca u 14 kategorija, a kući su se vratili s čak osam medalja, tri zlatne, dvije srebrne i tri brončane. Turnir je okupio 637 natjecatelja iz 66 klubova iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske.
Najuspješniji član velikogoričke ekipe bio je Nikola Huzjak, koji je osvojio zlato u kategoriji U21 (-75 kg), a uz to je dodao i broncu među juniorima U18 (-76 kg). Do najvišeg postolja stigli su i Vito Hulina, zlatni u kategoriji juniori U18 (-61 kg), te Ita Noršić, koja je slavila u uzrastu U14 (-57 kg).
Srebrne medalje za Veliku Goricu osvojile su Ena Lukačić u kategoriji U14 (-52 kg) te Franka Jerkin u kategoriji juniorke (-53 kg). Jerkin je pritom nastup završila s dvije medalje jer je osvojila i broncu u uzrastu U14 (-54 kg).
Broncu su izborili Sara Banović u kategoriji U14 (-57 kg) te već spomenuti Huzjak u juniorskoj konkurenciji.
Na turniru su nastupile i Mia Čunčić, Sara Stojaković i Matea Kordić, no ovoga puta ostale su bez plasmana na postolje.
Velikogorička pjevačka skupina VG Vatreni snimila je i objavila novu navijačku pjesmu „Vatreni“, posvećenu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i navijačima. Pjesma je nastala s ciljem podizanja atmosfere i zajedništva uoči i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.
Autor pjesme je Dražen Mihel iz Velike Gorice, koji ju je napisao i uglazbio 2024. godine, a sama ideja, kako navodi, proizašla je iz želje za dodatnom navijačkom energijom uoči velikog natjecanja. Pjesma je snimljena u studiju STEY Music, a izvodi je skupina VG Vatreni u sastavu: Krešimir Majić, Željko Tufegdžić, Leon Harkay, Franjo Juretić i Dražen Mihel te bek vokalistice: Nika Vojković te Nedjeljka Stanić Gulam.
Kako ističu, pjesma se može slušati na Spotifyju, Tidalu, Deezeru i drugim platformama . a video spot je moguće pogledati na YouTubeu.
VG Vatreni navode kako su prije snimanja pohađali i tečaj pjevanja u POUVG-u, a projekt vide kao doprinos navijačkoj atmosferi i podršci hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Americi.
Velika Gorica opet trči! Kreće cestovna liga trčanja, stiže i polumaraton
Atletski klub Turopolje u travnju pokreće novu sezonu cestovne lige, a krajem svibnja na gradske ulice dovodi Turopoljski polumaraton s utrkama na 5 i 10 kilometara.
Atletski klub Turopolje najavio je početak nove sezone Turopoljske lige cestovnog trčanja, koja počinje u utorak 7. travnja u 18 sati, kao i povratak velikog cestovnog događaja, Turopoljskog polumaratona, koji će se održati u nedjelju 31. svibnja s početkom u 9 sati.
Turopoljska liga cestovnog trčanja sastoji se od dva ciklusa, proljetnog i jesenskog, a svaki donosi deset kola. Proljetni dio traje od 7. travnja do 9. lipnja, dok je jesenski raspored predviđen od 25. kolovoza do 27. listopada. Sudionici mogu birati između kraće staze od 4 kilometra i duže od 8 kilometara, dok je za najmlađe osigurana utrka na 500 metara. Start i cilj nalaze se na početku pješačko-biciklističke staze prema Vukovini i Starom Čiču, uz nekadašnji radar.
Iako liga ima natjecateljski karakter, organizatori naglašavaju da je otvorena i rekreativcima, uz druženje nakon svakog kola.
Drugi najavljeni događaj je Turopoljski polumaraton, koji se organizira kao nastavak nekadašnje Turopoljske trke, posljednji put održane 2019. godine. AK Turopolje sada preuzima organizaciju i vraća utrku u grad, uz dodatne discipline, Turopoljsku Desetku (10 km) i Turopoljsku Peticu (5 km).
Trasa utrka na 5 i 10 kilometara vodi Zagrebačkom ulicom do posljednjeg semafora, nakon čega se sudionici vraćaju kroz ulice Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske do autobusnog kolodvora, preko Trga kralja Tomislava i natrag do cilja kod Muzeja Turopolja. Trkači na 10 kilometara prolaze isti krug dvaput. Polumaratonska ruta nakon izlaska iz grada skreće prema Poštanskoj ulici, prolazi kroz industrijsku zonu i Kurilovec te se vraća prema kolodvoru. Krug je dug oko 10,5 kilometara, a polumaratonci ga trče dvaput.
Start svih utrka bit će zajednički, ispred Muzeja Turopolja, a utrka se održava uz pokroviteljsku podršku Grada Velike Gorice, sportskih i turističkih institucija te Zagrebačke županije i privatnih sponzora. Organizatori najavljuju i nagrade za najbolje, uključujući pokale, medalje i novčane nagrade.
Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’
Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…
On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.
– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.
Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.
– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.
Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…
– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.
Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.
– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.
Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.
– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:
– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.
Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.
– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.
Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.
– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.