Sport

Jakirović: Kapa do poda mojim igračima, ovo ne može baš svatko…

Ne sjećam se da je netko u HNL-u uspio pobijediti u tri utakmice s ovako jakim protivnicima u samo tjedan dana, ali pred nama su utakmice koje bi nam mogle odrediti cijelu sezonu. Zec je i dalje u šumi…, čvrsto je na zemlji trener Gorice Sergej Jakirović

Objavljeno

prije 6 godina

2. studenoga 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Scenarij je bio gotovo identičan kao u srijedu, happy end izgledao je vrlo slično, a glavni protagonisti odradili su svoj posao besprijekorno. Ponovno je prvi gol Hajduku zabio Kristijan Lovrić iz slobodnjaka, ponovno je drugi gol Hajduku zabio Joey Suk, ponovno je završilo slavljem Gorice 2-1. Velikim slavljem, popraćenim čuvenom i nadaleko poznatom pjesmom.

Srijeda copy-paste ?? #ponosgrada

Gepostet von HNK Gorica am Samstag, 2. November 2019

– Bilo je teško, mislim da smo gledali sadržajnu utakmicu, punu tempa, dinamike, ritma, duela… Sve ono što čini pravu utakmicu, rekao bih čak i na europskom nivou. Imali smo puno više prilika nego u srijedu, ali malo nas je i nagradilo. Onoj Hajdukovoj akciji u 3. minuti čak sam i ja zapljeskao, sjajno su proigrali, imali zicer, no Suk je to očistio… – počeo je vrtjeti film trener Gorice Sergej Jakirović, a onda zastao na 12. minuti i onom senzacionalnom slobodnom udarcu Lovrića, gotovo “iz svlačionice”…

– Nisam imao pojma da će pucati od tamo. Što taj dečko radi, to je nemoguće… – vrtio je sad glavom Jakir.

Briljantni Kristijan Lovrić zabio je već četiri gola iz slobodnih udaraca ove sezone… Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

Pojavljivat će se Kristijan Lovrić u Hajdukovim noćnim morama, jednako kao i suigrač mu Joey Suk. Njih dvojica su razlog što se kući vraćaju potpuno praznih ruku.

– Nakon što smo poveli 1-0, Hajduk se uspio nametnuti u sredini, zasluženo je izjednačio, a mi smo se opet u poluvremenu neke stvari dogovorili, korigirali, i čekali smo svoju priliku. Energetski smo bili bolji od Hajduka u drugom poluvremenu, stvorili smo više prilika, a na kraju je iz jednog fenomenalnog ubačaja Suk zabio glavom i evo nas s nova tri boda – analizirao je dalje Jakirović, pa istaknuo:

– Moram reći, u sedam dana dobiti ovakve tri teške utakmice, ne pamtim kad je netko u HNL-u takvu seriju izvukao s tri pobjede. Moram čestitati svojim igračima, naklon do poda!

Mijenjao je neke figure na terenu njegov kolega Damir Burić u odnosu na srijedu, ali promijenilo se nije ništa.

– Kad sam dobio Hajdukovu postavu u ruke, znao sam da je radna momčad na terenu, da im je važno da ne izgube. Uz Nejašmića, očekivao sam možda Dolčeka i Jradija, ali trener Burić najbolje zna, on je unutra… Ukupno gledajući, nisu nas ničime iznenadili, znamo mehanizme u njihovoj igri, a na osnovu toga smo se i pripremali za utakmicu – kaže trener Gorice, koji je bio spreman i na to da će Hajdukovi igrači fizički pasti u završnici.

– Da, malo sam i računao s tim. Znam da smo mi dobro spremni, a vezna linija Hajduka već u 70. minuti počela je lagano padati, teško su disali. Zato sam i tražio od igrača da ih još stisnemo, da im ne damo mirna rješenja, da probamo doći do lopte i to pretvoriti u gol. U tome smo i uspjeli, ponovo u završnoj fazi utakmice, kao i u Rijeci. Je li to slučajno? Može se i to reći, ali energetski i kondicijski smo jako dobri. U nogometu te nekad nagradi, nekad ti uzme, u Rijeci je moglo završiti i obrnuto… To je sport, njegova dramatika, a to je fenomenalno za publiku. Za nas trenere, doduše, baš i nije – nasmiješio se Jakirović.

Sergej Jakirović mete sve redom otkad je položio za Uefa PRO licencu. Sad sam tek trener, kaže u šali… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Pitali su ga i za situaciju kod Sukova gola za pobjedu, je li vidio da je Nizozemac bio u zaleđu…

– Daleko mi je to, nisam mogao vidjeti. Tražio sam ja i jedanaesterac na Cherifu, tu mi se činilo da je bilo kontakta, ali zaleđe nema šanse da vidim. Tek kad se pogleda snimka može se vidjeti o čemu se tu radilo, analizirat će se ta situacija… Kažem, nekad vam uzme, nekad vrati, no siguran sam da će se to iznivelirati kroz sezonu. U Osijeku nam je bilo važno, zato smo reagirali, ali na kraju to uvijek nekako dođe na 50-50 – vjeruje Jakir.

Do kraja polusezone ostalo je pet kola, idealan scenarij bio bi 15 bodova iz sudara s Istrom vani, Varaždinom doma, Lokomotivom u gostima pa s Belupom i Interom doma.

– Ja se tome nadam, ali svi znamo koliko je to teško, jer svi ti klubovi također imaju svoje ciljeve. Naravno da ćemo se mi postaviti tako da pokušamo pobijediti u svakoj od tih utakmica, ne bježim od toga. Tako nastupamo i protiv Dinama, i protiv Hajduka, i protiv bilo kojeg protivnika. Svaki put je cilj tri boda. I da, u utakmicama pred nama imamo se pravo nazivati favoritima, tako i ljestvica kaže. I sigurno ćemo se tako postaviti – kazao je trener.

Trenutačno je na kontu 21 bod, šest manje od drugoplasiranog Hajduka, pa je netko pitao i razmišlja li se u Gorici i o drugome mjestu na kraju?!

– S obzirom na prošlu sezonu, znamo gdje smo griješili i želimo napraviti korak naprijed. I znam da će nam ove utakmice možda odrediti i cijelu sezonu. Reći ću ovako… Prošle sezone na polusezoni smo imali 27 bodova, kad bismo ove imali malo više od toga, bilo bi sjajno. Ali polako, zec je još u šumi – oprezan je Sergej Jakirović.

Oprezan i – ludo uspješan! Čovjek sredi Rijeku u gostima, dvaput “mazne” Hajduk u tri dana, kulerski se presvuče i ode kući. Kao da je to nešto potpuno normalno. S njim i njegovim igračima, uostalom, to je i postalo normalno… Što je, zapravo, čudesno!

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.