Sport

Jakirović: Imamo još šanse za Europu, protiv Rijeke moramo biti savršeni

Borit ćemo se dok god šansa postoji, to mogu obećati. U sljedeće dvije utakmice moramo osvojiti četiri boda želimo li ostati ‘živi’ u borbi za Europu. Ako ne uspijemo, okrećemo se sljedećoj sezoni, najavio je trener HNK Gorice Sergej Jakirović

Objavljeno

prije 7 godina

5. travnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Najveće razočaranje u ovih 27 kola, u prve tri četvrtine prvenstva, mi je domaći poraz od Istre. Najdraža utakmica? Rekao bih sve pobjede, ali možda bih izdvojio onih 2-0 na Poljudu u 4. kolu, pobjedu koja je bila ‘okidač’, koja nam je pokazala da možemo igrati sa svakim, rekao je trener HNK Gorice Sergej Jakirović uoči prve utakmice posljednje četvrtine prvenstva.

Iz perspektive navijača, kad bi morali birati, najbolja utakmica Sergejove Gorice bila bi ona koja je odigrana u 10. kolu. Bio je šesti dan mjeseca listopada, u Velikoj Gorici gostovala je Rijeka, i bila je to utakmica koja je imala – sve! Gosti su poveli, Gorica izjednačila pa preokrenula, sve to trener Jakirović pratio je s tribina, odrađivao je drugu utakmicu kazne, pa drama na kraju, onda i odlazak Matjaža Keka s klupe nakon pet i pol godina… I, najvažnije, pobjeda na domaćem terenu! Jedina uz one dvije protiv “fenjeraša” Rudeša, velika, važna i nezaboravna. Uh, kad bi se ponovilo…

– Lijepo se svega toga sjetiti, ali ja prije svega znam da nas čeka jako teška utakmica. Rijeci stvarno treba odati priznanje za sve što rade, kolega Bišćan radi vrhunski posao, pogotovo s obzirom na probleme koje ima u kadru. Rijeka igra jednako i doma i vani, na Rujevici je skupila 29 bodova, a na strani 24. U naletu su, pobjeđuju i kad ne igraju dobro, imaju individualnu kvalitetu i mi ćemo sutra morati biti savršeni, ali baš savršeni, da bismo se mogli nadati nečemu pozitivnom – najavio je Jakirović ogled koji počinje u subotu u 19 sati, pod svjetlima reflektora.

Za trenutak se još vratio na Lokomotivu, na poraz u kojem je Gorica odigrala dvije različite utakmice u dva poluvremena. Prvo vrlo slabo, drugo puno bolje.

– Analizirali smo poraz od Lokomotive, znamo gdje nismo bili dobri, kao što znamo i da smo u drugom poluvremenu bili na nivou prethodnih kola. To je putokaz kako bi trebalo igrati i naravno da očekujem da ćemo i protiv Rijeke biti takvi. Stanje u momčadi zasad je dobro, iako moram priznati i da nas ima ‘rovitih’, bolesnih, pod temperaturom, valjda i zbog ovih promjena vremena… Na zadnjem treningu ćemo vidjeti kojih je to 18 za Rijeku. Imamo još neke dvojbe, budući da je ovo treća utakmica u zadnjih sedam dana, da je velika energetska potrošnja – kazao je Jakirović.

Na poluvremenu te utakmice izvadio je iz igre umornog Lovrića, ali i Zwolinskom, s čijom prezentacijom trener nikako nije bio zadovoljan. I odlučio je i najboljeg strijelca kluba ostaviti u svlačionici…

– To je samo poruka svim igračima da nitko nije iznad momčadi, da nitko nije iznad kluba. To sam jasno i glasno rekao kad sam došao ovdje. Možeš dati 50 golova, ali ako ja osjetim da igraš privatnu utakmicu, da igraš za sebe… Kod Lovrića je bio drugi problem, bio je energetski potrošen, rekao je da ne zna što mu se događa i to je u redu. Nije robot, čovjek je od krvi i mesa, sve pet. Na meni je da to prepoznam i reagiram kad je potrebno – rekao je Jakirović i nastavio u istom tonu:

– Igrači koji su ušli donijeli su dodatni impuls, ali sve skupa je poruka i za budućnost. Mene stvarno ne zanima prošlost, zanima me sadašnjost i budućnost. Zato kažem da je ovo drugo poluvrijeme jedini put. Mi samo tako možemo, nikako drukčije. Čim malo pustimo gas, čim pomislimo da smo postali nešto, odmah imamo problema. Ne zanemarujući pritom i kvalitetu Lokomotive, koja je već godinama među pet najboljih momčadi u državi.

Sergej Jakirović sa svojim je igračima uspio ‘prebaciti’ plan osvajanja bodova… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Puno je toga Gorica napravila u prve tri četvrtine prvenstva, skupila bodova iznad svih očekivanja (39), čime su igrači i stožer sami sebi visoko podignuli letvicu. Pa su krenule i priče kako je kiks izgubiti od, recimo, Lokomotive doma. Što, naravno, nema veze s realnošću.

– Rezimirajući ovih 27. kola i naše prezentacije, moram priznati da sam izuzetno ponosan na svoju momčad i na sve ljude u klubu. Od ljudi koji održavaju stadion pa sve do sportskog direktora i predsjednika. Prva sezona u prvoj ligi, kad usporedimo s ostalim prvoligašima, s kudikamo većim budžetima za nas je uspješna i sve što smo napravili do sada daje nam za pravo da budemo realni i svoja očekivanja stavimo u okvire za nas dostupnih ciljeva. Sigurno da pozicija za koju smo se izborili uvijek u svima zagolica očekivanja i želju da ostvarimo nešto što nismo očekivali, ali ta pozicija u mojim suradnicima i meni prije svega budi želju za radom, probijanjem limita i nadogradnje momčadi za budućnost – odlučno je kazao Jakirović.

Početni plan bio je uzeti deset bodova po krugu, što bi značilo imati devet bodova manje nego što ih Gorica trenutačno ima.

– Tako je, to je bio plan koji smo već premašili. U prvom krugu uzeli smo 13 bodova, u drugom 14, a u trećem 12. Dakle, držimo prosjek. Hajduk je, recimo, u trećem krugu osvojio 20, što je fenomenalno, Dinamo čak 25… U nekakvoj matematici, nama u zadnjoj četvrtini treba 18 ili 19 bodova. Znači, to se mora odigrati briljantno. Ali ne gledamo tako daleko – kazao je Jakirović pa se vratio u aktualni trenutak:

– Ključno je da mi, ako mislimo ostati ‘živi’ u borbi za Europu, u sljedeće dvije utakmice moramo uzeti četiri boda. Jedan protiv Rijeke i tri protiv Belupa ili obrnuto, sasvim je svejedno. Ako u tome ne uspijemo, nismo ni zaslužili da budemo četvrti i izborimo Europu. I tu je sve jasno, bude li tako, okrećemo se stvaranju momčadi za sljedeću sezonu. Nema imperativa, ali ja sam prvi rekao da želim biti četvrti, jer mislim da se moramo boriti za nešto. Pa ako i ne uspijemo, opet imamo uspješnu sezonu iza sebe. U klubu su svi zadovoljni rezultatom, budući da je prvi cilj bio ostanak, a to smo osigurali.

Nema pritiska, nema nervoze, ali želja da se izbori Europa i dalje postoji. I nije to ni toliko nerealno.

– Naravno nije. Sve dok postoji šansa, mogu obećati da će se moja momčad boriti. Jednako kao što se borila i do sad. Nitko nam ništa nije poklonio, sve smo napravili na terenu. To je ‘suma sumarum’. E sad, jesmo li mi u nekim trenucima još premali za nešto više, to sami procijenite… – kazao je Jakirović, na što se nadovezalo pitanje “mislite li na suđenje?”

– Ne mislim ni na što… Čitajte između redova – nasmijao se Jakirović i zaključio:

– Mi ćemo dati sve od sebe da budemo što više plasirani, to je jedino sigurno!

Povezane teme:HNK GORICA hotnews Rijeka sergej jakirović

Sport

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

prije 3 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0. Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0. Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 13 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 16 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 19 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.