Povežite se s nama

Sport

Jakirović i Prelec složni: ‘Nakon svega, remi je ipak nekako najpravedniji’

U pripremi utakmice nisam mislio da ću imati problema s emocijama, ali nije mi bilo svejedno kad smo ušli u krug stadiona, priznao je trener Istre 1961 Ivan Prelec nakon remija (1-1) sa “svojom” Goricom, koju već u srijedu čeka Kup protiv Zagorca

Objavljeno

na

Odjevene u zelene dresove Istre, supruge gostujućeg trenera Ivana Preleca i njegova pomoćnika Cice Grlića na tribinama su se družile sa suprugom Matije Dvornekovića, odjevenom u dres Gorice, a i dolje na terenu sve je djelovalo nekako posebno korektno, bez ikakvih nepotrebnih tenzija. Uostalom, i rezultat je na kraju bio takav da su se bodovi podijelili, a nakon svega su se Prelec i domaći strateg Sergej Jakirović izgrlili i zajednički analizirali sve što se događalo u ovih 90 minuta.

– Čestitke i jednoj i drugoj momčadi na trudu i zalaganju, a ja bih rekao da je prvo poluvrijeme bilo nešto siromašnije i teže, po dosta teškim vremenskim uvjetima, što se odrazilo na igrače. Zabili smo taj gol vrlo rano, no nakon toga smo imali problem u fazi napada. Dobro smo se branili, na to smo se i pripremali, ali s tim napadačkim dijelom definitivno ne možemo biti zadovoljni. Izbjegavali smo preuzeti odgovornost, igrati protiv visokog pritiska Gorice, a znali smo da će tu biti prostora – analizirao je ovih 1-1 Prelec pred novinarima pa nastavio:

– U drugom poluvremenu utakmica je generalno bila življa, dinamičnija, vjerojatno i zanimljivija za gledatelje. Napravili smo ono što smo željeli, oduzeli smo Gorici prostor, svjesni da je riječ o fizički dominantnom protivniku, čvrstom i agresivnom, zbog čega smo tražili svoje prilike iz tranzicije. Iz toga smo stvorili neke šanse, ali na kraju je ovaj neriješeni rezultat možda i najpravedniji, iako bih rekao da smo po šansama bili korak bliže pobjedi od našeg protivnika.

Prvi put je Ivan Prelec kao seniorski trener došao u Veliku Goricu u ulozi gosta, bila je ovo za njega posebna utakmica, od toga je nemoguće pobjeći.

– U pripremi utakmice nisam mislio da će mi to biti problem, no kad smo ulazili u krug stadiona, postalo je malo teže… Ali dobro, to su lijepe stvari. Sport nudi puno toga lijepoga, a ovo svakako spada u tu kategoriju. U jednu ruku bilo je malo čudno, a u drugu je bio poseban gušt. Bili su svi moji na tribinama, i obitelj, i rodbina, i prijatelji. Njima je zapravo bilo i najteže, nisu znali za koga ovdje navijati, tako da mislim da su oni na kraju najzadovoljniji s ovim raspletom događaja – kazao je Prelec pa prepustio mikrofon kolegi Jakiroviću.

– Čak smo mi i dobro ušli u utakmicu, imali dobru šansu preko Maslowskog, ali presjekao nas je taj gol koji smo jeftino primili. Nismo imali igrača koji se u sredini može nametnuti, napraviti višak, tako da smo kružili okolo, ali bez konkretnog učinka. Na poluvremenu smo, pošto Marina zbog obiteljskih razloga deset dana nije trenirao, uveli Čanađiju, koji nas je definitivno pokrenuo. Uspjeli smo napraviti pritisak i izjednačiti, bili smo blizu i drugoga gola, ali imali su i Gržan i Ćuže jako dobre prilike… Na kraju je bod svakome nekako najrealniji ishod, mogu biti sretan što nismo izgubili utakmicu – govorio je trener Gorice.

Gorica je u prvom dijelu bila vrlo neuvjerljiva, u drugom se podigla, izjednačila i tražila pobjedu… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Ugodno je bilo sjediti na tribinama, dan je bio lijep i sunčan, ali takav dojam nije se prenio na travnjak.

– Igrači su mi se žalili da ne mogu disati na terenu, vidjelo se to sa strane već na zagrijavanju. Evo, i kolega Prelec mi kaže da su mu nešto slično govorili i njegovi igrači, da je prvih 45 baš vladalo ‘mrtvilo’… U poluvremenu smo se presložili, počeli se malo bolje kretati u fazi napada i igra se nekako rasplamsala. Uspjeli smo se podići u kombinatorici i zabiti iz jedne jako lijepe akcije – istaknuo je Jakirović.

Pitali su ga i je li se ovdje radilo o djelomično podcijenjivanju gostiju, na što je Jakir reagirao onako kako reagira na svako takvo ili slično pitanje…

– Nema šanse! U ovoj ligi nema nikoga koga je dozvoljeno podcijeniti na bilo koji način. Prvenstvo je jako dugo, bit će tu još svakakvih rezultata i kažem opet, nema šanse da nekoga podcijenimo dok god sam ja trener – odlučno je kazao Jakirović, koji je ovoga puta morao igrati bez Lovrića i Cherifa, što se jasno i vidjelo u igri njegove momčadi.

– Zato oni i imaju ponude koje imaju. Mislim da su zabili valjda sve naše golove ove sezone, evidentno je da su nam nedostajali, ali rekao sam i u najavi da je ovo prilika za neke druge igrače. Igrao je Hamad, koji se jako brzo adaptirao, bit će sve bolji i bolji, a kad se u sljedećoj utakmici vrate Lovrić i Cherif, bit ćemo puno jači – uvjeren je Sergej.

Ponovno je tema bio i prijelazni rok, mogući odlasci još ponekog igrača u preostalom razdoblju koje je na raspolaganju, a i njegov odgovor ponovno je bio sličan onome što je govorio uoči utakmice. Samo da to završi…

– Sitno brojim, evo još šest dana je ostalo, čekamo ponoć 31. kolovoza, da se konačno skine taj pritisak s igrača. Raznorazni agenti i menadžeri se vrte, svatko tu vidi svoju priliku i teško je ostati koncentriran bez obzira na sve naše razgovore koje vodimo – kazao je Jakirović, svjestan da bi eventualni odlazak Lovrića ostavio veliku prazninu u njegovim opcijama, zbog čega su zamjene za taj slučaj već spremne.

– Cijelo vrijeme tražimo nešto, Nikoličius je tu jako aktivan i imamo alternative ako se nešto dogodi po pitanju prodaje. Svi su ti igrači u ofanzivnom dijelu.

Već u srijedu Goricu čeka novi izazov, u Kupu Hrvatske protivnik će u srijedu biti Zagorec iz Krapine, trećeligaš kojeg bi trebalo što bezbolnije “riješiti”. Iako, finale županijskog Kupa s Kurilovcem pokazalo je da to nije uvijek lako.

– Ova srijeda pokazala je da ne možemo skroz rotirati momčad, a problem je što nas ima samo 19 zdravih u kadru. Morat ćemo u razgovorima s igračima dobro procijeniti tko može, tko je spreman za određenu minutažu, a ovi koji nisu igrali protiv Istre sigurno će dobiti priliku, uključujući i Lovrića i Cherifa – najavio je Jakirović pa se još za kraj okrenuo sljedećem kolu prvenstva, u kojem Gorica gostuje kod Varaždina.

– Radujem se utakmici s Varaždinom, ljudi su tamo jako zagrijani za nogomet, ambijent je super i siguran sam da će to biti dobra utakmica. Varaždin je pokazao da se polako adaptira na prvoligaški nogomet, tako da će biti vrlo zanimljivo.

Sport

Sale u Emiratima, Mraclin bez trenera! Kreće velika potraga za nasljednikom…

Saša Sabljak odlazi s Krunom Rendulićem u UAE, preuzet će drugoligaša Emirates Club, a NK Mraclin mora krenuti u potragu za novim trenerom. Veliki izazovi na proljeće čekaju i Sašu i Mraclin, ali na različitim stranama svijeta…

Objavljeno

na

Objavio/la

Rasplet je to koji se dao naslutiti od one sekunde kad je ova suradnja započela. Saša Sabljak (48) prihvatio je poziv iz NK Mraclina nakon samo dva kola aktualne sezone, ali bilo je istog trenutka jasno da peti rang natjecanja nije razina kojoj pripada čovjek kojeg slobodno možemo nazvati hodajućom legendom velikogoričkog nogomet. Sale je u dogovore i išao s ključnom rečenicom “ako Kruno nazove, idem s njim!”, ali u našem jedinom članu 4. NL Središte nisu previše dvojili.

– Idemo dalje zajedno, pa dokle ide…

Ispalo je da od sredine siječnja više – neće ići. Poziv kojeg su se u upravi Mraclina pribojavali cijelo ovo vrijeme stigao je četiri mjeseca nakon što je suradnja krenula.

– Čujte, Kruno je nazvao…

Kruno je, naravno, Krunoslav Rendulić, trener s kojim Sabljak surađuje posljednjih godina. Upoznali su se u stožeru HNK Gorice, u vrijeme dok je Rendulić vodio “ponos grada”, a suradnja je nastavljena kroz mostarski Zrinjski i azerbajdžanski Sabah. Više od godinu dana Rendulić je bio bez angažmana, a posljednja četiri mjeseca tog razdoblja Sabljak je iskoristio za djelovanje na Grabi. Iskreno je uživao u tome, moglo se to jasno razabrati u svakom razgovoru, maksimalno se posvetio unapređenju rostera i igre Mraclina, sa žarom i strašću svojstvenim samo istinskim sportašima.

U predblagdansko vrijeme gostovao je i na City Radio, energično je govorio o jeseni iza nas i o planovima za sve ono što slijedi, znajući cijelo vrijeme da je završetak njegove mraclinske priče opcija u svakom trenutku. Upitno je zapravo bilo samo kad će do toga doći i koja će biti nova destinacija za Krunu i Saleta.

“Trener seniorske momčadi Saša Sabljak prihvatio je ponudu Krunoslava Rendulića, te će biti njegov suradnik u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ovim putem zahvaljujemo Saši na predanom i profesionalnom radu u našem Klubu. Želimo im mnogo uspjeha u radu. Saša, hvala”, objavili su iz NK Mraclina u srijedu u večernjim satima.

Klub kojeg su Rendulić i Sabljak preuzeli zove se Emirates Club, grad u koji odlaze na privremeni rad zove se Ras Al Khaimah. Na nešto više od sat vremena vožnje, u gradu od dvjestotinjak tisuća stanovnika, smještenog uz more, Sale će Renduli pomagati u vođenju kluba koji je trenutačno na osmome mjestu tablice u drugom rangu nogometa u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Nogometno je to ponovno razina kojoj Rendulić i Sabljak kvalitetom baš i ne pripadaju, ali uvjeti za rad i tržište koje ovakav angažman otvara bili su faktori koji su doveli do odluke da prihvate ovu ponudu.

NK Mraclin se, dakle, biranim riječima oprostio od svog dosadašnjeg trenera, a samim time se i našao u problemu. Taman kad su krenuli popunjavati kadar, došli do nekih zanimljivih pojačanja, ostali su bez trenera. I morat će pronaći novoga, što se i ljetos pokazao kao ozbiljan i vrlo zahtjevan posao. Traži se čovjek s odgovarajućom trenerskom licencom, netko tko je dovoljno kvalitetan, a pristaje raditi u petom rangu natjecanja, netko tko je slobodan ili nezadovoljan u svojoj sredini…

Prebirući po mogućim kandidatima, treba krenuti od naših, goričkih trenera, pri čemu je malo ili nimalo onih koji ispunjavaju sve kriterije. Slobodni su, evo, i Ivan Prelec i Dean Klafurić, ali naravno da treneri takvog renomea ni po čemu nisu opcija, a angažmane imaju praktički svi ostali koji bi možda u nekoj priči ulazili u kategoriju dostupnih: Marko Pancirov je u Samoboru, Cico Grlić u Sv. Nedelji, Perica Vidak u Krapini, Marko Biljan i Stefan Rajić su u ženskom nogometu… Opcija vjerojatno ima još, bolje će ih znati agilni operativci Mraclina, no nema dvojbe da ih čeka težak posao u pronalasku novog trenera.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Pobjednik Taxi Bračić i dominacija na 33. Kupu HVIDR-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Tri dana nakon završetka odlično organiziranog tradicionalnog turnira 33. Kupa HVIDR-a (nedjelja, 11.01.2026.) i pobjede u finalu sastava Taxi Bračić, dojmovi su još uvijek svježi kod onih koji su to pratili uživo i uživali u malonogometnoj ljepotici. Neki posjetitelji, koji redovno prate godinama malonogometni turnir u organizaciji velikogoričke Udruge HVIDR-a, slažu se u procjeni da je ovogodišnji pobjednički sastav Taxi Bračić najbolja gorička momčad u povijesti  turnira! Argumenti?

Velika Gorica, 11.01.2026. Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kao prvo, pobjednički sastav činilo je 12 aktivnih nogometaša u ligaškim natjecanjima. Tjelesno i trkački bili su superiorni u duelima sa suparničkim ekipama. Taktički su se disciplinirano držali dogovora kako igrati odnosno kojim ritmom, a to je glasno naglašavao voditelj Antonio Ćosić. Još nešto, ne manje važno – oni se druže, oni su ”klapa”!

Velika Gorica, 11.01.2026. Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zanimljivo je da su se na parketu u jednoj od ”obrambeno-napadačkih” kombinacija skoro uvijek nalazila dva ”teškaša”, Dominik Smolković i Mato Barišić. Koliko je to bilo super uspješno dokaz su tri gola Barišića i dva Smolkovića. Ne samo to, Barišić je bio strijelac i u polufinalu i finalu.

Velika Gorica, 11.01.2026. Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nikola Lovrić i Filip Harambašić su se također upisali tri puta u listu strijelaca. Strijelac u finalu bio je i vratar David Buđak, uhvatio je svog kolegu na suprotnoj strani ”na spavanju”. Besprijekorni pobjednički niz Taxi Bračića nagrađen je, osim ekipnih nagrada, i s dvije pojedinačne nagrade: Domink Smolković je proglašan najboljim igračem turnira, a David Buđak je nagrađen titulom najboljeg vratara.

Taxi Bračić: David Buđak, Ante Banić, Dominik Smolković, Toni Borovac, Mato Barišić, Fran Vujnović, Domagoj Matić, Marko Preradović, Nikola Lovrić, Luka Sedlaček, Filip Harambašić, Filip Turkalj. Voditelj(i): Damir Bračić i Antonio Ćosić.  Taxi Bračić 5 5 0 0 18:4. Strijelci: 3 gola – Nikola Lovrić, Filip Harambašić, Mato Barišić, 2 gola – Marko Preradović, Dominik Smolković, 1 gol – Domagoj Matić, Fran Vujnović, David Buđak; 2 autogola.

Galerija fotografija

33.Kup HVIDR-a 2025./2026. (28.12.2025. – 11.01.2026.)

1/16 finala Taxi Bračić – Oštri Ćošak 5:0 (Lovrić, Glavić-ag, Harambašić, Matić, Vujnović).  1/8 finala Taxi Bračić – Kos Prijevoz 3:1 (Preradović, Smolković, Barišić / Drezga).  1/4 finale Taxi Bračić – Agrad Projekt 5:0 (Preradović, Harambašić, Lovrić, Vukelić-ag, Smolković).  Polufinale Taxi Bračić – Pizza Factory CB Concordia 2:1 (Lovrić, Barišić / Prugovečki). Finale: Taxi Bračić – Slane Srdele 3:2 (Barišić, Buđak, Harambašić / Grubeša 2).

Poredak: 1. mjesto – Taxi Bračić, prijelazni pehar, pehar i novčana nagrada 5.500,00 eura, 2. mjesto – Slane Srdele, pehar i 3.000,00 eura, 3. mjesto – Turbina, pehar i 1.000,00 eura, 4. mjesto – Pizza Factory CB Concordia, pehar i 500,00 eura.  Najbolji igrač: Dominik Smolković (Taxi Bračić). Najbolji vratar: David Buđak (Taxi Bračić). Najbolji strijelac (7 golova): Josip Budeša (Slane Srdele).

Nastavite čitati

Sport

Do pobjede u pet minuta: Debi za pamćenje, dva brza komada i jedna ozljeda

Nogometaši Gorice pobijedili su Radomlje 2-0 u drugoj pripremnoj utakmici u Umagu, a strijelci su bili Filip Čuić s bijele točke i Ivan Fiolić. Svoje prve seniorske minute u karijeri odigrao je 16-godišnji Mihael Kelava

Objavljeno

na

Objavio/la

Druga utakmica, prva pobjeda i nekoliko novih ideja. Tako bi se, u najkraćim crtama, mogla opisati utakmica između naše Gorice i slovenskog prvoligaša Radomlja na pripremama u Umagu. Tri dana nakon 1-1 s Koperom, Goričani su opet išli na megdan klubu iz najvišeg razreda slovenskog nogometa, ponovno se igralo na vrhunski pripremljenom travnjaku u Umagu, a najveća razlika je u konačnom ishodu…

Nakon što je u prvoj utakmici dao priliku Žarkovu i Došenu, ovaj ogled trener Mario Carević počeo je s Davorom Matijašem na golu i sa zanimljivim trojcem ispred njega: Jakovu Filipoviću i Mateu Lešu pridružio je mladog Zvonimira Josića. Budući da zbog crvenog kartona u Osijeku na otvaranju proljeća neće biti Stefana Perića, očito je da trener Carević testira mogućnosti 19-godišnjeg Zvone, dečka koji je dijete kluba u punom smislu te fraze.

Sredinu terena držali su Ognjen Bakić i Iker Pozo, na bokove su se smjestili Žan Trontelj i Elvir Duraković, a Jurica Pršir i Domagoj Pavičić smjestili su se iza leđa jedinog isturenog napadača – Vanje Pelka. I to je jedna od novih varijanti, jer gorički Zagorac dosad je korišten rijetko, a u samom vrhu napada praktički nikad…

Gorica u takvom sastavu nije izgledala loše, ali u prvih 45 minuta golova nije bilo ni na jednoj strani. Najbliže vodstvu Gorica je došla nakon pokušaja svoga kapetana Pršira, koji je pogodio stativu, no nakon svega se na predah otišlo s početnih 0-0.

Već s početkom drugog poluvremena krenule su i prve izmjene, a utakmica je riješena sredinom nastavka, u pet minuta. Prvo je u 67. minuti Bakić izborio jedanaesterac kojeg je u vodstvo Gorice s bijele točke pretvorio Filip Čuić, da bi u 72. minuti Stjepan Kučiš, Josićev vršnjak, još jedno dijete kluba, asistirao Ivanu Fioliću za konačnih 2-0.

Dao je Carević minutažu svim igračima osim trećem golmanu Franu Došenu, junioru Tomislavu Prgometu, lakše ozlijeđenom Luki Vrziću te Anti Ercegu, pri čemu su neki dobili 60, neki 45, a neki 30 minuta na terenu. A u svemu tome jedna se izmjena posebno izdvaja…

Naime, posljednjih dvadesetak minuta, ušavši umjesto Bakića, dobio je 16-godišnji Mihael Kelava, talentirani klinac i jedan od velikih klupskih projekata, pa će taj 13. siječnja 2026. jednoga dana možda postati i vrlo poseban datum. Kelava je, naime, baš ovog utorka odigrao svoje prve seniorske minute u karijeri koja ima sve predispozicije da bude lijepa i uspješna. Imao je Kelava priliku vidjeti gdje je u ovom trenutku u ovakvom društvu, nakon čega mu preostaje jedino – raditi dalje!

A dalje će raditi i Gorica, koja će u Umagu biti sve do subote. Ovaj dio priprema završit će se ogledom s mađarskim ZTE-om uoči polaska kući, a šest dana poslije već slijedi gostovanje u Varaždinu.

Loša vijest iz sudara s Radomljem je ozljeda Domagoja Pavičića, zbog koje je veznjak Gorice morao izaći iz igre, ali svi se u goričkom taboru nadaju da tu neće biti riječ o ozbiljnijem problemu…

Nastavite čitati

Sport

Povratak u Vukovinu, drugi dio: Klepac opet čuva mreža Jelačića!

Nakon Antonija Ćosića i Antonija Prižmića, NK Ban Jelačić doveo je i trećeg novog igrača u svoju svlačionicu. Iz Rugvice se u Vukovinu nakon pola sezone vratio golman Leonardo Klepac

Objavljeno

na

Objavio/la

Ozbiljno i aktivno u Vukovini pristupaju zimskom prijelaznom roku. U niželigaškom svijetu nije lako bilo koga dovesti, pravila kažu da klubovi nisu dužni davati slobodne papire igračima koji su kod njih registrirani, a u tim je uvjetima komplicirano tražiti pojačanja. Unatoč tome, u agilnoj upravi NK Jelačića uspjeli su osnažiti momčad, razveseliti trenera Tomislav Škrinjarić i samim time reći ponešto o svojim ambicijama za proljeće.

Prvi je, još početkom prosinca, stigao Antonio Ćosić, u prvim danima nove godine u svoj se nekadašnji nogometni dom vratio Antoni Prižmić, a sad se njegovim primjerom poveo i 25-godišnji golman Leonardo Klepac.

“Sad je službeno – tko jednom proba Jelačić, kad-tad mu se vraća! Veselimo se još jednom povratniku, još jednom starom/novom igraču, čiji smijeh i neprestane šale u svlačionici i izvan nje jedva čekamo! To je naš vratar Leonardo Klepac, koji nam se vraća iz Rugvice, a kojeg je početkom sezone odlično zamijenio mladi Matej Vidić.

Nažalost, pred Matejom je trenutno oporavak neizvjesnog trajanja pa se tako pojavila potreba za novim vratarom, i ekspresnom reakcijom uprave, rodilo se ovo rješenje. Dobrodošao kući!! Jedva čekamo početak treninga i nove pobjede!”, objavili su iz Jelačića.

U njegovoj nogometnoj priči, koja je započela u Sesvetama, svoje mjesto imaju i Dugo Selo, i Trnje, i Zelina, i Kralj Tomislav, ali Jelačić je prvi klub u koji je Klepac poželio vratiti. A i to nešto govori o klubu, okruženju, ljudima…

Nastavite čitati

Sport

Bivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’

Vanja Kulenović (22) nosio je dres juniora Gorice, ali priliku u seniorskoj momčadi nikad nije dobio. Svoj je put gradio preko Krapine, Samobora i Velenja, usput radio razne poslove, a sad je postao igrač slovenske Mure

Objavljeno

na

Dok nogometaši Gorice nastavljaju sa svojim pripremama u Umagu i čekaju sljedeću prijateljsku utakmicu, koju će odigrati u utorak protiv slovenskog prvoligaša Radomlja, prva zimska pojačanja i dalje se čekaju. Novih igrača, međutim, zasad nema, pa se u pričama o transferima pojavljuju isključivo – bivši igrači Gorice.

Jakov Gurlica je tako, nakon što je prije nekoliko dana raskinuo ugovor s Goricom nakon jedne i pol sezone, potpisao ugovor s Vukovarom 1991. Ostat će Gurlica tako u najvišem razredu hrvatskog nogometa, Silvijo Čabraja vjeruje da će mu mladić iz Škabrnje biti od pomoći, pa će mu Goričani po novome biti suparnici, rivali u mogućoj borbi za ostanak.

“U redove Vukovara dolazi iz Gorice kao slobodan igrač, a prve nogometne korake napravio je u NK Škabrnja ‘91, zatim u NK Zadar i u Dinamovoj školi nogometa. Premijerni nastup u HNL-u upisao je 2023. godine u dresu modrih, nakon čega je dio sezone proveo na posudbi u slovenskom NK Bravo. Dobro došao u Vukovar, Jakove!”, objavili su Vukovarci, koji punom parom rade na osnaživanju momčadi.

Filmska priča mladog Kulenovića…

Za to vrijeme, iz susjedne Slovenije stiže još jedna vijest koja uključuje bivšeg igrača Gorice. Vanja Kulenović je 22-godišnji napadač koji je u Goricu došao kao junior, a otišao kao nerealizirani senior. Kad već prilika u Gorici nije stigla, Kulenović je krenuo okolnim putem. Prije samo godinu dana igrao je u dresu Samobora, uz to je i radio u praonici automobila i kao dostavljač pizze, ali san o uspješnoj nogometnoj karijeri nije se ugasio.

Danas je Vanja igrač slovenskog prvoligaša Mure, koji je svoju priču ispričao u velikom intervjuu za 24sata.

– Radio sam nekoliko poslova, tražio sam posao da mi prati nogomet jer mi je nogomet bio broj jedan. Nikad nisam odustao od sna, nisam se zadovoljio igrati u četvrtom rangu. Nije bilo lako, ali pomoglo mi je da sazrem, izrastem kao osoba – ispričao je Kulenović.

– Tražio sam poslove koje mogu raditi ujutro da popodne mogu ići na treninge. Prao sam automobile, dostavljao pizze, radio nekad i noćne smjene. Sve samo da mogu igrati nogomet. Jako puno igrača se izgubi kad odu u niže lige i kad krenu raditi. Izgube taj žar i glad za uspjehom, ali mene to nikada nije napustilo. To me guralo naprijed. No ovo je tek početak. Nisam ja još ništa napravio, tek sam došao ovdje i sad je vrijeme za još veći rad, još veće dokazivanje i traženje još većeg uspjeha – dodao je Vanja, koji je s Murom na pripremama u Turskoj.

A prije samo godinu dana njegov radni dan je izgledao ovako…

– Budio sam se oko 7 ujutro, a smjena bi bila od 9.30 do 16 sati. Došao bih doma, malo predahnuo, navečer bih imao trening, a prije njega bih odradio zagrijavanje u teretani. Vratio bih se doma oko 21 sat i pripremao bih se za sljedeći dan. I tako svaki dan. Kad se sjetim što sam sve prošao, a sad se probudim oko 9 ujutro, sve je servirano, dočeka me doručak i odem na trening. Tad sam sanjao ovo što imam sad, a sad sanjam još nešto više.

Važno je u svemu tome, kaže, bilo da odustajanje nikad nije opcija.

– Kada sam dostavljao pizze, mnogi bi mi rekli: ‘Još ganjaš nogomet ili je gotovo?’ Moj odgovor uvijek je bio isti: ‘Nikad nije gotovo’. Znao sam da ću se uvijek baviti nogometom, bila to prva, druga ili četvrta liga, jer meni je nogomet sve. Puno ljudi u Samoboru me zna, bilo je dosta podrške, ali bilo je i onih koji su mu uporno govorili da nikad neću postići ništa više od pizza i NK Samobora. No, sumnje su sumnje, a ja sam na terenu pokazao kako stvari stoje. Meni je nogomet život, ne može proći dan da ne pogledam rezultate, tko je s kim i kako igrao. Pratim sve lige i bivše suigrače, uvijek sam sanjao da ću ja biti u toj poziciji da igram prvu ligu. Eto, želja mi se ispunila – kaže Vanja.

Svoju nogometnu priču počeo je u NK Bregani, da bi je nastavio u Lokomotivi, a zatim i s Dinamom, nakon čega je završio u Gorici. Bio je i na pripremama sa seniorskom momčadi, no brzo je shvatio da prilika tu neće doći. Preko Zagorca iz Krapine završio je u Samoboru, a to se pokazalo ključnim.

– Da, ispostavilo se da je to najbolja stvar koju sam napravio. Igrali smo u Kupu protiv Lokomotive, izgubili smo 4-2, ali odigrao sam utakmicu života. Zapazili su me menadžeri Mario Musa, bivši igrač Dinama, i Dženis Mujičić, te su me uzeli pod svoje. Stvarno dobri ljudi, oni su mi jako puno pomogli u karijeri – kaže Kulenović.

Velika prilika otvorila se u slovenskoj drugoj ligi, u dresu Rudara iz Velenja minulog se proljeća prilagođavao, a minule jeseni – eksplodirao! Zabio je sedam golova i upisao sedam asistencija u 16 odigranih utakmica, čime je privukao pozornost Mure, kluba koji je 2020. pobijedio Tottenham u Europskoj ligi.

– Taman pred Božić sam potpisao, bolji poklon nisam mogao dobiti. Naplata je to truda i rada, ova godina nije mogla bolje početi. Super su me dočekali u klubu, tu su i trojica Hrvata. Mimoišao sam se s Robertom Murićem, on je baš otišao prije mog dolaska – kaže Vanja.

Dio snova, eto, postao je java, ali jedan san i dalje aktivno sanja:

– Zaigrati za Dinamo na krcatom Maksimiru! To je jedini san za koji želim da se ispuni.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno