Sport

Jakirović: Sad me već malo živcira što primamo golove iz prekida…

Prvo poluvrijeme bilo je loše, nismo bili pravi, ali napravili smo dvije zamjene i u nastavku smo dominirali. Ne mogu se oteti dojmu da smo morali zabiti neku od svih onih šansi koje smo imali, kazao je trener HNK Gorice Sergej Jakirović

Objavljeno

prije 7 godina

2. travnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je prvi put ove sezone Lokomotiva gostovanja u Velikoj Gorici, u tom trenutku kažnjeni trener Sergej Jakirović gledao je utakmicu s tribina. I vidio poraz. Kad je Lokomotiva opet došla u grad, Jakir je bio na svome mjestu, na klupi, pogled je bio nešto lošiji, ali ishod je isti. Opet poraz.

– U prvom poluvremenu neki su naši igrači bili potpuno bez energije, baš su se osjetile posljedice utakmice u Osijeku u petak… – kazo je Jakirović uvodno pa nastavio:

– Gledatelji su vidjeli dobru utakmicu, u kojoj je Lokomotiva mogla povesti i ranije, jer Kahlina je nekoliko puta super reagirao, ali imali smo i mi nekoliko situacija iz kojih smo mogli zabiti. Na kraju smo zaspali u jednom prekidu, u situaciji kad svatko ima svog igrača i to mi, iskreno, već malo ide na živce.

Logično, trener Gorice bio je razočaran porazom, pogotovo zbog onoga što se događalo u nastavku utakmice. “Preuređena” Gorica, s dva nova igrača na terenu, izgledala je daleko bolje u nastavku, dominirala čak i nakon što je ostala s desetoricom, ali gol nije zabila nego primila još jedan.

– Dvije zamjene koje smo napravili u poluvremenu pokazale su se dobrima. Stisnuli smo Lokomotivu, tako je bilo cijelo drugo poluvrijeme, a nastavili smo čak i nakon Miyinog isključenja. Ne mogu se oteti dojmu da smo tu morali iskoristiti barem jednu od prilika koje smo imali… Nismo uspjeli i nakon što je Radonjić zabio drugi gol, bilo je jasno da će Lokomotiva uzeti bodove. I ja im na tome čestitam – korektno je Jakirović zaključio analizu utakmice.

A onda su krenula pitanja o problemima u obrani. I o Godfreyu Oboaboni, koji je opet ostao na klupi iako je, kako je to kazao kolega, “igrao na Svjetskom prvenstvu i ima 53 nastupa za Nigeriju”. Uz dodatak “zašto on ne može biti standardan u Gorici?”

– Zato što je jučer imao temperaturu 37,8 – odgovorio je Jakirović pa nakon novog pitanja o Oboaboni dodao:

– Evo, igrao je u Osijeku, na momente dobro, na momente slabo, ali mislim da smo mi puno sigurniji kad je kapetan Čagalj u igri, vjerojatno zbog komunikacije. Ja se stalno nadam i čekam da Oboabona dođe na pravu razinu, na kojoj je nekad bio, ali to se ne događa. A to gdje je netko igrao… Mene zanima sadašnjost, a ne prošlost. I ja sam igrao Ligu Uefa, ali sad sam u penziji.

Obrana će na ljeto, potvrdio je to i trener, doživjeti promjene.

– Morat ćemo na ljeto reagirati, to je sigurno, ali rekao bih da golove i prima i zabija momčad, a ne pojedinac. Ne bih baš apostrofirao Oboabonu kao spasitelja ili Čagalja i Jovičića kao glavne krivce. To je glupost. Ovo je momčadski sport, nije ovo tenis. I ja sam očekivao da će nam Oboabona puno donijeti, no igrao je u paru s Morom protiv Intera, pa smo primili dva gola u prvih šest minuta. I nakon analize, vjerujte mi, nitko ga ne bi stavio u momčad – objasnio je trener Gorice.

Sljedeće pitanje bilo je o isključenom Farouku Miyi, o njegovih 20 minuta između ulaska na početku nastavka i crvenoga kartona u 65. minuti…

– Dobro je ušao u utakmicu, plan je bio da uđe u nastavku, a planirali smo i da igra protiv Rijeke. Sad neće igrati – promijenilo se raspoloženje trenera Jakirovića na spomen ove teme.

– Meni je fascinantno da je prije drugog žutog kartona bio faul na Miyi, da je četvrti sudac vikao glavnom ‘faul, faul’, ali on to nije uvažio. I odmah zatim je Miya dobio drugi žuti. Tako smo mi čuli na klupi, a zašto je to tako, ja ne znam… Možda ću biti pametniji kad pogledam utakmicu, ovako nema smisla ni komentirati, jer ništa se ne može promijeniti – dodao je Jakirović, jasno davši do znanja da nije zadovoljan poslom koji je odradio sudac Križarić.

Nakon svega, zahvaljujući i vlastitim i tuđim slabostima, Gorica je doživjela poraz koji je udaljava od četvrtog mjesta, koje vodi u europska natjecanja. Lokomotiva je sad pobjegla na velikih sedam bodova prednosti. Međutim…

– Imamo šanse i dalje! Još 27 bodova je u igri, a u sljedećih pet kola igra svatko sa svakime. Ali, naravno, moraš nekoga i pobijediti da bi ostale realne šanse. Ako ne, tu smo gdje jesmo i promovirat ćemo druge igrače – zaključio je Sergej Jakirović.

Nešto kraće govorio je pobjednik, trener Lokomotive Goran Tomić.

– Izuzetno bitna utakmica za obje momčadi. Dobro smo se pripremali za nju i to je izgledalo jako uspješno, pogotovo u prvom poluvremenu, kad smo mogli zabiti i poneki gol više, imati još veću prednost, bili smo puno bolji. U nastavku je nastupio naš pad, Gorica je preuzela konce igre i dominirala u svakom duelu. Ne bi bilo nezasluženo i da je otišlo na 1-1, u tim trenucima smo baš ‘visili’… – kazao je Tomić i dodao:

– Ogroman je pritisak rezultata, uvukla se i nervoza u moju momčad, ali Radonjić je srećom zabio fantastičan drugi gol i mirno smo priveli utakmicu kraju. Kad se sve zbroji, mislim da smo zasluženo pobijedili.

Lokomotiva je tako ostala jedina momčad, uz Dinamo, koju Gorica ove sezone nije uspjela pobjediti. Jedini bod uzela je u gostima, domaća bilanca kaže – dva poraza.

– Očito nam odgovara igrati u Velikoj Gorici. Prvi put smo dobili 3-0, sad 2-0, ali i dalje mislim da je Gorica jako, jako nezgodna momčad. Svaka im čast – komplimentirao je Tomić.

Sport

Kobre prebrze za Mraclin

Objavljeno

prije 2 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.

IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo

MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.

Strijelci: 0:1 – Husnjak (3), 0:2 – Čakarun (57), 0:3 – Kelava (73), 1:3 – Hajduk (90).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.

KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.

Nastavite čitati

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 12 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 12 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 12 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 18 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.