Jakirović: Imamo još šanse za Europu, protiv Rijeke moramo biti savršeni
Borit ćemo se dok god šansa postoji, to mogu obećati. U sljedeće dvije utakmice moramo osvojiti četiri boda želimo li ostati ‘živi’ u borbi za Europu. Ako ne uspijemo, okrećemo se sljedećoj sezoni, najavio je trener HNK Gorice Sergej Jakirović
Najveće razočaranje u ovih 27 kola, u prve tri četvrtine prvenstva, mi je domaći poraz od Istre. Najdraža utakmica? Rekao bih sve pobjede, ali možda bih izdvojio onih 2-0 na Poljudu u 4. kolu, pobjedu koja je bila ‘okidač’, koja nam je pokazala da možemo igrati sa svakim, rekao je trener HNK Gorice Sergej Jakirović uoči prve utakmice posljednje četvrtine prvenstva.
Iz perspektive navijača, kad bi morali birati, najbolja utakmica Sergejove Gorice bila bi ona koja je odigrana u 10. kolu. Bio je šesti dan mjeseca listopada, u Velikoj Gorici gostovala je Rijeka, i bila je to utakmica koja je imala – sve! Gosti su poveli, Gorica izjednačila pa preokrenula, sve to trener Jakirović pratio je s tribina, odrađivao je drugu utakmicu kazne, pa drama na kraju, onda i odlazak Matjaža Keka s klupe nakon pet i pol godina… I, najvažnije, pobjeda na domaćem terenu! Jedina uz one dvije protiv “fenjeraša” Rudeša, velika, važna i nezaboravna. Uh, kad bi se ponovilo…
– Lijepo se svega toga sjetiti, ali ja prije svega znam da nas čeka jako teška utakmica. Rijeci stvarno treba odati priznanje za sve što rade, kolega Bišćan radi vrhunski posao, pogotovo s obzirom na probleme koje ima u kadru. Rijeka igra jednako i doma i vani, na Rujevici je skupila 29 bodova, a na strani 24. U naletu su, pobjeđuju i kad ne igraju dobro, imaju individualnu kvalitetu i mi ćemo sutra morati biti savršeni, ali baš savršeni, da bismo se mogli nadati nečemu pozitivnom – najavio je Jakirović ogled koji počinje u subotu u 19 sati, pod svjetlima reflektora.
Za trenutak se još vratio na Lokomotivu, na poraz u kojem je Gorica odigrala dvije različite utakmice u dva poluvremena. Prvo vrlo slabo, drugo puno bolje.
– Analizirali smo poraz od Lokomotive, znamo gdje nismo bili dobri, kao što znamo i da smo u drugom poluvremenu bili na nivou prethodnih kola. To je putokaz kako bi trebalo igrati i naravno da očekujem da ćemo i protiv Rijeke biti takvi. Stanje u momčadi zasad je dobro, iako moram priznati i da nas ima ‘rovitih’, bolesnih, pod temperaturom, valjda i zbog ovih promjena vremena… Na zadnjem treningu ćemo vidjeti kojih je to 18 za Rijeku. Imamo još neke dvojbe, budući da je ovo treća utakmica u zadnjih sedam dana, da je velika energetska potrošnja – kazao je Jakirović.
Na poluvremenu te utakmice izvadio je iz igre umornog Lovrića, ali i Zwolinskom, s čijom prezentacijom trener nikako nije bio zadovoljan. I odlučio je i najboljeg strijelca kluba ostaviti u svlačionici…
– To je samo poruka svim igračima da nitko nije iznad momčadi, da nitko nije iznad kluba. To sam jasno i glasno rekao kad sam došao ovdje. Možeš dati 50 golova, ali ako ja osjetim da igraš privatnu utakmicu, da igraš za sebe… Kod Lovrića je bio drugi problem, bio je energetski potrošen, rekao je da ne zna što mu se događa i to je u redu. Nije robot, čovjek je od krvi i mesa, sve pet. Na meni je da to prepoznam i reagiram kad je potrebno – rekao je Jakirović i nastavio u istom tonu:
– Igrači koji su ušli donijeli su dodatni impuls, ali sve skupa je poruka i za budućnost. Mene stvarno ne zanima prošlost, zanima me sadašnjost i budućnost. Zato kažem da je ovo drugo poluvrijeme jedini put. Mi samo tako možemo, nikako drukčije. Čim malo pustimo gas, čim pomislimo da smo postali nešto, odmah imamo problema. Ne zanemarujući pritom i kvalitetu Lokomotive, koja je već godinama među pet najboljih momčadi u državi.
Sergej Jakirović sa svojim je igračima uspio ‘prebaciti’ plan osvajanja bodova… Foto: Marko Prpić/PIXSELL
Puno je toga Gorica napravila u prve tri četvrtine prvenstva, skupila bodova iznad svih očekivanja (39), čime su igrači i stožer sami sebi visoko podignuli letvicu. Pa su krenule i priče kako je kiks izgubiti od, recimo, Lokomotive doma. Što, naravno, nema veze s realnošću.
– Rezimirajući ovih 27. kola i naše prezentacije, moram priznati da sam izuzetno ponosan na svoju momčad i na sve ljude u klubu. Od ljudi koji održavaju stadion pa sve do sportskog direktora i predsjednika. Prva sezona u prvoj ligi, kad usporedimo s ostalim prvoligašima, s kudikamo većim budžetima za nas je uspješna i sve što smo napravili do sada daje nam za pravo da budemo realni i svoja očekivanja stavimo u okvire za nas dostupnih ciljeva. Sigurno da pozicija za koju smo se izborili uvijek u svima zagolica očekivanja i želju da ostvarimo nešto što nismo očekivali, ali ta pozicija u mojim suradnicima i meni prije svega budi želju za radom, probijanjem limita i nadogradnje momčadi za budućnost – odlučno je kazao Jakirović.
Početni plan bio je uzeti deset bodova po krugu, što bi značilo imati devet bodova manje nego što ih Gorica trenutačno ima.
– Tako je, to je bio plan koji smo već premašili. U prvom krugu uzeli smo 13 bodova, u drugom 14, a u trećem 12. Dakle, držimo prosjek. Hajduk je, recimo, u trećem krugu osvojio 20, što je fenomenalno, Dinamo čak 25… U nekakvoj matematici, nama u zadnjoj četvrtini treba 18 ili 19 bodova. Znači, to se mora odigrati briljantno. Ali ne gledamo tako daleko – kazao je Jakirović pa se vratio u aktualni trenutak:
– Ključno je da mi, ako mislimo ostati ‘živi’ u borbi za Europu, u sljedeće dvije utakmice moramo uzeti četiri boda. Jedan protiv Rijeke i tri protiv Belupa ili obrnuto, sasvim je svejedno. Ako u tome ne uspijemo, nismo ni zaslužili da budemo četvrti i izborimo Europu. I tu je sve jasno, bude li tako, okrećemo se stvaranju momčadi za sljedeću sezonu. Nema imperativa, ali ja sam prvi rekao da želim biti četvrti, jer mislim da se moramo boriti za nešto. Pa ako i ne uspijemo, opet imamo uspješnu sezonu iza sebe. U klubu su svi zadovoljni rezultatom, budući da je prvi cilj bio ostanak, a to smo osigurali.
Nema pritiska, nema nervoze, ali želja da se izbori Europa i dalje postoji. I nije to ni toliko nerealno.
– Naravno nije. Sve dok postoji šansa, mogu obećati da će se moja momčad boriti. Jednako kao što se borila i do sad. Nitko nam ništa nije poklonio, sve smo napravili na terenu. To je ‘suma sumarum’. E sad, jesmo li mi u nekim trenucima još premali za nešto više, to sami procijenite… – kazao je Jakirović, na što se nadovezalo pitanje “mislite li na suđenje?”
– Ne mislim ni na što… Čitajte između redova – nasmijao se Jakirović i zaključio:
– Mi ćemo dati sve od sebe da budemo što više plasirani, to je jedino sigurno!
Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’
Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…
On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.
– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.
Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.
– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.
Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…
– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.
Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.
– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.
Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.
– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:
– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.
Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.
– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.
Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.
– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.
Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…
Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…
Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.
Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.
Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.
Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.
Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…
Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.
Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…
Gorica bez bodova u Našicama: ‘Idemo sad pokušati iznenaditi Zagreb!
Rukometaši Gorice poraženi su 35-27 na gostovanju kod Nexea u Našicama, čime su “gromovima” prepustili treće mjesto na ljestvici Lige za prvaka. Ovog vikenda u Gradsku dvoranu nam stiže vječni prvak Zagreb
U prvom kolu Lige za prvaka rukometaši Gorice su ispisali povijest, prvi put pobijedili našički Nexe, što je dovelo i do promjene na klupi “gromova”. Bila je to utakmica za rukometne udžbenike, ali i utakmica koju Našičani nisu zaboravili. Dočekali su tako otvaranje druge polovice Lige za prvaka, dočekali su Goričane na svom parketu uz ogroman motiv da uzvrate za spomenuti bolan poraz, a dočekali su i slatku sportsku osvetu.
Ispalo je tako da su Našičani bez ozbiljnih poteškoća, maksimalno ozbiljnim pristupom, puno toga riješili već u prvom dijelu susreta. Ulog je bio veliki jer im je pobjeda donosila treće mjesto i preskakanje Goričana, čega su u Nexeu bili itekako svjesni. Već nakon dvadesetak minuta igre domaći su imali šest pogodaka viška (11-5), a do odlaska na odmor povećali su to za još jedan pogodak (17:11) i potvrdili razliku u kvaliteti, koja nedvojbeno postoji.
Ulazak u drugi dio donio je otprilike istu priču, jer domaćin je bez nekog posebnog napora pokušavao održati svoju prednost. I sve je išlo po našičkom planu do 38. minute, kad je na semaforu bilo plus sedam za Nexe (22-15). Tad su se ipak probudili Goričani, povezali su četiri pogotka zaredom i približili se na minus tri (22:19), no na odgovor domaćina nije trebalo dugo čekati. Uskoro su Našičani povezali nekoliko mini serija i osam minuta prije kraja pobjegli na osam razlike (30:22). I tu je pobjednik bio odlučen.
– Malo smo nervozno otvorili utakmicu, a odličan domaći vratar nas je odmah na početku bacio u deficit od tri-četiri gola. Morali smo hvatati zaostatak, no u tom smo procesu dodatno griješili i gubili fokus, pa je pobjeda Nexea sasvim zaslužena. Na terenu je u nekoliko navrata zaiskrilo, što je i očekivano s obzirom na važnost utakmice za obje ekipe, no sve je ostalo u žaru borbe i završilo fer i korektnim pozdravom. Bila je ovo odlična rukometna utakmica, a mi se sada okrećemo Zagrebu koji nam dolazi na domaći teren. Pripremit ćemo se najbolje što možemo, dati sve od sebe i pokušati iznenaditi te osvojiti bodove – rekao je trener Gorice Matej Mišković.
Ukupno 12 obrana imali su domaći vratari (Mihailo Radovanović devet, Marcel Jastrzebski tri), a od 12 domaćih strijelaca najbolji je bio mladi Matko Moslavac sa šest. Kod Goričana treba izdvojiti Marka Grubišića sa sedam te Marka Karaulu, koji je postigao šest pogodaka.
– Nexe je u utakmicu ušao iznimno motivirano, s jasnom željom da uzvrati za poraz u Gorici. Od prve su minute bili na sto posto i moramo im čestitati na zasluženoj pobjedi. Gledali smo lijep rukomet s obje strane, no oni su ovoga puta bili bolji. Mi se okrećemo pripremama za susret sa Zagrebom. Svaka nam je utakmica važna jer su nam bodovi i dalje potrebni, ništa još nije gotovo. Ovoga puta nismo bili kompletni zbog nekoliko ozljeda, ali se nadam da situacija nije ozbiljna i da će se dečki vratiti već do idućeg kola – istaknuo je Karaula.
Potop u Omišu: Šansa je postojala, ali je vrlo brzo i netragom nestala…
Košarkaši Gorice igrali su u Omišu utakmicu kojom su mogli napraviti veliki korak prema doigravanju, no uvjerljivo su poraženi rezultatom 94-65, čime su izgubili šanse da budu među četiri najbolja
Na gostovanju u Omišu košarkaši Gorice upisali su jubilarni deseti ovosezonski poraz, kojim su se definitivno oprostili od doigravanja. Šansa je postojala, otvorila se nakon dva vezana poraza Omišana, no šansa nije iskorištena… Domaća momčad, KK Omiš Čagalj tours, uvjerljivom pobjedom 94-65 potvrdila je najmanje četvrto mjesto i plasman u doigravanje, u kojem Gorice ove sezone neće biti.
U ovu utakmicu Gorica je morala ući bez Kristijana Šutala, svog ponajboljeg igrača, što je samo po sebi bilo ozbiljan minus, a kada se k tome pridodao i katastrofalan postotak šuta od svega 33 posto, nešto više od uvjerljivog poraza bilo je teško za očekivati. Već nakon prvih deset minuta Omišani su se odvojili na sedam koševa prednosti, a u istom ritmu su nastavili i u drugoj četvrtini, pa se na poluvrijeme otišlo s ogromnih plus 17 za domaći sastav.
Ništa se nije mijenjalo ni u trećoj dionici utakmice, ponovno je Omiš dominirao i povećavao svoju prednost, pa se u posljednjih deset minuta ušlo s apsolutno nedostižnih 27 koševa razlike. Dovelo je to do laganog omiškog dizanja noge s gasa, što je otvorilo Gorici priliku da bude konkurentna barem u ovom posljednjem razdoblju utakmice. Nažalost, i zadnju četvrtinu dobio je Omiš, koji je priču zaključio na korak od okruglih 30 razlike. Pobjeda bez mrlje, ostvarena puno uvjerljivije nego što se očekivalo, nego što se u se u Gorici nadali.
U redovima Omiša dvocifreni su bili Victor Nwagbaraocha s 20 poena i 11 skokova, Roko Mirković s 19 poena, Luka Kotrulja s 12, koliko je ubacio i Roko Gizdavić, koji je imao i 10 asistencija. Kod Gorice brojke su bile neusporedivo slabije, najbolji strijelac s 12 poena bio je Borna Dramalija, a dok su po deset dodali Tvrtko Gluhak i Roko Ivanković.
”Mlađe kadetkinje Plesnog kluba Barbara sudjelovale su na internacionalnom mažoret turniru 16. Diamond baton u Pančevu. Barbarice su osvojile 5 zlatnih medalja i ponosno se vratile u naše Turopolje. Osvojile su i specijalnu nagradu za najbolju koreografiju turnira ‘Mirakul’ – velika formacija mix.
Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara
Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara
Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara
Ovo je bilo prvo putovanje mlađih kadetkinja van granica Lijepe naše, a ujedno i prvo inozemno natjecanje Barbarica u ovoj sezoni (prvo od 4 planirana).
Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara
Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara
Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara
Bravo za curke i bravo za trenericu Taru Radić, koja ih je izvrsno pripremila. Hvala roditeljima u pratnji za podršku i navijanje. Veliko hvala i ekipi mažoretkinja DND Budinščina na druženju i ugodnom putovanju.” (Tekst: Plesni klub Barbara)