Sport

Jakirović: Sve je tu jasno, ako ne budemo zabijali, neće biti ni bodova…

Činjenica je da nas više nitko ne podcjenjuje, da se u Velikoj Gorici oprezno postavljaju i naši najjači klubovi, i to je kompliment za sve nas. Međutim, morat ćemo pronaći način kako i to probiti. Iz prekida, iz kornera, s poludistance, svejedno je…, kaže Jakirović

Objavljeno

prije 6 godina

17. veljače 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Želja je bila zabiti gol protiv Rijeke, pobijediti ako je ikako moguće, time i sačuvati priključak za četvrtim mjestom, ali na kraju je za nogometaše Gorice i ovaj jedan bod (0-0) ispao jako dobar.

– Je, na kraju je dobro i ovako… – priznat će i trener Sergej Jakirović.

Da nije bilo VAR-a, da se na snimci nije vidjelo Čolakovo igranje rukom kod gola, ostala bi Gorica i bez ovog jednog boda, otišla bi Rijeka na plus deset na tablici. Ovako je razlika ostala sedam bodova, toliko je daleko ciljano četvrto mjesto.

– Dobro smo krenuli u utakmicu, u prvih 20-ak minuta stavili Rijeku pod određeni pritisak, nakon čega su se dogodile dvije neshvatljive pogreške našeg beka Muse. To je Rijeci donijelo dvije matne situacije, mogli smo gubiti u tim trenucima, ali izdržali smo do poluvremena, iako nas je Rijeka, moramo priznati, dovela u probleme – realan je Jakirović, koji nastavlja:

– Drugo poluvrijeme bilo je puno bolje, s puno više naše kontrole, ali i inicijative. Neka šanse smo i stvorili, no nismo uspjeli zabiti, imali smo i tu stativu… Na kraju morao biti zadovoljan, ali evidentno je da ćemo morati zabijati golove ako želimo skupljati bodove.

Naravno, to je čista logika, nema bodova bez golova, a goričkih golova nema u ovih prvih 270 proljetnih minuta. I zato je na poluvremenu Jakir puno vremena potrošio pokušavajući doći do gola, do vodstva…

– U poluvremenu sam igračima rekao da moramo biti mirniji na lopti, da više moramo koristiti naše bočne igrače, koji su u fazi napada često bili sami, da što prije okrećemo strane, dolazimo u situacije dva na jedan ili tri na dva, što je u prvih 20-ak minuta i funkcioniralo… Želio sam i da preko Špikića i Lovrića pokušamo pronaći neke rupe u riječkoj obrani, da dovedemo loptu u šesnaesterac, jer tad je sve moguće. Međutim, Rijeke je jako dobro stajala, čvrsto i kompaktno, njihova obrana odigrala je jako dobro i nismo uspjeli poentirati – žali Jakirović.

Pokušao je i s izmjenama, već u 41. minuti izvadio je indisponiranog Musu i uveo Hamada, da bi poslije pokušao još i s Mathieuom i Maslowskim. I izgledalo je to nešto bolje, no opet nedovoljno dobro za prvi proljetni gol. Očekivalo se da će Jiloan Hamad ponuditi nešto više na svojoj prirodnoj poziciji polušpice, ali šveski Iračanin opet je ostao nedorečen. I dao povod za pitanje “može li Hamad uopće biti korisniji”…

– Ja se nadam da može, ali morat će puno više raditi – kaže Jakirović i nastavlja:

– Nema tu tajni, doveli smo ga da radi razliku na terenu, pogotovo kad je na toj poziciji “desetke”, da daje zadnje paseve, da više gura napadače u prilike. Zašto to ne radi? Treba njega pitati… Razgovarat ćemo. Siguran sam da ima kvalitetu za to, pokušat ćemo kroz razgovor dokučiti zašto se to ne vidi na terenu.

Situacija, dakle, nije blistava kad se gleda prema postavljenim ciljevima, ali vremena ima još dovoljno, još je 14 utakmica pred Goričanima, koje više nitko ne podcjenjuje. Ni u ludilu. Čak i najjači klubovi dolaze na naš stadion s osnovnim ciljem da sačuvaju svoj gol, pa tako i Rijeka.

– Naravno da je tako, pogotovo kad s nama imaš niz kakav imaš. I Osijek je ovdje bio jako oprezan, čak je i protiv Dinama bio puno ofenzivniji, tako da sam siguran da se radi upravo o tome, više nas definitivno nitko neće podcijeniti. To je dobro, mogu to shvatiti i kao kompliment za moju momčad, ali nama je najvažnije da pronađemo način kako probiti i takve obrane. Iz prekida, kornera, s poludistance… Svejedno je, samo moramo početi zabijati – svjestan je Jakirović.

Njegov kolega Simon Rožman, trener Rijeke, bio je istovremeno i zadovoljan i nezadovoljan.

– Utakmica se razvijala po očekivanju. Znali smo da neće tu biti puno golova, da Gorica ima jako dobru organizaciju igre, ali žao mi je prvog poluvremena. Imali smo dvije, tri stvarno odlične prilike i da smo zabili, utakmica bi se sigurno drukčije razvijala. U drugom poluvremenu smo željeli držati kontrolu, jer znali smo da ćemo doći do situacije koja može odlučiti. Do nje smo i došli na ulasku u sudačku nadoknadu, ali ne znam što se dogodilo s tim poništenim golom… Za mene je najvažnije da smo prekinuli crni niz s Goricom, iako imam osjećaj da smo zaslužili i više od boda – kazao je Rožman.

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 5 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 6 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 8 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.