Jakirović: Imamo još šanse za Europu, protiv Rijeke moramo biti savršeni
Borit ćemo se dok god šansa postoji, to mogu obećati. U sljedeće dvije utakmice moramo osvojiti četiri boda želimo li ostati ‘živi’ u borbi za Europu. Ako ne uspijemo, okrećemo se sljedećoj sezoni, najavio je trener HNK Gorice Sergej Jakirović
Najveće razočaranje u ovih 27 kola, u prve tri četvrtine prvenstva, mi je domaći poraz od Istre. Najdraža utakmica? Rekao bih sve pobjede, ali možda bih izdvojio onih 2-0 na Poljudu u 4. kolu, pobjedu koja je bila ‘okidač’, koja nam je pokazala da možemo igrati sa svakim, rekao je trener HNK Gorice Sergej Jakirović uoči prve utakmice posljednje četvrtine prvenstva.
Iz perspektive navijača, kad bi morali birati, najbolja utakmica Sergejove Gorice bila bi ona koja je odigrana u 10. kolu. Bio je šesti dan mjeseca listopada, u Velikoj Gorici gostovala je Rijeka, i bila je to utakmica koja je imala – sve! Gosti su poveli, Gorica izjednačila pa preokrenula, sve to trener Jakirović pratio je s tribina, odrađivao je drugu utakmicu kazne, pa drama na kraju, onda i odlazak Matjaža Keka s klupe nakon pet i pol godina… I, najvažnije, pobjeda na domaćem terenu! Jedina uz one dvije protiv “fenjeraša” Rudeša, velika, važna i nezaboravna. Uh, kad bi se ponovilo…
– Lijepo se svega toga sjetiti, ali ja prije svega znam da nas čeka jako teška utakmica. Rijeci stvarno treba odati priznanje za sve što rade, kolega Bišćan radi vrhunski posao, pogotovo s obzirom na probleme koje ima u kadru. Rijeka igra jednako i doma i vani, na Rujevici je skupila 29 bodova, a na strani 24. U naletu su, pobjeđuju i kad ne igraju dobro, imaju individualnu kvalitetu i mi ćemo sutra morati biti savršeni, ali baš savršeni, da bismo se mogli nadati nečemu pozitivnom – najavio je Jakirović ogled koji počinje u subotu u 19 sati, pod svjetlima reflektora.
Za trenutak se još vratio na Lokomotivu, na poraz u kojem je Gorica odigrala dvije različite utakmice u dva poluvremena. Prvo vrlo slabo, drugo puno bolje.
– Analizirali smo poraz od Lokomotive, znamo gdje nismo bili dobri, kao što znamo i da smo u drugom poluvremenu bili na nivou prethodnih kola. To je putokaz kako bi trebalo igrati i naravno da očekujem da ćemo i protiv Rijeke biti takvi. Stanje u momčadi zasad je dobro, iako moram priznati i da nas ima ‘rovitih’, bolesnih, pod temperaturom, valjda i zbog ovih promjena vremena… Na zadnjem treningu ćemo vidjeti kojih je to 18 za Rijeku. Imamo još neke dvojbe, budući da je ovo treća utakmica u zadnjih sedam dana, da je velika energetska potrošnja – kazao je Jakirović.
Na poluvremenu te utakmice izvadio je iz igre umornog Lovrića, ali i Zwolinskom, s čijom prezentacijom trener nikako nije bio zadovoljan. I odlučio je i najboljeg strijelca kluba ostaviti u svlačionici…
– To je samo poruka svim igračima da nitko nije iznad momčadi, da nitko nije iznad kluba. To sam jasno i glasno rekao kad sam došao ovdje. Možeš dati 50 golova, ali ako ja osjetim da igraš privatnu utakmicu, da igraš za sebe… Kod Lovrića je bio drugi problem, bio je energetski potrošen, rekao je da ne zna što mu se događa i to je u redu. Nije robot, čovjek je od krvi i mesa, sve pet. Na meni je da to prepoznam i reagiram kad je potrebno – rekao je Jakirović i nastavio u istom tonu:
– Igrači koji su ušli donijeli su dodatni impuls, ali sve skupa je poruka i za budućnost. Mene stvarno ne zanima prošlost, zanima me sadašnjost i budućnost. Zato kažem da je ovo drugo poluvrijeme jedini put. Mi samo tako možemo, nikako drukčije. Čim malo pustimo gas, čim pomislimo da smo postali nešto, odmah imamo problema. Ne zanemarujući pritom i kvalitetu Lokomotive, koja je već godinama među pet najboljih momčadi u državi.
Sergej Jakirović sa svojim je igračima uspio ‘prebaciti’ plan osvajanja bodova… Foto: Marko Prpić/PIXSELL
Puno je toga Gorica napravila u prve tri četvrtine prvenstva, skupila bodova iznad svih očekivanja (39), čime su igrači i stožer sami sebi visoko podignuli letvicu. Pa su krenule i priče kako je kiks izgubiti od, recimo, Lokomotive doma. Što, naravno, nema veze s realnošću.
– Rezimirajući ovih 27. kola i naše prezentacije, moram priznati da sam izuzetno ponosan na svoju momčad i na sve ljude u klubu. Od ljudi koji održavaju stadion pa sve do sportskog direktora i predsjednika. Prva sezona u prvoj ligi, kad usporedimo s ostalim prvoligašima, s kudikamo većim budžetima za nas je uspješna i sve što smo napravili do sada daje nam za pravo da budemo realni i svoja očekivanja stavimo u okvire za nas dostupnih ciljeva. Sigurno da pozicija za koju smo se izborili uvijek u svima zagolica očekivanja i želju da ostvarimo nešto što nismo očekivali, ali ta pozicija u mojim suradnicima i meni prije svega budi želju za radom, probijanjem limita i nadogradnje momčadi za budućnost – odlučno je kazao Jakirović.
Početni plan bio je uzeti deset bodova po krugu, što bi značilo imati devet bodova manje nego što ih Gorica trenutačno ima.
– Tako je, to je bio plan koji smo već premašili. U prvom krugu uzeli smo 13 bodova, u drugom 14, a u trećem 12. Dakle, držimo prosjek. Hajduk je, recimo, u trećem krugu osvojio 20, što je fenomenalno, Dinamo čak 25… U nekakvoj matematici, nama u zadnjoj četvrtini treba 18 ili 19 bodova. Znači, to se mora odigrati briljantno. Ali ne gledamo tako daleko – kazao je Jakirović pa se vratio u aktualni trenutak:
– Ključno je da mi, ako mislimo ostati ‘živi’ u borbi za Europu, u sljedeće dvije utakmice moramo uzeti četiri boda. Jedan protiv Rijeke i tri protiv Belupa ili obrnuto, sasvim je svejedno. Ako u tome ne uspijemo, nismo ni zaslužili da budemo četvrti i izborimo Europu. I tu je sve jasno, bude li tako, okrećemo se stvaranju momčadi za sljedeću sezonu. Nema imperativa, ali ja sam prvi rekao da želim biti četvrti, jer mislim da se moramo boriti za nešto. Pa ako i ne uspijemo, opet imamo uspješnu sezonu iza sebe. U klubu su svi zadovoljni rezultatom, budući da je prvi cilj bio ostanak, a to smo osigurali.
Nema pritiska, nema nervoze, ali želja da se izbori Europa i dalje postoji. I nije to ni toliko nerealno.
– Naravno nije. Sve dok postoji šansa, mogu obećati da će se moja momčad boriti. Jednako kao što se borila i do sad. Nitko nam ništa nije poklonio, sve smo napravili na terenu. To je ‘suma sumarum’. E sad, jesmo li mi u nekim trenucima još premali za nešto više, to sami procijenite… – kazao je Jakirović, na što se nadovezalo pitanje “mislite li na suđenje?”
– Ne mislim ni na što… Čitajte između redova – nasmijao se Jakirović i zaključio:
– Mi ćemo dati sve od sebe da budemo što više plasirani, to je jedino sigurno!
Spektakularna utakmica i “teniski” poraz: Dinamo preko Gorice do finala
Nogometaši Gorice i Dinama odigrali su nesvakidašnju utakmicu u polufinalu Kupa. Na kraju ludila od nogometnog doživljaja završilo je 6-3 za Dinamo, dok će jedan igrač Gorice ovu utakmicu posebno pamtiti…
Konačan rezultat kaže da je nemoguća misija takva doista i bila, senzacija se nije dogodila, ali zato se barem dogodio – spektakl! Utakmicu za pamćenje odigrali su Gorica i Dinamo u polufinalu Kupa Hrvatske, utakmicu koja bi lako mogla poslužiti kao reklama za hrvatski klupski nogomet, utakmicu s devet golova, među kojima su i neki vrijedni najvećih nogometnih pozornica…
Prisjećali smo se ovih dana onog prethodnog polufinala između Dinama i Gorice, prisjetili se da je tad Gorica povela već u trećoj minuti, a isto to se dogodilo i ovoga puta. Wisdom Sule je pobjegao desno i poslao loptu na drugu stativu, a tamo je spreman čekao ovih dana neumoljivi Bruno Bogojević. Gorica vodi, stadion pun Dinamovih navijača je utihnuo, ali samo na kratko. Već u šestoj minuti Bakrar je sjajno pogodio nakon ubacivanja i propao je drugi dio plana u kojem je pisalo “brzo povedi i čuvaj to što duže”.
Pokušala je Gorica opet, jer i povela Gorica opet sredinom poluvremena. Sad je Nigerijac Sule strijelac, nakon što je još jedanput pobjegao McKenni, a drugi dio plana ovoga je puta funkcionirao samo za nijansu bolje. Dinamo je pritiskao, a Gorica se uspješno branila sve do 43. minuti i gola od kojeg se nije bilo moguće obraniti…
Kombinacija Mihe Zajca i Diona Drene Belje možda je i najljepši gol koji je ikao pao na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, jer ne viđa se baš svaki dan dupli pas petom i zakucavanje u rašlje sa 20 metara iz prve… Brutalno, neobranjivo, za novo izjednačenje.
Nije bilo lako pratiti Dinamov ritam u nastavku, jer “modri” su izgledali otprilike onako kako su izgledali u pobjedama 5-0 protiv Lokomotive i 7-0 protiv Osijeka u posljednja dva kola. Mašina koja melje probila je gorički blok u 58. minuti, nakon sjajnog ubacivanja Galešića i još bolje realizacije Belje, da bi šest minuta poslije Dinamo otišao i na 4-2, i to drugim golom Zajca, ponovno fantastičnim.
Još šest minuta poslije, u sedamdesetoj, zabio je i Bruno Goda, inače jako dobri Muhamed Šahinović u toj situaciji nije najbolje reagirao, a u 75. minuti opet je zabila i Gorica. I opet je to učinio Bruno Bogojević, kojem je ovoga puta gol “ukralo” milimetarsko zaleđe, baš kao i pet dana ranije u Varaždinu.
Poseban trenutak dogodio se zato u 89. minuti, kad je svoje prezime na semafor ispisao 19-godišnji Stjepan Kučiš. Domaći dečko, dijete kluba, fenomenalno je okrenuo Godu i ljevicom naciljao suprotni kut za svoj spektakularni prvijenac u dresu prve momčad Gorice. Gol je to koji će Štef pamtiti do kraja života, a bila je to i utakmicu koju će mnogi još dugo pamtiti…
Teniskih 6-3, apsolutno nesvakidašnji nogometni rezultat, zaokruženo je u 94. minuti, kad je Lisica dodao, a Fran Topić pogodio, pa je ispalo da se Dinamu baš sviđa na ovom stadionu u Kupu pobjeđivati tim rezultatom. Tu se igralo i finale 2021. godine, Dinamo je igrao protiv Istre 1961 pa Rabuzinovo sunce izborio rezultatom 6-3…
Ovom prilikom “modri” su ušli u svoje 25. finale Kupa, a Gorica nije uspjela ni iz trećeg pokušaja. Realno, nije bila ni blizu, ovaj i ovakav Dinamo apsolutno je nedodirljiv za konkurenciju, a za Goričane sad slijedi potpuni fokus na prvenstvo.
Turopoljska liga trčanja i cestovnog trčanja ponovno je krenula, a prvo kolo održano je na cestovnoj stazi od radara prema Vukovini i Starom Čiču. U organizaciji Atletskog kluba Turopolje, natjecanje se održava svakog utorka u 18 sati, a već na otvaranju sezone zabilježeno je ukupno 77 rezultata na tri različite staze.
Najviše interesa bilo je za dugu stazu od 8 kilometara, gdje je u muškoj konkurenciji najbrže vrijeme istrčao Martin Marčec (30:07), ispred Josipa Martinovića (32:55) i Tomislava Borošića (33:08). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici slavila je Jasna Mikulić s vremenom 39:42, druga je bila Luca Žagar (40:26), a treća Martina Mataković Barun (43:57).
Na kraćoj stazi od 4 kilometra pobjedu u muškoj konkurenciji odnio je Svan Relac s vremenom 14:26, ispred Slavka Parlova (14:49) i Sanela Fazlića (16:02). U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Veronika Šipušić (17:50), dok su drugo i treće mjesto osvojile Jasminka Zvonar (19:23) i Matea Pokas (19:27).
Osim trčanja, održana je i disciplina hodanja na 4 kilometra, gdje su Iva Tisanić Vilček i Zvonimir Vilček ostvarili identično vrijeme , 35:49. U dječjoj utrci na 500 metara najbrži je bio Marko Terzić (2:09), ispred Roze Biškup (2:19) i Marte Rak (2:20).
Liga se nastavlja u utorak, 14. travnja, ponovno u 18 sati.
Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu dočekuju Dinamo u borbi za ulazak u finale Kupa Hrvatske. Misija je to koju će mnogi nazvati nemogućom, ali bijelih zastava ovdje nema…
Ova će srijeda biti poseban nogometni dan u Velikoj Gorici. Dan koji nudi priliku za povijest. Nije baš da velikogorički nogomet ove sezone već nije ispisivao povijest u Kupu Hrvatske, jer ovo je sezona u kojoj je naš grad imao dva predstavnika u četvrtfinalu, što se vjerojatno neće više nikad dogoditi, ali šteta bi bilo da priča na tome stane… I da, recimo, nogometaši Gorice ne ostave sve što imaju na terenu, u misiji koju će mnogi nazvati – nemogućom.
Dinamo izgleda zaista impresivno u svakom smislu, znaju ponešto o tome i igrači Osijeka, koji su nekidan iz Maksimira otišli sedmicom, ali i mnogi prije njih. Je, dobra je i Gorica u posljednje vrijeme, Mario Carević sve je bliže onome što želi od svoje momčadi, ali naravno da je kvaliteta debelo na strani gostiju iz Maksimira. I da će Gorici, kako i sam trener kaže, trebati i izrazito dobar dan, i doza sreće, i nešto slabiji dan protivnika, kako bi izbjegla poraz.
Naravno, nitko u goričkom taboru ne razmišlja o nekakvim bijelim zastavama, daleko od toga, jer ovo je prilika koju vrijedi iskoristiti. Ima u goričkom kadru cijeli niz igrača koji su ranije tijekom karijere osvajali Kup (Pavičić četiri puta, Čabraja dvaput, Bogojević jedanput…), a ovoga će puta na favoriziranog protivnika izaći s jasnim planom – pokušati iskoristiti svaki, i najmanji komadić prostora… Kako će taj plan funkcionirati, tek ćemo vidjeti, ali iskustva nas uče da nije nemoguće.
Dinamo je dobio posljednje dvije utakmice protiv Gorice, po jednu u Velikoj Gorici i Maksimiru, ali one dvije prije toga dobila je Gorica. Na kraju prošle i na početku ove sezone Goričani su znali pronaći način, a nadu nudi i malo dalji pogled u prošlost. Na proljeće 2021. godine, na taj prethodni polufinalni ogled ovih dviju momčadi.
Igralo se na Maksimiru, pod vodstvom trenera Damira Krznara i Siniše Oreščanina, a odluka je padala u produžecima. Gorica i Dinamo izgledali su ovako:
Gorica je tom prilikom kreirala otvaranje iz snova, povela je u trećoj minuti golom Darija Špikića i držala vodstvo do 48. sekunde drugog poluvremena. Na poluvremenu su ušli Majer i Ademi, a za 1-1 je odmah zabio Mišić. Samo tri minute poslije Francuz Cheick Keita dobio je “labav” drugi žuti karton, odnosno crveni, no Dinamo do isteka devedesete nije mogao savladati Banića.
U produžecima ipak nije bilo dovoljno snage ni koncentracije, pa su Jakić, Majer i Ademi pogađali za konačnih 4-1, što je “modre” odvelo u finale, koje su protiv Istre igrali u – Velikoj Gorici.
Pet godina poslije u kadru Gorica nema više nikoga osim Jurice Pršira, koji je onomad ušao u 81. minuti umjesto Babeca, dok su kod Dinama i dalje aktualni već spomenuti Mišić i golman Zagorac. Sve ostalo se, naravno, potpuno promijenilo, uključujući i klupske strukture. U Maksimiru je danas šef Zvone Boban, a u Gorici je gazda Ilija Karamatić, kojem bi eventualni uspjeh u srijedu značio bajkovitu završnicu prve sezone na čelu kluba.
Protiv Dinama za finale Kupa: ‘Vjerovat ćemo da je iznenađenje moguće!’
Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu, u polufinalu Kupa Hrvatske, dočekuju Dinamo, vodeću momčad prvenstva, koja je u briljantnoj formi. Međutim, Goričani znaju što je potrebno za uspjeh…
Polufinale Kupa, treći put! Stigao je i taj trenutak, vrijeme za treći pokušaj, ali prvi na svom stadionu. Jedanput je koban bio upravo Dinamo na Maksimiru, i to nakon produžetaka, a drugi put Hajduk na Poljudu. Treći pokušaj je, eto, stigao u zeznutom izdanju, jer koliko god igraš doma, toliko ti je s druge strane strašni Dinamo… Gaze “modri” sve pred sobom u posljednje vrijeme, izgledaju zaista impresivno, ali valjda moraju jedanput imati i lošiji dan.
– S psihološkog aspekta sigurno je ovo drukčija utakmica, budući da ovdje sve stane u tih 90 minuta. Ili ćeš igrati finale ili nećeš. Priprema će biti drukčija u tom psihološkom smislu, ali u taktičkom i nogometnom sve je otprilike isto – kaže trener Mario Carević najavljujući utakmicu koja može donijeti iskorak u povijest.
S obzirom na Dinamova izdanja u posljednjih nekoliko utakmica, prolazak Gorice u prvo finale Kupa ikad sportska bi javnost doživjela kao prvorazrednu senzaciju. Neće pomoći ni to što je zdravstveni karton fino popunjen, ali bijelih zastava ovdje nema, niti će ih biti.
– Da, imamo problema s ozljedama. Pozo nam je u Varaždinu izašao na poluvremenu zbog ozljed, upitan je, kao i Erceg, koji se ozlijedio pred kraj utakmice i jedan period ćemo morati biti bez njega. Ali dobro, nećemo plakati, ni zbog toga ni zbog ždrijeba. Dobili smo najtežeg mogućeg protivnika, ali nema kukanja, ulovit ćemo se u koštac i sa njima. Naravno da je Dinamo favorit, u vrhunskoj su formi i teško ih je pobijediti. Međutim, mi smo to već jedanput napravili – podsjetio je Carević.
Dogodilo se to još tamo sredinom rujna prošle godine, Trontelj i Pozo golovima su odveli Goricu do prve gostujuće pobjede protiv Dinama, a sad bi valjalo primijeniti sličan recept. I, za početak, vjerovati.
– Ja čvrsto vjerujem u ove momke, vjerujem da možemo napraviti iznenađenje, bez obzira što su oni favoriti, što je na njihovoj strani puno toga. Opet kažem, jedna je to utakmica, mi ako budemo pravi, ako nas malo i poljubi sreća, ako oni ne budu imali svoj najbolji dan, možemo očekivati dobar rezultat. Svjesni smo da ćemo patiti, da će oni nametnuti svoju igru, jer Dinamo ima ogromnu kvalitetu, no spremni smo na sve to – zaključio je trener Gorice.
Atletski klub Maraton Velika Gorica priprema “Proljetni dječji kros grada Velike Gorice“, koji će se održati u subotu, 18. travnja 2026. godine, s početkom u 10 sati na igralištu Osnovne škole Eugena Kumičića.
Kako je istaknuo predsjednik AK Maraton Velika Gorica Darko Mišerić, kros je zamišljen kao natjecanje po dobnim skupinama, odnosno po razredima. Trčat će učenici 1. i 2., 3. i 4., 5. i 6. te 7. i 8. razreda, pri čemu će djevojčice i dječaci nastupati odvojeno.
“Trčat će se 400 metara, odnosno 800 metara za starije kategorije te na kraju će biti i organizirana prigodna utrka za roditelje od 400 metara. Samo proglašenje bit će oko 13 sati. Svi sudionici će dobiti poklon pakete te će doći poznati gorički sportaši koji će im to dodijeliti”, dodao je.
Prema njegovim riječima, na krosu bi se moglo okupiti oko 200 do 300 djece iz velikogoričkih osnovnih i područnih škola, ali i dio mladih atletičara iz klubova sa šireg područja Zagrebačke županije.
“Nadam se da se vidimo u što većem broju. Veselimo se vašem dolasku”, zaključio je Mišerić.