Sport

Jana opet doma: ‘Mogao bih ja još igrati, ali kraj karijere sve je bliže…’

Legendarni kapetan HNK Gorice Hrvoje Jančetić, koji je na kraju prošle sezone podigao pehar za prvaka Druge HNL, s navršenih 38 godina nosi dres četvrtoligaša Zeline, s kojim će u srijedu i nedjelju igrati protiv turopoljskih klubova. Bori se za ulazak u 3. ligu…

Objavljeno

prije 7 godina

7. svibnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Hrvoje Jančetić hodajuća je legenda turopoljskog nogometa. Malo je igrača iz ovog našeg kraja koji su imali toliko uspješnu karijeru, jer iza Jane su sezone prvoligaškog nogometa u HNL-u, epizode u Grčkoj i Mađarskoj, također prvoligaške, a kao šlag na kraju, odnosno pred kraj karijere, došao je onaj veliki uspjeh prošle sezone. Upravo je Hrvoje kao kapetan podigao pehar namijenjen prvaku Druge HNL, nekako je bilo i prikladno da upravo on kao čovjek s trakom povede HNK Goricu do prve lige.

Međutim, u tom trenutku Jana je već imao 37 godina, imao je i stalni posao, a prvoligaški nogomet u sve to bilo je teško uklopiti. I otišao je svojim putem.

– Nakon odlaska iz Gorice nisam bio siguran što dalje, hoću li nastaviti igrati ili završiti karijeru. Imao sam neke razgovore s Kurilovcem, no nismo se dogovorili i otišao sam na odmor. Tek tamo u rujnu odlučio sam prihvatiti ponudu Zeline, četvrtoligaša u kojem su igrali neki moji suigrači iz ranijih faza karijere, uključujući i našeg Antu Radoša, a tu sam i sad – kaže nam Jančetić, kojem ritam četvrtog ranga idealno odgovara u ovom trenutku.

– Odradim jedan do dva treninga tjedno, plus utakmicu vikendom, i to mi je baš OK. Dobra je ekipa, jako dobri dečki, a to je jako važno kad dođeš na ovu razinu, koja nije profesionalna, koja je za dva ranga ispod onoga što sam igrao do ove sezone… Igram svaku utakmicu, i dalje se dobro osjećam, a naravno da u četvrtoj ligi dosta toga mogu odraditi i na iskustvo, bez previše trošenja. Sve skupa mi jako odgovara, i dalje uživam u nogometu. Ima i u ovom četvrtom rangu jako dobrih momčadi, pravih igrača, no naravno da intenzitet treninga i utakmica nije na najvišoj razini – govori Jana.

Sa Zelinom se bori za ulazak u treću ligu, što je “sveti cilj” ovoga kluba ove sezone.

– Je, to je ambicija, nadam se da ćemo i uspjeti. Evo, za vikend smo u derbiju dobili Bistru 1-0, vjerujem da ćemo se na kraju ugurati u prvih pet momčadi, gdje smo i trenutačno, da ćemo uspjeti izboriti ulazak u proširenu treću ligu. Promijenili smo prije desetak dana i trenera, otišao je nakon jednog poraza Mario Rac, a preuzeo nas je njegov dotadašnji pomoćnik, golmanska legenda Kutije šibica Mario Švigir – ispričao je desni bek Zeline.

U istoj ligi su i Gradići, kod kojih Jana i društvo gostuju u nedjelju, ali bit će to samo nastavak “turopoljskog tjedna” bivšeg kapetana Gorice.

– U srijedu doma igramo županijski kup protiv Kurilovca, drago mi je što ću vidjeti dečke i trenera Pericu Vidaka. S njim sam u kontaktu, znamo se čuti i razgovarati o svemu i svačemu, tako da znam i puno toga o Kurilovcu. Nisam ih puno puta imao prilike gledati ove sezone, budući da nam se utakmice često preklapaju, ali vidim i znam da Perica radi jako dobar posao, da je dokazao da je pravi trener, a o tome najbolje govore rezultati koje ima s ovom mladom momčadi. Drago mi je što Kurilovec tako dobro gura, samo naprijed – kazao je Jana, svjestan što njegovu momčad čeka u okršaju s ponajboljom momčadi treće lige.

– Možemo mi parirati Kurilovcu, ali pitanje je koliko dugo. Velika je razlika u načinu treniranja, kondicijski je to ipak drukčija razina, što ne znači da nećemo pokušati napraviti sve da iznenadimo. Uostalom, jesenas smo igrali u Kupu protiv Dinama, pa smo i njima parirali do pred kraj prvog poluvremena, dok nismo fizički pali… Doduše, nisam siguran tko će uopće igrati protiv Kurilovca, kao ni hoću li ja igrati, budući da nam je važnija utakmica protiv Gradića za vikend, ali ima nas 20-ak, ima tko igrati… Ja, eto, radim do 15.30, a utakmica je u 17 sati, ne znam ni kad ću uspjeti dojuriti do Zeline – priča Hrvoje, koji prati i svoju Goricu.

Na kraju prošle sezone Jančetić je s Goricom proslavio ulazak u prvu ligu, pa otišao svojim putem… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

– I tu mi je problem sličan kao s Kurilovcem, zbog naših utakmica često ne stignem doći pogledati Goricu, ali naravno da sve pratim. Oduševljen sam svime što su dečki napravili ove sezone, igraju odličan nogomet, agresivan i energičan, a imaju takav rezultat da mogu samo čestitati svima odreda, i igračima, i trenerima, i ljudima iz kluba… Sezona je zaista sjajna, volio bih samo da na kraju uspiju izboriti i tu Europu. Ako i ne uspiju, opet dobro, treba raditi dalje na isti način. Samo šljaka, šljaka i šljaka – kaže Jančetić, bivši igrač Zagreba, Intera, Međumurja, Győra, Egaleoa, TŠK-a iz Topolovca…

Karijera je doista bogata i živopisna, u njoj je išao i na protivničke igrače kao što je, primjerice, veliki Brazilac Rivaldo, ali vrijeme leti. I svaka priča, prije ili kasnije, bliži se svome kraju. Jana je izdržao jako dugo, u veljači je navršio 38 godina, no sad je sve bliže odluci da i ovoj karijeri dođe kraj.

– Nisam još sto posto odlučio, sve je moguće, ali mislim da ću igrati još do ljeta. Za dva mjeseca će supruga roditi naše drugo dijete, želim se što više posvetiti obitelji, što je i glavni razlog za ovu odluku. Fizički bih mogao ja još dvije, tri godine, oduvijek sam bio fanatik treninga, konstitucijski sam takav da me ozljede nisu puno izmučile, ali nisam više siguran koliko sve to ima smisla. Kažem, nikad ne reci nikad, ali blizu sam odluke da to bude to – otkrio je Jančetić, koji sve ozbiljnije koketira i s trenerskim poslom.

– Imam završenu Uefinu A licenciju, razmišljam u tom smjeru, ali još ćemo vidjeti što budućnost nosi. Znam da će mi, ako stvarno prestanem igrati, faliti sve to za mjesec dana, da će me ‘čuka’ vući na teren, ali vrijeme je da gledam i prema drugim opcijama – zaključio je Jančetić.

Zasad je, kako sam kaže, u nogometnom smislu najvažnije izboriti treću ligu sa svojim klubom. I, ako se otvori prostor, zagorčati život prijatelju Vidaku i njegovim Kurilovčanima. U tome mu je teško poželjeti sreću, drukat ćemo ipak za naše “udarnike”, pa neka se njemu ostvari ovaj drugi cilj…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews Hrvoje Jančetić Nk Kurilovec Nk Zelina

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 3 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 6 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.