Sport
Jana opet doma: ‘Mogao bih ja još igrati, ali kraj karijere sve je bliže…’
Legendarni kapetan HNK Gorice Hrvoje Jančetić, koji je na kraju prošle sezone podigao pehar za prvaka Druge HNL, s navršenih 38 godina nosi dres četvrtoligaša Zeline, s kojim će u srijedu i nedjelju igrati protiv turopoljskih klubova. Bori se za ulazak u 3. ligu…
Hrvoje Jančetić hodajuća je legenda turopoljskog nogometa. Malo je igrača iz ovog našeg kraja koji su imali toliko uspješnu karijeru, jer iza Jane su sezone prvoligaškog nogometa u HNL-u, epizode u Grčkoj i Mađarskoj, također prvoligaške, a kao šlag na kraju, odnosno pred kraj karijere, došao je onaj veliki uspjeh prošle sezone. Upravo je Hrvoje kao kapetan podigao pehar namijenjen prvaku Druge HNL, nekako je bilo i prikladno da upravo on kao čovjek s trakom povede HNK Goricu do prve lige.
Međutim, u tom trenutku Jana je već imao 37 godina, imao je i stalni posao, a prvoligaški nogomet u sve to bilo je teško uklopiti. I otišao je svojim putem.
– Nakon odlaska iz Gorice nisam bio siguran što dalje, hoću li nastaviti igrati ili završiti karijeru. Imao sam neke razgovore s Kurilovcem, no nismo se dogovorili i otišao sam na odmor. Tek tamo u rujnu odlučio sam prihvatiti ponudu Zeline, četvrtoligaša u kojem su igrali neki moji suigrači iz ranijih faza karijere, uključujući i našeg Antu Radoša, a tu sam i sad – kaže nam Jančetić, kojem ritam četvrtog ranga idealno odgovara u ovom trenutku.
– Odradim jedan do dva treninga tjedno, plus utakmicu vikendom, i to mi je baš OK. Dobra je ekipa, jako dobri dečki, a to je jako važno kad dođeš na ovu razinu, koja nije profesionalna, koja je za dva ranga ispod onoga što sam igrao do ove sezone… Igram svaku utakmicu, i dalje se dobro osjećam, a naravno da u četvrtoj ligi dosta toga mogu odraditi i na iskustvo, bez previše trošenja. Sve skupa mi jako odgovara, i dalje uživam u nogometu. Ima i u ovom četvrtom rangu jako dobrih momčadi, pravih igrača, no naravno da intenzitet treninga i utakmica nije na najvišoj razini – govori Jana.
Sa Zelinom se bori za ulazak u treću ligu, što je “sveti cilj” ovoga kluba ove sezone.
– Je, to je ambicija, nadam se da ćemo i uspjeti. Evo, za vikend smo u derbiju dobili Bistru 1-0, vjerujem da ćemo se na kraju ugurati u prvih pet momčadi, gdje smo i trenutačno, da ćemo uspjeti izboriti ulazak u proširenu treću ligu. Promijenili smo prije desetak dana i trenera, otišao je nakon jednog poraza Mario Rac, a preuzeo nas je njegov dotadašnji pomoćnik, golmanska legenda Kutije šibica Mario Švigir – ispričao je desni bek Zeline.
U istoj ligi su i Gradići, kod kojih Jana i društvo gostuju u nedjelju, ali bit će to samo nastavak “turopoljskog tjedna” bivšeg kapetana Gorice.
– U srijedu doma igramo županijski kup protiv Kurilovca, drago mi je što ću vidjeti dečke i trenera Pericu Vidaka. S njim sam u kontaktu, znamo se čuti i razgovarati o svemu i svačemu, tako da znam i puno toga o Kurilovcu. Nisam ih puno puta imao prilike gledati ove sezone, budući da nam se utakmice često preklapaju, ali vidim i znam da Perica radi jako dobar posao, da je dokazao da je pravi trener, a o tome najbolje govore rezultati koje ima s ovom mladom momčadi. Drago mi je što Kurilovec tako dobro gura, samo naprijed – kazao je Jana, svjestan što njegovu momčad čeka u okršaju s ponajboljom momčadi treće lige.
– Možemo mi parirati Kurilovcu, ali pitanje je koliko dugo. Velika je razlika u načinu treniranja, kondicijski je to ipak drukčija razina, što ne znači da nećemo pokušati napraviti sve da iznenadimo. Uostalom, jesenas smo igrali u Kupu protiv Dinama, pa smo i njima parirali do pred kraj prvog poluvremena, dok nismo fizički pali… Doduše, nisam siguran tko će uopće igrati protiv Kurilovca, kao ni hoću li ja igrati, budući da nam je važnija utakmica protiv Gradića za vikend, ali ima nas 20-ak, ima tko igrati… Ja, eto, radim do 15.30, a utakmica je u 17 sati, ne znam ni kad ću uspjeti dojuriti do Zeline – priča Hrvoje, koji prati i svoju Goricu.
Na kraju prošle sezone Jančetić je s Goricom proslavio ulazak u prvu ligu, pa otišao svojim putem… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
– I tu mi je problem sličan kao s Kurilovcem, zbog naših utakmica često ne stignem doći pogledati Goricu, ali naravno da sve pratim. Oduševljen sam svime što su dečki napravili ove sezone, igraju odličan nogomet, agresivan i energičan, a imaju takav rezultat da mogu samo čestitati svima odreda, i igračima, i trenerima, i ljudima iz kluba… Sezona je zaista sjajna, volio bih samo da na kraju uspiju izboriti i tu Europu. Ako i ne uspiju, opet dobro, treba raditi dalje na isti način. Samo šljaka, šljaka i šljaka – kaže Jančetić, bivši igrač Zagreba, Intera, Međumurja, Győra, Egaleoa, TŠK-a iz Topolovca…
Karijera je doista bogata i živopisna, u njoj je išao i na protivničke igrače kao što je, primjerice, veliki Brazilac Rivaldo, ali vrijeme leti. I svaka priča, prije ili kasnije, bliži se svome kraju. Jana je izdržao jako dugo, u veljači je navršio 38 godina, no sad je sve bliže odluci da i ovoj karijeri dođe kraj.
– Nisam još sto posto odlučio, sve je moguće, ali mislim da ću igrati još do ljeta. Za dva mjeseca će supruga roditi naše drugo dijete, želim se što više posvetiti obitelji, što je i glavni razlog za ovu odluku. Fizički bih mogao ja još dvije, tri godine, oduvijek sam bio fanatik treninga, konstitucijski sam takav da me ozljede nisu puno izmučile, ali nisam više siguran koliko sve to ima smisla. Kažem, nikad ne reci nikad, ali blizu sam odluke da to bude to – otkrio je Jančetić, koji sve ozbiljnije koketira i s trenerskim poslom.
– Imam završenu Uefinu A licenciju, razmišljam u tom smjeru, ali još ćemo vidjeti što budućnost nosi. Znam da će mi, ako stvarno prestanem igrati, faliti sve to za mjesec dana, da će me ‘čuka’ vući na teren, ali vrijeme je da gledam i prema drugim opcijama – zaključio je Jančetić.
Zasad je, kako sam kaže, u nogometnom smislu najvažnije izboriti treću ligu sa svojim klubom. I, ako se otvori prostor, zagorčati život prijatelju Vidaku i njegovim Kurilovčanima. U tome mu je teško poželjeti sreću, drukat ćemo ipak za naše “udarnike”, pa neka se njemu ostvari ovaj drugi cilj…
Sport
Bajka završila s ponosom! Kurilovec ispao pred “pola Gorice” na jugu
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 od Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ali ostavili su jako dobar dojam, jednako kao i više od tisuću ljudi okupljenih na južnoj maksimirskoj tribini
Eto, i to je ostalo iza nas… Utakmica svih utakmica u svijetu NK Kurilovca, utakmica koja je intrigirala velikogoričku, ali i hrvatsku javnost, utakmica koja će ući u povijesne knjige. Iščekivanje je trajalo mjesecima, još od trenutka kad su kuglice ždrijeba četvrtfinala Kupa Hrvatske spojile Dinamo i Kurilovec, svoj vrhunac to je iščekivanje dosegnulo u posljednjih nekoliko dana, a nakon što je utakmica konačno i odigrana, Kurilovčani imaju sve moguće razloge da budu ponosni.
Ispali su od Dinama, izgubili 2-0 i tako okončali bajku koja je počela u Zemuniku, a nastavljena domaćim pobjedoma protiv Oriolika i protiv prvoligaša Istre 1961, ali Kurilovčani su ostvarili svoj cilj.
– Želim da svi zajedno, kad utakmica završi, možemo pogledati jedni druge u oči – rekao je trener Senad Harambašić uoči utakmice, a to je na koncu i dobio.
Dinamo je svoje golove zabio iz prve dvije prilike koje je uspio stvoriti, pogađali su Monsef Bakrar u 24. i mladi Patrik Horvat u 30. minuti, a na tome je i stalo. Ako je netko strahovao od rezultatske katastrofe, od nekakvog potopa s velikom razlikom, Kurilovčani su dokazali da za strahovanje nije bilo povoda. I na ovakvom stadionu, protiv ovakvog protivnika, bili su u stanju igrati nogomet, parirati moćnom Dinamu i na kraju upisati vrlo prihvatljiv poraz.
Kurilovčani su se prezentirali na jako lijep način, no čudesni prolaz dalje ostao je samo san… Foto: Josip Mikačić/PIXSELL
Imao je i Kurilovec jednu lijepu kombinaciju, u 50. minuti maksimirske tribine zapljeskale su akciji koja je počela od golmana Leona Išeka, pa preko nekoliko igrača stigla do protivničke polovice, a šteta je jedino što završnica Matea Pršira nije bila samo za nijansu bolja. Ne bi se ništa bitno promijenilo ni da je taj udarac ušao, jer Dinamo je prolazak u polufinale osigurao rutinski, igrajući koliko je potrebno, i to s velikim brojem juniora u kadru, ali opet je šteta…
Iako, razočaranih na kraju nije bilo. Ni na terenu, ali ni na tribinama. Kadrovi koji su kreirani na maksimirskom jugu ostat će također zapisani za povijest, jer ove se srijede poslijepodne “Gorica preselila na Maksimir”. Debelo iznad tisuću ljudi došlo je pogledati svoje miljenike iz kvarta, dečke koji su na ovu utakmicu došli nakon što su odradili posao u banci, na baušteli ili gdje već, a to je svakako događaj vrijedan zapisivanja u povijesne knjige.
Doista je na trenutke čovjek imao osjećaj da je na južnoj tribini pola Gorice, toliko se poznatih lica moglo vidjeti, susresti, razmijeniti dojmove… I mlado i staro, i žene i muškarci, i košarkaši i rukometaši, i roditelji s djecom i dečki s djevojkama, svi su željeli biti dio ovoga događaja. I svi su uživali. Bez obzira na rezultat, bez obzira na hladnoću i vjetar u završnici utakmice, čak i nekoliko kapi kiše, nikome nije palo napamet otići prije nego što su igrači i stožer Kurilovca došli pod tribinu i zahvalili na podršci.
Sutra će se još prepričavati doživljaji i dojmovi, mentalne slike ostat će negdje zapisane, a Kurilovčani će – krenuti dalje. Maksimir se smjestio između Mača i Bistre, koja slijedi već za vikend, kad će ova nogometna bajka i službeno završiti.
Bravo, Kurilovčani!
Četvrtfinalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa između Dinama i Kurilovca na stadionu Maksimir započela je emotivnim trenutkom kada je početni udarac izveo naš Ivan Šćepina, nekadašnji igrač juniorske momčadi Kurilovca.
4.3.2026. – Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska – SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, GNK Dinamo – NK Kurilovec. Photo: Josip Mikacic/PIXSELL
Publika je Šćepov udarac ispratila pljeskom, nakon čega je krenula utakmica.
Sport
Gorica lovi novo polufinale: ‘Ključni igrači su načeti, ali želja je ogromna…’
Nogometaši Gorice u srijedu od 17 sati gostuju kod Varaždina u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, a problem za trenera Carevića je umor i sitne ozljede nakupljeni u posljednjem razdoblju. Međutim, šansa je tu…
